maria > mana til tia ia

nn  _  kao—onnn I n- EK I nm

brodarstvo o osnutku novog konkurencijonog
parobrodarskog društva, imali bismo pravo
biti zluradi, kad ne bismo uvijek gledali
dobro same stvari. I baš za to, što ovi neza-
služeni napadaji na zastupnike i ovi novi

# projekti i ove nove kavge mogu riješenje

dalmatinskog parobrodarskog pitanja odgo-
diti u nedogled, a što je jako vjerojatno,
proturati u Dalmaciju koje strano društvo,
ili barem pomoći Lloydu, da dalmatinsku
plovidbu uzme u svoj posjed — upozorujemo
javno na tu pogibao.

Dosta se je pogriješilo, i bilo bi više
vrijeme, da se sjetimo, da Dalmacija nema slu-
žiti interesima tuđim, a mi cijenimo, da im
jednako služe parobrodari, koji hoće da novo
društvo 'bude u Trstu, kao i oni, koji se
zabavljaju u stvaranju novih poteškoća i no-
vih projekta i iskapavanju starih. Jednako
je neumjesno napadati zastupnike, kad se
znade, da su se oni svim silama zauzeli, da
parobrodarima pomognu, a zaštite ujedno
interese zemlje. Oni nijesu krivi, što se
među samim parobrodarima našlo ljudi, koji
besprimjernim lakoumljem stavljaju na kocku
interese zemlje, samo da ugode sebi.

U tomu ima pravo zast. Tresić, a ,Slo-
boda“ se jako vara, da zastupnici mogu dik-
tirati vladi da ona prisili parobrodare, neka
sjedište društva bude u Spljetu. Dok su za-
stupnici među samim parobrodarima imali
zapleća, kao što su imali kod Dubrovčana,
dotle su mogli nešto i da urade; a sada
protiv svima teško je što i postići, ako se
sama vlada ne otrijezni. 1, 4.4

Vijesti Iz Hrvatske.

Što veli Rakodezay?

Ako je cinizam za državnike i_ političare
jedna vrlina, onda tu u velikoj mjeri po-
sjeduje ban — komesar Rakodezay. Svako
malo dana on se razglagolja o svom  polo-
žaju. Ali kako? U Hrvatskoj još nije našao
čovjeka. koji bi javno pristupio njemu u
pomoć. Cijeli hrvatski narod, izuzev Franke,
Milobare, Szlavicke i Egersdorfere, protivan
mu je radi misije, za koju je poslat. Pa
ipak on se kuraži i kaže, da mu sve ide
dobro. Da je zadovoljan na svome mjestu,
sve je mirno, samo čeka, da dođe do nove
stranke, koja će mu pomoći da radi za do-
movinu(?) Ne može da nađe jednog pošte-
nog čovjeka, a već snijeva o strankama.

Tako je ovih dana, kad je prisustvovao
u Pešti ministarskom vijeću, rekao jednom
novinaru: Nije istina da mislim na demisiju !
Ja ću ostati na svome mjestu i provesti za-
daću, koju sam naumio (naime za koju su
ga poslali). Moj je program upravo sada od
vlade ugarske odobren (to jest od nje ga
je dobio). Ove sedmice bi će objelodanjen,
a situacija u Hrvatskoj stupiti će u novi

Frank odavna kleveće koaliciju, da će
domalo zajednički se naći sa Rakodczayem,
dapače da se već pregovori vode. Sam Ra-
kodezay tu bezobraznu laž ovako demen-
tira: Najodlučnije mogu uvjeriti, da dosada
sa hrvatsko-srpskom koalicijom nijesam o
nikakvom kompromisu radio, te da su sve

 

u Hrvatskoj. Ja se nadam, da će onda doći
do nove konstelacije stranaka, pak da će
mir biti uspostavljen. '

Tako se eto još uvijek  Rakodezay
nada i čeka. Hoće li dočekati, da njegove
nade budu ispunjene, sumnjamo. U susret
doći vladi i ugarskome saboru, neophodno
je za Mađžare potrebno, to vjerujemo nji-
hovom izaslaniku Rakodezayu, ali dok oni
ne poprave zločina počinjena nad pravima
Hrvatske, i dok zagovaratelj i propagator
madžarske državne ideje u Hrvatskoj ne
bude uklonjen sa banske stolice — neka se
tome ne nadaju.

I Josipović se nada!

Famozni ministar Josipović, koji zna
najbolje raspoloženje ministarstva u Pešti,
veli, da je potrebita nova situacija u Hr-
vatskoj i radi novih komplikacija, te nastaju
u pitanju nagodbe. Ipak i on se nada u
magičnu moć Rakodezaveva programa, pak
će sve u redu biti. Nastati će nova konste-
lacija stranaka, koje će poslati u ugarski
sabor četu mameluka, da na svaki mig pe-
štanskih ministara skoče i u vodu i u vatru.
Nu vara se ministar za Kamčatku. Hrvati
znadu, da su sada baš potrebni Madžarima,
pa će se u svakom slučaju znati prema
tome vladati, a ne dati se izrabiti.

Koliko ima izbornika u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj ima pravo glasa po Khue-
novom izbornom redu onaj ko plaća najma-
nje 60 K poreza, a u Lici i Modruško-riječ-

koj županiji uslijed siromaštva onaj, ko plaća.

najmanje 30 K. 'T'akovih je izbornika 41.000
a među ovima do 800 činovnika. Osim toga
ima još 4.500 biranih birača, to ima u Hr-
vatskoj svega do 43.000 ljudi, koji imadu
pravo glasa. A to je tek 2% izbornika ili
na 50 ljudi dolazi tek jedan čovjek, koji
ima pravo glasa.

