brzojav kaže. Neodvisna je stranka osobito ozlovoljena radi povišenja kvote. Iz ekscerpta sadržaja nagodbenih zakon- skih oznova, vadimo ovo: Carinska i trgovačka politika uređena je na načelu neograničene slobode narodno- gospodarstvenog prometa u unutrašnjoj trgo- vačkoj politici, a potpune trgovačko pro- metne zajednice u vanjskoj. U govorom zajam- čuje se jedinstvena carinska granica i slo- bodni međucarinarski promet. Carinarski ta- rif izjednačen je u tekstu i u provedbi. Trgovački ugovori me će se otkazati prije svršetka g. 1915, a za one, koji bi se mogli prije otkazati, vrijedi da se ne otkazuju jednostrano, dok traje nagodba. U obrtnom pogledu mijenjaju se usta- nove za zaštitne biljege i patente. U želje- zničkim tarifama učinjene su detaljne pro- mjene, kojima se stvaraju međusobne po- lakšice, Glede dalmatinske i oderberške želje- znice poznato je. Na, rijekama imaju vrijediti narodne zastave i u drugoj državnoj poli. Pomorska zastava ostaje ista. Glede potrošarinskih poreza određeno je, da se postupa sporazumno kod temeljnih oporezovanja, gdje je to potrebno radi osi- guranja jednakih odnošaja, kod konkuren- cije. Sladora smjeti će Austrija u Ugarsku izvažati 225.000 m. c. Kod prometa marve izmijenjen je dosa- dašnji represivni postupak u preventivni, pri čemu se postizavaju polakšice za austrij- ske gospodare. Zakoni za promet vina i pro- ti igranju na burzi bez pokrića biti će u Ugarskoj izjednačeni s anstrijskim. Za prepore u financijalnim i gospodar- skim pitanjima kod provedenja nagodbe ustanovljuje se mirovno sudište, koje će rješavati sva preporna pitanja osim trgo- vačkih ugovora s inozemstvom i svih pi- tanja, koja se tiču prometa marve i veteri- narskog redarstva Svaka državna pola ime- nuje po 4 mirovna sudca, od kojih će po 2 biti izabrani za svaki pojedini slučaj. Pred- sjednik će sudišta biti izvađen iz posebne se prađedovske vere i nacionalnosti svoje, a kao što to, tako su lako žrtvovali svoju slobodu i nezavisnost. I najmirniji čovjek s golubinjim srcem ne može, a da se ne gnuša takvih sinova, koji sami predaju svoju majku — milu domovinu i njezine dražesne kćeri: slobodu i nezavi- snost na gilotinju svome krvniku!.. To ni- kada ne bi mogao dozvoliti pravi Latin — potomak slavnog rimskog građanina, a još manje Grk potomak spartanskih vitezova, a najmanje okretni i pravi Srbin — potomak Miloša Obilića i slavnoga Jug-Bogdana. 'To su mogli učiniti samo izrodi gore pomenutih slavnih naroda — poitalizirana dubrovačka aristokracija, koja se zbog bogastva razne- žila u uživanju, i to su mogli učiniti sami Papski fratori i jezuite za koje je deviza: »Ubi bene ibi patria“ i Ubi papa ibu pa- trae, i koji i danas neguju i vaspitaju pod- mladak tako, da će sutra oni biti gotovi pre- dati i grad i varoš i arnautima, i svakome bez i jedne reči, koji ispoveda rimokato- licizam. A to sve vele, zato samo, da bi se što jače ogradili od ,šizmatičkih“ Srba. Opisujući kuće na Pilama veli; U redu tih kuća nalazi se pansionat milosrdnih kaluđerica, u kom se vaspitaju djevojčice iz preparandije, buduće učiteljice listine, koja će se sastaviti tako, da autrij- ska i ugarska vlada izaberu po 5 sudaca iz druge državne pole. Od tih deset izabrat će Austrija 2, a Ugarska 2; i od te četvo- rice birat će se kockom predsjednik za sva- ki pojedini slučaj. Glede ugarske rentne gromade (Bloek- rente) odlučeno je, da za Ugarsku, ako iza konverzije u 10 godina povrati kapital, ka- matnjak iznosi 4,325 po sto; kasnije ima kamatnjak postepeno padati tako, da iza 12 godina iznosi 42 po sto. Ugarska se ob- vezala, da će u te 22 godine iza konverzije ugarske gromade svoj kamatni prinos kapi- talom iskupiti. Porez na rentu uredit će se samostalno prema $ 285 zakona o osobnom porezu. Glede banke odlučeno je ovo: ako bankovni privilegij prestane g. 1910, onda će se međusobne državne financijalne ob- veze, dakle u prvom redu prinosi za zaje- dničke izdatke, ugarski prinos za državni dug, svi ugovorom obih država određeni doprinosi (među ovima i indirektni porezi od industrijalne produkcije) računati i pla- ćati u zlatnim krunama, određenim zak. od 1892. Glede plaćanja u gotovom zaključuje se, da će se to pitanje riješiti poslije rije- šenja bankovnog pitanja i kad budu na međunarodnom tržištu vladali normalni od- nošaji. Glede kvote učinit će obje vlade tako, da će izabrane deputacije do 16. studenoga imati odrediti kvotu. Ako to ne uspije obje će vlade predložiti parlamentima zakonske osnove, kojima se kvota povećava za Ugar- sku za 2 po sto. U buduće će dakle raz- mjer. kvote iznositi 63:6 prema 36.4. Iz naroda. Iz