God. XVI. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se Mem m pretlhrojen i za došasto polugodište. —— u = = = Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Pismo iz Korčule. Korčula, 21. kolovoza 1907. — Premda se ne bi smatrao dužnim odgovoriti na to- bože otvoreno, ali u istinu anonimno pismo, priopćeno u ,Pravoj Crvenoj Hrvatskoj“ broj 130., ipak se odazivljem želji poznatog dopisnika ne radi njega već radi javnosti, prepuštajuć ovoj da sudi, kako bi dovisni- kova osoba i njegov nadahnitelj provađali sokolsku ideju, kad bi se dočepali društvene uprave, za čim očevidno teže. Ne ću se pri tom osvrnuti na tobožnje želje i težnje dopisnikove, već ću se jedino ograničiti na one konkretne slučajeve, što bivaju iznešeni na dokaz tobožnje kuenov- štine, tiranstva i nebratstva, preporučujuć dopisniku da u buduće izvoli postaviti svoje ime na slične dopise, pošto je potrebito da i čitatelji izvan Korčule upoznadu onoga, koji eto hoće da ustaje za asanaciju ambi- jenta, u kojemu živu 'korčulanski Hrvati i kojima prijeti gotova propast. U prvomu redu dopis se bavi sa izvje- šenjem srpskih trobojnica prigodom sveča- nosti društvenog barjaka, te navađa da u oči te svečanosti bio se prosuo glas po mjestu, da se svečanosni odbor zauzimlje i radi oko toga, da po raznim privatnim stanovima bude izvješeno mnogobrojno srpskih zastava. Takav navod nije potpun već je dopi- snik imao nađodati, da se po gradu prosuo bio glas, da svečanosni odbor namjerava po- staviti srpske zastave također i na javnom vježbalištu. Ovaj glas bio je raširen od istog dopisnika ,Prave Crvene Hrvatske“ i od njegovog časnog sumišljenika, premda je nji- ma vrlo dobro poznato bilo, da to ne od- govara istini, pošto su nekoji članovi odbora priopćili časnome potpisatelju prosvjeda, da se naime odbor nije niti bavio sa pitanjem izvješenja srpskih zastava, po gotovo ne na javnom vježbališta. Sa svim tim časni do- pisnikov drug usudio se je u obraz istini hvaliti se pred svojim nekim znancima, koji su na Korčulu došli bili, da "prisustvuju svečanosti, kako je on u društvu svojih su- mišljenika zapriječio ono izvješenje. Ovo je potrebito bilo istaknuti, jer do- bar broj onih, te su prosvjednu notu potpi- sali, bili su zavedeni onom neistinom, tako, da su nekoji od njih kašnje svoj potpis ustegli, a nekoji pak izjavili, da ne bi po- stavili bili svog potpisa, kad bi bili znali, kako stvar stoji, biva da se nije nikada niti mislilo na izvješenje srpskih zastava ne vježbalištu ili na kojem drugom javnom mjestu. Ne samo pak da se odbor nije bavio U DUBROVNIKU, 28. kolovoza 1907. m ———m—m—m=m—m—m=uum m —=—m=uusm=———m————m=m=<—<mama um ==<m<—<mm=amam—ammmmmmmmmmuwmtwaqaq Štamparija DeGiulli i dr. — —— — godbi us razmj IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Bioj 69. POJEDINI BROJ 10 PARA. općina hvalevrijednom susretljivosti posudila bila lijepi broj hrvatskih trobojnica, primilo je također od ove desetak i srpskih, koje je pak isto općinsko upraviteljstvo porazdijelilo onim privatnim osobama, koje su to tražile buduć doznale, da imade na raspoloženje takovih, kad su došle moliti, da im se neko- liko hrvatskijeh trobojnica posudi da taj dan okite svoje kuće. Svakako po mome mnijenju izvješenje srpskih trobojnica na jednom hrvatskom so- kolskom slavlju ne može kvariti biljeg čiste hrvatske svečanosti, jer se napokon radi o zastavi nama najbližeg bratskog naroda, koji danas u pogledu trobojnice imade isto- vjetan politički program sa svim pak i na- čelno najradikalnijim hrvatskim strankama. Dopisnik nadalje nije niti tačno naveo razgovor, što ga je svršeni pravnik Pero G. Cviličević imao sa mnom prigodom predaie prosvjednog spisa, već je naumice ispustio baš ono, što je potpuno opravdavalo moj od- govor. +Predavučslj note upozorio me je naime na eventualne neugodne posljedice, ako ne budu odalečene srpske zastave, a meni je pak dobro poznato bilo, kojim se neugodnim posljedicama prijetilo, jer sam malo sati prije bio upozoren, da se sa sta- novite strane namjerava nabacivati