svojim gospodarom. Ako se Austro- U garska
hoće u Bosni da održi, mora se osloniti na
dinastiji vjerni elemenat, na Hrvate. 'Tu su
najjači korjeni njene snage.

'Tako se izjavljuje sada nadbiskup
Štadler. Velimo sada, jer u tome je baš
največe značenje. Govori se na sve strane
o bosanskom saboru, a kako bi bilo da
vlastodršcima o tom ne poda savjeta kama-
vili najvjerniji privrženik u Bosni. Da će
njegov savjet i njegove enuncijacije upaliti,
nema sumnje. Ko o tome sumnja, taj slabo
pozna skrupolozne vlastodršce u Bosni.

iz naroda.

Iz Makarske. — ,Slavenska misao“
donaša sad napadaje na makarskog načel-
nika g Klarića. Prije ,Prava Crvena Hrvat-
aka“, a sada ,Slav. Misao!“ Ne znamo, što
je prisililo makarskog puliciota, da prenese
svoj ured denunciranja sa Prave,“ nu
domišljamo se, da će biti i sam uvidio,
koliko vrijede napadaji u tom listu, pa je
potražio manje kompromitiranog. Kad uvidi,
da je i ,Slavenska Misao“ isto što i , Prava“
i da denuncijantski napadaji u njoj čestitim
ljudima i patrijotima služe samo na čast,
valjda se makarski pilicijot okani ćorava
posla, a svoje denuncijatorsko pero pošalje
natrag svojim gospodarima kao — invalido.

Na dopis iz dubrovačke okolice:
Primamo: U broju 73. od 11. tekućega vašeg
cijenjenog lista štampan je dopis iz dubro-
vačke okolice, koji se bavi mojom paroplo-

 

vidbom. Pošto navodi toga dopisa ne odgo-'

varaju istini, najučtivije molim to ugledno
uredništvo da izvoli tiskati i slijedeći ispra-
vak, koji i ako ne odgovara potpuno duhu
S. 19. zakona o štampi, odgovara istini. A
opet je pravedno, da se i moja čuje.

Nije dakle istina da je parobrod ,,Me-
lanira“  kišao u tršćanskoj ,Saketi“ dok ga
ja nijesam otišao kupit za 4000 fr. kao
staro gvožđe, dočim je istina da sam ja taj
parobrod kupio dok je plovio na pruzi Si-
stiana-Trst, i to ne za 4000 fr. već za
28.000 slovom dvadeset i osam tisuća kruna
od onoga, koji ga je pred samu godinu dana
bio kupio u Cesara za 36.000 kruna ;

nije istina da je parobrod ,,Melanira“
bio isključen iz poštanske službe, dočim je
istina, da sam ja ovlašten upotrebiti ga na
pruzi Ston-Gruž u smislu ugovora od godine
1902. između mene i poštanske uprave ;

nije istina da na mojim parobrodima
vlada sistem od šestice“, dočim je istina
da je na njima svakome putniku slobodno
nositi malu prtljagu, dok se za oveće san-
duke i slično naplaćuje 20 para kao što čine
i Lloyd i Dubrovačko i Ugarsko-hrvatsko i
sva ostala društva. :

Istina je nasuprot, da ja na mojim pa-
robrodima uzdržavam cijene od nazad 30
godina i ako se dandanas i vojska i ugljen
plaćaju dvostruko nego li su se plaćali u
ono doba, kao što je istina i to da za tra-
janja ugovora ja nijesam dao povoda ma
nijednoj opaski sa strane poštanske uprave.

Da li je pak po narod bolje da podu-
zeće o kome se govori ostane i nadalje na
mene, staroga pomorca a izložena svačijoj
kritici, ili bi bilo bolje da ta služba bude
povjere 1a društvu sastavljenu od prestavnika
okolnih općina, to jest baš onijeh ljudi, ko-
jima narod ima da podnese svoje tužbe na
eventualne neurednosti, prepuštam da sude
to ugledno uredništvo i štovana publika.

Unaprijed Vam zahvaljujuć na usluzi,
bilježim se sa potpunim počitanjem
Dubrovnik, 23. rujna 1907.
Ivo Račić.

 

Gradska Kronika.

Srbijanski gosti. — Danas
nam stižu u grad nekoliko članova
urdruženja novinara i književnika u
Beogradu. U društvu ima i gospođa,
pa ih je ukupno 38 osoba. Putuju
Bosnom, Dalmacijom i Crnogorom,
a krenuli su iz Beograda na 22. o. mj.
U Dubrovnik dolaze iz Sarajeva.

Dobro nam došli! Nihov dolazak
služio onoj cijelji, kojoj nadasve no-
vinari treba da posvete sve svoje
snage: međusobnom upoznavanju na-
roda jedne krvi i jezika. Dižimo
složno predrasude, koje su nas po-
dijelile i otuđile! Kad tih ne bude,
polovicu smo posla obavili na na-
rodnoj njivi.

Njezina Visost nadvojvodkina Marija
Josefa, kako čujemo, stići će dne 2. dojđu-
ćeg oktobra u naš grad sa svojim sinom
nadvojvodom Karlom Franjom Josipom. U
Dubrovniku će se sadržati 5 dana, a odsjesti
će u Hotel Imperialu.

U inkognitu. — U ponedjenik stigao
je preko Metkovića u Dubrovnik Njegova
Visost princ Ivan Juraj Saski, brat saskoga
kralja. Putuje inkognito pod imenom grofa
Wesenstein, a odsio je u Hotel Imperialu
Zadržaje se nekoliko dana.

Imenovanje. — Upravitelj duhanskog
otkupa Ivan Volinka Aktović imenovan je
priglednikom na duhanskom uredu u Gružu.

