gona, uličnog taraca, telegrafskih žica i stupo-
va. U noći podavali su revolucijonarci znakove
sa vatrometima, a sa Suravljevog tornja padali
su traci elek: reflektora na grad. Moralo
je doći topi s mitraljezama i bombardova-
ti Sodovaju. Pred Strašnojevim manastirom po-
stavila se vojska, najedanput počeše revoluci-
jonarci da pucaju iz engleskih mitraljeza. Na
to su vojnici morali da odgovore gruvanjem iz
topova. Preko noći su vojnici uzeli sve barika-
de, ali u jutro došlo je opet do novih sukoba,
a i do novih barikada.

Govori se da je i s jedne i druge strane
što ubijeno što ranjeno više hiljada ljudi.

 

Domaće vijesti.

Sanko'onirani zakoni. — Nj. Vel. sankcioni-
ralo je zakonske osnove prihvaćene od sabora
kraljevine Dalmacije, kojima su preinačeni neki
zakonski propisi o uregjenju pravnih odnošaja
učiteljstva općih i gragjanskih škola u Dalma-
ciji i wwedenje nove odredbe o uregjenju škol-
skih okoliša za pobiranje prinosa, što su općine
dužne plaćati zemaljskoj školskoj zakladi.

Sankcioniran je i zakon, kojim se produ-
ljuje vrijednost zakona od 27 decembra 1893.
za pripomaganje trgovinske mornarice te onaj
zakon, .koji ovlašćuje vladu, da produlji sadašnji
trgovački ugovor s Italijom do 28 Februara
1906, kada treba da stupi u krepost novi trgo-
vački ugovor.

Potvrdeni općinski izbori u Cavtatu. — Dozna-
jenio da su ovi izbori potvrđeni. Tako je za sa-
da uređeno. Kažemo za sada, jer koliko po-
znamo konavoske prilike, konavoski narod nije
zadnju riječ izrekao, te je sva prilika, da se
neće moć radovati oni, koji su skandal u Ko-
navlima potakli.

Općinski izbori. — Mješovito povjerenstvo
za općinske izbore preinačilo je ispadak u I.
izborništvu općine Vrhgorske, a uništilo izbor u
ILI tijelu općine Lečevice.

_ Izbor općinske uprave u Kotoru. —  Načelni-
kom je izabran nar. zast. M. Radimiri, a pri-
sjednicima Dr. J. Stefanović, M. Karaman, V.
Ramadanović, N. Petrović i A. Rossi.

Klerikalna stranka u Hrvatskoj. — Usprkos
zadnjih dogagjaja, koji bi mogli sjetiti urednike
,Hrvatstva“ one stare riječi: ,medice cura te
ipsume“, .Hrvatstvo“ pozivlje, da se katolička
stranka prava što prije ustroji, Obzirom na raz-
like u mišljenju izmegju onih u Zagrebu, Dja-
kovu i Sarajevu, ,Nar. Obrana“ primjećuje, da
će u Zagrebu biti ,,nečista“, u Djakovu čista“,
a u Sarajevu ,prečista“ katolička stranka prava.

Općinski izbori na Lastovu. — Nar. List“
javlja da su predani državnom odvjetništvu
spisi.o općinskim izborima u Lastovu radi ne-
kih krivih punomoćnica. S toga mješovito povje-
renstvo u Zadru ne će raspitati ove izbore
dokle sud ne izreče svoju.

Radi se kako nas izvješćuju o dvije puno-
mei, koje su bile. predate u korist stranke
De Antuna Gjivoje, a dotične izjavljuju, da o-
ne nijesu te punomoći ni podpisale ni dale svo-
gi križa. Jedna je tu izjavu potegla na se a
druga ostaje pri prvoj tvrdnji. Spisi su već
došli na državno odvjetništvo.

O općinskim izborima rfa Lastovu i ma-
hittacijama Dr. Antuna Gjivoje primili smo du-
gitdopis. Ne možemo ga priopćiti, jer nam ne
doštaje prostora, ali hvala dopisniku, da nas je
po tanko o svemu obavijestio.

