SER DE
God. XVI.
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se
KETEZLIN a predbrojen i za došasto polugodište.
Štamparija DeGiulli i dr. ———-
Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, vale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
fentimentolizam.
Sve se bdjimo, da nijesmo došli
u našoj politici na tačku, kad senti-
mentalizam počinje da djeluje. Fak-
tični i prividni nenspjesi u zadnje
doba kao da nam čine zaboraviti, što
smo htjeli i što smo već postigli.
Kad bi se bilo sve ispunilo, što
je riječka resolucija tražila, imali
bismo u monarhiji dualističko ure-
đenje: prama austrijskoj polovini
bila bi Hrvatska i Ugarska, vezane
doista državnom zajednicom, ali na
način da bi slobodni gospodarski i
politički život Hrvatskoj bio zajalačen.
Svi, koji su sudjelovali pri stva-
ranju riječke resolucije, znadu da ih
pri tom činu nije vodio prkos, nego
uvjerenje, da bi ovakovo uređenje
najbolje odgovaralo momentalnim
potrebama Hrvatske. Oni se nijesu
utvarali, da je tim_ udovoljeno svim
pravima Hrvatske, ali kad bi bili
mogli predvidjeti, da se može na
drugi način postići nešto više, sigur-
no ne bi nigda bilo došlo do riječke
resolucije.
Jesu li se pak u zadnje doba pri-
like tako promijenile, da se sad
možemo nečemu više nadati? — Mi
cijenimo da nijesu. I sada kao prije
dvije godine nagone se u monarhiji
Nijemci i Madžari, pa svi oni uzroci,
koji su nas prije svjetovali, da između
njih dvojice pristanemo uz manje po-
gibeljnog protivnika, postoje i sada.
Razlika je samo to, što smo u doba
Khuenovo i Chavrakovo stali prama
Madžarima i Nijemcima vezanih
ruka, a sada usljed spretne politike
naših prvaka gledamo im u oči kao
protivnici, koje ne smiju prezrijeti.
To je najveći uspjeh, kojim se mogu
podičiti narodne stranke u Hrvatskoj
i Dalmaciji. Tim, što su one, pa i
za kratko doba, došlo na vladu, hr-
vatski je narod postigao, da se ba-
rem možemo boriti. Ta je borba sada
u potpunom jeku, i po našem mi-
šljenju, stoprva kad ona svrši, moći
će še govoriti o konačnom uspjehu
ili neuspjehu.. Sve ostalo prosta su
n panja protivnika, kojim ne ide
u Mičun, da se Hrvati bore, već bi
najradiji bili, kad bi oni iz aktivne
prešli u pasivnu opoziciju.
Istina je, i nas je madžarsko
zanovetanje iznenadilo, ali nas nije
iznenadilo zato, što bismo se
tobože mi nadali, da je riječkom
resolucijom stvoren vječni mir između
Hrvata i Madžara. Mi smo jednako
bili uvjereni prije dvije godine, kao
što smo i sada, da će nas sve, što
postignemo od Madžara, stojati dosta
muke i borbe. Iz ljuhavi nam oni
ne će ništa dati; o tom se dakle
ne radi, nego samo ima li nade,.da
ćemo ih moći prisiliti. A baš s toga što
se madžarski . šovinizam nije znao
pritajati ni za godinu dana, sukob
je došao u čas za njih najnezgodniji.
Mi tako nijesmo dobili saveznika ni
u Nijemcima ni u dvoru; već u općim
prilikama monarhije, koje za Madžare
nijesu povoljne.
To i Madžari osjećaju !
Borba dakle stoprva je započela,
a neki naši ljudi već skoro očajaše.
Tako neprestano čujemo, da se s Mad-
žarima ne može i ne smije. Zašto?
Zar su Nijemci bolji? Ali ako je
tako, čemu smo se uopće počeli na-
tezati s Madžarima? Tad smo imali
odmah ići u Beč lizati ruku. koja
nas je u svakoj prigodi bila.
