Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa
semstvo 10 K i ooštarski troškovi. Ko ve-vrati list. kad mu

 

Izdavatelj. i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. —

 

 

Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-

predorojea i za došasto polugodište.

U DUBROVNIKU, 21. prosinca 1907.

 

 

pretplata mine, smatra se

 

plaća se 40 para po retku,

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
==.

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zahvale
a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po pe
Štamparija DeGiulli i dr. === 7 godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ——————

 

   

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

 

 

 

Gosp. upravitelju namjesništva
dvorskom savjetniku J. Tončiću.

Kad je nedavno u Dubrovniku
bila Ni. Visost nadvojvotkinja Marija
Josefa sa svojim sinom nadvojvodom
Karlom, imala je prigode da čnje
neke večeri pjevanje jednoga društva,
većim dijelom akademičara. Svidjelo
joj se i po njezinoj želji nekoliko ve-
čeri zasebice to je društvo pjevalo

 

 

pred Hotelom Imperialom uz odobra-
vanje prejasnih gosta. U tim serena-
dama učestvovao je i tamburaški
zbor, vođen od kapelnika mjesne
srpske glazbe g. Čižeka. U zboru
ima Hrvata i Srba i autonomaša.

Njihove Visosti nijesu samo tom
prilikom iskazale svoju sklonost na-
šim diletantima, već su sa sobom
ponijeli put hladnog sjevera i ugodnu
uspomenu na ove ljetue noći,
pa kad se je počelo raditi o izložbi
dalmatioskih čipaka u Beća, Ni. Vis.
nadvojvodkinja Marija Josefa izrazila
je želju, da bi naši pjevači i tambu-
raši došli u Beć. Društvo se izjavilo
pripravno i na taj korak. i to si-
gurno ne, da razveseli Bečane već
jedino da udovolji želji prejasne pokro-
viteljice.

U tomu će bit obavijestilo V. G.
ovo kotarsko poglavarstvo, ali ne zna-
mo, jeste li upućeni u sve one intrige
i igre na račun lojalnosti dubrovačkih
Hrvata i Srba, koje je poznati žongler
izvađao pred zapanjenim gledaocima
u Beču, i koje su svrsile tako, da
je poziv Ni. Visosti bio povučen, a
da mjesto društva, koje je htjela
nadvojvotkioja, idu u Beč drugi,
koji imadu sumnjivu sreću, da uži-
vaju milost tog političkog šarlatana.

Vi pozoate Dubrovnik, pa ćete
nam sigaroo vjerovati, da smo mi
taj put naših tamburaša u Beč
shvatili onako, kako se ima shvatiti,
pa za to nemamo čemu ni komu što da
zavidimo. Ali jepo srijedi nešto drugo,
što ako se i nas tiče, tiče se još više
Vas. Očito je, da se hoće uzvišenu
kuću vladarevu uvući u intrige, koje
su sve drugo nego uzvišene, a ako
mi to cijenimo niskim i podlim,
valjda će toga mišljenja biti i V. G.,

  
 

komu je zadaća, da zaprijeci sve, što
bi moglo biii na uštrb čuvslva lojal-
nosti dalmaiinskog pućaostva.

Žalosno je, ali je istina, da u nas
ima ljudi, koji nemadu ni toliko pris-
toinosi, da štede osobe, koje bi po
svomu položaju imale biti dosta više
pad miesaim prepirkama. Ti ljudi,
ili ti bolje, taj čovjek evo nije se
ustručavao prikazati pilanje grancas-
se jedne dubrovačke glazbe pitanjem
države, a u Beču se nije našao čo-
vjek, da tomu bufonu začepi usta!

Nego, što Vam mi sve to pripo-
vijedamo i ponavljamo, to Vi već
odavna znate! Tako barem moramo
da mislimo, jer ste Vi bli; Dalmaci-
ji ai Bečai bolje možete, da u očite sve
pogubne posljedice ovakovih epizoda
u našim političkim borbama. Ali kad
zvate, tad smo slobodni vpilali Vas,
što ste učinili, da ova broka pre-
stane? Zar čekate posljedice ?