Vitaljine, 13. listopada. — Izgubio se čovjek: Ivo Dučić pok. Luke iz V italjine bio je u Cavtatu na sudu sa svojim bratom i sa dva neputa za nekakove poslove, što ih je sud zvao, na 9. ovog mjeseca. Kad se u večer povraćali kući nesretni Ivo okrenu sam kući prijekim putem u bli- i propagandiste rimokatolicizma i hrvatizma. Ovim se pansionom malo hvale Dubrovčani. Mnoge su kuće u Gružu i Lapadn, kao i u Dubrovniku obilježene više kapija s mo- nogramom jezuita, a to znači da su sve te kuće bile, a mnoge su i danas, Jezuitskih kaluđera, ili drugih manastira. Velike i bo- lje palate su opet obilježene raznim grbo- vima mnogih plemića i vlastele dubrovačke republike, koji i danas svjedoče o neka- dašnjoj sili i bogastvu bjesne dubrovačke vlastele, a sada o njihovom nepatriotizmu i nemoći ljudskoj. O Korčuli veli: Doskora je u Korčuli bila stolica rimo- katoličkog biskupa, a danas se smatra kao »Ydova“ vatikana, a nadpis iste episko- pije sigarno nosi kakakav papski pridvorni episkop ,in partibus“. Ima gimnazija, maška i ženska osnovna škola i osuđenički zavod. Stanovnici su ostrva Korčule većinom Srbi rimokatoličke vjeroispovjesti, — govore svi srpski i talijanski. . Danas u Dubrovniku ima starosjedalaca : Srba i Talijana, a došljaka: Njemaca, Hr- vata, Čifuta, Arnauta i Madšara. Između sviju narodnosti brojno je najpretežnija srp-. ska, zatim talijanska. Hrvati su većinom po- povi i činovnici, i od ovih stvoreni i zane- zini kuće. Kad drugi dođoše kući, a njega nema, pođe mu nesretna žena u susret bez koristi. Odmah skočiše susjedi u pomoć da ga traže, preko noći pobuni se sve mjesto i traži ga tamo i ovamo, prebraše sve jame bunare i svako sakriveno mjesto. Nema ga pa nema i do danas nije se našao niti mu se zna za svrhu. Kaže nesretna žena, ono novaca, što je malo imao, preko 100 i više kruna, da je sve sobom odnio. Po dokazi- vanju liječnika, koji ga je dan prije pregle- dao, regbi da nije pri svojoj svijesti. Makarska, 10. listopada. — Jutros je osvanuo uhićen u mreži veliki morski pas, od duljine metra 2 i 67 centimetara sa tri reda zubova. Isti je predan odmah bio lučkom uredu. Iz Janjine, 13. oktobra. — Kako je poznato u našim općinskim naknadnim izbo- rima, što su se obavili minulog kolovoza, vodila se strastvena osobna borba. Pri samom izboru pobjedila je opozicija stare većine. Pobjeđena stranka podnijela je utok na mje- šovito povjerenstvo, koje ima da presudi. Zadnjih dana čuje se sablaznivih stvari ob ovim utocima, naime pripovjeda se, kako će utoci biti riješeni, koje se ličnosti za ove zauzimlju, kada su na koje urede došli, i kako su bili popraćeni. Kao kroničari ovo spominjemo, nu ne da nam se vjerovat, da bi spominjane ličnosti svoj ugled oblatili za ljabav Laki ili Andriji. Svakako bi bilo u interesa ugleda onijeh, kojih se tiče, da se ova stvar malo provjetri. Babinopolje, listopada 1907. (Da se ne zaboravi). — Amo u Babinupolju misle neka čeljad, da se već zaboravilo ono, što je bilo pisano u 56. broju ovogodišnje ,C. H.“, to jest one riječi i prijetnje, koje je izrekao opć. tajnik Taljeran proti opć. upraviteljstvu. To su bile ove riječi: ,Kad bi mene opć. uprava otpustila od tajnika, ne bih prije otišao s Mljeta, što cijela opć. uprava ne bi vezana u tamnicu otišla, barem uru prije mog odlaska s Mljeta“. Kad je ovo bilo iznešeno u javnosti, opć. je tajnik planuo kao mahnit, da to nije seni dubrovački fakini. Prije desetinu go- dina nije bilo Hrvata, niti su zagrebčani po- lagali prava dalje od Velebita. Ali kad je Štrosmajer, koji je dobio glasa u slovenstvu zbog progonjenja slovenske ideje i srboslo- venskog ujedinjenja, iznevjerio slovenski barjak i umjesto njega razvio Hrvatski, tada se u Zagrebu počeše naša braća buditi iz vjekovnog sna i vaskrsavati : ,veliko državno pravo hrvatsko“ što nije nikada ni posto- jalo, umjesto da su se ujedinili sa braćom Srbima. A kad se, na veliku nesreću udari još i drugi jači kolace u ideju svesrpskog ujedinjenja, kada dođe c' ;pucija Bosne i Hercegovine, a Hrvati se uzeše kao renegati propovjedanog ujedinjenja i kao vješti žbiri za državne služitelje u okupiranoj zemlji, tada se oni time još više ohrabriše i počeše bacati svoje lukavo.oko i na srpsko pri- morje. A kako je grad Dubrovnik glava srpskog primorja, razumije se, prvo su pru- žili svoje gramzive ruke ma nj i povikaše : »naš je Dubrovnik“... Kad im, velimo, dubrovačka omladina oštro podviknu i podnese pred oči ovakve nepobitne dokaze, da je Dubrovnik srpska zemlja, tada se Zagrebčani, pod vodstvom jednoga pohrvaćenoga čifutina, krenuše u Dubrovnik da ga silom posjednu. Nau i tu, der