> Sloboda štampe. — ,Prava Crv. Hrv.“ do-
nijela je u svoje doba vijest, da je hvarski bi-
slap Jordan Zaninović zaprijetio Dum Jakovu
Stipetiću, župničkom pomoćniku u Vrbanji,
da.će biti suspendiran ,a divinis“, ako dade
tiškati u novinama kojimudrago članak, ili do-
piš, a da ga prije nije prikazao ordinarijatu na
prijegled i odobrenje. Ta je vijest obišla sve
listove, a sada ,Hrv. Kruna“ donosi ovaj ispra-
vak. .D. 3. 8, zaslužio je iznimnih mjera, a što
je bilo naregjeno, naregjeno je u dotičnikovu
korist, inače bi sam sebe donio u napast i pro-
past smušenom pisanijom u domaćim i talijan-
skim novinama, gdje napada razne stališe, hr-
vatski jezik u erkvi te svoju braću i starješine.
Sudite da li takogović zaslužuje obzira i obrane“,

Ako je tako te zbilja ima dokaza, da on
piše, mogli bi smo razumjeti, da ga uvrijegjeni
pozeve na odgovornost, ali preventivna censura
nije kazna za zločine počinjene, nego oduzima-
nje slobode pojedincu, da svoje misli izrazi
onako. kako on hoće i gdje hoće, a to sjeća
srednjega vijeka.

Ne slide se. U ,N, W., Jurnal* priopćio
je jedan ugledni državnik — misli se grof By-
lanat ili sam Gautseh — glavne crte izborne re-
forme. 440 mandata bit će razdijeljeno na kra-
ljevine i pokrajine, ali ne prema broju pučan-
stva, nego prama visini poreza, tako da sam Reš
< gdje plaćaju pozez svi centralni zavodi i
banke a na same Bečane odpada jedva polovi-

 

ca poreza — davat će 24-26 mandata. Broj man-
data naprotiv umanjit će se u jugoslovenskim
pokrajinama, poimence u Dalmaciji, Kranjskoj
Trstu i u Bukovini.

Ako smo spali na tanke grane, to treba
da zahvalimo vrijednoj austrijskoj upravi, koja
je milijune zasula u Beč i u česko-njemačke
krajeve, a Dalmaciji nudi nekoliko srebrnjaka,
da za njih proda svoj ponos kao Juda Gospo-
dina. Pa poslije svega toga ne stide se dignuti
nam i ona prava, koja nam kao ljudima pripa-
daju. Do sada smo imali u Austriji inferiorn«
narode, a sad ćetno imat inforiorne ljude: je-
dan će Bečanin vrijediti pred zakonom koliko
dva Dalmatinac.a.

Klub janjskih opć. vijećnika“. (Pišu nam iz
Janjine). — Kako je u zadnjim izborima do
bila varoš Janjina I. i II. tijelo t. j. 24. vijeć-
nika, to su' se ovi složili i konstituisali u klut,
da mogu zajednički svako pitanje, koje se od-
nosi na interese varoši i općine Janjine prvo u
svojoj sredini proučiti kako to i poslovnik zal-
tijeva i u vijeću zajednički ga zagovarati. Pred-
sjednikom kluba, izabran je g. Kalafatović kap.
Ivo, potpredsjednik g. Cućuković, a tajnikom
g. Šegović Nikola.

Klub ne zastupa kao takav nijednu od
hrv. političkih stranaka, već mu je osnov go-
spodarsiveno ekonomsko polje. Na ovaj način
podići će se općine i ovo je pohvalno za naše
vijećnike. Želimo mu sretan početak i ustrajan
rad !

*

U Janjini imade jesenas dobra vina svake
vrste, a i ulja. Cijene su umjerene. Preporuča-
mo našim trgovcima domaći proizvod!

Varošani.

