bilo moguće, da jedan savez svemu doskoči. Što je na našu ubožnu zemlju stotina bla- gajna, koje danas opstoje? Dokle god ne budemo imati barem 300 blagajna u Dal maciji, dotle ne će se osjetiti gospodarsko priđigav'+ zapuštene pokrajine. A gdje si druge vrsti zadruga, koje se mogu podići kod nas? Bit će dakle obilnoga rada i za- oba saveza, pa da ih je i još, jer naše za drugarsivo i\ekar je u povoju. Neka g. eko- nom prouči bolje, koliko imade saveza u Češkoj, Austriji, Piemontu, gdje nije sve pod jednom kapom. Mi bi svjetovali prepoštovani ,,Dan“, da ne kvari napretka našemu savezu, da ne sije nepovjerenje prama našim ustano vama, jer za opće dobro moramo svi biti složni. Sakrištija na stranu, a politika na stranu — u slozi i radu naš je spas! _G. 0 dom čim stvarima. Austrijska samohvala. Austrijski dopisni ured u Beču daje brzojavljati iz Zadra o tijeku saborisanja. Ti brzojavi dolaze i u zagrebačke dnevnike. Tako u brzojavu, koji govori o saborskoj sjednici od 2. ov. mj. a napose o vladinom exsposćeu, te je u toj sjednici pročilan, ima ovaj neistiniti zaključak: , Prisuini zastupni- ci pratili su velikom pozornošću duge inte- resautne izvode vladinog izvjestitelja, pak su mu i na mnogim mjestima živahno odo- bravali.“ Ovakova samohvala, koja se temelji na jednoj neislini, da se vanjski svijet zavara, niie nikako pametna ni skladna, navlas'ito kad dolazi od samog spomenutog vladinog izvjes itelja, koji je istodobno referenat do- pisnog ureda. Neznatno ali ipak karasterično! Ugljena ruda kod Stona. Pišu nam iz Stona: Na 18 rujna bilo je rudarsko povjerenstvo na ,Gnjilom ratu“ kod Stona, gdie je otkrivena ugljena rada nazad 30 godina, svojina gosp. Duje Ve- žića pok. Danka iz Gradca, Gornje Primorje. Povjerenstvo se je najpovoljnije izrazilo glede vrsti i kolikoće ugljena. Kako do- znajemo doskora će nastati pregovori sa vlasnikom za vađenje materijala. Koliko nam je to ugodno čuti, toliko nam je teško, kad bi se ovakova blagodat dala u ruke stranca kod naših kapitalista. Zeljezničko pitanje. Pri konačnim pregovorima za nagodbu s Ugarskom, rek bi, da je pitanje o dalma- tinskoj željeznici sretno riješeno. ,,Neus Freie Presse“ od 6 ov. mj. piše: ,,Za Dalmaciju nagodba imala bi titi korisna, jer je ugarska vlada preuzela obvezu, da se ne će opirati svezanju Dalmacije sa austrij- skom željezničkom mrežom preko Hrvatske i da će dati sagraditi potrebite priključne pruge“. Pripreme za borbu. Središnji odbor srpske samostalne stranke držao je u petak svoju plenarnu sjednicu, kojoj je predsjedao Dr. B. Medaković. U sjednici je uzet s odobravanjem na znanje izvještaj predsjedništva o radu i napretku stranke, kao i izvještaj poslanika o radu na zajedničkom saboru i hrvatskom. Zatim se povela iscrpila rasprava o položaju, te je jednoglasno zaključeno, da stranka ima i nadalje ostati u koaliciji, koja stoji na sta- novištu ravaopravnosti hrvatskog i srpskog paroda i vzdržati svom snagom i odlučnošću u borbi za držav au individualnost kraljevina Hivatske, Slavonije i Dalmacije, a protiv nastojanja današnje zajedničke vlade u Hr- vaiskoj namei autoga bana, koji ide za stva- ranjem jedinstvene madžarske države. To veli komuvike, a ,Srbobran“ u u\rod- niku: Današnja zajedvička vlada i ban name- tnik zastupnici su ideje jedinstvene madžarske države. Srpska je samostalna strenka baš sa gledišta srpskih interesa najnepom'rljiv.ja protivnica te ideje. I vođe samosi+lci su isto kao i vojnici za nejbezobz\niju borbu s Ugarskom i sa svakim pacif;katorskim režimom u Hivatskoj. Baš u nema naći će Madžari najodlučnije, najbezobzirnije i paj- nevstrašivije borce za državnu individaal- nost naše oiačbine i najveće protivnike madžarskog gospodstva ma u kekovoj formi nad Hrvalskom. To vrijedi za nas samo- sialce sve bez razlike, a Madža:i i gosp. Wekerie osjet će u brzo, kolika je snaga srpskog samoslalstva u Hrvatskoj. Eksekutivni odbor hrvatsko-srpske koa- licije imao je sjednicu, kojoj su prisastvovali i bivši odjelni predstojvici Nikolić i Roje. Pretreseni su predlozi, koji će se izoijeti pred plenum hrvatske delegecije. Nadalje je zaključeno da se plenaroa sjednica hr- vatske delegacije sazove u Budimpeštu u srijedu, dne 9. ov. mj. Na ova su sjednicu pozveni svi članovi hrvatske srpske koalicije, koji su članovi delegacije, sa izričitim pa- glaskom neka nijedan ne izostane. U nedjelju je u Osijeka održana glavi zbor hrvatske napredne stranke, koji je sjajno uspio. Zboru je prisustvovalo