bilo moguće, da jedan savez svemu doskoči.
Što je na našu ubožnu zemlju stotina bla-
gajna, koje danas opstoje? Dokle god ne
budemo imati barem 300 blagajna u Dal
maciji, dotle ne će se osjetiti gospodarsko
priđigav'+ zapuštene pokrajine. A gdje si
druge vrsti zadruga, koje se mogu podići
kod nas? Bit će dakle obilnoga rada i za-
oba saveza, pa da ih je i još, jer naše za
drugarsivo i\ekar je u povoju. Neka g. eko-
nom prouči bolje, koliko imade saveza u
Češkoj, Austriji, Piemontu, gdje nije sve
pod jednom kapom.

Mi bi svjetovali prepoštovani ,,Dan“,
da ne kvari napretka našemu savezu, da
ne sije nepovjerenje prama našim ustano
vama, jer za opće dobro moramo svi biti
složni. Sakrištija na stranu, a politika na
stranu — u slozi i radu naš je spas!  _G.

0 dom čim stvarima.

Austrijska samohvala.

Austrijski dopisni ured u Beču daje
brzojavljati iz Zadra o tijeku saborisanja.
Ti brzojavi dolaze i u zagrebačke dnevnike.
Tako u brzojavu, koji govori o saborskoj
sjednici od 2. ov. mj. a napose o vladinom
exsposćeu, te je u toj sjednici pročilan, ima
ovaj neistiniti zaključak: , Prisuini zastupni-
ci pratili su velikom pozornošću duge inte-
resautne izvode vladinog izvjestitelja, pak
su mu i na mnogim mjestima živahno odo-
bravali.“

Ovakova samohvala, koja se temelji na
jednoj neislini, da se vanjski svijet zavara,
niie nikako pametna ni skladna, navlas'ito
kad dolazi od samog spomenutog vladinog
izvjes itelja, koji je istodobno referenat do-
pisnog ureda.

Neznatno ali ipak karasterično!

Ugljena ruda kod Stona.

Pišu nam iz Stona: Na 18 rujna bilo
je rudarsko povjerenstvo na ,Gnjilom ratu“
kod Stona, gdie je otkrivena ugljena rada
nazad 30 godina, svojina gosp. Duje Ve-
žića pok. Danka iz Gradca, Gornje Primorje.
Povjerenstvo se je najpovoljnije izrazilo
glede vrsti i kolikoće ugljena. Kako do-
znajemo doskora će nastati pregovori sa
vlasnikom za vađenje materijala. Koliko

nam je to ugodno čuti, toliko nam je teško,
kad bi se ovakova blagodat dala u ruke
stranca kod naših kapitalista.

Zeljezničko pitanje.

Pri konačnim pregovorima za nagodbu
s Ugarskom, rek bi, da je pitanje o dalma-
tinskoj željeznici sretno riješeno. ,,Neus
Freie Presse“ od 6 ov. mj. piše: ,,Za
Dalmaciju nagodba imala bi titi korisna,
jer je ugarska vlada preuzela obvezu, da se
ne će opirati svezanju Dalmacije sa austrij-
skom željezničkom mrežom preko Hrvatske
i da će dati sagraditi potrebite priključne

pruge“.
Pripreme za borbu.

Središnji odbor srpske samostalne stranke
držao je u petak svoju plenarnu sjednicu,
kojoj je predsjedao Dr. B. Medaković. U
sjednici je uzet s odobravanjem na znanje
izvještaj predsjedništva o radu i napretku
stranke, kao i izvještaj poslanika o radu na
zajedničkom saboru i hrvatskom. Zatim se
povela iscrpila rasprava o položaju, te je
jednoglasno zaključeno, da stranka ima i
nadalje ostati u koaliciji, koja stoji na sta-

 

novištu ravaopravnosti hrvatskog i srpskog
paroda i vzdržati svom snagom i odlučnošću
u borbi za držav au individualnost kraljevina
Hivatske, Slavonije i Dalmacije, a protiv
nastojanja današnje zajedničke vlade u Hr-
vaiskoj namei autoga bana, koji ide za stva-
ranjem jedinstvene madžarske države.

