God. XVI.

 

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se
== predbrojen i za došasto polugodište. ——

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

 

 

 

   

Sisifovići,

Sve, što vidimo, da se u Dalma-
ciji događa, upućuje na akciju po-
duzetu iz Beča, koja ide za tim, da
nas odijeli od banovine. Što je bilo
dosad, to su samo čarkanja neprija-
teljska, uhođenje pozicija, a sad,
kad surazni Antoniji, razvidili poziciju
i obavijestili svoje gospodare, sada
eto dolazi navala.

Hoče li uspjeti? Ko bi sudio
Dalmaciji po njezinoj stranačkoj raz-
rovanosti, mogao bi i promisliti, da
se hrvatskoj misli u njoj emi dani
spravljaju, ali nijesu zaludu rodoljubi
kroz 50 godina radili za aneksiju.
Misao je ta tako duboko uvriježena
u dalmatinskom pučanstvu, da nam
svako nastojanje stvoriti u zemlji
struju njoj protivnu, izgleda Sisifov
trud.

Sisif bio je jedan grčki junak, koji
je imao tu nesreću, da je bogovima
bio pogibeljan, pa kad im je došao
pod škotu, u crni had, morao je
da kaje svoje grijehe; osudiše ga da
tura kamen na brdo, a kad bi došao
do vrha, hrid bi mu se opet skotr-
ljala.

Svakako dakle Sisif grčki bio je
veliki čovjek, ugnuo se samo bogo-
vima, a naši Sisifovići to su vam
ljudi, koje je strah na nebo i pogledat.
Gledajte ih samo u Dubrovniku, pa
recite, jesu li kadri oni kamen i po-
maknuti, a kamo li ga do brda do-
tjerati.

Ne, nijesu za to dostatna pleća
tužnoga Mašana, ni sile njegova
duha prosvjetitelja. Muče se nesretnici
i kad misle da su već došli do kamena
i da su ga počeli micati, tadse na
jednom sjete, da to nije kamen, ne-
go štopela kakve visoke gospođe.

I s takim junacima misle oni pa-
metni ljudi u Beču — osvojit Dal-
maciju?_ Poslije toliko muke i napre-
zanja oni imadu Mašana i Antonija

t. j. one, koje su imali odmah u po-
četku.

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

 

 

    

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po pe
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — =

 

 

Njegovo se ime spominje u zadnje
doba pa se kaže, da su njegovi prsti
u ovom poslu, te da je on potakao
općine da brzojavljaju ministru pred-
sjedniku Becku. Ako je tako, sva-
kako pokazuje duboko shvaćanje
dalmatinskih prilika, što se obratio
samo Mašanu i gosparima na Muću,
u pučini izgubljenom Lastovu i sJu-
načkoj“ Veloj Luci.

On bi dakle mogao, da tačno
izvijesti, samo je pitanje, hoće li da
bude iskren, ili nalazi, da je njemu
dobro pustiti one u Beču u vjeri, da
će se na glas đeneralaških tamburica
uspavati u Dalmaciji hrvatska svijest.

Tončić je jedan od onih ljudi,
koji znade zasuti pepela u oči, kad
hoće.

 

Hrvatska borba.

19. 12. Glasovanje kvote.

Danas bi imao peštanski sabar obaviti
glasovanje kvote. Glasovanje se je imalo
jučer izvršiti. Nego u zadnji čas postaviše
Hrvati predlog za poimenično glasovanje, a
u tom slučaju treba najmanje 100 zastup-
nika da glasuje za kvota, dok ih toliko
nije bilo prisutno. Wekerle je to opazio,
te da prekrije poraz, koji bi ga snašao u
slučaju, da se je prešlo na glasovanje kvote,
uze riječ, da drži dugu govoranciju do svr-
he sjednice.

Priprave za sutra.

