God. XVI. U DUBROVNIKU, 28. rujna 1907. _ miminola CRVENA HR Broj 78. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsk gemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se strtiet predbrojen i za došasto polugodište. s tene Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. u na godinu 10 K. Za ino- ISKA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE — ui POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, pe po ——— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. tm Mania_persecutoria. Sve nam se čini da od te pogi- beljne bolesti boluju neki krugovi u našemti Spljetu. Drukčije se ne dadu protumačiti neki pojavi, koji su već počeli da zabrinjuju pokrajinu. Jer mješte da imadu u Spljetu pomoći, oni čuju samo odatle staračko zapo- maganje, kao da je Dalmacija kriva, što Spljetu ne ide onako dobro, kako bi moglo ići prama njegovu ceutral- nom položaju i bogatoj okolici. Kad pišemo o Spljetu, naći će se uvijek kogod, da nam reče. da mi pišemo proti Spljetu, a mi ne ćemo da budemo zlo shvaćeni. Mi — ponavljamo što smo već nekoliko puta rekli — želimo Spljetu napre- dak, mi smo ga radi u tomu i po- magati, ali uvijek ćemo biti proti nekim spljetskim političkim koterija- ma, koji cijene, da netom oni okom mignu, cijela pokrajina treba da se skotrlja pred njima u 'prahu, a koji tu svoju megalomaniju pokrivaju hi- njenom brigom za interese Spljeta. Tim ljudima, za to jer ima ljudi, koji misle svojom glavom, i ne će da žrtvuju interese zemlje interesima njihovim, cijeli je svijet kriv. Oni kipe pritajenom mržnjom na sve, i jedva dočekaju čas, da bilo kako taj svoj jal iskale. Tako je došlo do prizora u Sa- boru, kad je ta koterija na usta svoga Borčića navalila na Zemaljski odbor, da radi uvijek proti intere- sima Spljeta. Borčić je naveo i do- kaze — valjda samo za to, da mu drugi kažu, da u Spljetu nijesu nigda ni u jednom pitanju složni. Jer što je drugo učinio Zemaljski odbor, kad je uništio zaključak općinskog vijeća o kupnji plinare! Nije on dao pravo, ni Petru ni Pavlu, nego opet onim Spljećanima, koji su toj prodaji bili protivni. Ali dakako ta argumenta- cija za Mangjera i drugove ne vri- jedi. L' čtat c'est moi, rekao je Ljudevit XIV., a to ne kažu, nego su skroz uvjereni Borčići, kad se radi o Spljetu. Oni su Spljet, ko se u njih taknuo, uprtio se u vreću buha, pardon u Spljet. To se dogodilo baš u pitanju po- krajinskih prireza za industrijalna poduzeća u Spljetu. Ako se prirezi imadu smanjivat i*opraštat u Spljetu, tad za Spljet valja da plaća pokra- jina, ako pak ima se uzeti kao pra- vilo, da pokrajina mora pomagati svaku industriju otpustom poreza, tad svršava, kako je dobro Dr. Du- libić naglasio, da će poreze plaćati samo seljaci. Sniženje poreza dakle kako su oni zahtijevali sasma je ne- pravedno, i ne može se opravdati s nijednog stanovišta, i to tim više, što se radi o industriji, koja kako je dokazano, uspijeva. Sabor je dakle uradio, više nego je smio, a doživio je bruku. Znamo uzroke, zašto Borčić nije mogao držati jezik za zubima. U Spljetu ima toliko mržnje i zavisti, da bi on bio pukao, kad bi bio mu- čao. Ali da ugled ima trpjeti zbog spljetskih svađa, nalazimo da je pre- više. Mlles schon da gewesen. Sve je to već negda bilo! — kazao bi ozbiljni 'Teutonac, a i mi velimo danas, kao što smo i prije govorili, kad čujemo sa svih strana razne sirenske glasove, koji nas vabe. Upravo u doba, kad je novi kurs jakim drh- tajem jedrog narodnog života zabrinuo one, koji nas sapete drže i koji nas u ovakovo nesretno stanje utjeraše, čuli smo sa hladnog carskog Beča takovih melodičnih napjeva u slavu našu i naše zemlje, kakovih