moo tii mdnačuiškovoiniaditaana hi ore A

 

tili Bosanci, Srbijanci i Crnogorci za veliko
srpsko carstvo, a i jedna i druga vijest po-
tiče iz istog izvora. Reklo bi se dakle, da
bi nekomu urota dobro došla, pa da se u
stisci obraćaju i običnoj potvori. Za to ce-
tinjski dogođaji prelaze uske granice Crno-
gore, postaju pitanje cijeloga naroda i ne
bismo se začudili, kad bi našli odjeka u mo-
narhiji te nas snašla kakva nenadana.
»Urota“ bi dakako služila za pritisak,
samo su ti tajni rovari tako nesretni, da
izmišljaju urote, u koje niko ne može vje-
rovati. Lako je moguće, da je na Cetinju
zbilja nešto bilo, ali kad čitamo u izvješću

* Bosanske Pošte“, da Crnagora ne bi mogla

odgovoriti eventualnom zahtjevu Srbije, da
joj se uruče akti za proganjanje urotnika,
tad je znak, da cetinjske zatvore obavija
neka tajna, koju vlada ne bi htjela otkriti.
Da ne bude po nesreći kogod ,veliki“ tom
aferom kompromitiran ? Da ne bude po
vragu Cetinju pomogao, iliti otkrio urotu
kogod, kojega ime ne smije se znati.

Kažu da je urota skovana u Beogradu
i to sa znanjem vlade. A što tada čini na
Cetinju kneginjica Jelina Karađorđević ? Zar
ju je sa znanjem vlade poslao tamo kralj
Petar u posjete djedu, da je dignu skupa
sa Nikolom u lagum ? To je izgledalo nevje-
rojatno i uredniku ,,Bosanske Pošte“, pa se
ubjegao dosjetki, da se po boravku kneginjice
Jeline može zaključiti, da su htjeli ubiti
jednoga po jednoga. Ali je li to način, da
se oslobode cijele kneževske porodice? Zar
nije bilo jasno, da će kad ubiju jednoga,
pohvatiti urotnike.

Mi spominjemo samo ovo, da se vidi,
na koliko je poteškoća nabasala ta blažena
cetinjska urota. Sve je to tako lijepo ure-
đeno i sklopljeno, da čeljad ne će nikako
da vjeruju, pa bi svjetovali, ako naš glas
dopire do onih planina, vlastodršce na Ce-
tinju, da u ovu aferu unesu malo više svjetla,
jer ovako ima ih koji misle, da je Cetinje u
službi trećega na štetu cijeloga naroda.

Svesrpska urota, i kad bi postojala,
može bit samo danguba usijanih glava, ko-
je se Petrovići ne smiju da boje, ako ne će
da narodnu politiku, koja ih je dosad vo-
dila, zamijeni osobna politika. A ova je po-
gibeljnija njima nego sve bombe, što su ih
unijeli na Cetinje. Bože moj ! Ko krunu
nosi, taj valja da se sprijatelji i misli, da
će jednom hagaziti na bombu ili drugi
anarhistički slačkiš. Neka se brani, to mu
ne će nitko zamjeriti, ali ne smije za to u
času straha zaboraviti sam sebe i svoju pro-
šlosi, ne smiju njegovi ministri vršiti ulogu
tužitelja svojih sunarodnjaka.

Mi cijenimo, da je razgovor urednika
»Bosanske Pošte“ s crnogorskim ministrom
predsjednikom u bitnosti zlo prikazan. Ali
kad to ne bi bilo, pogriješka, koju su ući-
nili na Cetinju, teška je i može imati još
težih posljedica. Brani sam ra ali ne de-
nunciraj druge!

Pismo Iz Zagreba.