To veli komuvike, a ,Srbobran“ u u\rod-
niku: Današnja zajedvička vlada i ban name-
tnik zastupnici su ideje jedinstvene madžarske
države. Srpska je samostalna strenka baš
sa gledišta srpskih interesa najnepom'rljiv.ja
protivnica te ideje. I vođe samosi+lci su
isto kao i vojnici za nejbezobz\niju borbu
s Ugarskom i sa svakim pacif;katorskim
režimom u Hivatskoj. Baš u nema naći će
Madžari najodlučnije, najbezobzirnije i paj-
nevstrašivije borce za državnu individaal-
nost naše oiačbine i najveće protivnike
madžarskog gospodstva ma u kekovoj formi
nad Hrvalskom. To vrijedi za nas samo-
sialce sve bez razlike, a Madža:i i gosp.
Wekerie osjet će u brzo, kolika je snaga
srpskog samoslalstva u Hrvatskoj.

Eksekutivni odbor hrvatsko-srpske koa-
licije imao je sjednicu, kojoj su prisastvovali
i bivši odjelni predstojvici Nikolić i Roje.
Pretreseni su predlozi, koji će se izoijeti
pred plenum hrvatske delegecije. Nadalje
je zaključeno da se plenaroa sjednica hr-
vatske delegacije sazove u Budimpeštu u
srijedu, dne 9. ov. mj. Na ova su sjednicu
pozveni svi članovi hrvatske srpske koalicije,
koji su članovi delegacije, sa izričitim pa-
glaskom neka nijedan ne izostane.

U nedjelju je u Osijeka održana glavi
zbor hrvatske napredne stranke, koji je
sjajno uspio. Zboru je prisustvovalo posebno
odaslanstvo demokraia iz Delmacije sa na
čelu Dr. Josom Smodlakom.

Gradska Kronika.

Kod državnog odvjetništva. — D:-
žavni odvjetnik u Kotoru Autun Kronje bio
je u istom svojstvu premješten u Dubrovpik,
a na njegovo mjesto u Kotora bio je ime-
novan sudski tajnik u Zadru Dr. Eugen pl.
Meichsner.

Lovrjenac. — U izvješću o saborskom
radu pripovjedemo epizodu o društvu ,Li-
burniji“. Na prijedlag našeg načelnika mol-
ba toga društva za pripomoć odbijena je
jednoglasno a limine. Tako je majveći dal-
matiaski forvm osudio nepozvano namelanje
jednoga draštva, i pogodio one, koji odre-
đuju i čine bez obzira, hoće li tim povrije-
diti čuvstva i interese onih, prema kojim
bi trebalo da barem imadu melo pristojnosti.

To je u Dubrovnika postalo pravilo.
Sjećamo pošte, sjećamo sudišta, a eto sada
Lovrijenca. Kud ćeš pristojvije si zari, nego
da nam vrale ono, što su nam nepravedao
uzeli, kad im više ne služi. Ali da! Trebalo
je naći, a da ga nijesu našli, bili bi ga
stvorili, samo da Dabrovnik ne dobije ono
što je njegovo.

Od svih dalmatinskih općina dubro-
vačka moguće da je najsiromašnija. Pokle
su je istjerali iz Dvora, ona je morala sebi
da gradi novi stan, a da se zadovolji onim,
što joj je od tolikog bogatstva ruka osva-
jača dobacila. Sv. Jakov i gornji sprat do-
gane — to je jedino, što ona svojim na-
zivlje, i i ta dva spomenika naše prošlosti
ona je morala upotrebljavati u svrhe nedo-
lične, jer. nije imala drugo, da zadovolji
potrebama, koje joj je osvajač nametnuo.

