God. XVI. U DUBROVNIKU, 12. listo pada 1907. Broj 82. CRV ENA HRVATSKA = m— Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se sema — predbrojen i za došasto polugodište. === i Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a'za oglase 30 para. Oglasi. koji se više puta štampaju, po po = ——- godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — o wlitvatska Stranka“. Prisiljeni istupiz , Hrvatske Stran- ke“, spljetskih zastupnika, koje nhadahnuje ,Naše Jedinstvo“, doveo je opet na pretresanje pitanje »Hrvatske Stranke“. Neki kažu: nije potrebna; drugi tvrde: u njoj je istočni grijeh, što nije nikla iz naro- da, već po dogovoru pojedinaca; jedni se vesele, drugi žale — tako svak hoće da reče svoju, ni ne pro- mišljajući na to, da sve rasprave o potrebi i shodnosti ne mogu ništa trojice promijeniti na činjenici, da ta stranka postoji, a kad postoji — nakon svih ovih kušnja! — tad je i potreba, da je bude. Potrebu dakako ne osje- čaju ni Prodanovi ,pravaši“, ni Crni- čini propovjednici , Velike Hrvatske“, ni spljetski demokrati, ali svi ti ljudi, svi skupa uzeti ne čine Dalmaciju, u njoj ima mjesta, a bit će ga još dugo za ljude, koji ne će ni tamo ni ovamo. Hoće li ti ljudi biti u većini, od- lučit će skora budućnost. Saborski su izbori na vratima, i tu će se po- šazati, što koja stranka može u na- rodu, nu da pravo kažemo, i mi se bojimo za ,hrvatsku stranku“. Ne će eventualnom njezinu porazu biti kriva ni prošlost ni program, ali. joj pogibao prijeti od vlastitih pristaša. Još jedni izbori, kao što su bili prošli za carevinsko vijeće i stranke ne će više biti, srušit će se pod te- žinom vlastitih grijeha. Tad će imati pravo oni, koji već i sad» stranci pjevaju opijelo. Stranka uopće živi od rada, a rad se ra. ija uslijed borbe, sa protivni- cima , Hrvatska Stranka“ naprotiv pustila se iznenaditi od protivnika. Kao zabliještena svojom vlastitom veličinom, ona je pustila, da protiv- nici rade u narodu. Ona ne samo nije spravila nikakvu protuakciju, već je dapače u njezinu krilu bilo ljudi, koji su sumnjivo gledali na sve one, koji su pogibao upoznali. To se nama u Dubrovniku dogo- dilo. U jeku borbe s ljudima, koji su pod firmom , pravaštva“ htjeli pre- dati naš grad u ruke kamarili, mi smo i s privatne strane i javno čul' rmRatđnđmmz===ć od naših ljudi prigovora, kao da smo mi tobože krivi, što je došlo do borbe između Hrvata u Dubrovniku. Sad je svršeno, sad smo dobili zadovoljštinu od samih čestitih pra- vaša, koji zgnušavanjem odvratiše glavu od svojih ,sumišljenika“ u Du- brovniku; ali onda, kad je borba započela, ovi su nas prigovori boljeli. Znali smo, da se borimo za misao, za neodvisnoststranke od tuđih upliva, a mješte pomoći stranka nas je bila. Nije tu bilozle volje, već se radilo tako iz zle navike. U dugom počinku naši su ljudi bili zaboravili, što je borba. Za njih je vrijedila Arhimedova : ,noli turbare circulos meos“, ali izbori su pokazali, 'da je tim udobnostima u Dal- maciji odzvonilo. Stranka je doživjela iznenađenja i poraza u kotarima, koji su bili kao najsigurniji reservirani, a u Dubrovniku i na otocima, gdje se je otvorene izašlo pred narod i stupilo na vrijeme proti protivniku, kandidati stranke biranisu takovom većinom, da su protivnici ostali osu- pnuti. Sto je još više, tu stranci nije bilo potreba mučkih kompromisa sljudima, koje je po svomu progra- mu dužna pobijati, tu nije bilo