svojim gospodarom. Ako se Austro- U garska hoće u Bosni da održi, mora se osloniti na dinastiji vjerni elemenat, na Hrvate. 'Tu su najjači korjeni njene snage. 'Tako se izjavljuje sada nadbiskup Štadler. Velimo sada, jer u tome je baš največe značenje. Govori se na sve strane o bosanskom saboru, a kako bi bilo da vlastodršcima o tom ne poda savjeta kama- vili najvjerniji privrženik u Bosni. Da će njegov savjet i njegove enuncijacije upaliti, nema sumnje. Ko o tome sumnja, taj slabo pozna skrupolozne vlastodršce u Bosni. iz naroda. Iz Makarske. — ,Slavenska misao“ donaša sad napadaje na makarskog načel- nika g Klarića. Prije ,Prava Crvena Hrvat- aka“, a sada ,Slav. Misao!“ Ne znamo, što je prisililo makarskog puliciota, da prenese svoj ured denunciranja sa Prave,“ nu domišljamo se, da će biti i sam uvidio, koliko vrijede napadaji u tom listu, pa je potražio manje kompromitiranog. Kad uvidi, da je i ,Slavenska Misao“ isto što i , Prava“ i da denuncijantski napadaji u njoj čestitim ljudima i patrijotima služe samo na čast, valjda se makarski pilicijot okani ćorava posla, a svoje denuncijatorsko pero pošalje natrag svojim gospodarima kao — invalido. Na dopis iz dubrovačke okolice: Primamo: U broju 73. od 11. tekućega vašeg cijenjenog lista štampan je dopis iz dubro- vačke okolice, koji se bavi mojom paroplo- vidbom. Pošto navodi toga dopisa ne odgo-' varaju istini, najučtivije molim to ugledno uredništvo da izvoli tiskati i slijedeći ispra- vak, koji i ako ne odgovara potpuno duhu S. 19. zakona o štampi, odgovara istini. A opet je pravedno, da se i moja čuje. Nije dakle istina da je parobrod ,,Me- lanira“ kišao u tršćanskoj ,Saketi“ dok ga ja nijesam otišao kupit za 4000 fr. kao staro gvožđe, dočim je istina da sam ja taj parobrod kupio dok je plovio na pruzi Si- stiana-Trst, i to ne za 4000 fr. već za 28.000 slovom dvadeset i osam tisuća kruna od onoga, koji ga je pred samu godinu dana bio kupio u Cesara za 36.000 kruna ; nije istina da je parobrod ,,Melanira“ bio isključen iz poštanske službe, dočim je istina, da sam ja ovlašten upotrebiti ga na pruzi Ston-Gruž u smislu ugovora od godine 1902. između mene i poštanske uprave ; nije istina da na mojim parobrodima vlada sistem od šestice“, dočim je istina da je na njima svakome putniku slobodno nositi malu prtljagu, dok se za oveće san- duke i slično naplaćuje 20 para kao što čine i Lloyd i Dubrovačko i Ugarsko-hrvatsko i sva ostala društva. : Istina je nasuprot, da ja na mojim pa- robrodima uzdržavam cijene od nazad 30 godina i ako se dandanas i vojska i ugljen plaćaju dvostruko nego li su se plaćali u ono doba, kao što je istina i to da za tra- janja ugovora ja nijesam dao povoda ma nijednoj opaski sa strane poštanske uprave. Da li je pak po narod bolje da podu- zeće o kome se govori ostane i nadalje na mene, staroga pomorca a izložena svačijoj kritici, ili bi bilo bolje da ta služba bude povjere 1a društvu sastavljenu od prestavnika okolnih općina, to jest baš onijeh ljudi, ko- jima narod ima da podnese svoje tužbe na eventualne neurednosti, prepuštam da sude to ugledno uredništvo i štovana publika. Unaprijed Vam zahvaljujuć na usluzi, bilježim se sa potpunim počitanjem Dubrovnik, 23. rujna 1907. Ivo Račić. Gradska Kronika. Srbijanski gosti. — Danas nam stižu u grad nekoliko članova urdruženja novinara i književnika u Beogradu. U društvu ima i gospođa, pa ih je ukupno 38 osoba. Putuju Bosnom, Dalmacijom i Crnogorom, a krenuli su iz Beograda na 22. o. mj. U Dubrovnik dolaze iz Sarajeva. Dobro nam došli! Nihov dolazak služio onoj cijelji, kojoj nadasve no- vinari treba da posvete sve svoje snage: međusobnom upoznavanju na- roda jedne krvi i jezika. Dižimo složno predrasude, koje su nas po- dijelile i otuđile! Kad tih ne bude, polovicu smo posla obavili na na- rodnoj njivi. Njezina Visost nadvojvodkina Marija Josefa, kako čujemo, stići će dne 2. dojđu- ćeg oktobra u naš grad sa svojim sinom nadvojvodom Karlom Franjom Josipom. U Dubrovniku će se sadržati 5 dana, a odsjesti će u Hotel Imperialu. U inkognitu. — U ponedjenik stigao je preko Metkovića u Dubrovnik Njegova Visost princ Ivan Juraj Saski, brat saskoga kralja. Putuje inkognito pod imenom grofa Wesenstein, a odsio je u Hotel Imperialu Zadržaje se nekoliko dana. Imenovanje. — Upravitelj duhanskog otkupa Ivan Volinka Aktović imenovan je priglednikom na duhanskom uredu u Gružu. Crkva sv. Spasa. — Zadnji ,Dubrov- nik“ pravom upozoruje, na loše stanje lijepe zavjetne crkve sv. Spasa, sagrađene g. 1520, kad je veliki potres znatno oštetio grad. Preporučuje, da se popravi, i da se nastoji dignuti onaj zid, koji je između nje i grad- skih zidina. I mi se toj želji priključujemo i sta- vljamo je na srce onim, koji su u tomu * poslu pozvani i dužni da reku svoju. Oprez kod primanja novaca. — Kažu nam, da ima u prometu lažnih kruna i komada po 20 k. Dvije tvrdnje — dvije laži. — U nekoj polemici ,N. Jed.