vw.

 

 

U sjednici od utornika se nastavila ras-
prava o autonomnoj carinskoj tarifi. Prvi je
uzeo riječ zastupnik Frano Supilo, koji je
govorio madžarski, te je obširno razlagao,
zašto hrvatska delegacija ne može prihvatiti
autonomni carinski tarif. Naglasio je, da
taj tarif niti je autonoman niti samostalan,
a hrvatska delegacija ne bi ga mogla pri-
bvatiti tako dugo dok se ne riješe državo-
pravni odnošaji između Hrvatske i Ugarske.
Predsjednik mu je iza opomene oduzeo riječ,
jer da se ne drži predmeta. Ovdje je došlo
do oštrog sukoba u sabornici. Sa kirvatske
strane viču: Ne znadu drugo nego oduzi-
mati riječ! To je sva njihova državnička
mudrost prema Hrvatskoj! Međutim je do-
šao do riječi zastupnik Šurmin. U hrvatskom
govoru vrlo je opširno govorio o samostalnoj
tarifi. Govorio je preko dva sata. Madžari
su ga iz početka prekidali. Govornik je
označio, kako se taj tarif nimalo ne razlikuje
od onoga Tiszine vlade, pa da nije nikakav
napredak u državopravnom pogledu. Obazro
se na samu gospodarsku politiku i pokazao
na nesolidne temelje ugarske industrije, kojih
ni taj tarif ne će biti kadar da odstrani.
Upozorio je na sađenje duhana, ugljenokope
te je podvrgao oštroj kritici autonomni tarif.
Njegov govor pobudio je pravo udivljenje
među hrvatskim zastupnicima i svi su mu
burno odobravali. Kad je spomenuo, da se
u osnovi označuje ličke-krbavska županija
kao madžarska, došlo je do burnih prizora.
Hrvatski! > slupnici skočili su na noge vi-
čući: Škandal! Sramota! Lička županija nije
Magyarorszag! To je brvatska zemlja, hr-
vatska kraljevina! Razni madžarski zastup-
nici nastojali su, hrvatske zastupnike umi-
riti, da se time ne će Hrvatska madžarizi-
rati, nego da se time označuje jedinstveno
područje naprama Austriji. Hrvatski delegati
burno su prosvjedovali vičući bez prestanka :
Nije to nikakav Magyarorszag! Do ponovne
bure došlo je, kad je govornik spomenuo,
gdje se u osnovi govori o madžarskom pri-
morskom pučanstvu. To je izazvalo mnogo
smijeha te su delegati vikali: Pokažite nam
jednoga Madžara, koji se rodio u Primorju.
Nakon Šurmina govorio je Pinterović duže
vremena. Naglasio je, da se načelom auto-
nomnog carinskog tarifa mienja postojeći
državopravni  odnošaj između Hrvatske i
Ugarske s jedne strane, a sdruge strane
između zemalja zastupanih u carevinskom
vijeću, da se prema $. 4. nagodbe ne može
ta osnova primiti prije, dok je ne pretrese
hrvatski sabor.

U srijedu se nastavila rasprava o carin-
skoj tarifi. Prvi uzimlje riječ del. dr. Gra-
hovac. Prigovara u prvom redu, što tekst
nagodbe nije predložen također u hrvatskom
jeziku, kako to određuje S. 38. zakona od
1868. Izvađa, kako se protuzakonito kod
carinskih ureda u Zemunu i Mitrovici ure-
đuje madžarski, a obračunava u Ugarskoj.
Zatim potanko razlaže o odnosu između
Hrvatske i Dalmacije. Pita, što će biti sada,
kad se imade provesti samostalni carinski
tarif za Ugarsku. Što će biti s Dalmacijom ?
Hrvatska ne može dupuštati, da prema ca-
rinskom tarifu, o kojem se sada raspravlja,
Dalmacija bude izključivo austrijsko carinsko
podrućje. Kad je predsjednik na prijeki
način oduzeo riječ Grahovcu, Hrvati skočiše
sa svojih sjedala glasno prosvjedujući. Pred-
sjednik je bio prisiljen da prekine sjednicu,
ali buka se nije stišala. Wekerle i Szterenyi
hoće da umire Hrvate i vele, da se pre

