—— ina a vao ora

tMRAREINNSNSNESIJSEDSSENeo

ENE A m i e

< > ONES AE A MINE O

PEDE

mmm = +

at EVEN RER

—_——————mm mz == ——=m=u=—=u——=—=m==—=—=—=—=—=—======—

limia o nasipu Palata u Stonu; o lukama
kotara Korčule, Orebića, Stona, Dubrovnika
i Cavtata. Milić podnaša predlog, uz
kratko obrazloženje, o pripadnosti i reinkor-
povirenju Kvarnerskih otoka Dalmaciji. T o n-
čić odgovara na neke upite.

Zatim se nastavlja rasprava o školskim
proračunima. U raspravi su sudjelovali Tre-
sić, Vukotić, Kulišić, Biankini, Strčll, Radić
i Majstrović. Neki od spomenutih podnijeli
su razne predloge, koji su svi primljeni osim
jednoga. Primljeni su također i predračuni.

Kod riješavanja  molbenica Trumbić
predlaže odnosno peticije opć. činovnika o
sniženju službe od 40 pa 35 godina za
potpuno umirovljenje, da se ova molba ne
odbije, nego da ss pozove opć. vijeća, neka
se izjave jesu li voljna da se glasuje zekon
o sniženju službe, a Marović ga podupire
uz dodatak, da zem. odbor izradi osnovu o
sniženju gcedina i drugu o usposobljenju opć.
činovnika, radi čega bi bio potrebit i jedan
naročiti tečaj. Primljeno.

Molbenički odbor predlaže, među osta-
lim, neka se ustupi zemalj. odboru molbe-
nica planinskog društva Liburnia“.

P. Čingrija protivi se tomu, da molba
društva ,Liburnia“ bude proslijeđena zemalj.
odboru. Kaže da je to društvo više za
ometu nego li za drugo. Iznosi pitanje du-
brovačke tvrđave Lovrienac, koja je tajno,
bez ičijega znanja, preko glave zanimanih
čimbenika, bila unajmljena ovom društvu
za 1 kr. na godinu. On prosvjeduje proti
takovom postupanju, pa će za to glasovat'
proti predlogu molbeničkog odbora, moleći
drugove, da ga podupru i da molbenicu
društva. Liburnia“ odbiju. (Odobravanje).

Pri glasovanju se je preko molbe
društva Liburnia“ jednoglasno prešlo na
dnevni red.

U poslijepodnevnoj sjednici došli su na
red predračvni pokrajinske zaklade za 1907. i
1908. godinu. P. Čingrija čita izvješće kao
izvjestitelj financ. odbora za god. 1907.
Potrepštine su iznosile K 1,974.851, a vlastiti
prihodi kr. 562.647. Manjak od kr. 1,412.204
pokriva se sa zemaljskim nametima. Ovaj
je predračun primljen bez rasprave. Prora-
čun za g. 1908. iznaša: potrebštine kr.
2034.361, a vlastiti prihodi kr. 356,107.
Manjak od kr. 1,479,254 treba pokriti sa
zemaljskim nametima. Pokrajinski  prirezi
ostaju 64%. U raspravi ovog proračuna
govorili su dugo Marović i Biankini. Bian-
kini je iznio više predloga, među kojima i
ovaj: ,Sabor kralj. Dalmacije izrazuje želju
vladi, da željezničkim ogrankom sa pruge
Gruž-Zelenika spoji Konavle sa lukom
Cavtata“. Vukotić je još iznio dva predloga,
a onda se sjednica zaključila.

Rasprava je nastavljena u subotu po
podne. Govorili su Tresić, vladin povjerenik
Tončić, Ziliotto, Prodan, Milić, Trumbić,
Perić, Majstrović i izvjestitelj Pero Čingrija.
Tresić, Trumbić, Milić i P. ingrija dotakli
su se i današnjeg položaja u Banovini, pa
su najoduševljenije govorili o borbi hrvat-
skih delegata na obranu materinje riječi.
Rasprava se je bila pretvorila u sjajnn ma-
nifestaciju solidarnosti sa braćom u Bano-
vini. Trumbić je, sred burnog odobravanja
sabornice i galerija, dovršio svoj govor po-
kličom, upravljenim hrvatskim i srpskim

štampa pretjerava“. Majstrović je prosvje-
dovao proi. insinuaciji, da su Sokoli, na
prolasku put Zagreba, u Zadru provocirali.
Prodan je priznao, da je Riječka resolucija
imela plemenitu tendenciju i kazao je. da
nije ozbiljno identificirati dalmatinsku stran-
ku prava sa D.rom Frankom. Perić je na-
zvao Riječku resoluciju najvećom nesrećom
hrv. naroda. Sjednica je trajala od 6 sati
do 11 obnoć.

