U DUBROVNIKU, 5. listopada 1907.
je istu unaprijeda:
10 K i poštarski
(vatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište. : :
plaća se 40 para po retku,
Dalmatinski i hrvatski sabor.
Bez ikakve velike akcije svršio je dak
matinski "sabor svoje zadnje zasjedanje.
Možda je tomu uzrok baš ono ,zadnje“, ali
će ga trebat tražiti i u općim hrvatskim,
a dosta i u stranačkim prilikama. Svi smo
na čistu, uz ovako stranački razrovani život
ne da se ni pomišljati ozbiljniji i zamašniji
rad od onoga, što ga je sabor razvio. Kad
imamo u saboru ljudi, koji iz inada vele,
da nešto nije onako, kako svi drugi vide,
da je; kad tu sjede gospoda a la Mangjer,
Grgić i Borčić, nemojmo se ni nadati, da
će nam iz njega zora svanuti
Ni kad bi mogla! Jer ne smijemo ni
to zaboraviti, da je djelokrug dalmatinskog
sabora tako ograničen, da što postignemo,
postignemo prije vanparlamentarnom akcijom.
Koliko vlada štuje sabor, najbolje pokazuje
jezično pitanje. Da je za saborom dalmatin-
skim u bečkom rajhsratu jaka stranka, kao što
je n. pr. za galičkim klub poljskih zastupnika,
drukčije bi bilo. Ali ovako dalmatinski sa-
bor može pozvati na sebe pažnju Beča
samo kad istjera kojeg namjesnika, ili ako su
političke prilike nama povoljne. Da se prvo
ne đogodi. 3:F su nam za namjesnika do-
maćeg čovjeka, koji nema druge krivnje,
doli te, što je ostao na mjestu, kad je vidio
da se u Beču s nama i njime igraju; a za
drugo su se Madžari pobrinuli. Njihovom
vjerolomnosti izmijenio se nas položaj tako,
da je Beč postigao ono, što inače ne bi
bio mogao.
Hrvati su sada u borbi s Peštom. 'To
je u dvije riječi naš položaj. 'Ta je borba
nama nametnuta, pa baš u tom, što se dogo-
dilo protivno od onoga, što smo se nadali,
i što smo našli protivnika, gdje smo očeki-
vali saveznika, sastoji i znamenitost sadanjeg
časa. Podlegnemo li Madžarim, podlegli smo
i Beču; ne sačuvamo li sebi državnu indi-
vidualnost od Pešte, naša je narodna bu-
dućnost za decenije prejudicirana.
Ko čita zagrebačke novine, razumije,
da je koalicija u tom shvaćanju složna, a
s njom je složan i narod, koji joj je u skup-
inskom pokretu izrazio svoje povjerenje.
o ćemo moći doći do Velike Hrvatske,
budemo ni toliko jaki, da zaprije-
štanski atentat, gdje je i postojeći
nas“ — to se pitanje nameće i
najokorjelijem ,, čistom“, ako ga nije fran-
kovština zarazila. Nekako tako misle i ostaci
,harodne stranke“, pa za to sa strane na-
roda ne može\biti iznenađenja. Samo sila i:
nerazboritost može dovesti do toga, da u
Hrvatskoj izgubimo; tu će se pak prije ili
poslije i odlučiti “boj, koji sada delegacija
hoće do povede u *Pešti.
Ona je navijestila Madžarima obstruk-
cija u zajedničkom saboru, a još nas samo
par dana dijeli od toga časa Madžari se
Štamparija DeGiulli i dr. :
spremaju, da je slome. Hoće li im uspjeti,
to je pitanje ; jer Hrvati nijesu u Pešti
sami: uz hrvatsko pitanje potresa zajedni-
čkim saborom i pitanje narodnosti i socijalno
pitanje. Nu i kad bi im uspjelo, ova borba
mora da dokaže Madžarima, da s našim
pravicama pogibaju i njihove. Ako to po-
stignu delegati, postigli su dosta, bitka nije
izgubljena.
Oči su svačije uprte u Peštu. Pred do-
gođajima, koji se tamo imadu odigrati, po-
jedine epizode u dalmatinskom saboru gube
znamenitost. U Pešti se kuje naša buduć-
nost za inad nekim pojedincima, koji bi je
htjeli u Zadru pokopati.
Jezično pitanje.
Nadopunjujući naše izvješće o sabor-
skim sjednicama od petka i subote, držimo
vrijednim donijeti ovdje u podužem izvatku
vrlo lijepe i aktuelne govore zast. Tresića i
"Trumbića, izrečene u sjednici od subote.
Tresić žali, što nema namjesnika u
gabornici. Pitao bi ga, što je učinio da se
izvrši njegovo obećanje. U zgodan se je
čas razbolio. Felix morbus! Ne zna, je li se
razbolio od nikotine ili austrijanske bolesti.
On se ne bi čudio, da i današnji vladin Za-
stupatelj do godine nađe za shodno, da se
razboli.