sjednik zabunio, ali se niko ne osvrće na
njihove riječi. Dugo se hotjelo dok se sjed-
nica mogla nastaviti, a onda je uzeo riječ
del. Muačević, ali je jedva govorio nekoliko
časova, te mu presjednik oduzme riječ. Među
Hrvatima nastaje punovna velika buka. Opet
je potrajalo poduže vrijeme, dok se je slegla
uzbuđenost i prestala galama. Zatim je go-
vorio del. Zagorac, kojega kuća mirno sluša,
te dr. Novosel, kojemu je također oduzeta
riječ nakon nekoliko časova. Zatim je govorio
dr. Lorković.

Na pritužbe, koje je jučer del. Šurmin
učinio u svom govoru, da je u osnovi za-
kona o autonomnom carinskom tarifu ličko-
krbavska županija označena kao madžarska,
Szterenyi je danas izjavio, da se ovdje
potkrala nemila pogrješka, koju je dao s
mjesta ispraviti.

Wekerleove muke.

Na poziv Wekerlea bio je Rakodezay
u Pešti. Dugo se tamo vrzao oko ministar-
skih soba i predsoblja. S njime u pratnji su
dva jedina javna dosadašnja njegova pristaše:
Egersdorfer i Dedović. Nu s njima se ne da
stvoriti stranku. U Pešti se nalazio ovih dana
i Šumanović. Njemu je Wekerle ponudio
mjesto, ali ovaj je to odbio uz značajnu iz-
javu, da se protiv stanovišta hrvatsko-srpske
koalicije u jezičnom pitanju ne može obra-
zovati stranka u Hrvatskoj. Istoga mnijenja
su, kako su se izjavili ,Obzoru“, i Spevec i
Tomašić. A bez ovih se ne da uskrisiti ni
narodnu stranku.

Međutim Wekerle i Košut još se na-
daju. Govori se, da će Košut, koji se opo-
ravio i nakon duže vremena stupio u parla-
menat, govoriti ovih dana u saboru i dati
nekakvu izjavu, koja bi imala da dade za-
dovoljštinu narodnoj stranci. Oni naime vje-
ruju, da članovi bivše narodne stranke ne ća
da istupe u Hrvatskoj, jer tobože uvrijeđeni
prijašnjim postupanjem Košutovim prema
njihovoj stranci. Stoga da će se zadovoljiti
jednom izjavom i onda stupiti na političko
poprište.

Te su nade varave. Narodna stranka
bi davno u ovim zadnjim prilikama bila
istupila, da zasjedne na omiljele stare svoje
stolice, kad bi bila sigurna, da će se na
njima zgrijati. Ali oni znadu, kako svaki
čas izjavljuju isti njezini poglavice, da se
proti stanovištu koalicije u Hrvatskoj ne
može istupiti. Uz koaliciju je cio svijesni
narod, on odobrava njezinu borbu za prava
domovine, pa uzalud sva natezanja madžar-
skih silnika, da prikažu hrvatsku delegaciju
u Pešti kao skup ljudi, koji da tobože rade
sami na svoju ruku, a da narod nije uza
njih. O protivnome su se mogli uvjeriti, ali
njima je dmaže vjerovati Rakodczayu, De-
doviću i Egersdorferu.

Takovih će bez sumnje još naći Madžari
u Hrvatskoj: mekolicinu, ali s njima ne će
ništa postići, nego će jednom požaliti ono
zobi, koju će im morati da dadu.

Hrvatski zastupnici u Beču.

Klub jugoslavenskih zastupnika u Beču
već je formalno zaključio, da će jednodušno
sa svojom braćom u Budimpešti pobijati
austro-ugarsku nagodbu kao največu ne-
pravdu i nesreću za hrvatsku domovinu i
za sve južne Slavene. a je zaključak pis-

 

meno priopćen delegaciji hrvatskog sabora
u Budimpešti.

