Br. 1. U DUBROVNIKU 4. Januara 1906.

 GRVENA HRVATSKA

gum nammmmmmmmmmmmmmsmmmmmmmmmmmmmsmmmnmmmmsmmmr
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašan |

Hercegovinu s om: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni, Za inozemstvo: 10 kruna i po- |

štarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- |

šasto polugodište. |

Godina xvi.

 

 

kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ i Dubrovniku gdje su utužljivi
Pojedini broj 20 para Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a zi otlase 20 para. Oglasi koji se više
) p ' puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Jredništvu. Rukopisi se ne vra-

| ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

 

 

 

Izlazi svakog Četvrtka.

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo

DeGiulli.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

 

Dubrovnik, 4. januara 1906.

Izbor općinske uprave u Kotoru. — Sjećat
će se čitaoci halabuke, koju je podigao prigo-
dom zadnjih općinskih izbora pop Šegvić sa
višim e. k. policajskim povjerenikom g. Mahko-
wetzom. Da se omete sporazuman rad medu
Srbima i Hrvatima, nijesu so žacali u javnim
novima napasti na poštenje ljudi, kojim cijeli
javan i privatan rad svjedoči nesebičnost. Nu ta
niska sredstva nijesu mogla da sloge ometu.
S izbora su se protivnici ustegli, a zamašaj svoga
neuspjehu moći će bolje razumjeti Šegvić +
Mahkowetz sada, kad ih u Kotoru nema. Jedan
je na uredništvu Hrvatskog Dnevnika“ u Sara-
jevu, drugi će opet na direkciju policije u Trst,
da tamo nastave svoju lijepu rabotu.

Kotor je najizloženija tačka na našem jugu.
Tu igraju veliku ulogu tobožnji državni interesi.
Da njih zaštiti, u Kotoru stoluje i osobiti poli-
tički činovnik, kojemu nije bilo prećega posla,
nego da raspiri vjerski antagonizam, nadajući
se da će tada na svim stranama naći uvijek
zgodno oruđe za svoje posle. To mu je donekle
i uspjelo, a posljedica je bila poremećenje svih
društvenih* odnošaja u Kotoru. Sa vjerskom
snošljivosti nestalo je i društvene; na mjesto
njihovo nastupila je napetost i sumnja, koje su
od ubavog i mirnog Kotora učinile mjesto me-
gjusobnog trvenja i uzaludnog nadmetanja.

Čast Kotorskim rodoljubima, što su pregli
da prelome sa nedavnom prošlosti ! Čast sve-
ćenicima i jedne i druge vjeroispovijesti, la u
tomu predniače. Uspiehe takvoga rada mi o80-
bitim veseljem bilježimo, stavljamo ih drugijem
za primjer. Bratski sporazum pronijet će ta-
kova ploda, da će nestati protivljenja narodnoj
misli i-kod onih, koje je mržnja najjače zarazila.

Zadahnuto ovom misli stupilo je novobi-
rano općinsko vijeće k biranju općinsko uprave.
Načelnikom je biran čestiti zastupnik Radimiri,
a prisjednicima dva Srba i tri Hrvata. Već sama
njihova imena jamče nam, da će se bratski spo-
razum održati. Oni su zvani, '\ \ 'a,. rane,
koje je u kotorskom životu ostavilo dvadeset-
godina borbe, te da oživu već obamrle tradicije
iz prvih vremena narodnog osviještenja, kad je
Kotor skupa sa Dubrovnikom prvi ustao i ra-
zvio narodni barjak u otugjenoj Dalmaciji.

 

Ustrpljivost hartije. — Osvrćući se na
riječku resoluciju svrhom godine, ,Dnevni List“
kaže: ,Ne ćemo ovdje o njoj duljiti, jer rašči-
nili smo ju dostatno u svakom pogledu tako,
da danas u Hrvatskoj valjda nema više iole ra-
zumne duše, kojoj bi ta resolucija što drugo
bila, no izjalovljeni pokušaj kratkovidne prere-
vnosti, koja je u nesretnom času htjela na ra-
čun narodnih interesa i na teret patriotičkih
probitaka učiniti malo — što no riječ -- stra-
načko posalce.... Zdrav instinkt naroda pro-
zreo je odmah pravu jezgru stvari, pa se nije
dao zaluditi blistavom bujicom riječi, da pod
svijeću kupi rog, koji bi smrtonosno ,zadro u
autonomno njegovo samoodređenje, zajamčeno
mu zakonima i stečenim pravima, a po tome i
u samu njegovu bit“.

