Ne samo, da nije ništa stvorio, ali on
je razorio, ako se mogu tako izraziti i ono,
što je već postojalo.

Kakav je Rakodezay loš političar neka
bude dokazom to, da je stvorio neprijatelja
i ondje, gdje je mogao imati samo pokorne
i za vladu jako namamljive ljude. Da, na-
rodna stranka, koja je za više od 20 godina
sve radila u Hrvatskoj, da se uzdrži na
vladi, ta narodna stranka, koja je pljuvala
i na svoj obraz i na svoja načela, ako ih
je u opće imala; ta narodna stranka, koja
je bila kadra svako nemoralno sredstvo upo-
trebiti, počiniti najgoru izdaju za ljubav
vlasti; ta ista narodna stranka odbija vlast
koju joj nudi Dr. Rakodezay.

Wekerle, taj prevejani liberalac, ovoga
se je puta prevario u svo im makinacijama,
one mu nisu uspjele; on je naprosto u svo-
joj politici spram Hrvatske doživio blamažu,
fiasco. Sada se imaju obaviti izbori za hr-
vatski sabor i Dr. Wekerle traži zgodniju
osobu, nego što je to Dr. Rakodezay, koji
će željeznom energijom postupati protiv na-
roda našega i koji će svakim pa i najgorim
sredstvima pribaviti takovu većinu u hrvat-
skom saboru, boja bi bila kadra na sve
Wekerleove eksperimentacije reći amen. Tu
željeznu energiju i jaku ruku misli Dr.
Wekerle, da je našao u barunu Pavlu
Rauch-u. :

Barun Pavao Rauch imao bi kroz kratko
vrijeme biti imenovan hrvatskim banom i
provoditi politiku jake ruke, kako je ono u
Ugarskoj po prilici vodio grof Stjepan
Tisza. Kako je u Ugarskoj politika jake
ruke grofa 'Tisze uspjela, to je dovoljno
poznato. Posljedice njene danas su očevidne
i mi ih svi ne samo vidimo, nego i osje-
ćamo. Politika jake ruke grofa 'Tisze svršila
.je potpunim porazom njegovim i njegove
stranke.

Politika jake ruk< baruna Pavla Rauch-a
ići će za tim, da okolo sebe skupi stare
madžarone, bivšu narodnu stranku; s njom
će baron Rauch stupiti u izbore i misli
poput svoga oca — pokojnog baruna Le-
vina Rauek-a — nasiljem i kvrupcijom toj
stranci pribaviti većinu hrvatskih mandata.

Pred nastajne izbore ide naša domovina
velikim iskušenjima u susret. Na historičkom
tlu kraljevine hrvatske sukobiti će se dvije
državne misli — državna misao hrvatska
i misao jedinstvene madžarske države. Nas-
tajnim izborima misle naši neprijatelji za-
dati smrtni udarac našoj državnoj misli.
Ko pozna bahatost i imperjalističke težnje
Madžara, tej će odmah biti na čistu, da će
Madžari poduzeti sve i sva, da osiguraju
pobjedu svojim trabantima u Hrvatskoj.

Hrvatski narod svijesan je svega onoga
što on može, da izgubi nastajnim izborima
i za to on će pohrliti na izbore, da svoj
glas dade ljudima, koji su pokazali, koliko
im je stalo do obrane hrvatskih prava.
Borba hrvatske delegacije zadivila je svojom
titanskom borbem čitav svijet, pa i same
svoje protivnike.

Zadaća svih rodoljuba u Hrvatskoj je
sada ta, da ne dopuste kojekakovim splet-
karima, :da zavaraju kojekakovim obećanjima
naš hrvatski narod. Na posao sada treba za
+ spas i sreću naše domovine, Nastajni izbori
donijeti će nam ili život ili smrt. ać.

RE Sutton

 

Iz bečkog parlamenta.

16 XII. - Delegacije.

Popodnevnu sjednicu otvara predsjed-
nik Weiskirchner. On priopćuie pismo na
ministra predsjednika, u kom se javlja, da
će delegacije biti otvorene na 20 o. m. Isto-
dobno javlja, da će se do koji dan držati
izvanredna saborska sjednica za obaviti
izbor zastupnika u delegaciju.

Za Rusinsko sveučilište.

Rusin Romanezuk i drugovi stavljaju
prešni predlog, tražeći da se u Lavovu ute-
melji rusinsko sveučilište. Opravdava svoj
predlog ističući zadnje nemire na lavovskom
sveučilištu, do kojih je došlo radi toga, što
vlada nije održala svoju riječ, da će se ru-
sinski djaci zavjeravati na latinskom, a ne
na poljskom jeziku.

Pitanje Dalmacije.

Na dnevnom je redu interpelacija crnih
socijalista, kojom traže da se ispita istinost
kraljevog ručnog pisma hrv. banu glede
otvora zagrebačkog sabora. Interpelaciju
obrazlaže zastupnik Malik. Spominje kako
se u kraljevskom pismu na bana i hrv.
sabor govori o kraljevinama Hrvatskoj i
Slavoniji i Dalmaciji. Nego budući sada
namjerava vlada potrošiti nekoliko milijuna
za Dalmaciju pitaju vladu 1; Je li auten-
tičan tekst kraljevskog ručnog pisma. 2; A
ako jest, kako vlada opravdava svoj trošak,
koji će učiniti za zemlju, te pripada ugar-
skoj kruni. 3: Namjerava li vlada riješiti
pravo naslova na Dalmaciju ?

Tučnjava.

