God. XVI. CRVENA U DUBROVNIKU, 16. studenoga 1907. Vijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Modini. uz Štamparija DeGiulli i dr. —— predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Broj 92. POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po —————— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. = frvati iz Dalmacije i Hrvati iz Banovine Zaključak južnoslavenskog kluba u bečkom rajhstagu o pobijanju na- godbe, u koliko se tiče hrvatskih i srpskih zastupnika nije nas ni naj- manje začudio. Kad i ministar pred- sjednik Beck razumije tu odluku, tad je bogme sasvim jasno, da bi učinili bili naši zastupnici grdnu pogrješku, kad bi bili nagodbu prihvatili, a to opet nijesmo mogliod njih očekivati Još u ono doba, kad se nije moglo znati, kakvim će konfliktom uroditi nagodbeno pregovaranje, mi smo isticali, kako je izvor našemu zlu nagodba. Ova nas je podijelila i za nedogledno doba sputala u okove sustava, koji ide za tim, da u mo- narhiji vlada Beč, u jednoj poli di- rektno, a u drugoj preko Pešte. Po- sljedica je tomu bila nazadak naš u svakom pogledu. Nagodba između Hr- vatske i Ugarske kršila se po onoj, da više vrijedi sila nego pravo, pa dok smo tako politički bili slabi, eko- nomski smo bili izigrani na način, da je zapuštenost juga monarhije postala već u Europi proverbijalnom. Zaludu se sada Beču natjecati u dokazivanju, da tomu nije bila na- godba k. + već ljudi na ministarstvu. Oni milijuni, što nam ih sada obe- ćavaju tvrde svojim zveketom baš protivno. Uradit će se nešto, izgra- diti će se koji put, koja javna zgrada, hotel, ali hoće li sve to povratiti zemlji ono staro blagostanje, hoće li se tim milijunima otvoriti Dalmaciji vrata na istok, kamo je zove njezina prošlost? Na to neka nam odgovore bečke sirene, a dok odgovora ne ču- jemo, dotle su ovi novci isto što i pro- vizije, što trgovaćke kuće razasiplju, koje nam dobaciju, da raspačuju lošu robu. Provizije ne varaju razborite kupce, pa ne će ni naš narod bečka loša roba, koju mu sada nude — nagodba. Za nijedan novac mi ne smijemo svojim pristajanjem sankci- jonirati stanje, koje bi nastalo s na- godbom, jer je to prodaja, dotično odustajanje od naših prava, a — po- novit ćemo i mi riječi Deakove — prava, koja narod napusti, stoput je teže natrag dobiti od prava, koja mu dignu. Povjest Hrvatske svjedoči. Od straha pred.Bečom sklonuli se Hrvati pod okrilje madžarsko, oni su svojedobno zapustili svoju poli- tičku individualnost, prava svoje kraljevine u ludoj misli, da će se u realnoj uniji s Ugarskom lakše opri- jeti Beču, koji je išao da skuči pod svoju vlast Ugarsku i Hrvatsku. Tako smo postali bogci, za koje su se Madžari hvalili da ih hrane i brane. Došla je na to g. 1849. S krvi trebalo je otkupivati ono, što smo u času zablude darovali. Pa jesmo li otkupili? Iza 49. dolazi g. 68., dolazi nagodba, koja je dokazala, da je graničarska krv bila utaman pro- livena. No prava, a kad nam prošlost to pripo- vijeda, budimo barem malo oprezni za budućnost. Bit će, što bude, ali neka se nikad ne reče, da smo sami pružili ruke ni Beču ni, Pešti da nas vežu. Mi možemo biti prijatelji i jednomu i drugomu, kako nam bolje konvenira, ali to prijateljstvo mora počivati na poštivanju naših prava. Bez toga s njima ni u crkvu. Istina, ne možemo našim leđima okrenuti svijetom, ali jedno mo- žemo i moramo. Nek nas svladaju, ako mogu, ali treba da vide, da smo ljudi, kojima se ropstvo može na- metnutl samo silom. Kad bismo se bili toga držali prije, ne bismo valjda sada bili doživjeli, da :se odlučuje o nama bez nas, jer jedino za to, što smo bili krotki i što nijesu znali, da smo se promijenili, oni su se osudili igrati se s nama na skrivice. Što Madžare čini moćne? Zar njihov financijalni položaj, novac, koji u običnom životu daje ljudima snage? Ekonomska kriza, kroz koju sada prolaze kaže, da je u tom pogledu Austrija mnogo jača od njih. Zar ljubav naroda? — Toliko su mržnje oni na sebe sakupili, da bi im bilo dosta i samo malen dio da potonu, kad bi oni bili kova kao Hrvati. Uzdrže se, jer se hoće uzdržati; NARODNA REPUBLIKA HRV VT Do ovoga vodi upuštanje svojih« uzdrže se, jer su dokazali, da niko nekažnjeno u njih ne dira. A toga je baš kod nas falilo, i u tomu su se sada regbi prilike promijenile na bolje, jer eto vidimo, da šaka Hrvata u Pešti prkosi i Pešti i Beču. Pod- leći će možda ondje, ali ako ne po- dlegu u narodu, lekcija koju će bit dali, bit će takova, da će drugi put Madžari i Beč biti mnogo oprezniji u svomu vladanju prama Hrvatima. Ali nije dosta da preko Volebita tako rade. Došlo je doba, kad treba pred svijetom zasvjedočiti, da hr- vatski narod ne postoji samo u frazi, nego da je svijest zajednice tako razvijena, da jedni bez drugoga ne ćemo. Oporba u Beču neka dokaže, da ne može bit za Dalmaciju dobro, što je za banovinu zlo. Rasprave u saboru. U sjednici od ponedjenika odmah pri početku čitanja zapisnika Stjepan Zagorac energičnim je riječima protestirao protiv postupka predsjednika, kojim je primio pro- svjed krvatske delegacije, te je uskratio hr- vatski govoriti na poslovnik. Nakon toga je Lehel Hedervari izvijestio o predlogu imu- nitetnog odbora, kojim se Potočnjak izklju- čuje na 30 dana iz zaborskih sjednica. Ob ovom predlogu nije se mogla povesti debata, te je on primljen sa svim glasovima proti Iza toga obavljeno je poimenično glasovanje Hrvata. u naslovu za osnovu o indemnitetu, koji je primljen večinom glasova. Tad se prešlo na razpravu o autonom- noj carinskoj tarifi. Nakon govora izvjesti- telja, govorio je Szterenyi, državni tajnik u ime bolestnoga ministra Kossutha. Iznio je historijat, kako je došlo do te tarife i kako ona znači velik korak u državopravnom raz- voju Ugarske. Ističe zasluge Kossuthove i veliku prednost ove osnove. Zoltai Lengyel , nakon njega govorio je 2 sata, te podvrgao oštroj kritici zakonsku osnovu. Carina niti je madžarska niti samostalna, nego je jedno- stavno uzeta carina austrijska od prošle go- dine, a njezina tobožnja autonomija samo je prah u oči. Theodor Batthyanyi u oduljem govoru pobija Lengyela. Interesantno je, da je Batthyanyi rekao, da oni ne će graditi ličke željeznice za ništa drugo, nego iz ve- like ljubavi (?!) prema Hrvatima. Nakon osobne primjetbe Lengyela i osobne primjedbe Szterenya sjednica je za- ključena. MA NAUČNA BIBLIOTEKA, Dios. «šik Je