s. === ———————m—mum————m——m—m— kakovog izleta ili društvene zabave sudje- laju u društvenoj odori, što bi je od dru- gih članova posudili, a baš radi zadnjeg spora ukinula ovaj običaj. Prelazim dostojnim prezirom preko pe- tog gravamina, dok g. dopisnik ne iznese one tobožnje niske makinacije, kojim sam se ja poslužio prigodom lanjske skupštine, da se održim ma svome položaju, pak ću onda ja sa svoje strane iznijeti što je strančar- stvo i strast sa stanovite strane bila kadra poduzeti, da se društvenim starješinom iza- bere niko drugi već spomenuti g. Mlinarić. Prigodom predaje toli naglašene diplo- matske note nije istina, da je bio prisutan g. P. I. Cviličević već nekoliko vremena poslije dok sam ja razgovarao sa Dr. Krste- ljom i pravnikom Ivančevićem približio nam se je rečeni Cviličević, koji svojim običnim načinom stade govoriti, da premda je on prijatelj Srba i sloge ne odobrava ipak izvje- šenje srpskih zastava. Ivančević mu je opa- zio, da je i on postavio na svoj. stan srpsku zastavu, jer da to odgovara njegovom uvje- renju, a Cviličević njemu na to, da se to kosi sa hrvatskim patriotizmom. Ja sam na to nadodao, da potpisujem sve što je Ivan- ćević kazao, a da neka prosti, ali da on neke stvari ne razumije. Buduć Cviličević stao na to skoro vikati, da sam ga ja tobože onim riječima uvrijedio, rekao sam mu neka ide k svojima, koji su tu blizu nas stajali, jer da je to njegovo kolo. Prelazim napokon na sedmi gravamen, te ću dopisnika upozoriti, da ja potpuno odobravam. što ga je g. Puhiera ukorio zbog javnog njegovog govora prigodom pozdrava kumu g. Dr. Zaffronu, jer je on bio dužan ba- rem upozoriti društvenu upravu radi onog svog prvog javnog istupa, što se tim više ima požaliti u koliko nije baš dobro pritajio svrhu, koja ga je onom prigodom vodila. Na zaključne riječi čeda XX. vijeka, zastupnika slobode savjesti i mišljenja, opažam samo, da ima doduše mnogo truleži u Dan- skoj, ali da ta trulež stoji njemu odveć blizu, te da bi dobro učinio, kad bi je prije oko sebe pročistio. Dr. R. Arneri. NR položaju u NMrvatskoj. Pravaška skupština. Dne 22 i 23 ov. mj. održala se u Za- grebu glavna skupština hrvatske stranke prava. Skupštini je prisustvovalo preko 700 pouzdanika stranke iz svih mjesta Hrvatske i Slavonije. Osim toga slovenski zastupnici : Hribar načelnik Ljubljanje, F. Rohlek, Dr. Benković i Dr. Frano Novak. Skupštini je predsjedao Grga Tuškan. U svom pozdravnom govoru osvrnuo se u kratko na politički rad stranke i opći polo- žaj kroz zadnje godine do danas. Među ostalim kazao je: Mi srho upućeni na Mad- žare, a upućeni su i oni na nas. Nas s njima veže ne samo susj o i prošlost, već i zakoni, koje mi ne možemo i ne ćemo promijeniti bez borbe, stoga valja najprije da uredimo naše račune s njima. Na to je uzeo riječ nač. Hribar. Obo- drio zastupnike, da nastave dalje borbu ,s azijatskim protivnikom“ te svršio: stojte i nadalje tako, i onda ćete moći reći: ,,Croazia farh da se“. Vlastitom snagom i silom po- stići ćete svoj cilj, a da ga pote to je naša iskrona želja, koji smo od slovenskog naroda na vašem sastanku. I makar ne možemo zajedno s vama raditi, ali ja se nadam, da će doći do promjena — i oni koji su mlađi od vas ovdje, i oni će doži- vjeti — da ćemo mi Slovenci kao jedan muž stajati uz vas“. Na to je zast. Zagorac u glavnim crtama referirao o radnom programu stranke i pred- ložio resoluciju, koja je jednodušno pri- mljena. Rezolucija, koju je pravaška skup- ština prihvatila, glasi doslovno: »1. Hrvatska stranka prava, stojeći ne- pokolebivo na svom temeljnom državoprav- nom programu od god. 1894. sporazumno sa braćom Hrvatima i Slovencima, koji su danas zastupani na carev. vijeću, raditi će svim zakonitim i ustavnim sredstvima, da se hrvatski narod oslobodi nedostojnoga i za kraljevinu Hrvatsku pogubnoga današnjega nagodbenoga odnošaja sa kraljevinom Ugar- skom tako — da se oživotvori historička, pozitivnim zakonima, kraljevskim prisegama i sankcijama zajamčena cjelokupnost, ustav i ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, te njena državna samosvojnost i, sloboda u okviru današnje monarkije i pod žeslom slavno vladajućih, slobodnom voljom hrvat- skoga naroda izabranih hrvatskih kraljeva iz kuće Habzburžke. 2. Hrvatska stranka prava, slijedeći tra- dicije svojih utemeljitelja, nije načelno pro- tivna savezu sa Ugarskom na osnovu pot- punoga pariteta. 