 

  

Diago su za sebe uzeli, i ona valja
da opet od onoga malo, što joj ostade, daje
za nešto, što bi država morala sama uraditi
Imali smo od starine gimnazije, pa su ga
oteli. Sada da novo zgrade, općina valja da
opet dade zemljište.

Kažu da im trebalo dubrovačkog blaga
ali darivanje Lovrijenca dokazuje, da se njim
ra: meću i kad m ne+treba.

Hvala gg. zasiapnicima, da su to dje'o
žigosali, kako je trebalo !

Hajde ga nađi! — Jučer se u jednoj
slasličaini nešto pokvarilo na električnoj
kondukto'i. Justalatora hajde ga nađi!

Užegla se peć. — U nedjelju, baš
dok je glazba koncertirala pred općinskom
kafanom, užegla se peć u pekara Mata Br-
bore. Skočila čeljad i vatrogasci i u brzo
pogasili. Po noći u malo da nije — u
ostalom vlastitom krivnjom — nastradao
gospodar kuće poviše peći. Sreća da su se
sjetili na vrijeme, da se je upalila pregrads,
bliza koje je dimnjak peći, pa skočili i tako
zapriječili širenje ognja.

Ovom prilikom stapio je prvi put na
javnost vatrogasni zbor naše općine. Pohva-
lit? je spremnost članova. Kao za pivi put
ne može se zamjerit ni maloj konfoziji.

Veća je konfuzija bila ipak pred opći-
nom, gdje je općinstvo na pivi gles o vatri
promislilo, da gori u kazališta. Dok se nije
razjasnilo, bilo je i povuci i pe.eci.

Ubio ga. — Pišu nam iz Uskoplja,
5 o. mj. ,U noći između 4—3 o. mj. sada
pok. Niko Vlahutin Ivanov iz Gabrila u
Konavlima, pođe, veljda dogovoren za se-
strom davašajeg ubojice Đura Kosačića, s
kojom je očivkao, u bližnje selo Jasenice.
Nadajući se, da je sama, približi se kući,
ali vidjev, da je neko od muškaraca, vine
natrag. U to puče puška, pogodi nesreiaika,
koji ranjen u bok, otrči do crkve Sv. Spasa.
Prisloniv se o među, prekciši ruke i izdahnu.
Ubojica se odmah predao sudu, izjaviv da
ga je on ubio“.

S druge nam strane javljaju o ovoj ne-
sreći: Niko Vlshutin išao u ašikovsnje u
Jasen'ce, a nesreća je njegova htjela, da je
uzeo sa sobom pušku. Oko ponoća vrzao se
oko dragine kuće, kad slučajno njezin brat
izađe iz kuće. Vidio ga, pa zovnuo brata,
čovjeka nagla i me promišljena. Ovaj uzeo
pušku, pa kad je vidio Vlahutina gdje bježi,
odapeo. Puška mu je bila nakrcana sačmom.
Pogodio ga blizu džigerice. Ranjeni se uhvatio
za ranu i jedva dovukao do međe.

Sudbeno je povjerenstvo odmah sutra
išlo ha lice mjesta. Kod pregledanja našao
se ubijenomu drob puu krvi.

Dok se to događalo, sestra je ubojica
mirno spavala. :

Ubio grom praca. — U nedjelju večer
sa kišom i nevremenom bila je silna gr-
mljavina. Gotovo cijelu noć je tutnjilo i sije-
valo tako da se malo ko u gradu nije pro-
budio. Nesreća nije kilo, samo nam vele, da
je u Rijeci grom udario u jednu pojatu i
tamo usmrtio jednoga — praca.

Pučkoj kuhinji. — Gosp. prof. Baldo
Bogišić da počasti uspomenu pok. g. Pavle
Lepeš priložio je u fond pučke kuhinje K 10.

— U njujorškom ,Narodnom Listu“ čitamo
na vidljivom mjestu pod gornjim naslovom :

"Ovaj dogođaj vrlo dobro po- >
litičku ia njekojih činovnika e