ZRNA + PRA

Saziv Sabora. Posljednji boravak
bana-komesara u Budimpešti i njegove duge
konferencije sa članovima velikog kabineta
urodile su jednim pozitivnim rezultatom, a
taj je saziv hrvatskog sabora. I doista juče-
rašnje ,Narodne Novine“ — službeno gla-
silo hrvatske vlade — donose previšnje kra-
ljevo ručno pismo; kojim se sabor hrvatski

 

sazivlje ma dan 12.0. mj., t. j. u drugi
četvrtak. Saziv hrvatskog sabora u ovo sud-
bonosno doba najnovije naše političke po-
vijesti nije ništa drugo, nego jedan od onih
običnih manevra, što ih od nazad nekoliko
vremena  upotrebljuje madžarski ministar
predsjednik Dr. Wekerle, da tako skrši
otpor njemu toli nepoćudne krvatsko-srpske
koalicije. On misli izazvati borbu koalicije
na dvije fronte: jednu u Zagrebu, drugu u
Budimpešti, a borba na dvije fronte — tako
računaju madžarski vlastodršci — mora svr-
šiti porazom. Veliki kabinet tako pripravlja
poraz toli mu omraženim resolucijonašima.
Wekerle u svojoj mržnji prama svemu, što
je hrvatsko, toliko je već puta posrnuo, te
izlanuo, što nije u savezu sa njegovim viso-
kim mjestom. Mržnja na sve što je hrvatsko
i sada ga je preveć zavela, te se je mnogo na-
prijed istrčao. U kulvarima madžarskog par-
lamenta izrazio se je Dr. Wekerle jednoj
grupi madžarskih poslanika, da vlada (t. j.
madžarska) ne će stupiti u nikakav odnošaj
s hrvatsko-srpskom koalicijom ; sve glasine,
što se o tome šire i rasprostranjuju ne od-
govoruju istini, dapače će vlada nastojati da
resolucijonaše umašti, saziv hrvatskog sabora
prva je etapa u tom pravcu djelovanja mad-
žarske politike. Zbilja nevjerojatno, da se
tako može izjavljivati ministar predsjednik,
koji uživa povjerenje ogromne većine s par-
lamentarnosti nekad toliko glasovitog mad-
žarskog parlamenta. ,Tempora mulantur et
nos in iis mutamur“. može za svoje geslo
od sada unaprijed slobodno zapitati madžar-
ska neodvisna stranka.

Sada znamo i o tomu smo posvema na
čistu, radi čega ie u ovo vrijeme sazvan
hrvatski sabor. Za uništenje hrvatsko-srpske
koalicije. Najprije Madžari uništiše vladu, u
koju je koalicija imala povjerenje, a sada
dolazi na red ista koalicija. Ob ovom će
danas u zajedničkom saboru interpelirati hr-
vatski delegat Dr. Đušan Popović.

Što ća na ovaj spravljeni atentat na
sami opstanak Hrvatske kao posebne poli-
tičke individualnosti odgovoriti njezini pred-
stavnici, koji ju sada zastupaju na hrvat-
skom saboru, to još nije poznato. Da će
saziv hrvatskog sabora bar djelomično do-
prinijeti razbistrenju situacije to je jasno.
Kakova će situacija nastati i kako će se
taj čvor hrvatskog pitanja riješiti, što će
sve nastati, to je zaokruženo tako gustom
maglom, da je nemoguče kroz istu ijednom
čovjeku proviriti. Još se u opće nezna što
koja grupa kani poduzeti. Hrvatsko-srpska
koalicija drži danas poslije podne sjednicu,
u kojoj će se stvoriti važni zaključci glede
sudjelovanja koalicije u saboru. U  Budim-
pešti se naiaze i grof Kulmer i podmaršal
pl. Tomičić, članovi velikaške kuće zajed-
ničkog sabora. Madžaroni će također ovih
dana držati konferenciju. U jednom inter-
wiewu sa dopisnikom , Pester Lloyd-a“ izja-
vio je Dr. Josip Frank, da Starčevićanci
sigurno ne će glasovati indemnitet, a bude
li ih koalicija pozivati u aktivnu politiku,
to oni nisu voljni utoj borbi, koju Frank na-
zivlje borbom očajnika (verzweifelnde Poli-
tik), sudjelovati.

