God. XVI. U DUBROVNIKU, 20. studenoga 1907. Broj 93. CRVENA HRVATSKA Oijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se = predbrojen i za došasto polugodište. Ez EZICEIIERŽCS= Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. mm=m=m=m=m=m== Štamparija DeGiulli i dr. — IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, & sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po q godbi uz razmjeran popušt. Nefrankirana pisma ne primaju %& —=m— I u Rimu se za nas misle! U Pešti bukti borba između na- silja madžarskog i dobrog prava hr- vatskog, s Bečom smo se zakvačili, da ga naučimo, da i u Dalmaciji živu Hrvati, pa kud ćeš bolje prigode do oveza talijanske kardinale u Rimu, da nam nogom za vrat stanu. Oni barem tako misle: zaposleni tu, zaposleni ovdje, Hrvati ne će imati ni vre- mena m volje ni snage, da se opru posvemašnjoj latinizaciji crkve, a kad nam jediom uspije oteti im pravo, koje od vijeka imaju, služiti se u bogoslužju svojim jezikom, neka če- kaju, da im ga vratimo. Dobro i razlože, kako političari. Sadanji čas, kad su svačije oči uprte drugovdje, zgodan je, da ne može bit zgodniji za furtimaške atentate. Istina je, pri tomu vjersko čuvstvo kod našega naroda ne će aprofitirati, ali kako da je za to briga njih u Rimu. Mi smo se, već davno odvikli vidjeti u Rimu središte kršćanskog svijeta, iz koga zrake ljubavi kršćan- ske jednako obasjavaju sve strane. Rim ima svoj program, svoju poli- tiku, a toj politici mi smo prvi na udaru, pa za to nas ne mogu začu- diti kojekakvi glasovi, koji nagovi- ještaju crne dane našoj glagolici. Na nas će graknut, što se usu- đujemo kazati ove istine; ali ne go- vorimo ih mi, njih svjedoči cijela po- vjest naša. Štogod se od pamtivijeka događalo 'u Dalmaciji, nije drugo nego posljedica sukoba / kulturnih i ekonomskih interesa istoka i zapada. Balkan je istoku vrata na zapad, Dalmacija zapadu vrata na Balkan. A u povjesti toga sukoba, nema časa, kad bi se bio Rim pokazać naš pri- jatelj na štetu Latinaca; ako nas je njegova ruka gladila, bili su to časovi, kad mu se trebalo bojati za svoju vlast. Tad je popuštao, da digne što je dao, netom bi se oblaci razpišali. Drukčije ni ne može da bude. Zar je nadbiskup Sarto za tg, što je # s wi $ g oi. i Midi 4. i postao papa, prestao biti Talijanac? Zar nijesu njegovi doglavnici Talijani ? Zar on može zatomiti svoje narodno čuvstvo? To nije mogao ni papa širokih pogleda, kakav je bio Lav XIII., a kamo li će Pio X., čovjek koji u svom životu teško da je sta- vio nogu izvan Italije. Mi mu te osjećao, koje on u ostalom ni me taji, ne zamje- ramo, ali neka nama ne zamjeraju, što odvraćamo onom mjerom, kojom se nama mjeri. Naši djedovi nijesu postali kršćani, da se pretvore u Talijane, nego da ostanu Hrvati, i da se kao takovi bore. proti svim, koji priječe, da se kao narod razvi- jemo, pa bili to i rimski pape. Zašto se moramo borit proti Beču i Pešti, a ne proti Rimu? Zar samo za to, što je u Beču vlada, a u Rimu kurija ? Čineći takove razlike dolazimo do apsurda! Za naše vladanje može biti mjerodavno samo to, je li nam Rim protivan ili nije, a Rim se sam izdao Poslije svega, što smo vidjeli i čuli o glagolici, ne može niko sum- njati, kakav vjetar puše iz tih strana. Pa kad je to sve tako, cijenimo da imamo pravo zahtjevati od do- maćeg episkopa to barem to, da nas pusti u miru i ne dovađa u konflikt naše narodno osvjedočenje sa vjer- skim čuvstvom, kako se to dogodilo u Trstu, gdje je ordinarijat izopćio list ,Edinost“, jer tobože griješi o vjeru, što brani svoj narod od napa- daja latinskog svečenstva. Postigao je tim samo, da mu se ljudi smiju, ali smijeh ne ide samo njega, već i onu crkvenu instituciju, koju je tim činom povukao u blato političkih borba.. Ovo su posljedice, kad crkva dođe = Dr. Šumanovića kažu, da je Pismo iz Zagreba. Zagreb, 18. XI. 1907. Rakodezayev fiasko. — Ovo pet šest posljednih dana bili su dani, koji su imali da budu osudni za hrvatsku nam domovinu. Ovih se je dana neprestano vijećalo o rije- šenju hrvatske krize, ili bolje rečeno, vije- ćalo se o tomu, kako ima da se iznađe na- čin, pomoću kojega bi se moglo skršiti ot- por hrvatskoga naroda i tako kraljevinu Hr- vatsku strpati u okvir jedinstvene madžarske države. Već se je sa strane madžarske sla- vodobitno javljalo, da se je stvorila stranka u Hrvatskoj, koja će preuzeti na se tu odioznu zadaću, već se je govorilo, da će se iz te stranke imenovati odjelni prestoj- nici i veliki župani. Paček išlo se je još dalje i reklo se je: Wekerle ide u audijen- ciju u nedjelju, on nosi sa sobom i predloge o imenovanju nove hrvatske vlade, a na po- vratku iz Beča on će sigurno donijeti i de+ krete, kojim će biti imenovani novi službe- nici u službi jedinstvene Madžarske. Već su se i imena pronosilu,: koja će zasjesti tako važna, a bome marna mjesta u Hrvatskoj. Nu nedjela je prošla, a s njom i audijencija Wekerlova počinje, da ide u zaborav; We- kerle se je povratio iz Beča, ali niti ima novih hrvatskih odjelnih predstojnika, niti novih velikih župana. Wekerle je vijećao i konferirao sve do danas sa banom komesa- rom Dr. Rakodezayem, a da se u pitanju hrvatske krize nije ni za malo odmaklo na- prijed. Situacija, koja je bila prije odlaska Rakodezayeva u Budimpeštu nije se pro- mijenila nimalo u korist Madžara, paček se je pogoršala. Dok se naime prije nije znalo, i bilo se je u nekom neizvjesnom stanju glede toga, kako će se držati članovi bivše narodne stranke, danas smo s tim pitanjem na čistu. Madžari su bili uvjereni, da će Wekerleu uspjeti sklonuti par uglednijih Madžarona, da se stave na čelo nove unio- nističke stranke, naravno uz velike osobne koncesije, ali su se ipak prevarili. Danas imamo decidirane izjave trojice od prvaka bivše narodne stranke, koji sasvim jasno izjavljuju, da su i proti pragmatici željezni- čara i proti jedinstvenosti madžarske države. 'Takove izjave imamo od bivšeg ministra Dr. Nikole pl. Tomašića, Dr- Frane Spevca i bivšeg podbana Dr. Šumanovića. Dapače od ovog posljednjeg, imamo kategorićnu izjavu, da se ne će nikako primiti za člana vlade, a bijedan se je Wekerle jučer s njime puna dva sata natezao, da ga skloni na pri- mitak podbanske časti. Ovaj odlučni istup