oborio na naše zastupnike u Beču radi toga, što u obrani prava potlačene nam zajedničke domovine Hrvatske ustadoše odlučno u Beču proti austro-ugarskoj nagodbi. Među ostalim reče, da je njemu vlada po ministrima i kotarskim poglavarima (zaboravio spomenuti kamarilca Crnicu) javila, da će izvesti mnoge korisne radnje koli u Konavlima, toli u ostaloj Dalmaciji. Još reče, da zastupnici opstrukcijom stavljaju u pogibelj pokrajinu, da vlada ustegne silne milijune, koji bi se imali potrošiti u razne investicije u Dalma- ciji, te nagovori prisutne, da ga uoblaste, da pošalje bečkoj vladi protest proti postupku naših zastupnika. Prisutni neupućeni u stvar pristaše na njegov zahtjev. Cijele Konavle, kad se je to razglasilo, listom su ustale proti tom podlom postupku kamarilca Ma- šana i njegovih ulizica. I pristaše resolucije i pravaši, koji se s njom ne slažu, zgađeni su na taj niski postupak našeg na silu na- čelnika, te su zaključili, da pošalju na shodno mjesto protest proti tako nedoličnom pes- tupku našeg c. k. načelnika i njegovih mameluka. Stid nas oblijeva, da se je uz , Naše Jedinstvo“ i ,Pravu Crv. Hrvatsku“ — te nedostojne listove, koji sramote našu štampu i koji su jedini ustali proti plemenitoj i ju- načkoj borbi svih naših zastupnika na car. vijeću — našao i naš načelnik — jedini od svih dalmatinskih načelnika. Ali je sreća, da velika većina Konavljana ne misli Ma- šanovom glavom, što se je dokazalo na svi- banjskim izborima, a još će se bolje doka- zati na nastajnim općinskim izborima, kada ni sva e. k. kamarila ne ć€ pomoći našem načelniku, da se dočepa načelničke stolice. Konavljani su doista progledali, a ovaj novi njegov postupak otvoriti će oči i onim, koji još vjeruju u svemogućstvo Mašanovo. Ni- jesmo se boljemu od Mašana ni nadali, koji je jedinu dobru ustanovu, koju imamo — općinsku autonomiju — stavio pod noge i našu općinu pretvorio u podružnicu c. k. vlade. U našoj se općini ne stvaraju ni- kakvi važniji zaključci, ako prije za to nije dobijeno odobrenje c. k. kotarskog pogla- varstva u Dubrovniku. Naš je načelnik česti gost na tom poglavarstvu, a kad on ne može tamo, šalje svog tainika po naputke. Dosta je više toga lizanja i udvaranja, dosta je više ove bruke! Doli nedostojni ! Konavljani. Hrvatsku borba. Delegati će ustrajati. Raspustom hrvatskog sabora hrvatsko- ugarska kriza nije riješena. Raspust sabora je samo potrebiti korak za riješenje te krize, kao što je nastavak opstrukcije u peštanskom saboru sa strane naših delegata znak, da se ta kriza ne smije s porazom Hrvatske rije- šiti. Hrvatskoj opstrukciji u Pešti nije mo- gao biti jedini cilj spriječiti nagodbu. Jer kad bi to bilo, danas po prihvatu jedinog paragrafa o nagodbi, naši bi se delegati morali vratiti kući. Njihov je cilj dalekosež- niji: učiniti nemogučim rad zajedničkog sabora opstrukcijom i izazivanjem kriza, uzdrmati veliki kabinet, ubiti njegov ugled u svijetu: a s druge strane onemogučiti, da se i jedna stranka u Hrvatskoj nađe koja bi se prihvatila vlade prije nego budu opozvani zakoni kojima se krnji nagodba. Ovo zadnje, koje će u životu Hrvatske igrati najveću ulogu, hrvatsko-srpska je koalicija već postigla. Presjedniška kriza. Hrvati nastavljaju opstrukciju, a Justh saborski presjednik, pušta ih da nesmetano svrše svoje govore. 'To doduše zakonito postupanje Justhovo, ali za Madžare štetno, izazivlje svakim danom sve to više neza- dovoljstvo članova Košutove stranke prema Justhu. Oni bi željeli, da i on postupa pra- ma Hrvatima, kao što postupaju saborski podpresjednici, koji su unicum u oduzima- nju riječi. Ali Justh ne popušta, on se čvrsto drži zakona, pa se je stoga bojati, da nezadovoljnici ne prirede otvorenu de- mostraciju proti njemu. Značajno je, da se vlada izrazuje solidarna s Justhom, što za upučene znaći, da bi vlada tim htjela pri- siliti stranke na promjenu poslovnika. Kad bi se uvela promjena tim bi se doduše mogla spriječiti opstrukcija Hrvata, ali bi se tim dalo vladi močno oružje, koje bi ona mogla upotrebiti kad bi ustrebalo i proti onim, koji su joj ga dali. Toga se plaše Madžari, pa s toga ne će za lako prislati na promjenu poslovnika. To znači, da je neizbježiva kriza n saborskom pred- sjedništva. Važne izjave. Suradnik ,Neue Pester Journala“ in- terveniro je neke naše političare. Tomašić je izjavio, da će se narodna stranka uskri- siti, te da će ona moći izmiriti Hrvate i Madžare, ali samo uz uvjet, da ugarska vlada pristane na pravedno riješenje jezičnog pitanja na temelju i duhu nagodbe. Josip Frank reće : i » Držim, da će Starčevićanci kod novih izbora osvojiti još više mandata. Izbore će jamačao voditi ban drž Rakodezay. On do- sele nije upotrebio