God. XVI. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se SEE predbrojen i za došasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Zežatinačistsuamaanmaniiuio Štamparija DeGiulli i dr. izvini vim i Neodvisnost crkve. U Slovačkoj, u selu Černovi, žan- dari su pucali u narod. Devet osoba palo je smjesta mrtvih na zemlju, tri ostale prevezene su umirući, a šest te- ško ranjenih u bolnicu. To se dogodilo pri posveti jedne crkve, koju je na- rod svojim novcem sagradio, a koju su mu svećenici dogovorno s vlastima htjeli oteti, pošto su suspendirali župnika Hlinku, slovačkog rodoljuba. Vijesti ne kažu, da li je poslije toga krvoprolića posveta slijedila, nje Slo- vaku više ni ne treba. Krv naroda posvetila je crkvu, ona je postala spomenik narodni, koji će sjećati pokoljenja na teško doba, kad Slo- vaku nije bilo slobodno zvati se svo- jim imenom. Onomadne su vojnici pucali na rumunjske seljake, sada žandari na Slovake. Tako Madžari misle uzdr- žati u snazi onu fikciju, što se zove »madžarska jedinstvena država“. Nego o tomu već smo često govo- rili. Ovoga puta hoćemo samo da upozorimo na ulogu, koju crkvena hijerarhija igra u ovim nasiljima. Dok niže svećenstvo daje primjere rijetkog samoprijegora i domoljublja, u hijerarhiji narodni pokret ne samo ne nalazi potpore, nego ni one pra- vednosti u prosuđivanju, koju bi bilo očekivati, kad ne bismo znali, da je crkva postala odavna sredstvo u ru- kama vlastodršca, da pomoću nje drži vjernike na uzdi. Za usluge, koje će biti korisne kleru, a koje guše pravu vjeru, vi- dimo, da je hijerarhija spravna na svaku protuuslugu. Za prelate nami- ještaju se osobe, koje često uživaju sve drugo, samo ne povjerenje vjer- nika. Na taj način vlade, koje su u monarhističkim državama sve prije "nego narodne, dobile su u ruke , sredstvo, da preko Rima nametnu narodu ljude, koji će raditi za sva- čije dobro, samo ne za dobro naroda. Taka je u “zbilji ,neodvisnost“ crkve, koju su u mistični neki sjaj obavili. I mašina radi dalje, u ime vjere silaze ti ljudi pred narod, da ga nauče pokornosti. S propovijedao- IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Š: tia POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale nice i s otara odjekuje ,estote sub- diti potestatibus“, a iza propovjednika ropstva lašte se uniforme i bodeži žandarski. To je u kratko povjest razbojstva u Černovi. Digli su im župnika, koji je bio prijatelj naroda, a poslali im madžarske svećenike, da uz asisten- ciju žandara svete crkve, koju je podigao sam narod na zagovor svog župnika. Ko je dakle kriv proliću krvi? Oni, koji su svećenike poslali, biskup, ili ti još bolje ono nesnosno stanje u katoličkoj crkvi, koje je crkvu učinilo robinjom svake vlade. Proti ovoj odvisnosti mi se bo- rimo i borit ćemo se, neka nas sto puta proglase bezvjernicima i proti- vnicima svećenstva. Mi to nijesmo, ali ne možemo dopustiti da policija preko crkvene hijerarhije u ime vjere narod tlači. Pred rodoljubima sveće- nicima mi skidamo kapu, imena Pa- vlinovića i Vodopića narod će zadr- žati u časnoj uspomeni, a mi ćemo ga njih sjećati, dok budemo usta- jati proti ljudima, koji nas hoće držati robove, kao što su i oni. Pismo Iz Zagreba, Zagreb, 30. X. 1907. Dvije smrti. — Prekosinoć u ponedje- nik u 8/2 sati u večer preminuo je ovdje u svom stanu poznati hrvatski književnik, senator grada Zagreba Gjuro Stjepan De- želić. Zasluge i vrline Gjura Deželića nije potreba, da ovdje iznosim, to će i onako učiniti druge novine, odakle će naša javnost moći da crpi potrebiti izvještaj o velikom pokojniku. Gjuro Stjepan Deželić bio je