posebno odaslanstvo demokraia iz Delmacije sa na čelu Dr. Josom Smodlakom. Gradska Kronika. Kod državnog odvjetništva. — D:- žavni odvjetnik u Kotoru Autun Kronje bio je u istom svojstvu premješten u Dubrovpik, a na njegovo mjesto u Kotora bio je ime- novan sudski tajnik u Zadru Dr. Eugen pl. Meichsner. Lovrjenac. — U izvješću o saborskom radu pripovjedemo epizodu o društvu ,Li- burniji“. Na prijedlag našeg načelnika mol- ba toga društva za pripomoć odbijena je jednoglasno a limine. Tako je majveći dal- matiaski forvm osudio nepozvano namelanje jednoga draštva, i pogodio one, koji odre- đuju i čine bez obzira, hoće li tim povrije- diti čuvstva i interese onih, prema kojim bi trebalo da barem imadu melo pristojnosti. To je u Dubrovnika postalo pravilo. Sjećamo pošte, sjećamo sudišta, a eto sada Lovrijenca. Kud ćeš pristojvije si zari, nego da nam vrale ono, što su nam nepravedao uzeli, kad im više ne služi. Ali da! Trebalo je naći, a da ga nijesu našli, bili bi ga stvorili, samo da Dabrovnik ne dobije ono što je njegovo. Od svih dalmatinskih općina dubro- vačka moguće da je najsiromašnija. Pokle su je istjerali iz Dvora, ona je morala sebi da gradi novi stan, a da se zadovolji onim, što joj je od tolikog bogatstva ruka osva- jača dobacila. Sv. Jakov i gornji sprat do- gane — to je jedino, što ona svojim na- zivlje, i i ta dva spomenika naše prošlosti ona je morala upotrebljavati u svrhe nedo- lične, jer. nije imala drugo, da zadovolji potrebama, koje joj je osvajač nametnuo. Diago su za sebe uzeli, i ona valja da opet od onoga malo, što joj ostade, daje za nešto, što bi država morala sama uraditi Imali smo od starine gimnazije, pa su ga oteli. Sada da novo zgrade, općina valja da opet dade zemljište. Kažu da im trebalo dubrovačkog blaga ali darivanje Lovrijenca dokazuje, da se njim ra: meću i kad m ne+treba. Hvala gg. zasiapnicima, da su to dje'o žigosali, kako je trebalo ! Hajde ga nađi! — Jučer se u jednoj slasličaini nešto pokvarilo na električnoj kondukto'i. Justalatora hajde ga nađi! Užegla se peć. — U nedjelju, baš dok je glazba koncertirala pred općinskom kafanom, užegla se peć u pekara Mata Br- bore. Skočila čeljad i vatrogasci i u brzo pogasili. Po noći u malo da nije — u ostalom vlastitom krivnjom — nastradao gospodar kuće poviše peći. Sreća da su se sjetili na vrijeme, da se je upalila pregrads, bliza koje je dimnjak peći, pa skočili i tako zapriječili širenje ognja. Ovom prilikom stapio je prvi put na javnost vatrogasni zbor naše općine. Pohva- lit? je spremnost članova. Kao za pivi put ne može se zamjerit ni maloj konfoziji. Veća je konfuzija bila ipak pred opći- nom, gdje je općinstvo na pivi gles o vatri promislilo, da gori u kazališta. Dok se nije razjasnilo, bilo je i povuci i pe.eci. Ubio ga. — Pišu nam iz Uskoplja, 5 o. mj. ,U noći između 4—3 o. mj. sada pok. Niko Vlahutin Ivanov iz Gabrila u Konavlima, pođe, veljda dogovoren za se- strom davašajeg ubojice Đura Kosačića, s kojom je očivkao, u bližnje selo Jasenice. Nadajući se, da je sama, približi se kući, ali vidjev, da je neko od muškaraca, vine natrag. U to puče puška, pogodi nesreiaika, koji ranjen u bok, otrči do crkve Sv. Spasa. Prisloniv se o među, prekciši ruke i izdahnu. Ubojica se odmah predao sudu, izjaviv da ga je on ubio“. S druge nam strane javljaju o ovoj ne- sreći: Niko Vlshutin išao u ašikovsnje u Jasen'ce, a nesreća je njegova htjela, da je uzeo sa sobom pušku. Oko ponoća vrzao se oko dragine kuće, kad slučajno njezin brat izađe iz kuće. Vidio ga, pa zovnuo brata, čovjeka nagla i me promišljena. Ovaj uzeo pušku, pa kad je vidio Vlahutina gdje bježi, odapeo. Puška mu je bila nakrcana sačmom. Pogodio ga blizu džigerice. Ranjeni se uhvatio za ranu i jedva dovukao do međe. Sudbeno je povjerenstvo odmah sutra išlo ha lice mjesta. Kod pregledanja našao se ubijenomu drob puu krvi. Dok se to događalo, sestra je ubojica mirno spavala. : Ubio grom praca. — U nedjelju večer sa kišom i nevremenom bila je silna gr- mljavina. Gotovo cijelu noć je tutnjilo i sije- valo tako da se malo ko u gradu nije pro- budio. Nesreća nije kilo, samo nam vele, da je u Rijeci grom udario u jednu pojatu i tamo usmrtio jednoga — praca. Pučkoj kuhinji. — Gosp. prof. Baldo Bogišić da počasti uspomenu pok. g. Pavle Lepeš priložio je u fond pučke kuhinje K 10. — U njujorškom ,Narodnom Listu“ čitamo na vidljivom mjestu pod gornjim naslovom : "Ovaj dogođaj vrlo dobro po- > litičku ia njekojih činovnika e