nikad ne vjerovasmo da mrki i hladni Teutonci znadu. Dalmacija je biser carstva, Dalmatinci su naša dika, ponos Austrije, a ipak su od svih prijašnjih vlada neharno zapušteni bili, po- moći im treba i to ozbiljno; stvarno. Zare- daše zatim silni dugi programi i projekti, posotvaraše se bogate riznice, a tusti i omašni Nijemac trudio se, da što milošnije i dra- žesnije rukama pokaže i zazvonka tom bu- dućom našom blagodati. Ropski duhovi, koji u očitom jadu i nevolji bijahu obamrli, osvježeni za čas zadahom slatkih bečkih obećanja i ludo polakomljeni, zakliktaše od veselja, a bezumne himne za- redaše u slavu ,majčice“, koja će nas oslo- boditi, koja će mas ekonomski podignuti i usrećiti. Mi smo odarah upozorili, da su bečka obećanja varava, ništetna, a često za nas i usudna. Da smo pravo imali, o tom se svak sada uvjerava, kad vidi taj tobožnji rad au- strijske vlade. Sitnica, igračaka smo dobili i još ćemo ih dobiti, to znamo. Ali da će nam NARODNA REPUBLIKA 17 zA NAUČNA BIBLIOTEKA, biv«vš NIK dati ono što je najnužnije za naš razvitak politički i ekonomski, to smo uvjereni, da ne će. Tako se i prije radilo, a baš danas imamo zgode, da to najeklatantnijim primje- rom _osvijetlimo. Pred nama jo poluoficiozni bečki , Frem- den Blatt“ od 14. Marta 1875. Uvodni članak bavi: se isključivo Dolmacijopjh i uoči znamenitog posjeta, na koji se je onda vladar u Dalmaciju spremao. A to j karak- teristično. Mi ćemo stoga prij ; neke tačke tog zanimivog članka. Sezdeset je godina, da se Dalmacija među austrijske zemlje ubraja, ali kroz ovaj dugi tijek vremena nije se na žalost u njoj ništa učinilo, što bi bilo dostojno jedne u- važene i znamenite države kao što je naša. Mi smo u više prigoda iznijeli tužbe, kako su prijašnje vlade učinile za Dalmaciju to- liko koliko i ništa. Tek u zadnje vrijeme počelo se, da se ovaj zaboravljeni i najza- bitniji nakit naše monarkije izbavlja iz nehar- nog stanja, u kojemu se nahodi kao zaslužna ali prezrena žena. Ozbiljno se sad: postav- ljaju temelji boljoj budućnosti Dalmacije, a da će se ta načela puna nade postojano i trajno izvađati i kcilju dovesti, jamstvom je posjet carev. Car Franjo Josip, iza kako pohodi dalmatinsko tlo, sjećati će se siro- mašne i zapuštene, ali za svakoga, kako god se zvao, znamenite, i, ko to pametno i lukavo izrabiti zna, usprkos njezinog siro- maštva također i — dragocjene zemlje“. Govori o slavi i veličini Venecije, pa se pita: Sto je Veneciju učinilo tako velikom i moćnom? Odgovor je: novac udružen sa snagom. A snagu Venecije raprezintirala je Dalmacija. Sjajne visoke šume u zemlji davale su drvo za ratne lađe i galeere, a snažni stanovnici iđahu na brodovima u tuđinu U pomorskim bitkama, koje je Venecija proti susjednim talijanskim republikama, proti Bi- zantiju i Turcima bila i dobila, borahu se i pobijeđivahu Dalmatinci, u gradovima, koje je Venecija na kopnu (Terra ferma) osvojila, posadu su sačinjavali Dalmatinci; a sama tjelesna straža tajnovitih regenata u Vene- ciji sastojala je od orijaških Dalmatinaca. Kroz decenija, dapače kroz stoljeća Lav sv. Marka ne bi ostao gospodarem mora i obala primorskih zemalja na istoku, da nije bilo neslomive srčanosti, željezne snage i stalne vjernosti Dalmatinaca.“ ,A ta svojstva posljeduje Dalmatinac još i danas; jer se on sam nije nije promi- jenio nego njegova zemlja.“ Kroz doba od dva života ljudska Austrija nije znala u istinu da pravo cijeni nasljedstvo moćne republike. Ostalo je u Dalmaciji, kako odgovara načelima patrijar- kalne prošlos = ,sve kod staroga!“ Ipak političko proljeće, koje je jak" %akucalo na sva vrata, i to tako dugo, do.. i ne bijahu 24