__ _  _________ _LROO_

—m———————————————= ===>

Ova vijest će bez sumnje svakoga obra-
dovati. Hrvati u jednoj i drugoj poli istu-
paju tako u svome radu zajednički, kao
narod, preko čijih pravednih zahtijeva vla-
stodršci ne će više moći da bez svoje štete
tako lako pređu na dnevni red.

Anatema radi glagolice.

Edinost“ rodoljubni slovenski list što
izlazi u Trstu, stigla je eskomunikacija.
Biskup Nagl ih je svećenstvu svoje
biskupije okružnicu, kojom se mad listom
Edinost“ proglašuje anatema radi pisanjao

glagolici. Svi svećenici moraju vratiti list,
a čitati ga dopušteno je samo s dozvolom
biskupa.

Rijetka reklama za jedan list!

Preuredba uprave u Dalmaciji.

Neke novine kao stalno javljaju, da će
se čim prije izvesti nova dioba kotara u zem-
ljama austrijskim. Političke vlasti će se
na taj način preurediti, da će biti ustano-
vljena okružna poglavarstva. Za Dalmaciju
bit će tri okružne vlasti i to u Zadru, u
Spljetu i u Dubrovniku.

Kriza bečkog ministarstva.

Riješila se ovako: Za ministra trgo-
vine bit će imenovan sveučilišni  profe-
sor Franjo Fiedler, za ministra poljodjelstva
Dr. Alfred  Ebenhoch, a ministrima bez
lisnice  Gessmann, Peška i  Prašek. Na
vlastitu molbu rješavaju se službe ministar
trgovine Dr. Foršt, ministri zemljaci Pacek
i Prade i ministar poljodjelstva grof Auer-
sperg. Ministri koji odstupaju bit će odli-
kovani raznim redovima.

iz naroda.

Iz Korčule na Mratinje 1907. (Dvije
blagajne, Gospodin paša“ na poreznom
uredu, Frano Ivančević vulgo ,metar“ i t. d.).

Na Korčuli postoji Cassa di mutuo cre-
dito, koja je naravno u talijanskim rukama
i ako je cijeli novac mal da ne vlasnost Hr-
vata iz mjesta i okolice: Kakve su se ne-
pravde činile Hrvatima od spomenutog dra-
štva suvišno je da sada nabrajam, glavno
je to, da su se Hrvati napokon prčnuli i
naumili osnovati svoju vlastitu štedionicu,
koja će početi djelovati na 1. I. 1908. Nego
talijanaši kad nijesu mogli ogovaranjem
desno i lijevo ljudi, koji su začetnici hrvat-
ske štedione, dosjetiše se nečem drugomu,
nabaviše naime nove uložne knjižice sašivene
trobojnim koncem, dočim pečat (glavno
obilježje društva) ostao je kao i do sada u
talijanskom jeziku. Misle jadni na taj način
zavarati naš narod, kao da ih ovaj ne pozna
vrlo dobro, ta vuk dlaku mjenja, ali ćudi
nikada, te da će ovaj i unaprijed služiti se
kod njih. Našemu je narodu dosadio više
vaš pašaluk, gospodo talijanaši, i on će vam
na 1. januara pokazati kako misli i osjeća,
kad bude hrlio k svojoj blagajni, gdje će
mu biti pružene sve pogodnosti.

Na mjesnom poreznom uredu činovnik
MI. misli da je narod za njega a ne on za
narod, te cijeni da se jedan javni činovnik
za svoje privatne bire može u uredu osve-
ćivati i činiti inade sad ovoj sad onoj osobi.
Imamo dosta slučajeva, al za danas još
mučimo, poručujući gosp. Ml., da ako ne
ukroti svoju ćud, da ćemo bez milosrđa
iznijeti sva njegova djela, pak neka ne kri-
vi nas, mi smo ga eto upozorili.

Frano Ivančević vulgo ,metar“, trgovac
sa lijesovima, poduzetnik pogrebaitd. više se ne
može trpjeti.Nije dosta što vrijeđa i napada sve
što hrvatski osjeća, nego ovaj čovo misli da
je njemu sve dopušteno, pak on kao ce. k.
poslužnik pomorske vlasti odvraća razno
mušterije da_ne kupuju u Hrvata, ogovara-
jući dotične Hrvate, da“ im roba ne valja, i
njihove onda mušterije šalje u  talijanaša.
Bio je već jednom tužen varu Marin-
Mea ali ovaj ga nije niti Kivi Me
i proti ni upao; ta će in-
korić Ku Šš rea miljeniku , g,
a da je bio koji Hrvat bilo bi sve drugo.
Nego spomenuti Ivančević počeo se baviti
i ; vidimo na njegovu duća-

 

nu reklamu i jedan brzojav kojim mu paro-
brodarsko društvo ,Globus“ javlja da će
parobrod x otputovati za inozemstvo a isti
doslovce glasi :

, Francesco di Giorgio Ivančević, Curzola.
Partenza New - York 9 Novembre corone
160 celerissimo 12 Novembre corone 185
vitto compreso.

