Ne samo, da nije ništa stvorio, ali on je razorio, ako se mogu tako izraziti i ono, što je već postojalo. Kakav je Rakodezay loš političar neka bude dokazom to, da je stvorio neprijatelja i ondje, gdje je mogao imati samo pokorne i za vladu jako namamljive ljude. Da, na- rodna stranka, koja je za više od 20 godina sve radila u Hrvatskoj, da se uzdrži na vladi, ta narodna stranka, koja je pljuvala i na svoj obraz i na svoja načela, ako ih je u opće imala; ta narodna stranka, koja je bila kadra svako nemoralno sredstvo upo- trebiti, počiniti najgoru izdaju za ljubav vlasti; ta ista narodna stranka odbija vlast koju joj nudi Dr. Rakodezay. Wekerle, taj prevejani liberalac, ovoga se je puta prevario u svo im makinacijama, one mu nisu uspjele; on je naprosto u svo- joj politici spram Hrvatske doživio blamažu, fiasco. Sada se imaju obaviti izbori za hr- vatski sabor i Dr. Wekerle traži zgodniju osobu, nego što je to Dr. Rakodezay, koji će željeznom energijom postupati protiv na- roda našega i koji će svakim pa i najgorim sredstvima pribaviti takovu većinu u hrvat- skom saboru, boja bi bila kadra na sve Wekerleove eksperimentacije reći amen. Tu željeznu energiju i jaku ruku misli Dr. Wekerle, da je našao u barunu Pavlu Rauch-u. : Barun Pavao Rauch imao bi kroz kratko vrijeme biti imenovan hrvatskim banom i provoditi politiku jake ruke, kako je ono u Ugarskoj po prilici vodio grof Stjepan Tisza. Kako je u Ugarskoj politika jake ruke grofa 'Tisze uspjela, to je dovoljno poznato. Posljedice njene danas su očevidne i mi ih svi ne samo vidimo, nego i osje- ćamo. Politika jake ruke grofa 'Tisze svršila .je potpunim porazom njegovim i njegove stranke. Politika jake ruk< baruna Pavla Rauch-a ići će za tim, da okolo sebe skupi stare madžarone, bivšu narodnu stranku; s njom će baron Rauch stupiti u izbore i misli poput svoga oca — pokojnog baruna Le- vina Rauek-a — nasiljem i kvrupcijom toj stranci pribaviti većinu hrvatskih mandata. Pred nastajne izbore ide naša domovina velikim iskušenjima u susret. Na historičkom tlu kraljevine hrvatske sukobiti će se dvije državne misli — državna misao hrvatska i misao jedinstvene madžarske države. Nas- tajnim izborima misle naši neprijatelji za- dati smrtni udarac našoj državnoj misli. Ko pozna bahatost i imperjalističke težnje Madžara, tej će odmah biti na čistu, da će Madžari poduzeti sve i sva, da osiguraju pobjedu svojim trabantima u Hrvatskoj. Hrvatski narod svijesan je svega onoga što on može, da izgubi nastajnim izborima i za to on će pohrliti na izbore, da svoj glas dade ljudima, koji su pokazali, koliko im je stalo do obrane hrvatskih prava. Borba hrvatske delegacije zadivila je svojom titanskom borbem čitav svijet, pa i same svoje protivnike. Zadaća svih rodoljuba u Hrvatskoj je sada ta, da ne dopuste kojekakovim splet- karima, :da zavaraju kojekakovim obećanjima naš hrvatski narod. Na posao sada treba za + spas i sreću naše domovine, Nastajni izbori donijeti će nam ili život ili smrt. ać. RE Sutton Iz bečkog parlamenta. 16 XII. - Delegacije. Popodnevnu sjednicu otvara predsjed- nik Weiskirchner. On priopćuie pismo na ministra predsjednika, u kom se javlja, da će delegacije biti otvorene na 20 o. m. Isto- dobno javlja, da će se do koji dan držati izvanredna saborska sjednica za obaviti izbor zastupnika u delegaciju. Za Rusinsko sveučilište. Rusin Romanezuk i drugovi stavljaju prešni predlog, tražeći da se u Lavovu ute- melji rusinsko sveučilište. Opravdava svoj predlog ističući zadnje nemire na lavovskom sveučilištu, do kojih je došlo radi toga, što vlada nije održala svoju riječ, da će se ru- sinski djaci zavjeravati na latinskom, a ne na poljskom jeziku. Pitanje Dalmacije. Na dnevnom je redu interpelacija crnih socijalista, kojom traže da se ispita istinost kraljevog ručnog pisma hrv. banu glede otvora zagrebačkog sabora. Interpelaciju obrazlaže zastupnik Malik. Spominje kako se u kraljevskom pismu na bana i hrv. sabor govori o kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji i Dalmaciji. Nego budući sada namjerava vlada potrošiti nekoliko milijuna za Dalmaciju pitaju vladu 1; Je li auten- tičan tekst kraljevskog ručnog pisma. 2; A ako jest, kako vlada opravdava svoj trošak, koji će učiniti za zemlju, te pripada ugar- skoj kruni. 