God. XVI.
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. etanisjenimnitamo
Štamparija DeGiulli i dr.
m —
i
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad tu
u pretplata mine, smatra se
= - predbrojen i za došasto polugodi :
šte.
Dubrovnik. 28. decembra 1907.
Telegrami upravljeni od nekoliko
dalmatinskih općina na _ ministra
Becka, te optužba, da je istih pogla-
viti pokretač bar. Uhlumecky stariji,
kako čitamo u šibenskoj » Hrvatskoj
Riječi“, nas dubrovčane sjećaju
na nešto, što se već amo nekako
zaboravilo, a to sada vrijedi da se
napomene.
Kad su ono nazad nekoliko go-
dina u Beču bili našli za shodno,
da obale dubrovačku onda srpsko-
autonomašku kako kažu
uslijed bedastijeh denuncijacija koje
nijesu bile drugo nego plod spletaka
začetijeh od stanovitih osoba na Ce-
tinju i u Sarajevu, pojavio se nena-
dano kod nas barun Chlnmecky stariji.
On se stavio u dogovore sa ondaš-
ujim kotarskim poglavarom, današ-
njim dvorskim savjetnikom gosp.
Tončićem, upraviteljem dalmatinskog
namjesništva.
općinu,
Tončić ga je stavio u doticaj sa
ondašnjim parohom Grude, današnjim
kanonikom Crnicom, između kojeg i
Chlumeckoga već od onda opstoji
prijateljstvo, tako da bi čovjek rekao
da je barun, taj poznati predstavnik
bečke kamarile, našao u njemu već
onda svoga čovjeka, kojeg da upotrebi
u kamarilske svrhe. Bili su dapače
i na gozbi kod Crnice, gdje je Chlu-
mecky govorio češki, žaleć da ne
može hrvatski (vidi ti vraže slaven-
skog patriotizma !!). Pravi mešetar u
svemu ovom poslu bio je Tončić; a
posljedica bila je ta, da je Crnica
već onda bio nagrađen na trošak
države — lijepom svotom novaca,
koju je dobio prigodom gradnje že-
ljeznice, a da se nije sa samim jednim
novčićem izložio.
Ne ćemo duljiti pripovijedajuć
svakomu poznate stvari to jest, kako
je Tončić upao u nemilost ondašnjeg
dalmatinskog namjesništva, te da
okaje grijeh bio premješten u Šibenik,
pošto su se i u Beču uvjerili, da
sve nije bilo drugo, nego neka gadna
spletka i blezgarija, koja je oslabila
akciju dalmatinske vlade u Dubrov-
niku, skidajuć na tragičan način sa
NAROONA REPUĐLIKA HO ATOG
ib ORIMIOTECA, DOE OSIH
A
načelničke stolice pok. bar. Gondulu,
od kojeg boljeg i odanijeg načelnika
ni kamarila ni Beč nijesu mogli ni
žuđetini zahtjevati. Svemu tomu paka
niko se nije smijao više nego hrvat-
ska stranka, koja bez ikakvog svojeg
sudjelovanja, došla je opet na općinu,
od koje su je bile odalečile spletke
zadarske gubernije, za ovu se; obi-
stinila ona talijanska: ,cosa bella e
mortal passa e non dura“, jer joj nije
paka više moglo da pođe za rukom
uspostaviti tužnog Frana Gondulu, ko-
jemu su bili izbrojeni dani; a pokušaj
Chlumeckog, da se izda nova edicija
Gondole u hrvatskom formatu, namje-
štajuć na općinu grofa Cabogu, nije
uspio, jer su se toj igri opriječili
zdravi elementi hrvatske stranke.
Tončić se tada zadovoljio, da u ruhu
katakumena bude priraljen u _ op-
ćinsko upraviteljstvo kao prisjednik
Caboga, a pomogao mu, da dođe do
predsjedništva u trgovačkoj komori,
gdje ga je predao Dr. Mandolfu, da
s njim mota kako mu je drago, tako
da su pretvorili komoru u pravo
ruglo.