jajima na srpske zastave, koje su već bile izvješene po privatnim kućama, a prama tomu kao načelnik općine, koji, sam u prvome redu odgovoran za red i mir u mjestu, red i mir, što sam ga ja na svoju odgovornost zajam- čio političkoj vlasti prije dozvole obdržanja svečanosti, bio sam dužan upozoriti one, koji su 1ai kao općinskom načelniku na javnom mjestu neredima prijetili, na neugodne po- sljedice, koje bi ih mogle neminovno zateći, kad bi se usudili svoje prijetnje u djelo postaviti. Tim više bila mi je ta dužnost nametnuta od okolnosti, što sam bio uvjeren, da politička vlast bila bi u tim neredima našla izliku, da u oči same svečanosti ovu zabrani. Dodajem da usprkos srpskih zastava izvješenih od privatnika, kojima to niko ne može zabraniti, ipak svečanost imala je da bude, kao što je faktično i bila čisto hrvat- ska, kako nam to lijepo, čisto i bistro sam dopisnik priznaje. Prelazim sada na drugi gravamen glede spora između bivšeg izvršujućeg člana Ni- kole: Mlinarića, ali cijenim, da bi gosp. do- pisnik bio bolju uslugu učinio istome, da je to premučao. /. Prigodom lanjskog sleta u Zagrebu naš Sokol je dostojno sudjelovao, ali kroz puto- vanje nekoji društveni članovi porugljivo su se izražavali o nekojim Sokolima drugoga društva, što mi je žao spomenuti radi glasa samoga našeg Sokola, ali to ipak;ne mogu premučati, kad me dopisnik izazivlje. Ja gam naravno kao društveni starješina ukorio A HRVATOKA NAUČNA BIGLIOTEKA, DUGA GINIK Sum > DEeE=>S hD_Se_ > ————uRuuR—mmmmm=—— one, te su se rugali, pak se to nije ponovilo sve do našeg ulaza u Hrvatsku Prijestolnicu. Došavši naprotiv u Zagreb, te baš u času kada smo stajali u redovima pred zgradom Kola začuo sam, da se neko iza mene po- novno porugljivo izražuje prama istoj braći, koji baš u taj čas mimo nas prolažahu. Posve je naravno, da sam se odmah okrenuo te ponovio svoj ukor, a da ga nijesam upra- vio ni Petru ni Pavlu, jer nijesam znao, ko je one poruge izustio. Niko se nije odazvao osim rečenog Mlinarića, koji mi odgovori, da je ipak slobodno njima privatno se razgova- rati, na što ja njemu, da u takovom času ne dozvoljujem privatnog razgovora, a po- gotovo ne onakovog, na što se je on meni u lice pošprdno i glasno nasmijao, tako da sam bio prisiljen upozoriti ga, da je on ta jednak svakom drugom članu, te da bi mo- rao dati izgledan primjer svojim drugovima, pa ako se ne će ponašati, kao što mora, pri- siliti ću ga, da skine sa sebe sokolsko odijelo. Kad smo se na Korčulu povratili, dru- štvena uprava primila je. od _g.. Mlinarića pismo, u kojemu kaže, da prestaje biti izvr- šujućim članom radi uvrijede njemu nanešene od mene prigodom sleta u Zagrebu. Na moj zahtjev društvena uprava mu je odgovorila, da ne prima odreku, dok stvar ne bude ri- ješena od obraničkog suda polag društve- neg pravilnika, buduć ja tražim takovo rije- šenje. Gosp. Mlinarić odgovori pismeno, da pošto neki članovi obraničkog suda jesu meni u rodu pristaje na riješenje obra- ničko uz uvjet, da rečeni moji rođaci buđu isključeni kao obranici, a da se obranički sud popuni sa jednom osobom, koju bi on predložio. Društvena uprava nije naravno mogla uvažiti takav zahtjev, koji se kosi sa društvenim pravilnikom, te opet pismeno odgovori Mlinariću, da ne samo moj brat već takođe na moj zahtjev niti drugi moj daleki rođak ne će sudjelovati obraničkoj rasudbi, a da preostali obranici, koji pred- stavljaju većinu riješiti će upitni spor, ako je on zadovoljan. Ovaj odgovori, da pošto nije njegov zahtjev bio uvažen, da on pre- staje biti izvršujućčim članom. * Gosp. Pjerotić slušatelj filozofije nije nikada bio niti podupirajući, niti izvršujući član, a nije mi ništa poznato glede njegova spora sa društvenim blagajnikom, koji je sada iz Korčule otsutan, niti je na upravu do danas stigla od spomenutog Pjerotića ikakva tužba. Afera sa Stijepom G. Oviličevićem već je potpuno riješena, ali ne od obranbenog su- da, jer Cviličević nije nikada bio niti podu- pirajući niti izvršujući član Sokola. Ovom prigodom moram istaknuti, da