“ slagalo je, da se na dubrovačkoj hrvatskoj čitaonici, kojoj da je predsjednik Dr. Pero Čingrija, vije uz hrvatsku i crveno-bijela-crvena zastava. 'To nije ništa istina. Dubrovačkoj hrvatskoj či- taonici, nuzgredno rečeno, nije predsjednik Dr. Pero Čingrija a na njoj se ne vije druga do li jedino hrvatska trobojnica. Antonije koliko puta zine, toliko neistina izvali. Upekla ga zmija. — Jučer u jutro sluga Mata Kristovića Lesa u Grbavcu, neki momak iz Hercegovine od kakovih dvadesetak godina, otišao je da .obere jednu oskorušu. Dok je prikučio jednu oveću granu, ujede ga zmija (crnokrug — vipera amodytes) tri puta zasebice u čelo. Nesretni mladić odmah pobježe kući, a zatim po savjetu — ukućana uputi se put grada u Bonicu. Na putu od Bosanke obnemože i zastade, jer mu se uslijed oteklina zatvoriše oči. Odatle ga prolaznici svedoše na Ploče, pa u bonicu, gdje se još nalazi u životu, & regbi da će i preboljeti. Ne će da ih razumiju. — Na skup- štinu stranke prava u Spljet stigao je bio iz Dubrovnika ovaj brzojav : »Zahtjevi su nam bistri, misao uzvišena, laž, kleveta mora pred nama bankrotirati“. — ,Prava Crvena Hrvatska“. O ,mislima uzvišenim“ neka pripovije- daju Dr. Majstroviću, Dr. Marinkoviću i drugim; da su im zahtjevi bistri“ to bogu hvala svi znamo, a da laž, kleveta mora pred niima bankrotirati, to je očevidno: sve, što ljudi laži i klevetom zovu, sve je to svojim pisanjem ,Prava“ natkrilila, i prisi- lila na — bankrot. Komu se treba više čuditi: ,Pravoj“ koja je ovo brzojavila, ili ,Kruni“, koja je brzojav iznijela ? Samo citiramo. — Dubrovnik piše: ,lanogo je lakše bez kontrole i odgovornosti uređivati jedan list, nego bez dovoljne spreme voditi političku akciju jednoga na- roda. Novinska pogrješka dade se ispraviti, dok jedna neoprezna politička akcija vrlo lako da upropasti stečevinu jednoga naroda“. Linija Gruž — Ston sa 1. oktobra peduzimlj e svoj zimski plovidbeni red. Stoga će odlazak iz Gruža slijediti na sat i četvrt poslije podne, mjesto na dva sata i po, kako do sada. Ostala mjesta kretati će u proporcijoniranom vremenom razmaku. Radnje na vodovodu. — Imali smo prigodu, da vidimo radnje, koje se izvađaju na vodovodu. S vodovoda su digaute stare poklopnice, kroz koje su žile probijale u kono, pa bi stoga trebalo svako malo vre- mena čistiti ga. Nadomještene su s novim, a ove su cimentirane. Samo na daljine ostavila se po jedna poklopnica slo- bodna da se uzmogne lako kono pregledati. Ovi popravci bili su svakako petrebni, E da će doskora doći u Dubrov- nik jedan hidraulik, koji će izvijestiti, koje bi radnje bile shodne, da se prepriječi ne- stašica vode u ljetno doba. Vode opet ponestaje, jer iz Rijeks ne daju onoliko vode, koliko bi bilo potreba. Plovidba s ,Danubiom“. — Prima- mo: Kako se kadgod putuje s Lloydovim paroplovima, činilo bi se da je to u ratno doba, kad se sve vrši na vrat i na nos Tako se je dogodilo nekim putnicima kad su tu skoro plovili put Trsta s ,Danubiom“ mješte s , Wurmbrandom“. Pripovijedaju da su platili prvo mjesto ali netom su im kartu probili, da su im zavikali ,nema kabine, sve je puno u pr- vom mjestu, ostavite prtljaga dolje u apre- mištu“. Ne samo da nije bilo kabina u pr- vom mjestu, ali nije bilo ni u drugom mjestu slobodna prostora, da se čeljade uzmogne nasloniti. Na palubi tri su mor- nara i dva časnika bučali i odgovarali pu- tniku kako izvan sebe. U salonu bila je tiska, a na dno dna po cijeloj dugoj kanapi prtljaga vrh prtljage iz Kotora, između koje jedan se je čovjek u košulji izvlačio da ustane. Preko potuvanja trebalo je stajati na palubi, a da se nije moglo imati nikakve sjedalice. Jedna se je gospođa digla da pogleda je li večera, pak joj je mjesto ugra- bio odmah jedan oficir. Ovako je bilo do Spljeta, a otud još gore. Nije se moglo leći ni na sjedalima okolo stola, i tako se je sva noć trgao život, čekajuči da svane. £>