3. Hrvatska stranka prava voditi će i nadalje samo onu politiku, koja ide za državnom samostalnosti i neodvisnosti Hrvat- ske. 4. Hrvatska stranka prava na polju aktuelne politike nastojati će, da svojim ra- dom i organizacijom steče povjerenje hrvat- skog naroda, da kao parlamentarna većina može promicati oživotvorenje svoga temelj- noga programa, a narodu osigurati i pribaviti razvitak na svakom polju — s toga ne će stranka propustiti upotrebiti ni jednog ustav- nog i zakonitog sredstva, koje bi joj moglo koristiti i oživotvorenje njezinog cilja pospije- šiti. S toga će ona, osvješćujući i odgajajući narod: a) Sudjelovati aktivno u aktuelnom i pozitivnom političkom radu prema razvoju političkih prilika u monarkiji. b) Boriti se sit ličnu slobodu svakog građanina i za sva ustavna prava naroda, a ponajpače za sve- opće, jednako i tajno pravo glasa, i za što skoriji osnutak upravnog sudišta. c). Raditi za kulturni, materijalni i socijalni razvoj naroda. d) Njegovati sporazum, slogu i uzajamnost sa našom jednokrvnom braćom Srbima u uvjerenju, da će oni unapređivati politički i materijalni razvoj, kao i težnju za državnom samostalnošću i nezavisnošću kraljevine Hrvatske. e) Raditi sporazumno sa svakom političkom strankom, koje rad se ne kosi sa ciljevima hrvatske stranke prava. 5. Hrvatska stranka prava odobravajući dosadašnji rad 'svojih zastupnika, kao i cijele hrvatsko-srpske koalicije, poziva svoje za. stupnike, da i nadalje u hrvatsko-srpskoj koaliciji nastave svoj rad u obranu hrvat- skoga naroda od invazije madžarskog jezika i od jedinstvene madžarske državne ideje. U tu svrhu imade voditi najoštriju borbu proti svakoj vladi, koja bi ovakovu tuđinsku politiku htjela provađati.“ Iza toga pročitani su ostali referati o pojedinim točkama reda skupštine. Zaključilo se na predlog D.ra Bauera, da se ustroji vlastita štamparija, gdje bi se organ stranke »Hrvatska“ i drugi imali štampati. Sankcija Košutova zakona. Željezničarska pragmatika, zakon od jedinog paragrafa, velik jedva 50 tiskanih redaka, zadobila je previšnju sankciju. I ovoga puta dobili su eto iz Beča zaušnicu oni, koji su gojili varave nade, da će kralj zanijekati sankciju. »N.L.“ veli na to: Svakako sada smo i s te strane na čistu. Prestaju. razne ob- mame i situacija je bistra. "Ona je za nas bila bistra odmah u po: četku spora. Mi smo donijeli da u pitanju jezika na željeznicama u Hrvatskoj ne ćemo imati potpore iz Beča. I rekli smo zašto: radi njemačkog jezika na željeznicama u Bosni-Hercegovini i Dalmaciji. Treba dakle biti na čistu, da naprama nama vlada deviza: Nezadovoljna ali upo- korena Hrvatska. Kad prosuđujemo razne dogođaje, sjetimo se ove devize. I onda će nam biti štošta jasnije. Uzdaj se u se iu svoje kljuse — i u slogu Srba i Hrvata! Ovo je naša riječ. I prama tome sada radimo, dok svojim radom re istučemo opet takovu poziciju, da će oni gore morati da popuštaju. zuenovo srce. Ovih dana izveden je atentat na Kue- «novoj slici, što se nalazi u dvorani odjela za bogoštovje i nastavu u Zagrebu. Bivše- mu paši i krvniku Hrvatske izrezano je srce sa zlatnim runom, koje mu se na pr- sima kočilo. Ova Kuenova slika krasno je djelo našeg umjetnika Bukovca. Političke vijesti. Posjet Tittonijev. O sastanku talijanskog ministra vanjskih posala Tittonia s barunom Aehrentalom izdan je službeni komunike. Ovaj je sastanak — tu se veli — samo uzvrat jednog prethed- nog posjeta, čija je neprocjeniva važnost dovela do potpunog sporazumka o međuna- rodnim odnosima obiju susjednih država. Na Semeringu i u Ischlu radi se samo o tome, da se konačno uredi rezultat postignut u sastancima u Desiu i Raceonigiu. Za tim treba istaknuti da su između posjeta i vz- vrata tome posjetu obih ministara bila ona tri vladarska sastanka, koji su julu 1907. godine dali historički značaj. Dogovorima između vladara Njemačke i Rusije, Njemačke i Engleske, te Engleske i Austro-ugarske polučen je neke vrsti sporazum vladara o cijelom državnom sistemu, a taj je spora- zumak tako rekuć sveevropski, buduć fran- cusko-ruski savez i entente zapadnih vla« i osiguravaju upliv Francuske, pa i sastanak kralja Eduarda s ministrom predsjednikom Clemenceauom ispunio je tu prazninu. Može se reći da nikada još nije došlo do tako impozantnog izražaja svih prijatelja mira. Zato voditelji izvanjske politike Italije i Austro-Ugarske našli su kod svog sastanka gotovu sliku. To je slika iskrenog i uskog prijateljstva između Austro-Ugarske i Italije u čvrstom okviru trojnog saveza s jedne strane te svestranog približenja na svim li- nijama i potrebe općeg sporazuma. Kako se vidi iz ove note, posjet baruna Aehrenthala u Desiu bila je ouvertura ovoj