po- treba vladine pomoći — proti vladi, proti svijem ona je iznijela pobjedu i tako spasila u općem metežu sebe od prijekora, da joj nepozvani na- meću kandidate. Ne spominjemo sve ovo da se hvalimo, nego zato, što nam prošle borbe daju pravo uprijeti prstom u ranu. Ako se hoće graditi, treba rada, a ne stoičkog filozofiranja, koje dovodi do letargije. San treba da stranka sa sebe strese, treba da se probudi, ako ne češlja život preko nje pređe. Hoće li imati tu snagu? — Vi- djet će se do skora. Neka se ustrpe protivnici do novih izbora. Politička debata. : Sjednica XIII., u subotu 5. oktobra. U ovoj sjednici razvila se velika politička de- bata, koja se bavila općim hrvatskim položa- jem._To je bila jedna nova sjajna manife- HARODNA REPUBLIKA HRVATSKA UT: NAUČNA BIBLIOTEKA, DUuBaO ić stacija solidarnossi sa hrvatskom i srpskom braćom u Barlovini. Na dnevnom je redu : nastavak rasprave o proračunu pokrajinske zaklade za g. 1908. Prikazano više apita, među kojima Biankinja o lukobranu u Crkvicam, o poštanskom ure- du na Mrcinam i župničkom stanu u Bog- dašiću. Tresić prvi uzimlje riječ. Govori o parobrodarskom pitanju i predlaže jednu rošoluciju, kojom se ište od vlade, da obu- stavi pregovore s parobrodarima, dok se ne ustanovi spljetsko i bračko parobrodarsko društvo, i da sjedište novom društvu bude svakako u Spljetu. Prosvjeduje i proti vu- čenju za nos u željezničkom pitanju. Ali ma što radile vlade, u cijelom hrvatskom na- rodu ostaje uvijek jedna težnja: za slobodu i cjelokupnost. Dok živi budemo sa tog pravca ne ćemo skrenuti. Zato i u ovom času dužni smo izjaviti solidarnost s braćom preko Velebita, koja su danasu borbi s kri- vokletnim Madžarom. O riječkoj resoluciji dugo govori Sav narodni pokret u Bano- vini i vladina akcija u Dalmaciji «djelo je njezino. Madžari su nasjeli Beču, ali ako budu glametni, vidjet će da su pogriješili. No rodni pravac hrv. politike zazoran je Beča i Pešti. Stoga su nastojali da po- siju razdor među Srbima i Hrvatima. Nijesu uspjeli. Danas je svaki svijestan Hrvat i Srbin uvjeren, da što je srpsko to je i hrvatko i obratno, tako u Bosni kao u svim drugim našim zemljama. Na tom femelju osniva se moć i veličina našega naroda Ne smije se dopustiti da u Dalmaciji bude posijano sje- me razdora. Na žalost stranka prava postala je utočištem puzavaca, a među svojim or- ganima broji i crnožutu ,Pravu Crvenu Hrv.“ Danas više pametan čovjek ne može toj stranci pripadati. Govori o vladinom zaslu- gom razbijenoj slozi s Talijanima. Pozivlje zastupnike talijanske, da stanu na kraj jo- gunluku u Zadru, koji je na sramotu jednom civilizovanom narodu. Završuje pozivljujući vladu, da se ugleda" u Švicarsku. Ali dok bude vlada težila za njemačkom centraliza- cijom, mi ćemo uvijek biti proti njoj, jer nas predvode sveti ciljev:. sluboda i jedim- stvo hrvatskog naroda. Tončić odgovara Biankiniu, da do; maća čeljad u oružničkoj službi nijesu za- postavljena (živi prosvjedi). Ziliotto kao načelnik Zadra, odgo- vara Tresiću, da se zadarski dogođaji u velike pretjerivaju. Ne odobrava borbu na ulici. Kriva je i manjina. Prodan veli na Tresićevu tvrdnju, da u stranci prava ima puzavaca, da u svakoj pšenici bude i kukalja. Riječka resolucija da je mrtvo čedo. Tendencija joj je bila plemenita. 'Toj tendenciji nijedan pravaš ni patriot ne smije da prigovori. Govori o za- darskim neredima i želi, da već jednom svrše.