s.

 

=== ———————m—mum————m——m—m—

kakovog izleta ili društvene zabave sudje-
laju u društvenoj odori, što bi je od dru-
gih članova posudili, a baš radi zadnjeg
spora ukinula ovaj običaj.

Prelazim dostojnim prezirom preko pe-
tog gravamina, dok g. dopisnik ne iznese
one tobožnje niske makinacije, kojim sam se
ja poslužio prigodom lanjske skupštine, da
se održim ma svome položaju, pak ću onda
ja sa svoje strane iznijeti što je strančar-
stvo i strast sa stanovite strane bila kadra
poduzeti, da se društvenim starješinom iza-
bere niko drugi već spomenuti g. Mlinarić.

Prigodom predaje toli naglašene diplo-
matske note nije istina, da je bio prisutan
g. P. I. Cviličević već nekoliko vremena
poslije dok sam ja razgovarao sa Dr. Krste-
ljom i pravnikom Ivančevićem približio nam
se je rečeni Cviličević, koji svojim običnim
načinom stade govoriti, da premda je on
prijatelj Srba i sloge ne odobrava ipak izvje-
šenje srpskih zastava. Ivančević mu je opa-
zio, da je i on postavio na svoj. stan srpsku
zastavu, jer da to odgovara njegovom uvje-
renju, a Cviličević njemu na to, da se to
kosi sa hrvatskim patriotizmom. Ja sam na
to nadodao, da potpisujem sve što je Ivan-
ćević kazao, a da neka prosti, ali da on
neke stvari ne razumije. Buduć Cviličević
stao na to skoro vikati, da sam ga ja tobože
onim riječima uvrijedio, rekao sam mu neka
ide k svojima, koji su tu blizu nas stajali,
jer da je to njegovo kolo.

Prelazim napokon na sedmi gravamen,
te ću dopisnika upozoriti, da ja potpuno
odobravam. što ga je g. Puhiera ukorio zbog
javnog njegovog govora prigodom pozdrava
kumu g. Dr. Zaffronu, jer je on bio dužan ba-
rem upozoriti društvenu upravu radi onog
svog prvog javnog istupa, što se tim više
ima požaliti u koliko nije baš dobro pritajio
svrhu, koja ga je onom prigodom vodila.

Na zaključne riječi čeda XX. vijeka,
zastupnika slobode savjesti i mišljenja, opažam
samo, da ima doduše mnogo truleži u Dan-
skoj, ali da ta trulež stoji njemu odveć
blizu, te da bi dobro učinio, kad bi je prije

oko sebe pročistio.
Dr. R. Arneri.

NR položaju u NMrvatskoj.

Pravaška skupština.

Dne 22 i 23 ov. mj. održala se u Za-
grebu glavna skupština hrvatske stranke
prava. Skupštini je prisustvovalo preko 700
pouzdanika stranke iz svih mjesta Hrvatske
i Slavonije. Osim toga slovenski zastupnici :
Hribar načelnik Ljubljanje, F. Rohlek, Dr.
Benković i Dr. Frano Novak.

Skupštini je predsjedao Grga Tuškan.
U svom pozdravnom govoru osvrnuo se u
kratko na politički rad stranke i opći polo-
žaj kroz zadnje godine do danas. Među
ostalim kazao je: Mi srho upućeni na Mad-
žare, a upućeni su i oni na nas. Nas s
njima veže ne samo susj o i prošlost,
već i zakoni, koje mi ne možemo i ne ćemo
promijeniti bez borbe, stoga valja najprije
da uredimo naše račune s njima.

Na to je uzeo riječ nač. Hribar. Obo-
drio zastupnike, da nastave dalje borbu ,s
azijatskim protivnikom“ te svršio: stojte i
nadalje tako, i onda ćete moći reći: ,,Croazia
farh da se“. Vlastitom snagom i silom po-
stići ćete svoj cilj, a da ga pote to je
naša iskrona želja, koji smo od slovenskog

 

naroda na vašem sastanku. I makar ne
možemo zajedno s vama raditi, ali ja se
nadam, da će doći do promjena — i oni
koji su mlađi od vas ovdje, i oni će doži-
vjeti — da ćemo mi Slovenci kao jedan
muž stajati uz vas“.

Na to je zast. Zagorac u glavnim crtama
referirao o radnom programu stranke i pred-
ložio resoluciju, koja je jednodušno pri-
mljena.

Rezolucija, koju je pravaška skup-
ština prihvatila, glasi doslovno:

»1. Hrvatska stranka prava, stojeći ne-
pokolebivo na svom temeljnom državoprav-
nom programu od god. 1894. sporazumno
sa braćom Hrvatima i Slovencima, koji su
danas zastupani na carev. vijeću, raditi će
svim zakonitim i ustavnim sredstvima, da se
hrvatski narod oslobodi nedostojnoga i za
kraljevinu Hrvatsku pogubnoga današnjega
nagodbenoga odnošaja sa kraljevinom Ugar-
skom tako — da se oživotvori historička,
pozitivnim zakonima, kraljevskim prisegama
i sankcijama zajamčena cjelokupnost, ustav
i ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, te
njena državna samosvojnost i, sloboda u
okviru današnje monarkije i pod žeslom
slavno vladajućih, slobodnom voljom hrvat-
skoga naroda izabranih hrvatskih kraljeva
iz kuće Habzburžke.

2. Hrvatska stranka prava, slijedeći tra-
dicije svojih utemeljitelja, nije načelno pro-
tivna savezu sa Ugarskom na osnovu pot-
punoga pariteta.

3. Hrvatska stranka prava voditi će i
nadalje samo onu politiku, koja ide za
državnom samostalnosti i neodvisnosti Hrvat-
ske.