I u nedjelju, sabor je imao sjednicu u
jutro i poslije podne. U posebnoj raspravi
proračuna uzeli su riječ Biankini, P. Čin-
grija, Trumbić, Prodan, Ribičić, Tresić, te
su zagovarali razne potrebe svojih kotara i
nekoje opće koristi. Pri glasovanju, primljen
je proračun i glasovano je mnoštvo resolu-
cija, iznešenih u ovoj raspravi. Za tim su
primljene osnove o ustanovljenju dviju no-
vih općina: Poljičke i Krajiške. Milić ih je
zagovarao. Sabor je pozdravio osnovanje
ovih dviju općina, koje će početi djelovanje
posivo novih općinskih izbora, pokličom :

ivjela Poljička općina! Živjela Krajiška
općina!

Poslije podne birani su: 1 član zamje-
nik zemljišnovjeresijskog zavoda, 4 člana i
4 zamjenika u prizivno povjerenstvo za
ličnu dohodarinu, 4 člena i 2 zamjenika u
pokr. povjerenstvo za porez od točevine.

U sjednici od ponedjenika u jutro odo-
brena je zakonska osnova 0 sklopljenju
zajma od 1,000.000 kr. na račun zemaljske
zaklade i osnova o nabavi sa strane općina
školskih pomješća i stanova za ravnajuće
osoblje pučkih škola. Petim prisjednikom
zemalj. odbora izabran je Dr. Pero "Klaić.
Dnevnice zastupnicima za idući sabor povi-
šene su od 8 na 12 kr. Po tom su došle
na dnevni red zokonske osnove o preinasi
zemalj. reda i izbornog pravilnika. Govorili
su u općoj raspravi Trumbić, Vukotić, Kal:
nić, Prodan, Mangier, Ziliotto i P. Čingrija
Talijani su se izjavili proti općem izvoLaOMm
pravu. Došlo je do burnih incidenata. Pošto
u saboru nije bilo dovoljno broja, osnove
nijesu mogle doći na drugo čitanje. Poslije
podne slijedila je sjednica, te je saborsko
zasjedanje bilo zaključeno.;

Potanje izvješće o ovim zadnjim sje-
dnicama donijet ćemo u narednom bro,u.

Naš ,.Savez Zadružni“ 1 ,Dan“.

Poštovani ,Dan“ u broju 40 obdario
nas je svojim najnovijim darom : ustaje proti
načemu ,Zadružnom Savezu“ u Splitu, a
hvali u velike ,Ljubljansku Svezu“. Za nas
je dosada vrijedilo pravilo: tuđe poštuj, a
svojim se diči, a za poštovanoga ekonoma
u ,Danu“ naprotiv. Čudimo se naivnosti
toga lista, koji hoće, da se u sve razumije:
u filozofiju, modernizam, u politiku, u theo-
logiju, pa i u ekonomiju. Rek bi, da časni
list nasjeo je iluziji, da će naš ,Savez“ biti
liberalan, a ,Ljublj. Sveza“, da je utočište
svećenstva, dok mi naprotiv cijenimo, da
nikakova politika ne smije ulaziti ni u za-
druge, ni u Saveze, jer svaka politika ubija
zadrugarstvo. Neka korifeji oko » Dana“
zavire u upravu ,Saveza“ u Splitu, pa će
tu naći, da imade pet svećenika zastupano.
— Još više nas čudi, što tvrdi ,Dan“ da
je osnovanje našega ,Saveza“ maslo bečke
vlade; proti čemu se diže — ala ironije —
prepoštovani biskupski list, dok mi znademo
da on isti brani bečku politiku i dok čita-
mo u bilancu ,Ljublj. Sveze“, da je bočka