književnik još od starih vremena, a uživao je simpatije čitavoga naroda bez razlike stranačkog mišljenja. Koliku je ljubav uživao u svom na- rodu najbolje je pokazalo zagrebačko gra- đanstvo, kada je pred nekoliko vremena proslavilo pedesetgodišnjicu njegova knji- ževnog rada. Zagrebačko ga je građanstvo u velike cijenilo i štovalo osobito radi toga, jer je pokojni Deželić bio osnivač hrvatskog vatrogastva. Radi toga je bio i imenovan doživotnim velikim vojvodom hrvatskih va- trogasaca. On je<također bio i osnivač hr- vatskog dobrotvornog društva , Dobrotvor“ u zg vršivši pravničke nauke na tadanjoj zagrebačkoj pravoslovnoj akadamiji bio se je dao u odvjetničku kancelariju. No kašnje NARODNA REPUBLIKA HRVASTŠKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUZ( IK plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po ——— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se, je stupio u službu gradskog magistrata i tu je dopro do gradskog senatora i zamjenika gradskog načelnika. Sprovod je velikog po- kojnika danas poslije podne uz veliko sau- češće zagrebačkog građanstva. Pokojnik ostavlja za sobom svoju udovicu te sina Dr. Velimira Deželića, također hrvatskog književnika i pristava na sveučilišnoj bibli- oteci u Zagrebu. Jučer pak u jutro stigla je vijest o je- dnoj drugoj smrti, a to je smrt Josipa Gržanića, jednog od prvaka Starčevićeve hrvatske stranke prava. Josip Gržanić ro- dom je Senjanin, bio je nazad par dana otišao u Gospić u pohode svojoj udatoj kćeri i tamo ga je snašla kap. Pokojni Gr- žanić bio je i narodnim zastupnikom. Kao takav osobito se istaknuo u onoj poznatoj aferi iz godine 1885, kad su pravaški za- stupnici izbacili grofa Khuena - Hedervaria — tadanjeg bana — iz hrvatskog sabora. Gržanić je bio onaj čija se cipela, dotakla KAS Khuenova tijela. poz zm = U posljednji trijeme nije se mnogo javno isticao i ako se je živahno zanimao za nutarnje stvari i prilike Starčevićeve hrvatske stranke prava. Na jednoj narodnoj skupštini u Perušiću u Lici narod ga je bio proglasio svojim kandidatom za narodnog poslanika u slučaju novih izbora. Po svoj prilici njegov izbor bio bi osiguran, ali eto kruta sudbina digla ga je sa ove zemlje. Po- stoji u Zagrebu želja, da tijelo pokojnikovo bude preneseno u Senj, da tako i vodstvo stranke bude moglo prisustvovati sprovodu. (Akcija hrvatske delegaciie). — Jučer je počela u zajedničkom s. .4 u Budim- pešti indemnitetna rasprava — ergo čisto politička rasprava. Tu ima za prvi put da se ogledaju dva stanovišta — madžarsko i hrvatsko. To je rasprava, u kojoj može hr- vatska delegacija, da iznese čitavo hrvatsko pitanje, i da prinudi i izvabi od Madžara, što oui misle o hrvatskom pitanju, kako ga oni shvaćaju i koju politiku misle provađati prama kraljevini Hrvatskoj. Već prije same rasprave dogodilo se je par incidenata, koje se ne bi smjelo mimoići, i koje bi trebalo držati na pameti. Najprije je dosao sensa- cijonalni sastanak bivšeg ministra Polonyi-a sa delegatom Supilom. 'To su novine razni- jele keo senzaciju dana. Novinari potrčaše do Supila, da im za boga kaže, o čemu su to oni dvojica konferirali. Supilo je odgo- vorio, da su govorili o buri, koja je tada bijesnila na Rijeci. Dan dva kašnje druga senzacija : Supilo radi osnovu o riješenju madžarsko hrvat- skog spora. Ta vijest u svojoj glavnoj istini nije bila ni dementirana. Iza toga dođe opet senzacija, da će na sjednici narodnosne stranke biti zastupana i hrvatska delegacija, a uzrok je tomu, što se ima utanačiti modus procedendi u kooperaciji proti sadašnjoj vladi. U DUBROVNIKU, 2. studenoga 1907. Broj s 34