Na londonsku izložbu odredila je i dubrova
čko-kotorska trgov.-obrtnička komora, da pošalje
svoje domaće proizvode. Tko iz područja ove
komore želi izložiti svoje proizvode bilo iz koje
gospodarske struke taj neka pošalje barem do
20. januara dotične izložbene predmete u Beć
adresom: , Dalmatinskom odboru za londonsku
izložbu. Wien. Alserstrasse 19.“

Pošiljač neka označi svoj predmet imenom
i označi mjesto, odakle šalje. Troškova nem«
za izložbu, jer naš odbor u Beču se je za to
pobrinuo.

Janjina, 26 Dećembra 1905.
Nitola Zvonimir Bjelo: učić

: član trg.-obrtne komore za londonsku izložbu!

Dop. članovima trgev.-obrtničke komore duhr.-
kovorske bili su izabrani g. Joakim Kunjašić
načelnik iz Blata i g. Nikola Zvonimir Bjelo-
vučić iz Janjine. ne

Savez hrvatskih sokolskih društava. Priinamo.
— Predsjedništvo ,Saveza hrvatskih sokolskih
društava“ uvjereno je, da je svakome Hrvatu dobro
poznata vrlo važna uloga, što je sokolstvo može,
a valjano organizovano i mora da vrši u odgoj
nom, društvenom i narodnom pogledu u sla-
venskim narodima, a napose pako među Hrva-
tima. Suvišno bi s toga bilo isticati, kako se
je osobito u bratskim nam i kulturno napred-
nijim narodima — poljskom i českom. — #So-
kolstvo se silno razgranilo i razvilo, te baš time,
što je u svim prije spomenutim pravcima, naime
odgojnom, društvenom i narodnom svojoj zadaći
posvema udovoljilo, postalo je jednom od naj-
važnijih organizacija, tako, te je u ovim brat-
skim nam narodima postala rečenioa: ,Tko
Poljak, taj Sokol, ili ,Tko Čeh, taj Sokol“.

A kud i kamo imade važniju zadaću da
izvrši hrvatsko Sokolstvo u hrvatskome narodu
na vrlo zapuštenoj još njivi našeg narodnoga
i društvenoga odgoja, te osvježenja klonuloga
društvenog i narodnog života, a da ni ne go-
vorimo o velikoj koristi, što je sokolstvo prema
onoj staroj i vječnoj istinitoj: u zdravom tijelu,
zdrav duh — ima da pruža svojom racijonalnom
tjelovježbom svakome pojedincu.

Nu da hrvatsko Sokolstvo uzmogne toj
svojoj častnoj, ali i teškoj zadaći udovoljiti, ba-
rem približno prema uzoru ovakove organizacije
češkog i poljskog naroda, potrebno je, da ga
podupru i moralno i materijalno svi oni elementi
našeg naroda, kojima je stalo do narodnog na-
šeg napredka. Samo uz obilnu moralnu i mate-
rialnu pomoć svih tih elomenata moći će še
hrvatsko Sokolstvo bujno razgraniti, snažno
organizovati, te valjano ispuniti zadaću, koja
mu je namijenjena, a koje se svojski i primilo.

Savez hrvatskih Sokolskih društava“, jer
vjeruje da je svakome Hrvatu jasna i svrha, a
po tome i potreba čim snažnijeg hrvatskog So-
kolstva, uslobogjuje se obratiti ovim na sve ro-
doljube najusrdnijom molbom, da mu priskoče
u pomoć svojom moralnom i materijalnom pri-
pomoći. Prvom ojačat će ugled i upliv hrvat-
skog Sokolstva, a drugom stvorit će so uslovi,
koji su neophodno potrebni za njegov daljni
razvitak i za njegovu organizaciju.

A nužno je ovom zgodom naglasiti i to,
da će so već godine 1906. obdržavati u Hrvat-
skoj I. slet hrvatskih te sveslavenskih sokol-
skih društava, na koji će sigurno doći preko

 

 

i

hiljade naše slavenske sokolske braće, a koji
će i po spojoj udesbi i po zahtjevima poznate
hrvatske gostoljubivosti i želji iskrenog našeg
bratskoga osjećaja trebati tolik novčani kapital,
kolik samo cijeli hrvatski narod smoći može.