 

vlada podmirila šestogodišnji deficit Sveze.
Osnovanje našeg Saveza u Splitu bilo je
jedino pitanje narodnoga ponosa i gospodar-
ske neodvisnosti, pošto nam je tutorstvo do-
dijalo, pa to bilo i od najbliže nam braće.
Mi u velike ljubimo i častimo braću Slo-
veno, kao planinske Hrvate, ali nam ne će
ni oni zamjeriti, ako i mi hoćemo, da nešto
svoga samostalnoga stvorimo. I oni su to
pokušali otrag šest godina, pa su se izvje-
žbali i otišli naprijed, a zašto mi to isto ne
smijemo učiniti? Mi ne bi dostojni bili op-
stanka, kada bi uvijek pod paskom drugijeh
bili i kada bi samo iz tuđe ruke gledali.
Slovenci nisu htjeli doći pod saveze u Češ-*
koj i Donjoj Austriji, jer su želili s# mos 1
nost, pa zašto, da i mi buđemo pod njiho-
vom kuratelom ? Pitamo časnoga dopisnika
»Dana“, da li bi onako vruće zagovarao
savez u Celju, kao što sada zagovara OVI
zu u Ljubljani“, premda onaj mnogo bolje
papreduje, kada bi se paše zadruge pridru-
žile savezu celjskomu ? U ostalomu, sve da
su se naše +zadruge i pridružile Svezi u
Ljubljani, a da bi gospodarski i politički
utvrdilo se time naše jedinstvo, ter u tomu
bečka vlada — kako umuje ,Dan“ — uvi-
dila pogibao za se, zar ona ne bi znala po-
tezom pera sve to srušiti? Dosta bi bila
koja ministarska naredba, kakovim smo mi
vični, kojom se zabranjuje djelovanje saveza
van političke pokrajine i eto sve je gotovo.
A gdje bi se i kako mi onda mogli snaći,
kada bi se našli pred takovom činjenicom %
Po gotovu ne stoji, da je naš Savez“ maslo
bečke vlade, kada se znade za stalno, da
je bečka vlada nakanila osnovati državnu
centralnu zadvužnu blagajnu u Beču, pod
kojom će svi savezi u Austriji biti. Tako
veli g. Golf. Manite se ljudi božji, insinuacija
jer time samo dokazujete, da vam nijesu
poštene nakane, dok temelj zadrugarstva
počiva na ljubavi kršćanskoj i humanitar-
nosti, a tu kadikad više imade Samaritanac
nego Farizejac.

Što pak ekonom u ,Danu“ pribada, da
naš savez kroz mjesec dana u Splitu nije
ništa učinio, pa za to da bi ga trebalo ba-
taliti, pokazuje, da se vrlo površno u eko-
nomiju, « još manje u zadrugarstvo / razu-
mije. Mi pitamo toga proroka, a što je kroz
isto vrijeme i pododbor Ljublj. sveze uči-
nio? Zar se, u mjesec dana moga čudesa
tvoriti i najedanput sve urediti ? Mi idemo
polako, postojano, oprezno, jer svaka preša
vrat lomi. Nije se u jedan dan Rim  sagra-
dio, nit je ikakova ustanova kroz mjesec
dana bila usavršena, jer non dantur saltus
in natura. I.ako comparaison n'est pas rai-
son, ipak ta tvrdnja gospodina ekonoma
bila bi slična umovanju onih roditelja, koji
bi zapustili svoje novorođenče, jerbo kroz
mjesec dana nije postalo savršenim čovje-
kom. Uprava našeg Saveza znati će svima
potrebama doskočiti, te osim strukovnjaka
revizora imati će i upravitelja, koji je bit i
sposoban i zdrave vlastite inicijative. Neka
se gg. oko ,Dana“ samo malo ustrpe, i ne
pjevaju nam opijela prije života. Bez njih
smo znali toliko blagajna i štedionica utvr-
diti, pa ćemo i naš savez znati podići. Ipak
neka se ne straši poštovani ekonom, da
Ljublj. Sveza ne će imati što raditi, dapače