Pojave, koje se danas objavljuju
u cijeloj Dalmaciji sa poznatim na-
ručenim pozdravima, prem nalikuju
onim pojavama, kojim je onda bio
pozorištem Dubrovnik. $8 toga smo
mislili da vrijedi obazrijet se, sa ovo
malo redaka, na ono prošlo doba, te
predočiti cijeloj Dalmaciji, da se i
danas igra jednaka igra, i što je još
više da glavnu ulogu u istoj igraju
identične osobe.
Za svakog ozbiljna i poštena čo-
vjeka, koji sa svojom glevom misli
očito je, da su kod nas nastala teška
vremena, vremena reakcije, gdje oni
koji vedre i oblače, sa spletkarenjem,
obećanjima, zastrašivanjem i grož-
njama hoće da“im se prave vjedodžbe
dobra ponašanja. 1
Teško je gledati, gdje
koju je u posljedne ove
šuje se najnerazboritijim
plaćenika i slabića, Teška ovo
o 3: juce =
vremena, gdje ozbiljnu i poštenu čo-
vjeku, kad vidi kako se svaki dan
sve u to veći glih upada, treba i
nehotice da se sumnja u glavi začne,
te sama sebe zapita, da li je bio
umjestan i opravdao onaj napa-
daj na Handela, koji na svrhu nije bio
nikakav domaći sin, nego Nijemac '
te je vršio, kako se sam u više prigoda
izrazio, naloge svoga gospodara i
plesao, kako su oni iz Beča svirali.
Budućnost će nam reći, da li
je Dalmacija sa Handelom bila preo-
štra i dali je Handel zaslužio da se
snjim, za riječ izrečenu u času
uzrujanosti onako strogo postupa,
dok za one, koji naumljeno stvaraju
najsmjelije spletke i tim narod sra-
mote, zatvaraju se i obadva oka.
EE
Katolička crkva | modernisti, *)
Izvolite cijenjeni gosp. uredniče pripustiti
ovo nekoliko redaka u Vaš časni list.
U zadnjem broju ,Crv. Hrv.“ ima član-
čić, u kome dotični izvjestitelj govori o
dvjema jakim strujama, koje da se sada
bore u katoličkoj crkvi, naime struja kon-
servativna, koja da vuče svoju jakost iz
dugog svog života; druga modernista, iz
novih potreba modernog pojimanja o svijetu.
Ta moderna struja da je ojačala kad je Leo
XIII. priznao i posvetio demokraciju. Pijo X.
da ne samo nije pošao [eonovim tragom
nego se je htio povratiti natrag. Njegova
lozinka: , restaurare omnia in Christo“ da
Preopćujemo ovaj dopis, koji nam je
posalo jedan ugledni svećenik potaknut
našom vijesti u predzadnjem broju, jer će
dobro razjasniti spor izmeđa modernizma i
kurije rimske, o kom se u zadnje doba to-
liko govori. Samo neka čitaoci ne čekaju,
da im rečemo, ko ima pravo. .I kad bi mo-
li, ne bi kazali, jer ako je naša dužnost,
a kao novinari i te sporove bilježimo, kao,
političke novine dasveljujemo sebi sud samo
op, koje su u uskoj svezi s poli-
tikom.
Je li modernizam u takovoj svezi? —
Dosad ne, ne barem u našim stranama, ali
jest reakcija rimskih krugova na moder-
nizam, u koliko ona prelazi i na drugo
polje osim crkvenog dogmata, zahtijevajući
za papu nekakvu direktivu i u drugim, :
ne skroz crkvenim poslima. 'Tako barem
mi shvaćamo enciklike papine, a mislimo,
je i izvora i zazor od ice
i sumnje u Ks voru
ima na; rijatelja. Prama tim poj
vama Nr i svećenik“ ka
memo _ svoje stanovište, a to ne može biti