Kad je ministar presjednik Beck rig
da će jugoslavenski zastupnici biti proti
nagodbi, ostao je, kako pišu Nar. Listu“
nešto začuđen, ali primjeti, da načelno sta-
novište razumije. No da će morat borbu
voditi svojim silama i na svoju odgovornost.

Nagodbeni odbor, u kojemu se od strane
,Sveze južnih Slavena“ nalazi Dr. Laginja,
radi ovih dana. U jednoj od prošlih sjednica
Dr. Laginja pozvao je vladu, da se izjavi,
hoće li nadoknaditi Dalmaciji štetu, koju bi
pretrpjela (100.000 kruna na godinu od
prilike) kad bi se ukinula potrošarina na
brašno. Ministri nijesu još ništa odgovorili.

Za opću raspravu proračuna upisali su
se malne svi zastupnici iz Dalmacije. Prvi
bi imao doći na red zast. Biankini.

Po jednom izvješću u ,,Hrvatskoj“ čla-
novi ,Sveze južnih Slavena“ bili bi pri-
pravni odustati od opstrukcije proti drugom
čitanju nagodbene osnove, kada bi im vlada
zajamčila, da će kroz kratko vrijeme udo-
voljiti slijedećim njihovim zahtjevima : 1.
Imenovanje jednog ministra za južne Sla-
vene. 2. Uvedenje uredovnog hrvatskog je-
zika u Dalmaciji. 3. Osnovanje nekoliko kul-
turnih institucija za Hrvate u Istri, a za
Slovence u svim zemljama gdje obitavaju.
4. Osiguranje gospodarstvenih poboljšica u
Primorju primjerno onima već u toku u
Dalmaciji. 5. Nekoliko viših mjesta na raznim
ministarstvima, barem u onom nastave, po-
ljodjelstva i trgovine.

U protivnom slučaju da ,Sveza južnih
Slavena“ ima u pripravi jedno pedesetak
prešnih predloga sa dovoljnim brojem  pot-
pisa, koje da kane podastrijeti zastupničkoj
kući prije početka rasprave o drugom čitanju

nagodbe.
Dr. Laginja u nagodbenom odboru na-

javio je opstrukciju Hrvata u podužem go-
voru, koji je trajao 1 sat i po. Iza kako je
vlada na 7. o. mj. dala svoje dalnje izjave i
zaželjela jedan odgovor od stranaka ,da“ ili
ne“, a u toliko sredio parlamentarni polo-
žaj. to smatra govornik da je nadošao čas,
da se stranke odluče kakovo će stanovište
uzeti prama nagodbenoj osnovi. Iza ovoga
uvoda izjavljuje govornik svečanim tonom
da ,Savez južnih Slavena“ ne samo da ne
će glasovati za podastrtu austro-ugarsku na-
godbenu osnovu, već da su prisiljeni da se
sa svim silama bore proti ovoj nezakonitoj
osnovi, koju su austrijske i ugarske vlade
poprimile među sobom bez obzira da se sa
istom,.hrvatskom narodu nanaša velika šteta :
da mu se krnje njegova prava. Čim je go-
vornik dao ovu izjavu, započeo je svoj go-
vor, u kojem je u tančine naveo razloge,
radi kojih su članovi ,Sveze južnih Slave-
na“ prisiljeni da stupe u opstrukciju proti
nezakonitoj nagodbenoj osnovi. vi su tro-
struke naravi i to: Principijalna protimba
proti dualističkom ustavu monarhije, koji
neprekidnim novim tumačenjem sa ugarske
strane jedino Madžarima je od koristi. 2. Mnogi
nedostatci same nagodbene osnove: nestal-
nost onih situacija, koje se htjelo utvrditi
sa inozemstvom. Govornik navađa mnogo
toga iz zadnjeg govora novog njemačkog
zemaljskog ministra Peschke i novoga mi-
nistra trgovine profesora Fiedlera, koje su
govore držali u zastupničkoj kući, & u ko-
jim govornik uviđa dvojbu, da li je sadašnja
vlada solidarna sa gre kompleksom ugo-
varanja ili barem, da li će stranke novih