kako :vam_ već pisasmo, da sakupimo neke podatke. Propitasmo u selu najprije za popa Dum Ivana Petkovića, ali nam rekoše, da popa u mjestu nema, jer da popo popuje sveđ u Kotoru, a da u pedjeljama i u fe- stama obično dolazi u Bogdašiće, da očata misu. Po misi ide opet u Kotor. Gdje živi u Kotoru, u samostanu ili u kojem hotelu, baš ne znamo. Rekoše nam samo, da kad ko u selu trebuje popa, da mora obilaziti od nemila do nedraga, dokle ga nađe. Pa opet gdie popo živi u Kotoru i kako živi, to su opet njegovi posli i njegovih starešina. Ni- jesmo mi pozvani, da ga stražimo. Žalbe au velike na Dum Iva Petkovića. Narod je naš dobar, pa zna trpjeti, ali što je odveć, zaludu. Svi u Bogdašićima žale za ona vre- mena. kad su im župnikovali Dum Pero Luković, Dum Božo Pasković i Dum Marko Vušković. To su bili popovi, koji su se bri- nuli za dobro crkve i za dobro puka, koji su složno s pukom živjeli i vrijeme s njima prolazili, dijeleć s njima i dobro i zlo. 'To su bili popovi. koje bi i Dum Ivan Pe- tković mogao uzeti sebi na izgled. — Ispravak = Dum _ Ivana Petkovića uvršten u br. 68. Crvene Hrvatske“ ne ispra- vlja ništa. Opće je poznato, kakav je pro- tivnik općine kotorske i ljudi, koji su danas na čelu naše općine, dum Ivan; opće je poznato, kakvu je on ulogu igrao prigodom zadnjih općinskih izbora i s kim je onda šurovao; opće je poznato, šta je sve radio u vrijeme izbora za carevinsko vijeće i kako se je bio zagrijao on, Dum Ivan Petković neodvisni i osvjedočeni pravaš naj- čišće pasmine za kandidata srpskih odmet- nika pravoslavnog srbina Gopčevića; poznati su nam i svi oni noćni sastanci, koji su se onih dana držali u parohijalnoj kući u Bog- dašićima; opće je poznato, .na koji je način on varao puk samo da glasuje za Gopčevića i on, pravaš, predvodio je puk na izbore, i dao svoj glas, i ako drhtavom rukom, za srbina Gopčevića. Još je toliko bio smion, da se u pismu, upravljenom uredništvu pOrv. Hrv.“ žali, što je došlo do svađe među bo- keljskim Hrvatima. On, Dum Ivan, žali radi svađa, a on požiže te svađe i buni narod, Strojan iz Spljeta fungirao na brodu ,Monte Libanon“ kao živinar na veliko zadovoljstvo spomenutog baruna. Osobito se istaknuo u njegovanju konja na transportu iz Rijeke u Capstadt. U ovom dokumentu riječca ,dr“ bila je umetnuta od samog Strojana. S tako falsificiranim dokumentom počeo je u Tangeru da prakticira liječenje na lju- dima. Uspjelo mu je, te je za kratko vrijeme postao okružnim liječnikom. Iza kako se op- skrbio otpusnim dokumentima, ode u Casa- blancu, gdje bude namješten kao vojnički liječnik. U istom svojstvu vršio je poslije svoju praksu za engleško-boerskog rata u Pretoriji. Kad se austrijski prestolonasljednik nadvojvoda Franjo Ferdinand na svojem znan- stvenom putovanju oko zemlje, bio svrnao u Em EEE nan kako nam pripovijedaju, jedino stoga što smo mi od hrvatske stranke za mir i Za poštenu bratsku slogu sa braćom Srbima, za koju su vazda bili pošteni bokeljski Hr- vati. Ali ste mu veleuč. g. uredniče sa onom vašom opaskom u br. 68. ,Crv. Hrv.