Interesanto je znati odnošaj stranaka u
sadanjem hrvatskom saboru. Hrvatski sabor

ime 88. birunih poslanika, ali je jedno mjesto
smrću Dr. Jovana Šeevića ispražnjeno. Od

 

Tropšova 4, Srbi radikali 2, poslanika izvan
stranaka 11, Nijemac 1, i 2 naprednjaka, u
sve 87. Za koaliciju će glasovati 18 od
stranke prava, 2 maprednjaka, Srbi samo-
stalni 6, članovi izvan stranaka i gruga Trop-
šova, dakle okolo 40 poslanika. Rakodezay
može da ima za sebe nekoliko članova bivše
narodne stranka i nekoliko virilista. Po izjavi
Dr. Franka Starčevićanci će također biti
proti indemnitetu. No situacija se promje.
njuje, ako delegacija zakljući, da ostane u
Pešti. Tada glavnu riječ imaju Frankovci.
Kako će se oni pri ovom sudbonosnom mo-
mentu vladati, to još nije nikomu poznato.
S te strane zaključci kluba Starčevićeve
stranke prava mogu da buda, ili bolje biti
će sigurno sudbonosni za cio narod hrvatski.
Hoće li kod većine kluba prevladati osjećaj
i razbor ili kult prama  Frankovoj osobi,
odlučiti će o sudbini Hrvatske za nekoliko
decenija.

Tako nam dojduća sedmica nosi zani-
mivih događaja. Možemo biti ugodno i ne-
ugodno iznenađeni. Dok ovo pišem sigurno
se sklapaju važni zaključci na sjednici srpsko-
hrvatske koalicije u Budimpešti. Uvijek smo
imali povjerenje u ljude, koji sačinjavaju
našu koaliciju. Radi toga i sada smo uvje-
reni, da će oni dobro shvatiti situaciju i da
će učiniti i uraditi onako, kako će to biti
najbolje i najkorisnije po našu narodnu stvar.
Samo dao Bog, da naša koalicija bude je-
dnodušna pri ovako sudbonosnim momen-
tima; njezina jednodušnost biti će nam za-
log ljepše narodne budućnosti. Lijepo Srbi
kažu: Samo sloga Srbina spašava. A mi
kažemo, da u ovim ozbiljnim danima može
jedino sloga između Srba i Hrvata biti ona,
koja će nam biti jamstvom, da se možemo
s nadom u uspjeh boriti. A sada, što Bog
dade i sreća junačka. ać.

Bečke spletke | naši interesi.

se dobro sjećamo onih otrovnih
Na koje je Beč sipao na resolucijonaše,
kad ono oni pružiše Madžarima pomirnicu
ruku, obećavši im biti od pomoći u njihovoj
borbi za neodvisnost od Austrije. S navalama
na resolucionaše nijesu se punili samo nje-
mački listovi, jer bi otale bio slab uspjeh;
nego se je uz to Beč pobrinuo bio,
da preko svojih agenata otvori svojim cilje-
vima stupce i nekih na žalost hrvatskih no-
vina. Borba je bila žestoka. Protivnici u
napadajima na resolucionaše nijesu birali
sredstava : u privatnim razgovorima, u listo-
vima, na skupštinama, pa čak i sa propovi-
jedaonice u hramu božjem trubilo se je, da
su resolucijonaši prodali Hrvatsku  Madža-
rima. Najblaži epiteti, kojim ih se ja darivalo
bijahu: štipendište i mladomadžaroni. Ali ti
tobožnji štipendiste, kojima je čista ljubav
prema rođenoj grudi diktovala politički
pravac, znali su svojim ozbiljnim radom za
preporod Hrvatske oslabiti i učiniti bezštet-
nim sve napadaje javne i tajne. Neprijatelj
ipak nije mirovao. Beču je ozbiljno bilo do
toga, da ili zavadi Hrvate s Madžarima, ili
da potkopa u narodu svaki upliv resolucio-
naša, te tako onemogući njihov politički rad,
pa zato su i nastavili agenti još žešću kam-
panju. U Ugarskoj se je uckao narod proti
košutovcima, jer da su dali toliko Hrvatima,
e će se oni moći čak i samoj Ugarskoj na-
metnuti ; a u Hrvatskoj se je govorilo, da
su resolucijonaši predali vlast nad Hrvatsku
Madžarima u ruke. A i dalje se je išlo; ci-

\