Na zdravlje, gospodine metre, počeli ste
i naš narod potaknivati da se seli, a samo
za vašu korist da dobijete postotke. Čestita-
mo gospodinu Lorini.

Ovoliko za danas, a bude li što nova
javit ću Vam se, gospodine uredniče, opet
drugi put.

Trstenik, 11. novembra 1907. — (Za
uredenje saobraćaja). — Pitanje poštanskog
osobnog i trgovačkog saobraćaja u nas, to
je najvitalnije pitanje koliko za samo naše
mjesto — koje je skroz trgovačko — toliko
i za sredinu Pelješca, kojemu je radi pri-
rodno shodnog položaja ulazna i izlazna
tačka naša luka. Da se o tome svak pobliže
ne upućen može uvjerit, dosta je pogledat na
geografičnu kartu i tu će se nemalo uvjerit.

Ovo uređenje kod nas nije ni iz daleka
prema shodnosti uređeno, a po glavnom na-
crtu novog uređenja te ima stupit u krepost
novom godinom rijet bi da i ne će, već da
ćemo i dalje biti osuđeni da prugom Ne-
retve (Bog im prostio) skoro svu postu pri-
mamo.

Ako pogledamo na broj posta što do-
laze i odlaze sedmično, suđeć po broju
ovezijeh izgleda luksus. Nu ako se obazremo
na brzinu, shodnost i točnost, onda je sasvim
obratno. Na dugo bi otišli kad bi sve stali
nabrajat, a morali bi pri tom tegnut u čiju
osjetljivost. Nu ne možemo ne spomenut da
je u nas dobnik dolaska poste pravi apsurd,
sretni smo kad kroz onaj dan a nekmoli u
naznačeni sat postu primimo. Glavni nedo-
statak potiče od tole što naša posta ne ide
prirodnim putem, već — da tako rečemo —
po glavi! Mi nemamo već samo jedan put
nedjeljom parobrodarsku svezu sa Orebićom,
Korčulom i: Gružom, sve ostale ri pri-
mamo preko Drača kopnom! Trstenik
dolazak glavne poste kopnom ? Ironija !

Mi smo se za ovo uređenje obraćali
više puta na nadležna mjesta, dapače naša
trgovačka komora u Dubrovniku u dva na-
vrata obratila se ravnateljstvu pošta, da nam
se saobraćaj poboljša, pak sve to ostalo je

bez uspjeha.

Eto prinukani smo uteći se i novinam
kao zadnjoj istanci, da javno zamolimo
slavno ravnateljstvo pošta, nek bude barem
toliko susretljivo (što ne dvojime) te prouči
ovo pitanje, u tom slučaju stalni smo da će
i sama uvidjet shodnost da uvede još ba-
rem dva put na prolasku a dva na'povratku
uedjeljom pristajanje parobroda Trst-Kotor
et i onako mimo Trstenika prolaze. Ovo
uvedenje bilo je u svoje doba predviđeno i
u Hribarovom  projsktu, a bez tog wuveđenja
— koje nije samo u interesu našega mjesta
već i okolnih ureda i naroda — potpuno
uređenje saobraćaja na Pelješcu nije moguće
nikako, tvrvimo nikako.

Javna govornica,

Blato na Mljetu, dne 11. studenog 1907.
Cijenjeni gospodine uredniče !
Iskreno Vas molim, da mi ustupite pro-
stora u Vašem cijenj. listu za ovu izjavu:
Prošlih dana u onom nom libelu,
koji se zove ,P. C. H.“ br. 141 imo dopis
s Mljeta pod rubrikom Javna govornica“,
a potpisan od tajnika Taljerana. Dopis se
većinom odnosi na mene, jer u istom kaže:
»Trefila mi se pri da se uočim na 26.
tek. sa Ivanom S Vickovim, kojeg na-
vode tobože za svjedoka za riječi od mene
izrečene, te upitan čovjek o tome ' prisu-
vori mi: da on ne može svjedočit, ća sam
ja pred njim kazao ono, što je odšta.npano
u ,C. H.“ broju 84, a gore ua gg
Načelnik i Peš nek se jave, je
li ovako ili nije, a mislim da to ne bi po-