“ dobru lekciju dali. — Pisali smo vam, kako smo bili čuli, da je Dum Ivan sastavio na ime nepismenih seljana sebi u obranu nekakovo pismo. 'To je pismo ugledalo svijetlo u br. 132. ,Prave Crv. Hrv.“ od 31. augusta. Ovo pismo najbolje karakteriše Dum Iva Petko- vića. Sam je jadnik u svom ispravku očito- vao svojim potpisom, da u Bogdašićima niko osim njega niti prima niti čita novine. Po tomu seljani nijesu mogli ni znati za onu vijesticu ,C. Hr.“ o Dum Ivanu Petkoviću. Smatrao im je to potrebitim priopćiti sam Dum Ivan. Pa znate na koji način? — Nevjerojatno! — Na 18. augusta pošto je očatao misu, izišao je ispred crkve, kako nam kažu, pa će ovako tu sakupljenim seljanima : nimali ljudi bune u selu“ * — Kakve bune, gospodaru ?“, oni će njemu. ,4 u foljima piše da ima u selu bune. Bili ste vi potpi- sali da ovdje bune nema?“ — Dum Ivan nastavi. — , Bismo, šjor — gospodaru“. — Na ove riječi Dum Ivan izvadi iz žepa u Kotoru sastavljeno sebi na obranu pismo, koje pismo, kako. čujemo, on nije ni proči- tao seljanima i na to pismo metnuo je on križe i potpise mnogih, koji nijesu ni bili pred crkvom. 'To je pismo, on poslao na svoje troškove ,Pravoj Crv. Hrv.“, — jer oni seljani i ne znadu, da na svijetu izlazi list ,Prava C. H.“ — i sovim pismom Prava C. H-“ pravi kapitala i sva araj- dana kliče: sa ovom izjavom svak(!) je na čistu sa kakovim podlim lažima i sra- motnim klevetama puni stupce famozni kli- kin organet ,Crvena Hrvatska“. Na ovo mi očitujemo: Govorili smo sa više osoba u 'Bogdašićima, kojih se križi i potpisi čitaju u ,Pravoj C. H.“, pa nas ove uvjeravaju, da ne znadu za ovo pismo, čude se i lijevom krste, kako su njihova imena mogla biti metnuta na dnu one izjave, koja izjava nije drugo nego li skup lažnih i netemeljitih pohvala u prilog Dum Ivana, protiv kojega jana sa zadovoljstvom uzimljući na znanje njegovo djelovanje i izrazujuć mu za to pre- višnju hvalu. To je bilo god. 1898. Ovu je nadvojdinu priznanicu Strojan uokvirio, te se svagdje snjome hvalio i banio. Vratio se opet u Pretoriju, ali poslije burskog rata, kad je Engleska učinila malo reda u Pretoriji, pak zavirila i u papire našeg pustolova, ,doktor“ Strojan morade ostaviti to miesto, pa ode ravno u Beč. Tu se je javno .it.1avao za liječđika Govorio je, da je svršio univerzu u Pretoriji, pokazivao je svakome nadvojvodinu svje- dodžbu. Hvalio se, da je izumio lijek proti tuberkulozi. Tako je došao u doticaj sa lije- čnicima bečke klinike, kojima je pripovijedao o svom izumu. Ovi ga naputiše na prof. d.ra Kocha u Berlinu, poznatog strukovnjaka u tom predmetu. I ,doktor“ Strojan ode u Berlin, ali netom je počeo da prof. Kochu raspreda o svom izumu, ovaj odmah uvidi da ima posla s neznalicon. Otpravi ga ne- milo i ne htjede se više upuštati u dalje jalistom. Međutim on je i dalje nesmetano oni isti tužbe podnose i biskupu i cirkulu i općini i žandarima i svakomu. Ali lakav je Dum Ivo! U ovom pismu, izjavi, nazivlje sebe ,prezaslužnim župnikom“. Otkriva u izjavi svoje papke Dum Ivan, kad