Ove su već tu, a mi ćemo Vas
samo na jednu upozorili. Onomlani
bio je u Dubrovoiku Ni. V. nadvoj-
voda Franjo Ferdinand kao zastup-
nik Nj. Vel. pri vojničkim vjezbama.
Što se tom prigodom dogodilo, ne
složi da povavljamo potanko, ali —
jedno treba ipak spomenuti: htjelo
se tada s neke strane pokazali da
je tobože oslon vladalackoj kući u
ovim stravam u osobama, o kojim
govorimo. Iza toga došli su.izbor, i
kandidat te struje od 10.000 birača
nije sakupio nego 321 glas. Je li se
to dogodilo, jer u cijeloj južnoj Dal-
maciji nema nego samo 320 lojalnih
podanika, ili za to, što se samo 390
ljudi našlo, što su cijeoili, da im
obraz dopušta glasovati tako, ostav-
ljamo Vama da sudite, ali ako je
potonje islina, tad cijenimo, da je
dužnost svakoga poštena čovjeka, a
napose Vas. koji sada upravljete po-
krajinom, zapriječiti, da se slična
struja zaklavja neopravdano za ime-
nom Njihovih Visosti.

Pismo Iz Zagreba.

Zagreb, 18/XII. 1907.
Pred izbore. — Poslije bistoričke sjed-
nice hrvatskoga sabora od 12. t. mj., kada
je sabor morao biti raspušten, jer u njemu

 

A REPUBLIKA

AYEcyvi
a.) E

 
 

nije bilo niti jednoga jedinoga otvorenoga
pristaše Dr. Rakodezava, na žalost još uvi-

jek krvalskoga bana; poslije dakle te sjed-
pice paša se je javnost uskomešala i sada
se ne čuje više misla, nego samo razgovor
o novim izborima. Novi izbori, to je ono,
što sada zabrinjuje i rodoljube i nerodoljube ;
novi izbori, to je ono, kojih niko ne zna re-
zvliat, a svak nastoji utjecali, da taj rezultat
šio povoljmje po nj ispane. Raspost brvat-
skoga sabora kao da je na novi
nuo i oslanke bivse narodne stranke: oni

su već odižali nekoliko konferencija, i —

život pre-

ako svi znaci ne varaju — oslavci naro-
dne stranke organizirali će se ponovno i
kao samosialoa stranka slapiti na izborno
poprisie. Samo se još nezna. kakova će
načelau ogradu naći, da moga mirae daše
puznali sve povrede nagodbe.  Hrvatsko-
srpska koalicija nastavila je borbu u Pešii t
to «će bili njezina preporuka izbornicima.
Fraok mešeiai kao obično; on će već znati
naći nacin, kako će se sa svojim pačelnim
protivnicima sporazumiti. Posljednjih izbora
napravio je kompromis sa Chavakom i To-
masićem; sada je išao u Pešta konferirati
s De. Wekerleom. Kako se govori imao bi
poći još ovih dana ponovno s Wekerleom
konferirali.

Pokojni Ante Starčević govorio je i
učio svoje pristaše, da se on najviše boji
spleike, a sada njegov testamenta ni iaslje-
doik samo od spleiaka živi; nego neće ni
to dugo polajati i on će se u svoje spletke
sam zaplesii tako, da ga ne će nikakovi
mivisui vise rasplesti,

Dr. Wekerle se je mnogo čemu nadao
od razgovora s Dr. Frankom, ali po najno-
vijim dogodajima rek bi da se je i sem Dr.
Wekerle uvjerio, da u Hrvatskoj nije Dr.
Fraok ono, što je u Ugarskoj bio Ferenez
Kossuth.

Jedina madžarska nada, kako je bana-
komesara nazvao minislar Josipović, kao da
je i ona prestala biti ma i malenom nadom.
Ban komesar Rakodezav nije udovoljio svhn
onim nadama, koje je veliki Wekerle —
Kossuthov kabinet bio u njega posiavio.
Nikakva od poduzetih zadaća nije povoljno
riješio. Poslan u Hrvaiska, .da na temelju
ideje jedinstvene madsa(ske države vlada ;
da slvori ,regierungsfiihige Majoritiit“ ; da
iz te većine imenuje vladu i velike župane
i da tako pribavi Wekerleu novih 40 ma-
meluka, koji se za bilo koga ne će usuditi, da_u
peslanskom parlamentu uslanu na obranu
hrvatskih prava, a kamo li još, da se uzme
i opslrukcijom spriječavati rad madžarskog
parlamenta. Radi toga poslan, on se vraća
ne obaviv posla. Rakodezay ne samo, da
nije stvorio većine: on pije stvorio niti
stranke; on nije našao niti tri poštena čo-
vjeka, koje bi mogao imenovati odjelnim
predstojnicima.

444