Mislimo, da bi žalostno bilo po hrvatski
narod, kada se dostojnim svesokolskim sletom
ne samo ne bi mogao odužiti braći Cehom,
Poljakom, Slovencem i Srbima za usrdni brat-
ski primitak prigodom dosadanjih kod njih pri-
regjenih svesokolskih sletova, nego kada bi
morao i ovim načinom zaostati za njima — a
to samo radi pomanjkanja novčanih sredstava,
što ih cio hrvatski narod neosljetivom svojom
požrtvovnosti vrlo lako smoći može.

Kako ,Savez hvatskih Sokolskih društa-
va“ prema svojim pravilima ne ima ni uteme-
ljiteljnih, ni podupirajućih članova, nego može
imati samo dobročinitelje, to bi bio u svome
trudu i pregnuću osokoljen, u svome radu oja-
čan, a u svojoj moralnoj vriednosti uzdignut,
ako bi mogao i mnoge poznate dobročinitelje
i požrtvovne podpomagalelje svih naših narod-
nih institucija ubrojiti i megju svoje odlične
dobročinitelje.

U to ime prima se svaki i najmanji pri-
nos sa zahvalnošću, a pošto ,Savezu“ već sada
nastaju troškovi oko priprema za slet, vriedi i
ovdje ona stara: ,Dva puta daje, tko odmah
daje!“ Prinosi neka so šalju na blagajnika ,Sa-
veza“ Josipa Hirta u Zagrebu, banka , Slavija“.

Predsjedništvo
»Saveza hrv. sokolskih društava“.

Javna zahvala. — Časni g. Vinko Svilokos
notar u mjestu darovao je, mjesto vijenca na
lijes, prigodom smrti gospogje Jele ud. Jerić
ovoj Javnoj dobrotvornosti kruna deset (K. 10)
zato ovim veledušnom darovatelju srdačno za-
hvaljiva. — Od Uprave Javne Dobrotvornosti.
Ston, 1 siječnja 1906. Predsjednik: A. Gučić.

Gradska kronika.

Premještaj suda. Voda općinska i lelić. —
Gospodin Jelić tiskao je kao prilog ,Dubrov-
nika“ utok proti odluci općinske uprave, koju
smo priopćili u prošlom broju. Tako nam je
dao priliku, da se i mi osvrnemo na njegove
razloge. Reklo bi se dapače, da on to baš traži
te da utok nije ni namijenjen Zem. Odboru,
jer ovaj nema što ni da presudi, kad g. Jelić
sam priznaje sve svoje grijehe, nego upravljen
javnosti, da ova .pojmi“ kako g. Jelić ima
pravo, što se služio općinskom vodom bez do-
pusta, što je promijenio cijev vodovoda i što se
nije držao u gradnji kuće odobrenog nacrta.

Na ovaj način krivnjom samoga g. Jelića
stvar uzima drugi oblik, nego je imala spočet-
ka. Općina naime ima sada da brani interese svo-
je ne samo proti sudbenoj upravnoj vlasti, nego
i proti pretensijama g. Jelića, koji misli da
mu je slobodno prikratiti općinu nedozvoljenim
načinom za stotinu kruna na godinu. Ovo po-
stupanje treba da javnost najodrješitije osudi.
G. Jelić je gragjanin kao i svi drugi; on nije
ništa viši, što mu u džepu zvone srebrnjaci i
zlatiši; njegovi intoresi su tako malo vrijedni
prama interesima cijeloga grada, da možemo bez
grižnje savjesti preći preko njih. Koga je briga,
što on ima fjorin više ili manje ? Ali ako cijeni,
da mu je slobodno skrbiti se za svoje interese,
valjalo bi da to dopusti i općini dubrovačkoj, a
da ne dira neoprezno u neke žice.