Crkva sv. Spasa. — Zadnji ,Dubrov-
nik“ pravom upozoruje, na loše stanje lijepe
zavjetne crkve sv. Spasa, sagrađene g. 1520,
kad je veliki potres znatno oštetio grad.
Preporučuje, da se popravi, i da se nastoji
dignuti onaj zid, koji je između nje i grad-
skih zidina.

I mi se toj želji priključujemo i sta-
vljamo je na srce onim, koji su u tomu

* poslu pozvani i dužni da reku svoju.

Oprez kod primanja novaca. —
Kažu nam, da ima u prometu lažnih kruna
i komada po 20 k.

Dvije tvrdnje — dvije laži. — U
nekoj polemici ,N. Jed.“ slagalo je, da se na
dubrovačkoj hrvatskoj čitaonici, kojoj da je
predsjednik Dr. Pero Čingrija, vije uz
hrvatsku i crveno-bijela-crvena zastava. 'To
nije ništa istina. Dubrovačkoj hrvatskoj či-
taonici, nuzgredno rečeno, nije predsjednik
Dr. Pero Čingrija a na njoj se ne vije druga
do li jedino hrvatska trobojnica. Antonije
koliko puta zine, toliko neistina izvali.

Upekla ga zmija. — Jučer u jutro
sluga Mata Kristovića Lesa u Grbavcu,
neki momak iz Hercegovine od kakovih
dvadesetak godina, otišao je da .obere jednu
oskorušu. Dok je prikučio jednu oveću
granu, ujede ga zmija (crnokrug — vipera
amodytes) tri puta zasebice u čelo. Nesretni
mladić odmah pobježe kući, a zatim po
savjetu — ukućana uputi se put grada
u Bonicu. Na putu od Bosanke obnemože i
zastade, jer mu se uslijed oteklina zatvoriše
oči. Odatle ga prolaznici svedoše na Ploče,

pa u bonicu, gdje se još nalazi u životu, &
regbi da će i preboljeti.

Ne će da ih razumiju. — Na skup-
štinu stranke prava u Spljet stigao je bio
iz Dubrovnika ovaj brzojav :

»Zahtjevi su nam bistri, misao uzvišena,
laž, kleveta mora pred nama bankrotirati“.
— ,Prava Crvena Hrvatska“.

O ,mislima uzvišenim“ neka pripovije-
daju Dr. Majstroviću, Dr. Marinkoviću i
drugim; da su im zahtjevi bistri“ to bogu
hvala svi znamo, a da laž, kleveta mora
pred niima bankrotirati, to je očevidno: sve,
što ljudi laži i klevetom zovu, sve je to
svojim pisanjem ,Prava“ natkrilila, i prisi-
lila na — bankrot.

Komu se treba više čuditi: ,Pravoj“
koja je ovo brzojavila, ili ,Kruni“, koja je
brzojav iznijela ?

Samo citiramo. — Dubrovnik piše:
,lanogo je lakše bez kontrole i odgovornosti
uređivati jedan list, nego bez dovoljne
spreme voditi političku akciju jednoga na-
roda. Novinska pogrješka dade se ispraviti,
dok jedna neoprezna politička akcija vrlo
lako da upropasti stečevinu jednoga naroda“.

Linija Gruž — Ston sa 1. oktobra
peduzimlj e svoj zimski plovidbeni red. Stoga
će odlazak iz Gruža slijediti na sat i četvrt
poslije podne, mjesto na dva sata i po,
kako do sada. Ostala mjesta kretati će u
proporcijoniranom vremenom razmaku.

Radnje na vodovodu. — Imali smo
prigodu, da vidimo radnje, koje se izvađaju
na vodovodu. S vodovoda su digaute stare
poklopnice, kroz koje su žile probijale u
kono, pa bi stoga trebalo svako malo vre-
mena čistiti ga. Nadomještene su s novim,
a ove su cimentirane. Samo na
daljine ostavila se po jedna poklopnica slo-
bodna da se uzmogne lako kono pregledati.
Ovi popravci bili su svakako petrebni,

E da će doskora doći u Dubrov-
nik jedan hidraulik, koji će izvijestiti, koje
bi radnje bile shodne, da se prepriječi ne-
stašica vode u ljetno doba.

Vode opet ponestaje, jer iz Rijeks
ne daju onoliko vode, koliko bi bilo potreba.

Plovidba s ,Danubiom“. — Prima-
mo: Kako se kadgod putuje s Lloydovim
paroplovima, činilo bi se da je to u ratno
doba, kad se sve vrši na vrat i na nos
Tako se je dogodilo nekim putnicima kad
su tu skoro plovili put Trsta s ,Danubiom“
mješte s , Wurmbrandom“.

Pripovijedaju da su platili prvo mjesto
ali netom su im kartu probili, da su im
zavikali ,nema kabine, sve je puno u pr-
vom mjestu, ostavite prtljaga dolje u apre-
mištu“. Ne samo da nije bilo kabina u pr-
vom mjestu, ali nije bilo ni u drugom
mjestu slobodna prostora, da se čeljade
uzmogne nasloniti. Na palubi tri su mor-
nara i dva časnika bučali i odgovarali pu-
tniku kako izvan sebe. U salonu bila je
tiska, a na dno dna po cijeloj dugoj kanapi
prtljaga vrh prtljage iz Kotora, između koje
jedan se je čovjek u košulji izvlačio da
ustane.

Preko potuvanja trebalo je stajati na
palubi, a da se nije moglo imati nikakve
sjedalice. Jedna se je gospođa digla da
pogleda je li večera, pak joj je mjesto ugra-
bio odmah jedan oficir. Ovako je bilo do
Spljeta, a otud još gore. Nije se moglo leći
ni na sjedalima okolo stola, i tako se je
sva noć trgao život, čekajuči da svane.

£>