3: Namjerava li vlada riješiti pravo naslova na Dalmaciju ? Tučnjava. Kršć. soc Finka započeo je govoriti 0 nagodbenim osnovama. Rusini koji su u po- četku sjednice predali 101 interpelaciju, hoteči tim početi opstrukciju proti vladi radi dogođaja u Lavovu, istom su sad ope- rili da je predsjednik lukavo osujetio nji- hov naum, stadoše bučiti, zviždati, i bub- njati, da je Finke morao prestat govoriti. Među njima se je najviše isticao zast. Bu- czynski, vruča natura, koji je lupajući raz- lomio pult, te komade stao bacati u dvo- ranu. Jedan ovakav komad udari o glavu zast. Benkovića, te ga okrvavio i gotovo one- svijestio. Drugovi odvedoše Benkovića iz sabornice, da mu liječnik poveže ranu, a međutim je došlo do tučnjave među Rusina i kršć. sociala. Za ugarske narodnosti. Kad se je buka slegla nastavio je Fin- ka svoj govor, a za tim se je prošlo na glasovanje u prošlim sjednicama podnešenih predloga. Od svih predloga za nas je naj- važniji Selingerov, koji je kuća velikom većinom prihvatila, a koji ide za tim, da austrijska vlada stupi u pregovor s ugar- skom vladom, da ss pravedno vrši zakon o narodnostima od g. 1861. Ovaj je predlog išao proti postupanju Madžara s narodno- stima. 17. XII. Nagodba prihvaćena. Zastupnička je kuća prihvatila cijelu nagodbu u drugom i trećem čitanju. Tim je otklonjena jedna strana krize, koja odav na leži nad svakom austrijskom vladom, a sad dolazi mnogo teža, koju teško, da će prebrditi Beckov kabinet : to je pitanje je- zično, koje je najteže od svih mogućih pi- tanja. Ono je ključ svih ostalih pitanja. Preko njega se više ne može proći na dnevni red. Dalmatiska željeznica. Kvotni se je zakon prihvatio, a zatim je kuća prešla na raspravu osnove o dalma- matinskoj željeznici: Hribar je izvijestio o osnovi. Govorio je Dulibić, a iza njega Šušterčić, koji je preporučio, da se izgradi cesta niz Dalmaciju do Spiča, te konačno iznio resoluciju, kojom se pozivlje vlada,da odmah pristupi izgradni željeznice Dugo- polje- Bugojno-A ržano. Još su neki zastuj- nici govorili o ovoj osnovi, na što je obav ljeno i treće čitanje osnove o dalmatinskoj željeznici. Beckova izjava. i Beck reče tim što da je kuća. prihvatila Šelingerovu osnovu, da se uplel& u Ugar- ske poslove, premda mu je bila obećala, da to ne će raditi. Pri svrsi svoga govora za- moli zastupničku 'kuću, da se u buduće okani svakog uplitanja u unutrašnje poslo- ve Ugarske i da u opće poštuje načela, što postoje za državni saobraćaj, ne će li, da nastanu vrlo nepovoljne komplikacije. 18. XII. Sukob s Beckom. Kršćanski socijali veoma su se uzne- mirili radi odgovora ministra predsjednika na Šelingerov predlog. Lueger opravdava- jući svoju stranku što je glasovala za Šelin- gerov predlog reče i ove riječi: Mi smo izvršili svoje obećanje, da ćemo podupirati vladu pri sklapanju nagodbe s Ugarskom. Sada kad je sklopljena nagodba svršila je obveza za nas, te mi imamo opet slobodne ruku. Radi ovog sukoba veli , Vaterland“ da je Beck iznio pitanje kabineta. Provizorij i proračun za 1908. g. Kuća je raspravljala o prešnim pred- dozima za provizorni bilanac i za proračun za g. 1908. Oba su predloga bila prihva- čena. Rybar za unesrećene iseljenike. Zastupnik slovenski Dr. Rybar zapitao je ministra trgovine o nesreći, koja je sna- šla neke iseljenike uslijed toga, što se je paluba jednog parobroda društva A ustro- Amerik: ne srušila pri svom izlazu iz tršćan- ske luke. Naši u delegacijama- Vijećalo je danas izvaradno zasjedanje kuće, da bira zastupnike za delegacije. Od jugoslavena birani su; za Dalmaciju Vu- ković, a Dulibić mu zamjenik: Za Istru Laginja, a Mandić mu zamjenik ; za Kranj- sku pako Šušteršić, a Krek mu zamjenik. Politički osvrt. U crkvi katoličkoj bore se dvije jake struje : jedna konservativna vuče svoju ja- kost iz dugog svog života; a druga refor- mista iz novih potreba, modernog poimanja o svijetu. Prva je dogmatična, druga evolu- cije. Moderna je stupila s demokratizmom, a kad je Lav XIII. priznao i posvetio de- mokiaciju. ojačao je i modernizam. Pio X. ne samo što nije pošao Leonovim tragom, nego se je htio povratiti natrag. Omnia restaurare in Cristo“, Pijova lozinka značila je povratak ere sillabusa. Mješte izmiriti konservativce i moderniste, Pijo se odlučno stavlja na stranu konservativaca i naviješta oprečnost crkve i znanosti. Posljedica je te papine politike pojačanje modernista, koji već i sam Vatikan osvajaju. Pijo to osjeća, pa otale njegovi češći ispadi na moderniste. I ovih dana držao je pri imenovanju novih