NA HR
U DUBROVNIKU, 153. studenoga 1907.
Noga POOR
VATSKA
I SUBOTE 8;
Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeGiulli i dr.
Naše prilike.
Dobro zaista stojimo u Dalmaciji. Počni-
mo s vlade. Tu nema namjesnika, a upravu
vodi dvorski savjetnik Tončić. Kažemo vodi,
da nešto rečemo, jer upravu zbilja ne vodi
niko. U Zadru bi htjeli, da nešto urade, ali
na ministarstvu su ,progledali“, t. j. oni
imadu u pokrajini svoje vlastite informatore,
da ih ne nazovemo s drugim za njih do-
ličnijim imenom, i njihova se više broji nego
zvaničnih zastupnika vlade. Dokaz su neka
imenovanja, o kojim je javna tajna, da su
bila iz Beča nametnuta.
Dok tako namjesništvom upravljaju
tajne sile, odbor zemaljski šalje zahvale, što
je tobože riješeno željezničko pitanje. Razu-
mijemo, da zle namjere nije bilo, ali nekako
je čudno, da odbor zemaljski tumači čuvstva,
kojih u Dalmaciji nema. Tu politiku ne ra-
zumijemo.
A sabor? U nj treba dovađaci zastup-
nike na silu, telegramima. Između gospode,
koje je narod tamo poslao, ima ih, koji
kažu, da su pieči njihovi privatei * posk.
Nijesu srećom svi toga mišljenja, ali i oni,
koji su tamo išli, više su išli, jer su to
smatrali svojom dužnosti, nego jer je tobože
bilo u njih oduševlienja za ,blagoslovan“
rad. U eri ,ekonomskog podignuća“ Dalma-
cije, loš je to znak za nade narodnog za-
stupstva u bečke ,,dobre namjere“, ali sve
to ipak kaže neku klonulost, koja u dana-
šnjim političkim prilikama nije na mjestu.
A sad na stranke! Počnimo sa prava-
šima. Oni su na spljetskoj skupštini giljoti-
nirali sami sebe. Ne kažemo to, što su iz-
gubili glavu, predsjednika, to je stranka gdje
ima više ,predsjednika“ nego pristaša, pa
je [uvijek jedan pri ruci, da madomjesti
onoga, kojemu obraz ne dopušta, da sjedi u
kolu đeneralaša. Predsjednika su dakle našli,
ali je stranka izgubila glavu onim časom,
kad nije imala snage, da reagira na insulte
pravaškim načelima sa strane jednog libela,
kao što je ,Prava“. Uz ove muke s načelom
stranku biju i muke s posljedicama“ Pro-
danove pobjede. Barem se tako šapće ....
Dok su čisti“ skrenuli od borbe za
načela na , praktičnu“ politiku, talijanska
stranka još uvijek bori se za nešto, u što
svi njezini viđeniji članovi više ne vjeruju.
Talijanstvo Dalmacije to je utopija, a mržnja
Hrvata na talijansku kulturu, o kojoj toliko
talij. listovi govore, to su vjetrenjače, na koje
mogu nalijetati dca Quihotti, ali ne ozbiljni
političari. Kad ne bi bilo ni don Quihotta
ni utopista, moglo bi lako doći do spora-
zuma, ali ne onim putem, kojim je udarila
demokratska stranka. Njezino stanovište u
talijanskom pitanju stanovište je Dr. Smod-
lake kao osobe, ali ne može biti stanovište
hrvatskog naroda, dok se prilike u talija-
naškoj stranci tako ne promijene, da sami
talijanci budu vidjeti u Hrvatu priroduog
saveznika. Dok je mržnje, trajnog saveza ne
može biti, a prilike u Zadru pokazuju, da
smo još daleko od doba, kad će Talijanci
shvatiti hrvatska nastojanja.
U srpskoj stranci zlo je. Tu se kose
dvije struje, a vanjski znak nesporazuma u
redovima stranke već je u tomu, što su se
pojedini krajevi pa i pojedine općine samo-
stalno organizirale. Uvjereni smo da će
stranka bolest svladati, ali govoreć o općoj
konfuziji u Dalmaciji i ovaj nesklad trebalo
je spomenuti — kao kroničari.
U hrvatskoj stranci“ nije — dobro.
Kriza još traje, a najbolje što su mogli uči-
niti bilo je ostaviti, da je riješe nastajni
izbori. Što će oni donijeti, ne znamo, ali
gore od ovoga, što je, teško da će biti. Uz
ovakovu razrožnost pogl:da ona nije spo-
sobna za nikakvu akciju, te je prava sreća,
da nema zasad prigode, gdje bi Dalmacija
imala da reče svoju, te da je hrvatska po-
litika sada u rukama“ .zagrebačke koalicije,
; zimu borbu.