kaže da su ,grčko-istočnjaci zanešeni za njim i škaljarski Hrvati“. A seljani nam kažu, da oni i ne znadu, koji su to ,grčko- istočnjaci“ ni što je tim Dum Ivan htio sreći. Oni znadu u šelu za svoju braću pravoslavnu koje i hrišćanima zovu, ali za grčko-istočne nijesu nikad čuli. "Taj će izraz nehote bit Dum Ivanu, nč perdom piscima — nepisme- nim seljanima izbjegnuo po popovskom voka- boluriju. Hvata se i sa škaljarskim Hrva- tima! A zar misli, da se ne zna, kako on za- lazi u Škaljare i kopa jamu rodoljubnom škaljarskom župniku Dum Marko Vaškoviću, jer je ovaj kao svaki pravi bokeljski patriot za slogu, u svrhu da ovomu onemogući op- stanak u Škaljarima, a da on zasjedne na , .. njegovo mjesto. Polako ! Dum Ivan u ovom pismu spominje» i »pokvareno srce Božanovo“ i ,klevetnika Božana“. Ne znamo, što je s ovim htio reći i na koga cilja. Seljani potkrižani, ubitani od nas za razjašenje, nijesu nam ga znali dati, već su nas naputili, da pitamo Dum Ivana Petkovića, da nam ovo razjasni om. Za to ga ovim pozivljemo, da se jasnije izjavi, što je s ovim htio reći i na koga cilja. — ,Ako je naša Matica (i ovo je popovski stil dum Ivanov!) Danas okićena i kapele popravljene, kao usred grada, putevi ure- đeni i ostalo, to je zasluga Dum Ivanova“. A kad tamo, potkrižami seljaci nama kažu, da se oni dobro spominju, kako je za njihove crkve zaslužan bio Dum Božo Pasković, koji je crkve popravio, crkvenom odećom i ure- sima obskrbio, grobišta napravio i sve ostalo. Za puteve oni su hamni općini kotorskoj, koja se pobrinula, da im putevi budu ure- đeni. Ovako seljani. Dum Ivan se hvali muzornim vladanjem“, i koliko se on skrbi za moralno i materijalno dobro“ seljana Kad smo ovo kazali nekim potkrižanim se- ljacima, klimnuli su glavom, govoreći nam : ne pitajte nas zato. Zato ob ovome ne ćemo ništa ni reći, već samo, da bi jadna bila Početkom god. 1901. bane Strojan ize nenada sa svojom obitelji na Rijeku, Poče ta pripovijepati cijeli roman o svom života. Tvrdio je da je za vrijeme burskog rata fungirao ništa manje nego keo liječnik ,cr- venog križa“, pak da je poslije bio od Kn- gleza zarobljen. Pušten na slobodu da se vratio u Evropu. U Napulju da su mu haj- duci oteli cijelo blago i imanje! ,Dr.“ Stro- jan namjesti se tad na Sušaku, gdje je kao bivši burski liječnik i uslijed sjajnih svje- dodžaba, koje su mu bili izdali Kritger, De Wet i Cronje, stekao silu klijenata. Nu po- licija sušačka nanjušila je brzo s kim ima posla, pa ga je otjerala. On se nastani tad preko mosta na Rijeci, gdje mu ni tamoš- nja policija također nije dala mira, pak je bio pozvan da odgovara radi vračanja. Tada ga nestane. “Nalazimo ga 1902. kašnje u Pešti. Tamo je bio bolje sreće. Sveučilišni profesor me- dicine Dr. Lenhossek primi ga vrlo ljubezno i dozvoli mu, da smije u anatomičnom #a- vodu petrificirati lješine. Treba naime znati, da se Strojan, iza kako mu je pobjegla i ubila se od očajanja njegova prva žena, po drugi put oženio u Milanu ništa manje ne- go kćeri itog talijanskog državnika e v.