God. XVI. U DUBROVNIKU, 53. listopada 1907. Broj 79. \ Ari RVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se ======—===—=== predbrojen i za došasto polugodište. == rase Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po ——=——— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — === Govor zast. Dr. Melka Čirigrije. izrečen u dalm. saboru dne 27. rujna 1907. pri raspravi Milićeva predloga o jezičnom pitanju. ' (Po stenografskom zapisniku). Visoki sabore! Časna gospodo zastupnici ! Baš u doba, kad se onkraj Velebita sa strane hrv.-srp. koalicije vodi herojska borba, za materinsku nam riječ, na koju je drsko kidisao imperijalizam madžarski u svom šo- vinističkom slijepilu, prisiljeni smo i mi, hrvatski i srpski zastupnici na saboru ove kraljevine, da povedemo borbu za isti ama- net. Ne goni nas u tu borbu madžarska ba- hatost, već nas goni meka i slatka bečka vlada, koja ni u ovim međenim mjesecima ljubav- nih odnošaja prama Dalmaciji nije mogla zaboraviti svoje tradicije, nego je morala po- kazati, da ona našem narodu nikad majka nije, već tvrda maćeha. Ali nije puki slučaj, što nas u isti tren, i ako iz dvije ruke, šiba bije, i nas ovdje i one Banovini. Nije to slučaj, već je to neizbježiva posljedica našeg političkog stanja, posljedica dualistič- kog sistema, u kom stenjemo, i po kojem treba da smo samo prezrena para, kojom naši gospodari plaćaju svoje gnjusne dugove, bilo međusobno, bilo. prama trećemu (Odo- bravanje !) A to uvjerenje i ta spoznaja mora biti poticalo svima nama i cijelom narodu hr- vatskom i srpskom, da željeznom voljom pre- gne još bolje, e da postigne svoj narodni ideal: sdruženje s majkom Hrvatskom, jer samo io može zajamčiti naš narodni opstanak, naš narodni napredak i budućnost. Pretpostavivši taj ,ceterum censeo“ do- zvolite mi, da se pozabavim izbližega s vla- dinom izjavom ili bolje s dvjema vladinim izjavama, jer smo danas i drugu čuli. Kad bi čovjek htio, da jednom riječi karakteriše vladinu izjavu, danu narodnom zestupstvu pri otvorenju ovog zasjedanja, ne bi mogao upotrebiti parlamentarne riječi — ja bar tako držim — i za to ne ću ni kušati, da ju jednom riječi označim. Spomenut ću samo, da je iznenadila grdno i one, koji nijesu nikada, ne iz prkosa, već iz gorkog iskustva, imali povjerenja u vladu bečku, među koje brojim i svoju malenkost. 1 zato kad se u predlogu kaže, da je sabor razočaran, ne misli se na to, da je ko očaran bio, već na to, što se ne može pojmiti, da vlada, koja za se traži ozbiljnosti, može u ovom trenu osvajanja Dalmacije izaći u ovakovom pita- nju prad narodno zastupstvo s onakom izja- vom — ako ne radi sebe, a ono radi onih, koje je naš kolega Majstrović jednom vrlo zgodno dobrijanima nazvao, i na koje vlada jedino računa pri svom osvajanju Dalmacije. Mislim, da će ona izjava biti dostatna, dai tim dobrijanima otvori oči. Držim, da bi bilo suvišno danas po- tanko rasprodati sve razloge, koji zahtije- vaju uređenje jezičnog pitanja na onaj način, kako je sabor Dalmacije već više puta izja- vio. Za taj naš postulat govore i razlozi pravičnosti i shodnosti i samoga zakona. Ta, visoki sabore, je li potreba spomi- njati grdnu krivnju, koja se nanaša našem narodu, kad se u zemlji, gdje je 97% ili 98% naše krvi i našega jezika, jezik naš zapostavlja drugima, te nema nego ono pravo, što je sam svojom snagom izvojštiti znao. Je li potreba govoriti o razlogu shod- nosti, kad znamo, da se nešto podržava a nešto uvlači tuđi jezik u upravu državnu, i ako je cijela naša mladost izučena u na- šem jeziku — jer je sama zemlja znala po- naroditi svoje škole — te ne može poznati, kad u službu stupi te tuđe jezike, pa mjesto da svoje sile posvećuje službi i radnji, mora ih posvećivati učenju tuđih jezik&. Je li potrebno spomjnjati razloge, koji su osno- vani na samom zakonu, kad svak zna, da sadanje stanje nema nikakove zakonskog osnova i nije nego prosti abusus, narinut silom prilika, a kosi se i sa temeljnim držav- nim zakonima. Ali mislim, da je vrijedno spomenuti i da je očevidan dokaz opravdanosti našeg zahtjeva za uređenje jezičnog pitanja to, da i sami naši zemljaci, koji