Nije nimalo ljepši pogled ni na '&ko-
nomski rad u Dalmaciji. Ima tu ljudi, koji
ozbiljno shvataju svoj zadatak, pa i dogo-
đaja, kao što je ustanova ,Zadružnog sa-
veza“, koje moramo 8 veseljem pozdraviti,
ali s druge strane peripetije sa fuzijom dal-
matinskih parobrodarskih društava dokazuju,
da dobru volju pojedinaca razoružava opća
disorjentacija i ludo nadmetanje s frazama,
da i ne spominjemo obične spletke samoži-
vaca i sebičnjaka. Ove bi se mogle lako ras-
trgati, kad bi ambijenat bio drukčiji. Ali u
zemlji, gdje se ljudi mješte radu posvećuju
kafanarskom životu, svaka bedastoća i zloća
uhvati brzo korijena. Tu je plodno tlo za
mržnju i zavist, koja je već mnoga poduzeća
ugušila u prvom zametku.
Istina je, da se sada Dalmacija nalazi u
nekakvom prijelaznom stanju ; istina je, da je
nesnosno ekonomsko stsnje kroz zadnje dese-
tak god. odgoiilo odviše inteligencije“, jer su
se mnogi mješte radu podavali inteligentnom
besposličenju; ali je istina i to, da ovim
putem ne može se dalje ići, & da u Dalmaciji
ima dovoljno ljudi, da stanu na put zlu, koje
preotimlje maha. Samo gdje su? Što se ne
slože, kad to od njih traži dobro pokrašine?
———————————————————
Dibrovnik, 12. novembra 1907.
Govorimo Istinu.
Bilo bi vrijeme, da se metnu na stranu
finte i prizna pravi razlog, radi kojeg nije
moglo da dođe do glasovanja osnove novog
izbornog reda na temelju sveopćeg tejnog
prava glasa sa zastupstvom manjine, za koji
se sabor bio jednoglasno izrazio u zasjedanju
g. 1905. a
NARO :
DNA REPUBLIKA HRVATIKA
NAUCNA BIBLIOTEKA, DUG. CHI
IZLAZI SVAKE SRIJEDE
———————————————————=—————m—
umm
POJEDINI BROJ 10 PARA
Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.
se više puta štampaju, po po
Nije se do tog došlo, jer tekom vre-
mena koje je prošlo od g. 1905. do g. 1907.
stvari su se tako promijenile, da dobar dio
negdašnjih pristaša općeg prava glasa među
našim zastupnicima promijenili su svoje
mnijenje, i od zagovaratelja postali su mu
odlučni protivnici. To je javna tajna, koja
se ne da poreći. Sve ostalo nijesu nego
izvrtanja, kojim se ište da sakrije pravo
stanje stvari.
Zašto su se mnogi iznevjerili svojoj
staroj misli, ne ćemo ovdje da raspravljamo,
jer bi za to trebalo izaći sa imenima ljudi,
te nagađati razloge, koji su dali povoda toj
promjeni, pak možda zaključiti da osobni
momenti, a ne nikakvo uvjerenje, igrali su
glavnu ulogu pri glasovanju g. 1905.
Mi to ne ćemo, ali svakako mislimo, da
je vrijeme da se jednom svrši sa izgovorima,
za koje svak zna, pak i oni, što ih iznose,
da nijesu drugo nego konvencijonalne fikcije,
kojim se hoće da prikrije žalosna istina u
tom bitnom pitanju, pošto je opće poznato,
da ne samo talijanaši, nego i neki Srbi, i
priličan broj zastupnika ; koji pri
-ratskoj stranci, kao i oni M
iz kluba ove istupili, danas se broje među pro-
tivnicima općeg prava glasa u ovoj našoj
zemlji, što ii ije.
Ovo je prava istina, koju treba priznati,
jer inače se vara same sebe i drugoga. /
mmm
Hrvatska debata u Pešti.
Kako se predviđalo cijelu prošlu sed-
micu Hrvati su ispunili svojom debatom.
To užasno djeluje ma Madžare, da se ova
šačica Hrvata usuđuje zapriječiti rad sabora
velike jedinstvene madžarske države. Neod-
višnjaci drže sjednice, kako da se riješe Hr-
vata, Wekerle sazivlje ministarsko vijeće u
stanu bolesnoga Košuta, Rakodezaya zovu
u Peštu, Egersdorfera su namjestili u t. Z.
hrvatskom ministarstvu“, da radi i spravlja
za novu stranku. Dakle sav aparat što im
je stajao na raspolaganje u Hrvatskoj stavili
su u djelovanje. S jedne strane oni će terori-
zirati hrvatske delegate u saboru, oduzimati
im svaki čas riječ — kako su već i počeli
— isključivat ih iz sjednica, a Rakodezay i
Egersdorfer sa još nekim, što j& ,načelno“
protiv Madžara, Rakodezaya i njihove na-
silne vlasti u Hrvatskoj, nastojat će svim
silama, da koaliciji oduzmu teren ispod noga
u domovini, te da ju novi izbori, koji sigurno
nijesu daleko, liše njihovih mandata u Pešti. |
fo sve hrvatska delegacija zna i vidi, ali
se ipak ne straši, ona nastavlja borbu u za-
jedničkom saboru.
Kako smo već javili u sjednici od sri-
jede govorio je Tuškan. Za njime su govo-
tili Modrušan i Cerovac, koji su držali duge
Modrušana ustao je madž. zast.
Visontay, koji je najgrubljim šovinizmom
54