Slično gude ,Hrvatstvo“ i Hrvatsko Pra-
vo“, ali kad bi sve to bilo istina, što oni kažu,
čemu tolika buka? Zar se i politika stranaka,
koje oni zastupaju, ne vrti uvijek okolo riječke

resolucije. Čemu bi bila potreba Tomašiću na-'

glasivati toliko svoje zasluge, Franku mamiti
narod Velikom Hrvatskom, a Hocku slikati cr-
nim bojama pogibli katoličke crkve; čemu bi
bilo potreba zajedničkih napora i ,Dnev. Lista“
i ,Hrvatstva“ i ,Hrv. Prava“, te njihovih po-
moćnika raznih , Argusa“, da ocrne i resoluciju
i začetnike njezine, kad moć istine, koja govori
iz resolucije nebi bila tako jaka, da ta sredstva
treba proti njoj upotrebiti? Na hartiji se može
svašta napisati, ali i iz toga pisanja provire
strah poznate klike.

 

1 Stadler s “oglasio: — ,Vrhbosna“ od
90, prosinca počinje ovako: ,Dan 12. prosinca
1905. ostat će za uvijek zabilježen u povjesti

Hrvatske. Žalostan i do skrajnosti odvratan bio
je prizor, što se je odigrao taj dan u saborskoj
dvorani“.

Po ovome početku može se razumjeti, što
slijedi. Ne iznosimo naprijed, jer treba da šte-
dimo svoje čitaoce.

Kako shvaćaju krugovi okolo , Vrhbosne“
odnošaje crkve i države najbolje kažu tim, što
tvrde, da konkordata ne može ukinuti hrvatski
sabor, jer ga on nije sklopio. » Konkordat je
dvostrani ugovor, što se može razriješiti samo
objestranim sporazumom između svote stolice i
hrvatskoga kralja“. Po ovomu daklo, ako se mi
hoćemo da riješimo konkordata, najprvo morali
bi se riješiti svih ustavnih prava, jer po da-
našnjem ustavu vladar bez privole sabora ne
može ni ukidat ni stvorit nikakov zakon. Avete
ceapito.

U .Vrhbosni“ se nigdje ne spominje ime
nadbiskupa Posilovića, nego samo neki crkveni
dostojanstvenici i svećenici, koji nijesu imali
odlučnosti, da se zakonu opru. Ali ipak po ci-
jelom se članku razumije, da je naporen na
nadbiskupa Posilovića. Ovakim licumjerstvom
nadbiskup Stadler misli salvare la capra ei
cavoli: rušiti Posilovića, a ne ogriješiti se o
načelo, da se proti biskupima ne smije pisati.

Vrijedi zabilježiti i mnijenje jednoga sla-
vonskog svećenika priopćeno u ,Nar. Obrani“,
o sporu izmedu ,Glasnika biskupije Djako-
vačke“ i ,Hrvatstva“: ,Ne samo svim zagre-
bačkim listovima, nego i drugim vrlo se čudim,
da uzimlja u zfštitu nadbiskupa, koji je svojom
izjavom o saboru očivo poput Dr. Aluruša usku-
čio u tabor mađaronski. Vidi se i to iz toga,
što je došavši u sabor dne 12. prosinca odmah
so uputio u klub većine i tamo najprije svoje
mnijenje izrekao, a drugo iz toga, što je mađa-
rona izabrao, da njegove ispravke pred sabor
iznese. Opće se pako pripovijeda, da su zagre-
bačkoga nadbiskupa, ne crkveni nego politički
uzroci na vjegov korak prinukali“.

Ovo je žalosna istina, koja se ne da poreći
ni uz najbolju volju.

RDA
Naše općine.

Ljudi pišu romane o tomu, što će biti
i kako će izgledati svijet god. 2000. Prem-
da znadu, da toga doba ne će doživjeti ni
oni, ni njihova djeca, to pitanje zanima mno-
ge više, nego ono što će se zbiti za njihova
vijeka. Dosta im brige i muke daje život, te
kao da im ne preostaje vremena, da urede
svoj rad za u buduće. Misle li uopće na bu-
dućnost, najviše im je do toga, da u nejas-
nim i varavim slikama sreće nagju časovite
zaboravi okrutne zbilje.

Ovakovo životarenje s dana na dan nije
ni koga učinilo ni bogatim, ni naprednim.
Ono mlohavi te čini čovjeka uopće nespo-
gobnim. Uvjet je napretku predvigjenje \bu-
dućih potreba i sistematičan rad prema svrsi,
koju ti to predvigjenje kaže. Gdje toga nema,
nema ni pravoga života. 'Tko ne ide napri-
jed, ide nazad, jer drugi idu naprijed.