Frankova rabota.

%vo kako načelni protivnik i izdavač
svjedodžaba Khuenu i Rakodezavu misli o
daljnjoj borbi hrvatskih delegata u Pešti
U svom organu od subote piše: ,Budu li
resolucijonaši doista išli u Peštu i tamo
nastavili svoje ,djelovanje“, biti će to dokaz
da su se oni iznevjerili narodnoj stvari i
primaknuli stanovištu madžarskome o dr-
žavnom jedinstvu“ . Dalje piše: ,ludo
je, kad četrdesetorica zastupnika hoće da
se opre deset puta brojnijemu neprijatelju.
— — —“! Zastupnici hrvatski idu u Pe-
štu, da se bore protiv ideje jedinstva —
i oni priznaju jedinstvo! Dalje, luda ije
Franku ona borba, koji je takorekući zadi-
vila cijelu Evropu, a Madžare dovela u
škripac, da se blamiraju sa svojim krnjavim
zakonom o pragmatici. To je Franku ludo,
a hrvatskome narodu korisno i od časti.
Pa upravo radi isga htvatski delegati ne
će se osvrtati na mnijenje Frankovo, nego
na dobrobit i korist naroda.

Nego čudan je ovaj Frankov strah za
opstrukciju. Opstrukcije se i Madžari i Ra-
kodezay puno boje. Rakodczayev organ is-
tiče ista misao Frankovu, da je ludo, ako
Hrvati opet počnu opstruirati. Frank im
sekundira. Kakvi bi tu zajednički interesi

i odnošaji imali biti po srijedi, to niko ne

zna. Isto kao što niko ne zna, za što je

Potočnjakova afera. :

Na skupštini središnjeg odbora stranke
prava Potočnjak je bio isključen iz stranke.
Neki su htjeli da je isključen radi toga iz
stranke, jer da je zahtijevao da se stranka
odlučno upusti u borbu protiv nagodbe na
temelju programa od 1894. i da će Potočnjak
kodbudućih izbora opet kandidirati u Delni-
cama, ali da će u saboru stupiti među fran-
kovce. ,Hrvatska“ na to izjavljuje: Potoč-
njaka nije bilo ni na glavnoj skupštini, ni
na sjednicama, a ni u onoj središnjeg od-
bora, pa prema tome nije mogao ništa ni
zahtijevati. Hoće li Potočnjak kod slijedećih
izbora kandidirati u Delnicama i hoće li
stupiti u ,čistu“ stranku, to je njegova
stvar, u kojn se ne ćemo pačati.

Ministarsko vijeće u Pešti i
Hrvatska.

Hrvatsko pitanje u prvom redu je dalo
posla gospodi madžarskim ministrima, kad
su se sastali u ponedjenik. Ministarskom
vijeću prisustvovao je ban Rakodeczay. Jav-
ljaju, da je iznio pred ministre želje i pla-
nove, što proistiću iz nagodbe, a idu za
sanacijom odnošaja u Hrvatskoj. Te želje i
planovi dijelom su političke, a dijelom go-
spodarske naravi, a među ovima kao glavno,
pitanje željezničkog spoja sa Dalmacijom.
Odnosni ministri odobrili su iznešene. za-
htjeve.

Kako se vidi gospoda madžarski mini-
stri nadaju so sa kojekakvim svojim  ,kon-
cesijama“ umiriti Hrvatsku i sanirati odnošaje
u zemlji. Obećati će bez sumnje mnogo, samo
bi trebalo naći lakovjernih, da panu na lijepak.
Na tih nema među ljudima, koji rade i
nasioje za korist naroda i domovine. Među
onima, kojima je glavno vlastiti osobni in-
teres, naći će se na žalost uvijek takovih,
ali čeka narodni sud.

 

Mustro-udurska nagodba.

Službeni komunikeji o pregovorima iz-
među ugarske i austrijske vlade za nagodbu
bili su vrlo optimistički. Naviještalo se, da
je sporazam gotov, jedino je ostalo tek ne-
koliko pitanja podređene naravi, da se riješi.
Te razlike, govorilo se, uprav su neznatne
i nagodbi je konačno osiguran put.

Nu, kako javljaju, nagodbeni pregovori
su stupili sada u najkutniji stadij. To je
izazvalo veliko iznenađenje, navlastito kod
Madžara, o čijoj se koži radi. Austrijska
vlada u pitanju banke i kvote, za koje se
Madžari odavna toliko bore, a uslijed toga
i kvotne deputacije su se razišle bez uspjeha
— stavila je junctim sa čitavom nagodbom.
I najodlučnije izjavlja, da ona od toga ne
odstupa. Ili se pokorite u pitanju kvote i
banke našim zahtjevima ili razderimo nagodbu.

Kako je došlo do ovog nenadanog preo-
kreta, teško bi ko mogao znati. Bečka vlada
mogla je to odavna učiniti, ali se nije usu-
dila, nego je Madžare potezala za nos, lu-
kavo, polako, dok se nijesu nasukali na ta-

pozna, moglo joj je dati indi-
rektne pobude, da stupi bez straha sa ov».
kovim zahtjevima proti drskim Ugrum