nasilja, niti će ga u bu- duće upotrebiti. S toga je vjerojatno, da će do poslije izbora ostati na vladi“. Na pitanje, da li je moguć, ili vjerojatan složan rad Starčevićanaca i mađarona, od- govorio je dr. Frank: ,To će istom buduć- nost pokazati. Svakako će se tek nakon izbora viđeti, da li je sabor sposoban za život. Bude li novi sabor bio sastavljen, kao dosadanji, ne će biti sposoban za život. Morat će se još jedanput razpustiti. Mislim, da će do toga doći“. Josipović je izvijestio da su on i Rakodezay zadovoljni s dogođajima u hrv. saboru. Obojica će i nadalje ostati na vladi. ,Što se tiče unionista i Starčevićanaca, 4o nema sumnje, da će se i jedna i druga stranka boriti proti resolucionaša. O jednoj kooperaciji ili čak fuziji, ne može uslijed različitih načela biti govora“. Zaključna rijeć. Frankova, Josipovićeva i Tomašićeva izja- va riječitije ne mugu biti. One nam prikazuju kako će se voditi u Hrvatskoj izbori i koje će stranke učestvovati. Raspustom sabora osjetili su unioniste da je došlo vrijeme, da i oni uskrsnu, te opet da stupe u politički život. Na njima je zadaća da — misle oni — uspostave dobre odnošaje među Hrvat- skom i Ugarskom. Tomašić u ,,Narodnim . Novinama“, u članku u kom pozivlje na- rodnu stranku na okup veli : Današnji sukob ne smije se u interesu zajedničke budućnosti obaju udruženih na- roda riešiti nadhrvanjem slabijega, već je- dino pravednim ocjenjivanjem obaju - stano- višta. Ja držim, da se i danas sva potežkoća umm=—=—==—=s—==r————————m———-zm— mz —m——mm—mmmmmsmmii(mmmm riješenja toga pitanja ne nalazi toliko u tom, što bi težko bilo smo pitanje stvarno rie- šiti, već mnogo većma u tom, što državni prestiž Ugarske ne podnaša onakvu formu riešenja, koja bi izgledala kao kapitulacija s ugarske strane. Ovo treba da Hrvati imadu pred očima, pa da držeći se stvari budu po- pustljiviji u formi, a Magjari neka shvate, da, ako se Hrvati bore za narodni svoj je- zik, oni u toj borbi stvarno ne smiju pod- leći, ako hoće da ostanu politički narod, što im i nagodba zajamčuje“. S drugim riječi- ma '"Tamašić poručuje, da će narodna stran- ka izgladiti sukob tim što će nači formu, po kojoj nit će Ugarska kapitulirati, a nit Hr- vatska stvarno podleći. Uz taku formu ma- mađaroni će se primiti vlade o kojoj Ra- kodezay izjavljuje, da će se popuniti prije izbora, — a ze tim stupiti u izbornu borbu. Oni zajedno sa Starčevićancima povest će živu agitaciju proti resolucionaša, a skori će nam izbori dokazati kako su se lijepo znali složiti najradikalniji s nagodbenjacima. Proti resolucionaša. Madžarska vlada u Pešti laća se svih sredstvava da skrši hrvatske opstrukcioni- ste, jer su ,Jugoslaveni, buntovnici“; a u istinu jer ne će da priznadu jedinstvenu madžarsku državu, nit dozvoljuju da se vrijeđa hrvatska riječ. U Hrvatskoj će po- vest proti resolucionaša narodna stranka borbu, jer su se pokazali nesposobni, da izglade sukob s Madžarima, dok je ,sva- kom patriotu dužnost, da pomogne izaći iz ovog kaosa“; a Starčevićanci za to, jer su se pokazali nesposobnim skršiti nagodbu. Dakle sve je proti resolucionaša. Njih hoće, da se Wekerle svakako riješi, budući mu oni k6 nitko prije znali pomrsiti račune. Petsatni njegov razgovor s Frankom pri- pravio je smrtno apjelo. resolucionašima pri izborima. Samo, da se ne prevare u raču- nima. : politički osort. »Knez Macedonije“ kako to rado nazi- vahu Borisa Sarafova, ubijen je u noći od 11. o. m. Pratio je svog gosta Garva- nova, kad iznenada začu se hitac, te obori prvo jednog, pa drugog. Ubojica i sam bijaše Makedonac imenom Panica, te ga na to djelo svela ili zavist ili Judin novac primljen od turske ruke. Boris Sarafov bijaše jedna od najsimpatičnijih ličnosti među ustašama Makedonskim, koji se latiše oružja, da svoju zemlju oslobode od turskog jarma. Kao dijete gledao je svojim očima kakve muke pati njegov narod od turskog zuluma, i već tada zmao je uskipjeti od srdžbe i prijetiti se osvetom. A kad mu djeda i oca prognaše u Malu Aziju, tad već u njegovoj glavi bijaše dozrela misao krvave osvete i narodnog otkupa. Svršiv gimnaziju u Solunu pođe u Sofiju, gdje izuči vojničku školu, te za tim stupi u bugarsku vojsku. 95 godine već provili u Makedoniju na čelu male čete, te zaigra krvavo kolo, grdno se sve- teći tlačiteljima svog naroda. Od tog doba je neumorno radio: organiziro čete, kupio oružje, ustrajao komitete, podigao narod, dok mije 903 g. sva ustala Makedonija, da u bijesu prevrata osi gura sebi slobodu. Vođa ustalog naroda, bijaše Boris Sarafov. Tad se je Evropa divila njegovim junačkim djelima, Turska drhtala pred. njegovim imenom, a pačeni narod Makedonije u njemu gledao svoje oslobođenje. Nego utaman, jer se baš tada