se Talijanima zovu, i na čiji teret više ili manje imalo bi da slijedi to uređenje, ipak uviđaiu nemogućnost sadanjeg stanja i uz one ograde, što im njihov polo- ložaj nameće, u duši uvjereni, da je naš zahtjev opravdan, prist&li bi na uređenje. A ista bečka vlada, koja nam onu poruku šalje, dokazala je, da je uvjerena, da se jezično pitanje čim prije mora urediti. Izjave i po- stupanja sa strane njezine, koja su slijedila prije ove njezine izjave, to dokazuju. Kad nas je ono bečka vlada pred malo godina lišila vojničke kuratele i poslala prvog ci- vilnog namjesnika — svoje dijete a nama tuđe — i taj gospodii došao je s jabukom, osnovom jezičnog pitanja. I mi, premda smo je gladni bili, a* ona #se na oko crvenila, nijesno u nju zagrizli, jer je skrivala u sebi crva, njemački jezik, kako je malo prije lijepo razložio časni zastupnik Milić. Kad je pak u doba riječke resolucije, sretnog narodnog preokreta, sio na namje- sničku stolicu prvi domaći sin ove zemlje, čuli smo izjavu iz njegovih usta, u koju niko ne bi smio da posumnja, kad ne bi bila imala jednu manu, kad ne bi bila za- četa u grijehu istočnom, a taj je, što je do- lazila od strane bečke vlade (Glasovi : Dobro je!) Što znači taj grijeh, najbolje nam do- kazuje ono, što smo bili prisiljeni i — kako NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUCNA BIBLIOTEKA, DUGOM časni Vukotić reče — da kršćanskom ustr- pljivošću pri otvorenju ovoga sabora slušamo, ona izjava, koja nam je bila data, a koja je kao pljuska na obraz zemlje pala,.a — mislim, da je i lice istog vladinog povjere- nika zarumenila (Glasovi : Tako je!) Nije me briga, što ta izjava samu pređašnju izjavu vladinu poriče. Ali me boli, što narod vri- jeđa i dokazuje, da sa vladine strane nema volje, da se udovolji ni pravičnosti ni zakonu, dokazuje, da vladi interes naše zemlje ni- malo na “srcu ne leži. Jer kad bi, gospodo, bilo i zere iskrene i dobre volje, o kojoj se na sva usta do glušila od neko doba nama i svakomu, ko hoće i ne će, pripovijeda, vlada ne bi bila stupila pred sabor s ona- kom izjavom, već bi bila uređenim jezičnim pitanjem dočekala sabor. (Odobravanje). S po- tezom pera i već pripravljenim materijalom mogla je to učiniti, kako je rekao časni zast. Milić. Vlada je to mogla provesti i tako zadovoljiti narodu i zemlji u glavnom po- stulatu, a nije trebala doći pred nas samo pustim, varavim riječima. 3 Zato dobra volja — za mene i za moje drugove — nije nego varka, nije nego sred- stvo zavaravanja, što se u Beču sada zove prisvajanje Dalmacije. Nu dokle god djela ne zamijene riječi, ostat će sva ona obećanja 'i pripovijedanja dobre volje prosto zavara- vanje za sve ljude, koji svojom glavom mi- sle, zavaravanje nedostojno vlade, koja sebe poštuje i nedostojno naroda, koji se poštuje. Nije potrebno tražiti povod, koji bi mogao biti, što je vladu na onakovu izjavu u današnjem momentu naveo. Jesu li tome povod prilike spoljašnje politike, kojekakvi ministarski sastanci ovdje i ondje, je li tome povod germanizatorska težnja nutarnje po- litike, je li tomu povod samo cilj prostoga mešetarenja, da nas se ovim pitanjem bude moglo lakše loviti u časovima, kad joj tijesno bude, je li povod to ili što drugo ili sve to skupa, time se ne ću baviti. Za mene je odlučna činjenica, da se naši interesi kao uvijek tako i danas drugome žrtvuju u ovom državnom sklopu, gdje smo proti zakonu i proti naravi potisnuti. Stoljetna historija nije nego živ dokaz tomu. Eto vam našeg proverbijalnog zanemarenja, eto vam, vinske klauzole, željezničkog pitanja, a povrh ovoga i nada sve i jezičnog pitanja. A nijesmo se mi samo već o tom davno uvjerili, uvje- rili su se o tom i oni, koji nam prijatelji nijesu, uvjerili su se i oni, koji zastupaju pravac politike, sasvim oprečan našem. I baš pred malo mjeseca svak je mogao čitati i u novinam kao što je bečka ,Nova Sl. Pressa“, gdje se u uvodnom članku kaže : najveći grijeh austrijske uprave zove se Dalmacija. Ime jedne zemlje najveći grijeh njene vlade! Tako se drastično nij. =» ni- kada ni mi izjavili i ako smo 0 tom davno uvjereni bili. Ta spoznaja, visoki sabore,