Ali — kažu neki — mi ne ćemo
s Nijemcima nego s austrijskim Sla-
venima. Kao da to i prije
nijesmo mogli?! A zašto tad ne bi
mogli s ugarskim Slavenima i s dru-
gim narodnostima? To je mnogo pri-
ličnije, tim više, što se već sada do-
nekle za isto borimo.
Stogod dakle sada promišljali i
izmišljali, sve smo to mogli prije uči-
niti, pa bi za to bio sličan preokret
u svemu i po svemu neopravdan,
ako ne bi bio obrazložen posvemaš-
njim političkim preokretom u monar-
hiji. A toga ne samo još nema, nego
nema mu. ni, dalekog znaka. Iz Beča :
napose još uvijek samo čujemo pusta
obećanja, a ta bogme ni kratkovidna
čovjeka ne mogu više svratiti s onoga
puta, koji je jednom poslije duga
premišljanja odabrao. a
Nama, potom ne ostaje drugo ne-
go borba s Madžarima, ali je ne smi-
NARODNA REPUBLIKA HovsTSKA
NAUČNA BIBLIOTEKA, DUG ROVNIK
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. -——
jemo voditi, kao da smo s njima za
uvijek prelomili. To bi bila pogrješka,
koja bi nam se prije ili poslije teško
osvetila, jer bi nas neopazice dovela
u naručaj onoga, koga nam se treba
najviše bojati. Nemojmo popuštati
ni za dlaku od svojih zahtjeva, bo-
rimo se odlučno, t& radi se o našoj
budućnosti ali nemojmo još prela-
ziti Rubikona za to imamo uvijek
vremena. idem.
Vijesti iz Hrvatske.
Odreka Tuškanova.
Na sjednici središnjeg kluba Hrvatske
stranke prava predsjednik; stranke Grga
Tuškan zahvalio se na časti predsjedništva.
Uzrok odreci je boležljivost. Izabran je po-
časnim predsjednikom. Izbor novog pred-
sjednika biti će naknadno oba ljen. Poslove
obavljati će podpresjednici kluba Baner i
Harambašić,
Nema ni ,koncesija.“
U toli proglašenom Rakodezavevua pro-
gramu među ostalim blagodatima“ obećalo
se povišenje broja štipendija za željezničar-
ski kurs od 12 na 30. Međutim raspisan je
natječaj i to ne za 30 mjesta, kako bi po
programu imalo biti, nego samo za 12. Dakle
od razglasanih ,koncesija“ ostati će Hrva-
tima samo — obećanje.
Izdaja srpskih radikala.
Očito je, da je srpska radikalna stranka
u Hrvatskoj istupila iz koalicije hrvatsko
srpske radi toga, što im je obećano mjesto
karlovačkog patrijarhe. S istoga uzroka, sada
javljaju, da će tri radikalna zastupnika u
ugarskom saboru, sa na čelu Dr. Manojlo-
vićem, istupiti iz kluba narodnosti ugarskih,
a pridružiti se neodvisnoj stranci. To bi se
od njih sada moglo i očekivati, je ih i
onako više ništa ne veže sa svojim narodom.
O odnošaju između Hrvatske i
Ugarske.
Zast. V. Milić u Obzoru“ je pisao
ovih dana o naputku glede pravnog odno-
šaja između Hrvatske i Ugarske, koji je
bio primljen na predkonferenciji za riječku
resoluciju. U naputku kaže se, da Ugarska
i Hrvatska čine po teoriji prof. Bluntschlija
realnu zajednicu. Zato sve, što zajedničku
državu pred inostranstvom i pred | Austri-
jom predstavlja kao državnu osobnost, ima
ostati zajedničko. Što ne, nipošto. Prema
toinu valja revidirati neke točkaš ug. hrv.
nagodbe. Dalmacija pristala bi na. sjedinje-