Teorija o neodgovornosti sadašnje vlade
za djela prijašnjih anarhistična je, jer po
njoj prestaje kontinuitet u životu jedne dr-
žave. 1 ako vlade u Austriji padaju, sistem
ostaje isti. Namu je ovog bagatelisanja dosta,
jer narod zahtijeva od nas pozitivne rezul-
tate. Mi bismo bili sukrivci vladini, kad ne
bismo energično proti tomu prosvjedovali.
Jedini je povod vladinom postupanju —
pangermanizam, koji Austrija nijeti i širi u
svim pokrajinama. Pangermanski val hoće
preko nas da poplavi Balkan. Ali on ne
zdvaja. Mi ćemo via facti pohrvatiti urede,
pa će onda vlada biti prisiljena, da riješi i
sveučilištno pitanje. Uzda se u moć i veli-
činu hrv. jezika. Talijanski je jezik za 5
vjekova ćarlijao sirenskim glasovima oko
ovih obala, no na prvi pomol narodne svi-
jesti, kao bura s Velebita pognao je taj la-
hor divni jezik naših narodnih pjesama.
Ako mu nije mogao odoliti tal. jezik, još će
manje njemački. Pjesnici našega naroda
duboko mu se urezaše, u dušu. Dok oni
živu u toj duši, nema sile, da uništi taj je
zik ! Zato atentati austrijske vlade na naš
jezik nijesu nego danguba i vrijeđanje na-
roda. Misle li nas bečki: državnici na ova-
kav način predobiti ? Ne će im uspjeti ni
t. zv. ,Magenpolitik“, jer se u Dalmaciji ne
trguje poštenjem i marodn«:': sviješću.
: Ako su Aerenthal i ttoni na svojim
sastancima govorili o Dalmaciji, onda je rs-
sio tal diplomat mnogo lukavijemu austi:,-
NAUCNA BIBLIOTEKA, DUć;
IZLAZI SVAKE SRIJEDE
I SUBOTE i =
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
= godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. : i
skom diplomatu, ko što mnasjedaju i naši
Talijani. Ako se oni ne privole našem je-
ziku, njemački će jezik odzgora potisnuti
talijanski, a ozdola će se hrvatski nametnuti
naravnom snagom. 'Time će najviše stradati
tal. jezik. Za to bi gospoda od tal. kluba
morala biti solidarna s nama. Mi ne idemo
za tim da sasvim isključimo talijanski jezik,
mi ćemo mu rado priznati razmjerno pravo.
Zajednička nam pogibelj prijeti. Vojujući za
naše zahtjeve, vojevali bi i za pravo svog
jezika. g
Predviđa, da će sabor biti prisiljen od-
biti i nova načela za riješenje ovog pitanja,
ko što je odbio Handelova. Pitanje će se i
dalje zatezati. Ali on ne očajava. Mi ćemo
se boriti tako dugo, dok ne izvojštimo
svomu jeziku prava. koja mu patre. Nikada
dok stoji Velebit i Biokovo, ne će Nijemci
promijeniti narodni značaj ovih krajeva, gdje
je deset milijuna našeg naroda svijesnog i
odlučnog da brani svoja prava. (Burno odo-
bravanje).
Trumbić kaže, da se povećava ko-
lekcija vladinih izjava, a u stvari se ne
dobiva ništa. Komenti vladinog povjere-
nika dokazuju, kako je i sama vlada uvje-
rena o labavosti svojih izjava i komentima
hoće da parira kritiku narod. zastupstva. Mi
vladinih izjava i ne trebamo nego hoćemo
djela. Još g. 1903. jezični spor između nas
i vlade bio je riješen, jer je ona priznala
saboru pravo ingerencije u riješeniu ovog
pitanja. Ali od tada ona definitivno riješenje
zavlači, pobuđujući osjećaj ogorčenja. Bila
se pojavila misao, da je trebalo uzeti šešir
i poći kući. Ali je narodno zastupstvo mi-
slilo, da bi se time vladi iskazalo čast, a
štetovalo se zemlji, jer sabor ima toliko
važnih poslova da riješi. Mi ćemo vladi
odgovoriti najbolje, ako joj kažemo, da smo
u srcu stvorili definitivnu odluku, da nam
od austrijske vlade nije nikad dobro došlo,
pa da mu se ni unaprijed nemamo nadati.
Mi obračunasmo s njome i s njezinim inten-
cijama prama nama, pa jedva čekamo da
prestane naš provizorium silom nam na-
metnut i da se sdružimo s Hrvatskom, 1
kad nas ne bi tamo pritezala krv, interes,
budućnost, mi bismo rado i k vragu otišli,
da se oslobodimo ovog vraga, koji nas tišti !
(Burno odobravanje u sabornici i na galeri-
jama. Predsjednik zvoni.) Poručuje mi-
nistru Becku, da ona stanovita čuvstva, koja
on goji prama nama i mi gojuno prema
njemu.
Pobija argumantaciju vladina povjere-
nika, da sadašnja vlada nije odgovorna za
izjave prijašnjih. Ta je teorija neumjesna i
netemeljita, kad se radi o tako elementar-
nom pravu, kao što je pravo jezika? Ne
zna, koji kriterij vlada pri promjeni mini-
stara, ali misli, da čovjek, kojemu se po-
vjerava kormilo države, mora poznati stanje
TT
a i
META
ik