Ovo ne vrijedi samo za pojedince, nego
za svaku organizovanu skupinu ljudsku, pa
i za naše općine. Mi se često tužimo na vladu.
Ta je tužba doista opravdana, a ako tražimo
uzroke ovom  sistemaličnom zanemarivanju
zemlje sa strane države, naći ćemo, da i ona
živi s dana na dan. Da bi poimala svoje
dužnosti, ne bi ni izgledala onako, kako sada
izgleda. Ali ima ipak kutova, gdje država ne
dopire, ili bolje, gdje ona ne bi smjela do-
pirati. Tu je široko polje autonomnim vlasti-
ma, a u prvom redu općinama, da razviju
svoju djelatnost, te probude onaj život, koji

 

kao da je obamr'o.

 

Kad bi htjeli kazati, kako bi se t& mo-
gle najlakše postići, ne bi znali. Potrebe na-
roda najbolje su u stanju da znadu sami
načelnici i njihovi drugovi u općinskoj upra-
vi. One su različite praina prilikama i kraju.
Al! i ako rad treba da bude udešen prama
trmu, ipak jedno treba imati na umu, Rad
neka bude sistematičan, uvijek uporavljen
prama odregjenoj svrsi. Neka se ne dogodi,
da jedan ruši, što drugi gradi, ili da ono
šio se teškom mukom podiglo, ne bude od-
govarati svojoj svrsi.

Kad se općinskim vijećima i uprava-
ma produljilo mandat od tri gedine na
šest, htjelo im se dati vremena, da izve-
da svoj program, a kako su općine eko-
nomna tijela, taj program mora biti u
prvom redu ekonoman. Po našem mišljenju
no bi se nijedna stranka ni smjela prikazati
na općinske izbore bez takova programa.
Tako bi se i založila, da će ga izvršiti. U
nas toga zbog osobitih naših prilika nema.
Ali kad se taj program nije ustanovio prije
izbora, trebalo bi da ga vijeća ustanove od-
mah na početku svoga djelovanja. Inače će
Naše općine opet postati uredi za obavljanje
iskućih posala, a ne će biti ono, što bi mo-
re da budu.

U ivinu važako čička U Gpicaui Nasi
općine ne raspolažu milijunima, pa bi im lako
i jedan pogriješeni korak mogao poremetiti
kućanstvo za dugi niz godina. To se već
gdjegod i dogodilo u našoj Dalmaciji a, ispi-
tujući uzroke, možda će glavni biti u tomu,
što se je išlo odviše u veliko. Nu ti primjeri
ne bi smjeli odvratiti od rada, nego bi nas
morali naučiti, kako ga moramo dovesti u
sklad sa potrebama. Ne smijemo računati
g onim, što će biti do sto godina, kad nas
ne bude više. Za to neka se brinu oni, koji
dogju, ali ono, što mi radimo, neka bude
uregjeno, da potomci uzmognu nadogragjivati,
a ne budu prisiljeni započimati iz nova.

Nekoji u nas preporučuju štednju u
općinskim upravama. Ta je dakako potre-
bita u prvom redu, bez nje ni ne može da
bude uregjena kućanstva. Ali ona ne smije,
da pregje neke granice te dovede do nerada.
Štediti znači ne potrošiti hiljadu, gdje se mo-
žeš proći sa stotinom, ali ne potrošiti ni tu
stotinu znači škrtariti. Isto tako ne. može se
zvati štednja, kad danas potrošiš stotinu,
a da si potrošio hiljadu, ne bi ti bilo po-
treba potrošit do koju godinu koju tisuću.
Takovo upravljanje općinskim imetkom do-
vodi uprav do mrtvila, koje potkapa naš au-
tonomni život te pas čini ovisne o milosti i
ondje, gdje je ne bi trebovali. S vremenom
se naime potrebe nagomilaju tako, da ih
obična općinska uprava ne može svladati, a
da joj drugi ne priteknu u pomoć.

OS DCA
Značajna riješenja
mješovitog povjerenstva
za općinske izborne poslove.

Res judicata — me smijemo dakle drugo
nego samo konstatovati dvije činjenice: po rije-
šenju mješovitog povjerenstva za općinske iz-
borne poslove na čelo cavtajske općine stupiti će
Mašan Magud,'a na Orašcu uništeni su izbori,
u kojima je bila ogromnom većinom dobila
stranka g. Miha Buća, a naređeni novi.

