o liti. God. XVI. U DUBROVNIKU, 21. kolovoza 1907. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se snmmm==== predbrojen i za došasto polugodište. — Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. ——— Broj 67. u———mg—=—m—mmmmmmmmmmmmmmmmmmm——mmmmmmmmmmmmmmmnm IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, pe po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = m Dualizam. Vanjski svijet bilježi, da se od 60-tih godina ustavno vlada u ovoj monarhiji. A mi, te živemo u njoj, znamo vrlo dobro, ne samo, da se narodna volja ne odrazuje u stvara- nju zakona, nego da ćak i sankcio- nirane zakone gaze sami čuvari dr- žavne uprave. Pa za to nam je i miliji Bachov apsolutizam nego da- našnji konstitucionizam. U ondašnjoj samovladi imali smo otvorena neprija- telja, a u današnjem laži - ustavu prikrita, pa stoga i opasnijeg. Nego nam je riječ činom osvije- Kraljevskom rukom potpisan zakon, kojim se uređuju odnošaji između Hrvatske i Ugarske, nagodba, kaže: ,u svem kolikom opsegu kraljevine Hrvatske i Slavonije službeni je jezik hrvatski. Koli za autonomne toli za organe zajedničke vlade“. A ipak smo vidjeli, da peštanski sabor stvara za- kon, kojim se na hrvatskim željez- nicama madžarski jezik proglašuje službenim. U istoj nagodbi i ovo na- lazimo, da Hrvatska priznaje austro- ugarsku nagodbu sklopljenu 67. go- dine ,ipak uz tu naročitu ogradu, da se u buduće slični temeljni zakoni i na- godbe mogu stvarati samo zakonitim su- djelovanjem kraljevine Dalmacije, Hr- vatske i Slavonije“. Ipak u brk tom jasnom slovu zakona ponavlja se ove godine austro-ugarska nagodba bez sudjelovanja Hrvatske, a da- pače — ustvrdit ćemo — i proti Hr- vatskoj. A kad se austrijskog mini- stra predsjednika upozori na tu ne- zakonitost, tad će on dati odgovor, koji je jednak negiranju hrvatsko- ugarske nagodbe. Tako se eto ni austrijski premier ne boji suprotsta- viti austrijskog ćesara hrvatskom kralju. Ne mislimo, da je ova dvojna borba u jednoj osobi abnormalnost kakva. Ne ona je logična posljedica jedne druge abnormalnosti, koju se nazivlje: dualizam. Tom nenarav- nom čedu Beust-Deakovu pripisat nam je sve one od 67. godine pa do danas neuspjehe i poraze moe- narhije. Dualizam je stvorio povla- štene. Dao je Madžarima i Nijemcima ključeve ove monarhije. A _ poslje- dica toga? Ugnjetavanje ostalih narodnosti, mržnja i silno njihovo nezadovoljstvo, bankrot austrijske balkanske politike, te izigravanje sa strane Italije, a popunjivanje mad- žarskih težnja sa strane Njemačke. U jednu riječ državnu trulost. Hoće li se već jednoč sa visokih mjesta uvidjeti kud ovo sve vodi? Ili će čekati zadnji čas, pouzdavajuć se valja da u nas stvore spasitelje monarhije 2? Nek rade kako ih je volja, samo, da se ne prevare u računu. Dosta smo za drugoga oraha o svoju glavu rastukli, da nam za na- gradu i kožu sa nas odiraju. Dosta smo muke proturali, dok se eto ne uvjerismo, da u ovakom uređenju države ne samo što nema za nas pravice, nego nam čak i ono malo što još preosta otimlju. Pa nek im i bude. Na kolače ćemo s kolačima odgovarati. Bano- vina je već odlučno počela, a na- damo se, da će borbu časno i do- končati. Ni nami u Dalmaciji nije mirovati. K. Dnbrovnik, 21. augusta 1907. Onom, Koli Je napisto.