Popodnevna je sjednica zaključena, a
vlada se je ugarska požurila, da na sve
strane brzojavno pozove mađarske zastup-
nike na sutrašnju sjednicu. Ni delegati ne
će sutra u 8 sati rano putovati u Beč na
delegacije, nego u 3 sata pos. p., za to će
se ugarska delegacija otvoriti u 8 sati pos.
p., mješte, kako je bilo određeno rano po
podne. Nije šala, treba sakupiti barem 100
zastupnika, te će glasovati za kvotu, a među
tima te će glasovati ne smije se vele raču-
nati na košutovce, jer. oni nekako preveč
mrko gledaju na povišenje kvote. Kad se
sve to uzme u obzir nije neopravdana uz-
rujanost velikog kabineta.

20. 12. Rasprava je zaključena.

Pročitale su se razne interpelacije. U
kući je nešto življe. Sabornica ne zijeva,
ko druge dane. Vidi se, da su jučerašnje
poruke i brzojavi vlade imali efekta. Vekorle

  

u govoru. Bit će, da su se izmorili pa će
napustiti opstrukciju ili su opet kojega
vraga skuhali. Ni jedan više govornik nije
se prijavio za riječ. Justh ustaje i progla-
suje, da je rasprava zaključena. Još treba
samo obaviti glasovanje, pa je eto i kvota
prihvačena.

Veliko iznenađenje.

Mješte, da se obavi glasovanje javlja
predsjednik, da su Hrvati i disidenti sta-
vili predlog, da se poimenično glasovanje
sutra obavi. Skuhali su im eto vraga. Mad-
žari bijesne. Košut i Wekerle zelene. Ko-
liko su se jučer trudili, da sakupe dovoljan
broj zastupnika za glasovanje kvote, a eto
sad su im ti prokleti Hrvati vas trud uni-
štili. Ako danas otputuju delegati sutra ne
će imati u kući dovoljan broj za obavit
glasovanja, a ako ne otputuju, ne može se
otvorit ugarska delegacija.

Mekši su od pamuka.

Justh prekida sjednicu. U kuloarima se
živo raspiavlja o hrvatskom tricku. | naši
su se sakupili na svoje uobičajeno mjesto
i hladno razgovaraju. Wekerle se približi
Vinkoviću, Babiću i Banjaminu, te ih stade
nagovarati na opozovu svoj predlog. Nek
uzmu u obzir, da sutra moraju delegacije
vijećati, pa će radi toga mnogo zastupnika
izbivati iz Pešte. Naši izjaviše, da oni
nikako ne mogu svoj predlag povući.

Molbe i pretnje.

Wekerle za tim pozove k sebi Medakovića. 1
njega je stao nagovorati i moliti neka sklo-
ne svoje drugove, da opozovu svoj predlog.
Ali je i tu dobio isti odgovor ,ne možemo“.
Bijesan Wekerle stade tada prijetiti: naj-
oštrija će sredstva upotrebiti proti njima; a
kralju će brzojati, da se ugarske delegacije
ne mogu sastati radi postupka Hrvata. I
na te pretnje dobio je isti hladni odgovor
ple možemo“.

Saborisanje se nastavlja. i

Justh daje znak zvoncem, da se na-
stavlja sjednica. Sakupljaju - se zastupnici.
Nastaje buka. Košutovci bjesne proti Hr-
vatima, a naši mirno sjede, smiju se i
plješću. Čuju se povici: izbacimo ih van,
to je drskost, radi ugleda madžarskog ne
smijemo to trpjeti. Buka se slegla. Rasprav-
lja se o proširenju djelokruga kurijalne vlasti
Rasprava je o tome brzo svršena, i tim bi
bio dnevni red iscrpljen prije vremena. Nego
je i svaki čas u ovakom stanju dragocjen,
pa stoga iznaša predsjednik na dnevni red
trgovački ugovor s Austrijom“, te se je
tim započela meritorna rasprava o nagod-
benim osnovama. I s tim se je mislilo iz-
nenaditi naše, ali d4, ne dadu se oni preva-