Iz ovakova shvaćanja svojih interesa pro-
izlazi i njegovo sasvim pogrješno shvaćanje po-
ložaja općine prama pojedinim općinarima. G. Je-
lić shvaća općinu kao stranku sebi ravnopravnu,
a ne kao vlast, koja što radi radi u zaštitu in-
teresa svijoh proti interesu samoga Jelića. Zato
ne može da razumije, kako je to da općina može
slati povjerenstvo na izvide i u nj birati ljude
svoga povjerenja. Da presude, on bi htio ljude
sasvim disinteresirano, a to nijesu ni načelnik
ni prisjednici, ni vijećnici, ni oni koji su sada
u vijeću, ni oni koji su bili, pa ni članovi po-
vjerenstva nrosa a po gotovo ne općinski či-
novnici. Nepristrane ljude treba tražiti po mi-
šljenju Jelića samo megju — e. k. inžinirima.

Jako dobro! — Ali g Jelić treba prije
svega da se pobrine da za njegovu kuću pro-
mijene gragjevni zakon. Njemu, kad je uspjelo
da za inad cijelomu gragjanstvu sud bude pre-
mješten na (Gradac, to ima bit jako lako. Dok
se to ne dogodi, svjetujemo ga u vlastitom nje-
govu interesu, da se drži onoga zakona, što sad
vrijedi to ne dira u osinjak.

Pojedine stavke utoka ne ćemo pretrosati,
ali ne možemo ne žigosati način, kojim g. Jelić
opravdava izmjenu cijevi na vodovodu. Koliko-
god se on mučio, da dokaže, kako je imao
pravo to učiniti, fakat ostaje uvijek to, da je
on plaćao vodu prama cijevi od 2 om (do-
tično od 26 mm, kako on tvrdi), a da je uži-
vao vodu iz cijevi od 5 em (on tvrdi 82 mm),
Tako je prištodio sebi nekoliko kruna na go-
dinu. Prama toj činjenici spominjati korist, koju

 

 

je od toga imala općina, jer je vodom bila op-
skrbljenja ćesma na Gracu, i prikazivati se do-
brotvorom susjedstva, i kad bi bilo istina, po-
kazuje čudni nekakav cinizam. Ko hoće činiti
dobro drugomu,, nego se popipa sam za špag,
a neka se ne junači tugjom imovinom.

Rijedak i skup posjet našem arhivu. — Naš arhiv
posjetio je ovih božićnih praznika gosp. prof.
Gelcich, ravnatelj trgovačko-nautičke akademije
u Trstu. Taj posjet zapada državu 1200 Kruna
na godinu. Gosp. Gelčić naime, ako ko ne zna,
još je uvijek čuvar dubrovačkog arhiva, prem-
da ga u Dubrovniku nema već 4 godine. U to
ime on još uvijek prima 1200 Kr. na godinu,
a osvane u Dubrovniku jedanput, ili najviše
dvaput, da primi novac i tom prigodom otvori
prozore u arhivu.

Ako vlada hoće da gosp. Geleiehu daruje
1200 Kruna na godinu mogla bi svakako iza-
brati drugi način, koji će tu milost bolje mas-
skirati, a nije potreba, da za ljubav Gelciehu
naš arhiv stoji cijelu godinu zatvoren.

Čudan dubrovački novac. — Pripovijedaju nam,
da se je u Italiji negdje našao čudan dubrovački
novac, koji je jedan munizmatičar kupio za 1000
lira. Oblik mu je običnog dubrovačkog ,talara“,
samo što mješte poprsja rektorova ima poprsje
carice Marije Terezije. Prof. Rešetar mišljenja
je, da je to fasifikat. Jedan nam znanac kaže,
da je sličan novac vidio u Padovi nazad 50
godina.