Kršć. soc Finka započeo je govoriti 0
nagodbenim osnovama. Rusini koji su u po-
četku sjednice predali 101 interpelaciju,
hoteči tim početi opstrukciju proti vladi
radi dogođaja u Lavovu, istom su sad ope-
rili da je predsjednik lukavo osujetio nji-
hov naum, stadoše bučiti, zviždati, i bub-
njati, da je Finke morao prestat govoriti.
Među njima se je najviše isticao zast. Bu-
czynski, vruča natura, koji je lupajući raz-
lomio pult, te komade stao bacati u dvo-
ranu. Jedan ovakav komad udari o glavu zast.
Benkovića, te ga okrvavio i gotovo one-
svijestio. Drugovi odvedoše Benkovića iz
sabornice, da mu liječnik poveže ranu, a
međutim je došlo do tučnjave među Rusina

i kršć. sociala.

Za ugarske narodnosti.

Kad se je buka slegla nastavio je Fin-
ka svoj govor, a za tim se je prošlo na
glasovanje u prošlim sjednicama podnešenih
predloga. Od svih predloga za nas je naj-
važniji Selingerov, koji je kuća velikom
većinom prihvatila, a koji ide za tim, da
austrijska vlada stupi u pregovor s  ugar-
skom vladom, da ss pravedno vrši zakon o
narodnostima od g. 1861. Ovaj je predlog
išao proti postupanju Madžara s narodno-
stima.

17. XII. Nagodba prihvaćena.

Zastupnička je kuća prihvatila cijelu
nagodbu u drugom i trećem čitanju. Tim
je otklonjena jedna strana krize, koja odav
na leži nad svakom austrijskom vladom, a
sad dolazi mnogo teža, koju teško, da će
prebrditi Beckov kabinet : to je pitanje je-
zično, koje je najteže od svih mogućih pi-
tanja. Ono je ključ svih ostalih pitanja.
Preko njega se više ne može proći na
dnevni red.

 

  

 

Dalmatiska željeznica.

Kvotni se je zakon prihvatio, a zatim
je kuća prešla na raspravu osnove o dalma-
matinskoj željeznici: Hribar je izvijestio o
osnovi. Govorio je Dulibić, a iza njega
Šušterčić, koji je preporučio, da se izgradi
cesta niz Dalmaciju do Spiča, te konačno
iznio resoluciju, kojom se pozivlje vlada,da
odmah pristupi izgradni željeznice Dugo-
polje- Bugojno-A ržano. Još su neki zastuj-
nici govorili o ovoj osnovi, na što je obav
ljeno i treće čitanje osnove o dalmatinskoj
željeznici.

Beckova izjava.

i Beck reče tim što da je kuća. prihvatila
Šelingerovu osnovu, da se uplel& u Ugar-
ske poslove, premda mu je bila obećala, da
to ne će raditi. Pri svrsi svoga govora za-
moli zastupničku 'kuću, da se u buduće
okani svakog uplitanja u unutrašnje  poslo-
ve Ugarske i da u opće poštuje načela, što
postoje za državni saobraćaj, ne će li, da
nastanu vrlo nepovoljne komplikacije.

18. XII. Sukob s Beckom.

Kršćanski socijali veoma su se uzne-
mirili radi odgovora ministra predsjednika
na Šelingerov predlog. Lueger opravdava-
jući svoju stranku što je glasovala za Šelin-
gerov predlog reče i ove riječi: Mi smo
izvršili svoje obećanje, da ćemo podupirati
vladu pri sklapanju nagodbe s Ugarskom.
Sada kad je sklopljena nagodba svršila je
obveza za nas, te mi imamo opet slobodne
ruku. Radi ovog sukoba veli , Vaterland“
da je Beck iznio pitanje kabineta.

Provizorij i proračun za 1908. g.
Kuća je raspravljala o prešnim  pred-

dozima za provizorni bilanac i za proračun

za g. 1908. Oba su predloga bila prihva-

čena.

Rybar za unesrećene iseljenike.

Zastupnik slovenski Dr. Rybar zapitao
je ministra trgovine o nesreći, koja je sna-
šla neke iseljenike uslijed toga, što se je
paluba jednog parobroda društva A ustro-
Amerik: ne srušila pri svom izlazu iz tršćan-

ske luke.

Naši u delegacijama-

Vijećalo je danas izvaradno zasjedanje
kuće, da bira zastupnike za delegacije. Od
jugoslavena birani su; za Dalmaciju Vu-
ković, a Dulibić mu zamjenik: Za Istru
Laginja, a Mandić mu zamjenik ; za Kranj-
sku pako Šušteršić, a Krek mu zamjenik.

Politički osvrt.

U crkvi katoličkoj bore se dvije jake
struje : jedna konservativna vuče svoju ja-
kost iz dugog svog života; a druga refor-
mista iz novih potreba, modernog poimanja
o svijetu. Prva je dogmatična, druga evolu-
cije. Moderna je stupila s demokratizmom,
a kad je Lav XIII. priznao i posvetio de-
mokiaciju. ojačao je i modernizam. Pio X.
ne samo što nije pošao Leonovim tragom,
nego se je htio povratiti natrag. Omnia
restaurare in Cristo“, Pijova lozinka značila
je povratak ere sillabusa. Mješte izmiriti
konservativce i moderniste, Pijo se odlučno
stavlja na stranu konservativaca i naviješta
oprečnost crkve i znanosti. Posljedica je te
papine politike pojačanje modernista, koji
već i sam Vatikan osvajaju. Pijo to osjeća,
pa otale njegovi češći ispadi na moderniste.
I ovih dana držao je pri imenovanju novih