 

rekao ni Ivan Sršen, kojeg navode kao
drugog svjedoka mojih riječi“. s

Ja se ne mogu nego od čuda prekrstiti,
kako tajnik Taljeran javno u novinama ono
može pisati, što nije istina, jer_ja nijesam izre-
kao ni pred gosp. Načelnikom ni . Pe-
šom one izjave, koju on navodi i kojom
sebe pere. Kako sam mu ja to mogao ka-
zati u prisutnosti gg. Načelnika i Peša, kad
istag spomenuta gg. Načelnik i Peš bili su
otra nekoliko mjeseca od mene upitani,
što je to, da Vam se tajnik prijetio u mojoj
prisutnosti, rekavši : ,prije neg bi ja otišao
s Mljeta, činio bih, cijela Uprava da pođe
vezana barem uru prije moga odlaska“. Iz
prijateljskog odnošaja prama uglednoj opć.
upravi dužnost je moja bila, da im donesem
do znanja kao prijatelj. što se o njima go-
vori, i pošto sam više puta u razgovoru sa
svim članovima opć. uprave pretresao o
stvari, došao sam do uvjerenja, da i onda i
danas cijelo opć. upraviteljstvo nalazi se u
svemu nevino i nije zaslužilo onakove
uvrede od svoga tajnika. Ovoliko na hajtor
istini i na znanje cijenj. publici. Hvala,
gosp. uredniče, na ustupljenom prostoru.
Uz hrvatski pozdrav Vam vazda odani

Ivo V. Sršen.

(Mljet) Babinopolje, dne 1l. studenog 1907.

Cijenjeni gosp. uredniče !

Najiskrenije Vas molim, da mi ustupiti
izvolite u Vašem cijenjenom lista malo pro-
stora, da danas putem javne štampe potvr-
dim istinu, na što me pozivlje dužnost i
poštenje, pred štov. publikom :

Čitao sam u ovogodišnjoj ,C. H.“ br.
84 pismo s Mljeta potpisano od nekoliko
općinara, a u tome pismu, što se odnosi na
uvredu, koju je bio izrekao opć. taj. Talje-
ran prama x upravi. Mene se navodi kao
drugog svjedoka, pa sam danas pozvan radi
poštenja i istine, da putem javne štampe
rečem što je istina:

U br. 141 ,Prave C. H.“ ima dopis
s Mljeta pod rubrikom Javna govornica“,
a potpisan od opć. jajnika Taljerana. Po-
menuti gosp. pie sve kao tobože neisti-
nito, što je bilo pisano o njegovim uvreda-
ma prama općinskoj upravi u ,C. H.“br. 84.

Misleći da može svojom ispraznom pi-
sanijom uvjeriti štov. publiku i o rati se,
on se je žestoko prevario, jer prošlo je ono
vrijeme, kad se je mogla lako neistina za
istinu poslati u svijet.

Ako je mislio svojom pisanijom mene
i još koju poštenu osobu omrčiti pred štov.
publikom, prevario se je, jer se nije sjetio
one poslovice: ,U laži su duge noge ali
kratak put“ te bi bilo puno korisnije za
njega, da je uvijek imao nju pred očima.

Ja ovim putem javno potvrđujem da
ie živa istina, da je preda mnom opć. taj.

aljeran izrekao one uvrede proti op. upr.
koje su bile pisane u ,C. H.“ br. 84, a to
bez da me je opomenuo na ikakovu tajnu,
a da je to i učinio. kad se je ticalo o glavi
moje svojte i prijatelja, koje imam u opć.
upravi, ne znam bi li ju bio održao.

Ali on to kako dobro znade, nije samo
preda mnom kazao, već još pred kojom po-
štenom osobam. Zašto, to su njegovi, a ne
moji posli.

* Ovoliko na hajtor istini i štov. publici
za razjašnjenje, a bude li do potrebe, još
će se štogod dokazati.

Hvala Vam gosp. uredniče na _ustu-

ljenom mi prostoru u Vašert cijenjenom
tu. Niko Stražičić pok. Jerka.

Žalosno. — Za sutra, kako smo bili
javili, bila je urečena sjednica trg.-obrtničke
komore, gdje je kao prva tačka dnevnog
reda bio izbor predsjednika. O redovitosti
saziva moglo bi se mnogo reći, ali kako j

j pičku