Sokolska ponoćnica. — Na staru godinu sa-
zvao je ,Sokol* svoje prijatelje u Bondino ka-
zalište, da se skupa povesele i dočekaju novu
godinu. Bojali smo se, hoće li zabava uspjeti,
jer znamo, da je stara godina dan, kad se u
Dubrovniku rado ne izlazi iz kuće. Svak voli
ostati doma u društvu prijatelja i svojte. Uz to
je baš taj dan zapuhala bura, kako ne puše
obično u Dubrovniku, a temperatura se je sni-
zila tako, da je preko noći bilo do 5* ispod
ništiće.

To nije smetalo čeljad da dođu, a još ma-
nje neumorne plesače, da u vrtlogu ,valcera“
zaborave jade stare godine. Plesalo se je do 4%,
u jutro, a to dosta znači.

Prije plesa bila je improvizirana male-
na recimo akademija. Diletanti su prikazivali,
Gundulić“ je pjevao. Svi zaslužuju pohvalu a
najviše Sokol“ sa uspjelom živom slikom
.Stara i nova godina“.

Naša orhestra i ovom prigodom pokazala
ša neočekivani napredak uzme li se u obzir krat-
ko vrijeme što postoji. G. Krestin koji je teš-
kom mukom osnovao ovu lijepu ustanovu po-
kazao je što se može kad se hoće i kad imade
ljubavi. Izvađao se tačno dosta mučni potpuri
česko-moravskih narodnih pjesama, kojega kom-
pozicija spada, među teže koncertne komade.
Braći Česima g. I. Stolovskom i g. Janušeku, koji
suse na bratskom pozivu radosno odazvali i
kod oba nam koncerta kao prvi vijolini na u-
sluzi bili, najljepše zahvaljujemo.

Hrv. Pjev. Društvo ,,Gundulić“ ispjevalo je na
novu godinu u erkvi Franjevaca prigodom zlat-
ne mise O. Jakoba Jovića, Wittovu misa. Ču-
jemo sa kompeteninih strana, da je izvedba
nadmašila očekivanje. Pjevalo se sigurno, tačno,
složno. Osobito se je dojimalo čuti na nekim
mjestima pianissimo cijelog zbora bez pratnje
organa.

Novitet su za Dubrovnik bila i responso-
ria na četiri glasa, koja je udesio učitelj pje-
vanja g. Krestin prema jednoglasnom grego-
rijanskom napjevu.

Prevelika je zasluga g. Krestina, što se je
odvažio i uspio sa dosta teškom kompozicijom,
a osobito, kad se uzme u obzir, da je on diri-
girao zborom Gundulića“, a ujedno i svirao
na organu pratnju, koja je na nekim mjestima
bila sasvim samostalna.

Naša je želja, da ono krasno pjevanje ču-
jemo još koji put. Reklo nam se sa strane u-
prave ,Gundulića*, da će se možda pjevati ista
misa u stonoj erkvi na 3 kralja, a sutri dan u
crkvi Dominikanaca.

Pripada li Dubrovnik Dalmaciji. — Ako uzme-
mo Dalmaciju u onomu smislu, u kojemu su je
Rimljani uzimali, tada dakako o tomu ne može
da bude sumnje. Rimska Dalmacija protezala
se je sve do Albanije, a prama istoku zahvatala
je i dio današnje kraljevine Srbije, Kada su
ge Hrvati doselili u ove zemlje, pojam Dalma-
cija obuhvatao je samo gradove i otoke: Za-
dar, Trogir, Spljet, Dubrovnik i Kotor, pa Krk,
Osor i Rab. Ona je bila dio bizantinskog car-
stva, a u Zadru je stolovao kao namjesnik car-
ski strateg. Zalede ovih gradova zvala se je
Hrvatska. U doba moći kraljeva hrvatskih pod
Dalmacijom reklo bi se, da se nije razumjevalo
ni Dabrovnik ni Boku Kotorsku. Dubrovnik se
naime već dočepao svoje slobode, a to mu je
omogućila odaljenost od središta hrvatske dr-
žave;: Kotor naprotiv već je postao dio srpske
države Nemanjića. Tako je trajalo po prilici
sve do god. 1358, kad je Ljudevit I prisilio

«