Cijenimo da naš svijet neće biti zaboravio
način i sredstva, koja je Mašanova stranka u-

 

potrebila, da se domogne gospodstva u cavtaj-
skoj općini. Ovu je sada mješovite povjerenstvo
svojom odlukom proglasilo zakonitim, te tim u
izborima uvelo praksu, te omogućuje agitaciju,
koju pošten čovjek mora krstiti sramotnom,
To je gorko iskustvo, koje nam za sobom o-
stavljaju prošli općinski izbori, a što smo se
nadali, da će mješovito povjerenstvo znati za-
priječiti, da puk ne dogje do osvjedut. aja, kako
da je sve dopušteno, što se ne krsti sa kazne-
nim zakonom, znak je da smo bili preveć opti-
misti i da smo se prevarili u prosuđivanju 080-
ba. Politički činovnik — ima ih trojica u mje-
šovitom povjerenstvu — ostaje uvijek samo po-
litički činovnik.

'Ti politički činovnici, koji nijesu mogli
naći formalna razloga, da ukinu zloglasne ko-
navoske izbore te pomognu narodu proti sili,
našli su ga, da ukinu izbore u zatonskoj ,opći-
ni, gdje po broju predanih glasova nije moglo
biti ni daleke sumnje, da birano općinsko u-
praviteljstvo ne predstavlja naroda. Tu se zbog
jedne formalne pogrješke tjera narod u novu
borbu, koja će pogubno djelovati u svakom po-
gledu na ondješnje prilike. A čemu sve to?
Jer nekim nije milo, da na čelu općine bude
g. Miho Buć, čovjek radin i nezavisan, odlučan
pristaša Hrvatske Stranke“, već bi željeli, da
na njegovo mjesto zasjedne koji drugi, kojim
će moći lakše vrtjeti.

Čudna stvar! ovo se događa u dvije naj-
veće općine kotara dubrovačkog, koje ili odlu-
čuju, ili mogu odlučivati u političkim izborima.

32 4 ore slučaj, al dišej: teko dod.
novat, da moramo smatrati jako srećnu: vladu
dalmatinsku, da se upravo ovdje ovo dogodilo,
te da će u jednoj općini ,jer zloporaba nije
bilo- zasjesti na stolicu načelničku čovjek, koji
ćeto dugovati Varešaninu, Crnici & comp. a da
u drugoj općini još ima nade, da se nešto slično
dogodi, .jer je bilo zloporaba“, te se morali
uništiti izbori.

.Slučajem“ dakle ,Hrvatska stranka“ iz-
gubila je dvije općine, a tim ,slučajem“ moći će
sada dokazati u Beču, da ipak nije cijela Dal-
macija u rukama ,resolucijonaša“. Pa da ni-
jesu sretni! Samo da se ne prevare! Da ne
budu načelnici & la Mašan druga edicija Fejer-
varyjevih velikih župana.

of.

a ..v .

Sedmični pregled.

AUSTRIJA. — Carevinsko vijeće sastat će
se opet pod konac siječnja, pa će» prvom redu
riješiti definitivno već uređeni trgovački ugovor
s Italijom. Iza toga bi imao doći na reč zakon
o unovačenju, a po tomu osnova zakona o re-
formi izbornog reda.

UGARSKA. — ,Pesti Hirlap“ priopćuje
informaciju od visoke ličnosti, koja imade sveze
na dvoru, neka se glasovima o predstojećem
miru previše ne vjeruju, pošto kralj podnipošto
nije voljan, ma samo za vlas popustiti u pita-
nju vojničkih koncesija.

Svi političari, koji su posljednjih tjedana
bili pred kraljem, čvrsto su uvjereni, da će mir
u Ugarskoj samo onda» moći nastati, ako se
koalicija sa vojenim tražbinama prilagodi pro-
gramu krune. Isti su se političari uvjerili i o
tom, da vladar smatra dužnošću, svojemu na-
sljedniku predati zemlju onako kako ju je pre-
uzeo. Kralj čeka; ako koalicija ne popusti, onda
će se riješenje tražiti bez nje. Mađarski politički
svijet neka se sprema na dugotrajnu vladavinu
kabineta Fejervary.

RUSIJA. Uza sve te bolje poglede u bu-
dućnost ruskoga naroda, ipak je došlo do pro-
glašenja sveopćeg štrajka u Moskvi i Petrogradu.
U Moskvi je ovih zadnjih dana došlo do upravo
krvavih sukoba. U predgragjima podigoše štraj-
kaši barikade, koje je topništvo moralo bom-
bardirati, a vatrogastvo upaliti, samo da tomu
postupku  revolucijonaraca odole. Revolucijo-
narci opljačkali su dvije trgovine oružjem. Na
Sodovaji, jednoj ulici, koja poput polukruga o-
bilazi grad, podigoše barikade tramw va-

Pi

M ao 3.
aboGialu, ke