4. Hrvatska stranka prava na polju
aktuelne politike nastojati će, da svojim ra-
dom i organizacijom steče povjerenje hrvat-
skog naroda, da kao parlamentarna većina
može promicati oživotvorenje svoga temelj-
noga programa, a narodu osigurati i pribaviti
razvitak na svakom polju — s toga ne će
stranka propustiti upotrebiti ni jednog ustav-
nog i zakonitog sredstva, koje bi joj moglo
koristiti i oživotvorenje njezinog cilja pospije-
šiti.

S toga će ona, osvješćujući i odgajajući
narod: a) Sudjelovati aktivno u aktuelnom
i pozitivnom političkom radu prema razvoju
političkih prilika u monarkiji. b) Boriti se
sit ličnu slobodu svakog građanina i za sva
ustavna prava naroda, a ponajpače za sve-
opće, jednako i tajno pravo glasa, i za što
skoriji osnutak upravnog sudišta. c). Raditi
za kulturni, materijalni i socijalni razvoj
naroda. d)  Njegovati sporazum, slogu i
uzajamnost sa našom jednokrvnom braćom
Srbima u uvjerenju, da će oni unapređivati
politički i materijalni razvoj, kao i težnju
za državnom samostalnošću i nezavisnošću
kraljevine Hrvatske. e) Raditi sporazumno
sa svakom političkom strankom, koje rad se
ne kosi sa ciljevima hrvatske stranke prava.

5. Hrvatska stranka prava odobravajući
dosadašnji rad 'svojih zastupnika, kao i cijele
hrvatsko-srpske koalicije, poziva svoje za.
stupnike, da i nadalje u hrvatsko-srpskoj
koaliciji nastave svoj rad u obranu hrvat-
skoga naroda od invazije madžarskog jezika
i od jedinstvene madžarske državne ideje.
U tu svrhu imade voditi najoštriju borbu
proti svakoj vladi, koja bi ovakovu tuđinsku
politiku htjela provađati.“

Iza toga pročitani su ostali referati o
pojedinim točkama reda skupštine. Zaključilo

se na predlog D.ra Bauera, da se ustroji
vlastita štamparija, gdje bi se organ stranke
»Hrvatska“ i drugi imali štampati.

Sankcija Košutova zakona.

Željezničarska pragmatika, zakon od
jedinog paragrafa, velik jedva 50 tiskanih
redaka, zadobila je previšnju sankciju.

I ovoga puta dobili su eto iz Beča
zaušnicu oni, koji su gojili varave nade, da
će kralj zanijekati sankciju.

»N.L.“ veli na to: Svakako sada smo
i s te strane na čistu. Prestaju. razne ob-
mame i situacija je bistra.

"Ona je za nas bila bistra odmah u po:
četku spora. Mi smo donijeli da u pitanju
jezika na željeznicama u Hrvatskoj ne ćemo
imati potpore iz Beča. I rekli smo zašto:
radi njemačkog jezika na željeznicama u
Bosni-Hercegovini i Dalmaciji.

Treba dakle biti na čistu, da naprama
nama vlada deviza: Nezadovoljna ali upo-
korena Hrvatska. Kad prosuđujemo razne
dogođaje, sjetimo se ove devize. I onda će
nam biti štošta jasnije.

Uzdaj se u se iu svoje kljuse — i u
slogu Srba i Hrvata! Ovo je naša riječ. I
prama tome sada radimo, dok svojim radom
re istučemo opet takovu poziciju, da će oni
gore morati da popuštaju.

zuenovo srce.
Ovih dana izveden je atentat na Kue-

«novoj slici, što se nalazi u dvorani odjela

za bogoštovje i nastavu u Zagrebu. Bivše-
mu paši i krvniku Hrvatske izrezano je
srce sa zlatnim runom, koje mu se na pr-
sima kočilo. Ova Kuenova slika krasno je
djelo našeg umjetnika Bukovca.

 

Političke vijesti.

Posjet Tittonijev.

O sastanku talijanskog ministra vanjskih
posala Tittonia s barunom Aehrentalom izdan
je službeni komunike. Ovaj je sastanak —
tu se veli — samo uzvrat jednog prethed-
nog posjeta, čija je neprocjeniva važnost
dovela do potpunog sporazumka o međuna-
rodnim odnosima obiju susjednih država. Na
Semeringu i u Ischlu radi se samo o tome,
da se konačno uredi rezultat postignut u
sastancima u Desiu i Raceonigiu. Za tim
treba istaknuti da su između posjeta i vz-
vrata tome posjetu obih ministara bila ona
tri vladarska sastanka, koji su julu 1907.
godine dali historički značaj. Dogovorima
između vladara Njemačke i Rusije, Njemačke
i Engleske, te Engleske i Austro-ugarske
polučen je neke vrsti sporazum vladara o
cijelom državnom sistemu, a taj je spora-
zumak tako rekuć sveevropski, buduć fran-
cusko-ruski savez i entente zapadnih vla« i
osiguravaju upliv Francuske, pa i sastanak
kralja Eduarda s ministrom predsjednikom
Clemenceauom ispunio je tu prazninu. Može
se reći da nikada još nije došlo do tako
impozantnog izražaja svih prijatelja mira.
Zato voditelji izvanjske politike Italije i
Austro-Ugarske našli su kod svog sastanka
gotovu sliku. To je slika iskrenog i uskog
prijateljstva između Austro-Ugarske i Italije
u čvrstom okviru trojnog saveza s jedne
strane te svestranog približenja na svim li-
nijama i potrebe općeg sporazuma.

Kako se vidi iz ove note, posjet baruna
Aehrenthala u Desiu bila je ouvertura ovoj