- Ima u zadnjem ,, Dubrovniku“ entrefilet, gdje nas se nepravedno napada, da se izmo- tavamo, previjamo, obilazimo, putimo siro- masi kao pile u kučine. Pisac hoće da mu jasno kažemo, što mi mislimo o Bosni i Her- cegovini. Nama se čini, da je, što smo rekli, bilo jasno za svakoga, koji je htio razumjeti, ba- rem mnogo jasnije od ciljeva onih, koji su ovu polemiku započeli. Onaj, koji je one članke pisao u ,Dubrovniku“, a na koje smo mi cijenili, da je bilo potreba reagirati, zah- tijevao je naime od nas, da rečemo, kako Hr- vati imadu u Bosni i Hercegovini već sada pomagati srpske težnje, a mi to nijesmo rekli, niti ćemo reći, doklegod se budemo _ držati onih načela, koja su dovela do sloge između Srba i Hrvata dobre volje. Rekli smo naprotiv, da je dužnost svih nas na- stojati, da se Bosna dokopa autonomije, te joj se ma taj mačin omogući, da se nje- zin glas čuje. Mi dakle Bosnu ne svojatamo nego hoćemo da bude slobodna, pa ona odluči sama o sebi. Ovo je čini nam se dosta jasno, a nije nam jasno — ponavljamo — što je htio do- raka MR RA NARODNA REPUCJDLK f NAUČNA BIDLIOTEKA, DUZNIK tični gospodin, kad je ovu polemiku zapo- čeo. Moramo naime promisliti, da je on či- tao ,Crvenu Hrvatsku“, a ako je to istina, tad je morao znati, da se mi u pitanju Bosne i Hercegovine nijesmo ni za jednu dlaku odalečili od svoga pravca, kojim smo udarili, kad smo se uvjerili, da srpsko i hr- vatsko svojatanje okupiranih zemalja te zemlje otvara njemačkim pohotama. Mi smo i nazad dvije godine, isto kao i sada otvo- reno naglasivali, da se svakojakom Drangu može narod hrvatskog i srpskog imena odu- prijeti samo onda, ako bude složan, a da je ta sloga moguća jedino, ako batalimo iz na- ših programa sve ano, u čemu se ne može- mo složiti, a sporazumijemo se, gdje mo- žemo. Izvađali smo nadalje, da se to može postići ne samo u Hrvatskoj i Dalma ciji, već i u Bosni i Hercegovini, a da je autonomija ta podloga, gdje se mogu u radu naći složni i jedni i drugi. Pa kad je sve io piscu ,Dubrovnika“ bilo poznato, kako on dolazi stoprva sada do toga, da nas pita za naše mišljenje o svim tim pitanjima ? Mješte da pokaže u ovom ozbiljnom času tolike ljubopitnosti, zar nije mogao do- tični gospodin pitati sam sebe, komu bi koristilo, kad bi se sada Hrvati i Srbi za- vadili o Bosnu te iznova počeli deklamovati o srpstvu i hrvatstvu Bosne. Bosni i Her- cegovini ne bi pomoglo, jer bi ta svađa u najmanju ruku bila željena izlika vlastodrš- cima, da za još desetak godina ,prosvjetlju- ju“ te krajeve. Njom se ne bi Hrvati pri- bližiii svomu cilju, jer bi u kući opet do- bili neprijatelja; ne znamo pak koliko bi ona i Srbima koristila, jer i njih mora biti povjest naučila, da protiv Hrvata ne bi mogli ništa. Ali bi za to imali koristi oni, koji su ovu jabuku uprav za to i bacili iz- među nas. Oni hoće da se mi opet posva- dimo. Svjedok je tomu Wekerle, Apponyi, Mahkowetz i stotina drugih naših , velikih“ prijatelja. 'To je za nas već dostatan uzrok, da budemo oprezni. Imalo bi biti i za pisca »Dubrovnika“, ako se dobro sjeća onoga, što se je nedavno u domovini zgađalo. Lako je baciti zublju, ali>je teško požar gasiti. I mi smo možda u tom pogledu griješili, i mi smo negda bili mlađi, i u svomu ,nei- skustvu“ cijenili, da smo Hrvatsku spasili, što smo zanijekali Srbu pravo, da se tako zove. Ali kad je požar zahvatio bratsku kuću, pa i našu počeo lizati, tad smo uvi- djeli, da politika ne sastoji u međusobnom nadmetan;:: sa patriotskim frazama, već u dobre promišljenom radu upravljenom prama nekom određenom cilju. To je htio naš pri- jatelj kazati, kad je piscu ,,Dubrovnika“ predbacio ,mladost i neiskustvo“, a ko sretniji od njega i od nas, ako dogođaji budu dokazati, da se je prevario.