gona, uličnog taraca, telegrafskih žica i stupo- va. U noći podavali su revolucijonarci znakove sa vatrometima, a sa Suravljevog tornja padali su traci elek: reflektora na grad. Moralo je doći topi s mitraljezama i bombardova- ti Sodovaju. Pred Strašnojevim manastirom po- stavila se vojska, najedanput počeše revoluci- jonarci da pucaju iz engleskih mitraljeza. Na to su vojnici morali da odgovore gruvanjem iz topova. Preko noći su vojnici uzeli sve barika- de, ali u jutro došlo je opet do novih sukoba, a i do novih barikada. Govori se da je i s jedne i druge strane što ubijeno što ranjeno više hiljada ljudi. Domaće vijesti. Sanko'onirani zakoni. — Nj. Vel. sankcioni- ralo je zakonske osnove prihvaćene od sabora kraljevine Dalmacije, kojima su preinačeni neki zakonski propisi o uregjenju pravnih odnošaja učiteljstva općih i gragjanskih škola u Dalma- ciji i wwedenje nove odredbe o uregjenju škol- skih okoliša za pobiranje prinosa, što su općine dužne plaćati zemaljskoj školskoj zakladi. Sankcioniran je i zakon, kojim se produ- ljuje vrijednost zakona od 27 decembra 1893. za pripomaganje trgovinske mornarice te onaj zakon, .koji ovlašćuje vladu, da produlji sadašnji trgovački ugovor s Italijom do 28 Februara 1906, kada treba da stupi u krepost novi trgo- vački ugovor. Potvrdeni općinski izbori u Cavtatu. — Dozna- jenio da su ovi izbori potvrđeni. Tako je za sa- da uređeno. Kažemo za sada, jer koliko po- znamo konavoske prilike, konavoski narod nije zadnju riječ izrekao, te je sva prilika, da se neće moć radovati oni, koji su skandal u Ko- navlima potakli. Općinski izbori. — Mješovito povjerenstvo za općinske izbore preinačilo je ispadak u I. izborništvu općine Vrhgorske, a uništilo izbor u ILI tijelu općine Lečevice. _ Izbor općinske uprave u Kotoru. — Načelni- kom je izabran nar. zast. M. Radimiri, a pri- sjednicima Dr. J. Stefanović, M. Karaman, V. Ramadanović, N. Petrović i A. Rossi. Klerikalna stranka u Hrvatskoj. — Usprkos zadnjih dogagjaja, koji bi mogli sjetiti urednike ,Hrvatstva“ one stare riječi: ,medice cura te ipsume“, .Hrvatstvo“ pozivlje, da se katolička stranka prava što prije ustroji, Obzirom na raz- like u mišljenju izmegju onih u Zagrebu, Dja- kovu i Sarajevu, ,Nar. Obrana“ primjećuje, da će u Zagrebu biti ,,nečista“, u Djakovu čista“, a u Sarajevu ,prečista“ katolička stranka prava. Općinski izbori na Lastovu. — Nar. List“ javlja da su predani državnom odvjetništvu spisi.o općinskim izborima u Lastovu radi ne- kih krivih punomoćnica. S toga mješovito povje- renstvo u Zadru ne će raspitati ove izbore dokle sud ne izreče svoju. Radi se kako nas izvješćuju o dvije puno- mei, koje su bile. predate u korist stranke De Antuna Gjivoje, a dotične izjavljuju, da o- ne nijesu te punomoći ni podpisale ni dale svo- gi križa. Jedna je tu izjavu potegla na se a druga ostaje pri prvoj tvrdnji. Spisi su već došli na državno odvjetništvo. O općinskim izborima rfa Lastovu i ma- hittacijama Dr. Antuna Gjivoje primili smo du- gitdopis. Ne možemo ga priopćiti, jer nam ne doštaje prostora, ali hvala dopisniku, da nas je po tanko o svemu obavijestio. > Sloboda štampe. — ,Prava Crv. Hrv.“ do- nijela je u svoje doba vijest, da je hvarski bi- slap Jordan Zaninović zaprijetio Dum Jakovu Stipetiću, župničkom pomoćniku u Vrbanji, da.će biti suspendiran ,a divinis“, ako dade tiškati u novinama kojimudrago članak, ili do- piš, a da ga prije nije prikazao ordinarijatu na prijegled i odobrenje. Ta je vijest obišla sve listove, a sada ,Hrv. Kruna“ donosi ovaj ispra- vak. .D. 3. 8, zaslužio je iznimnih mjera, a što je bilo naregjeno, naregjeno je u dotičnikovu korist, inače bi sam sebe donio u napast i pro- past smušenom pisanijom u domaćim i talijan- skim novinama, gdje napada razne stališe, hr- vatski jezik u erkvi te svoju braću i starješine. Sudite da li takogović zaslužuje obzira i obrane“, Ako je tako te zbilja ima dokaza, da on piše, mogli bi smo razumjeti, da ga uvrijegjeni pozeve na odgovornost, ali preventivna censura nije kazna za zločine počinjene, nego oduzima- nje slobode pojedincu, da svoje misli izrazi onako. kako on hoće i gdje hoće, a to sjeća srednjega vijeka. Ne slide se. U ,N, W., Jurnal* priopćio je jedan ugledni državnik — misli se grof By- lanat ili sam Gautseh — glavne crte izborne re- forme. 440 mandata bit će razdijeljeno na kra- ljevine i pokrajine, ali ne prema broju pučan- stva, nego prama visini poreza, tako da sam Reš < gdje plaćaju pozez svi centralni zavodi i banke a na same Bečane odpada jedva polovi- ca poreza — davat će 24-26 mandata. Broj man- data naprotiv umanjit će se u jugoslovenskim pokrajinama, poimence u Dalmaciji, Kranjskoj Trstu i u Bukovini. Ako smo spali na tanke grane, to treba da zahvalimo vrijednoj austrijskoj upravi, koja je milijune zasula u Beč i u česko-njemačke krajeve, a Dalmaciji nudi nekoliko srebrnjaka, da za njih proda svoj ponos kao Juda Gospo- dina. Pa poslije svega toga ne stide se dignuti nam i ona prava, koja nam kao ljudima pripa- daju. Do sada smo imali u Austriji inferiorn« narode, a sad ćetno imat inforiorne ljude: je- dan će Bečanin vrijediti pred zakonom koliko dva Dalmatinac.a. Klub janjskih opć. vijećnika“. (Pišu nam iz Janjine). — Kako je u zadnjim izborima do bila varoš Janjina I. i II. tijelo t. j. 24. vijeć- nika, to su' se ovi složili i konstituisali u klut, da mogu zajednički svako pitanje, koje se od- nosi na interese varoši i općine Janjine prvo u svojoj sredini proučiti kako to i poslovnik zal- tijeva i u vijeću zajednički ga zagovarati. Pred- sjednikom kluba, izabran je g. Kalafatović kap. Ivo, potpredsjednik g. Cućuković, a tajnikom g. Šegović Nikola. Klub ne zastupa kao takav nijednu od hrv. političkih stranaka, već mu je osnov go- spodarsiveno ekonomsko polje. Na ovaj način podići će se općine i ovo je pohvalno za naše vijećnike. Želimo mu sretan početak i ustrajan rad ! * U Janjini imade jesenas dobra vina svake vrste, a i ulja. Cijene su umjerene. Preporuča- mo našim trgovcima domaći proizvod! Varošani. Na londonsku izložbu odredila je i dubrova čko-kotorska trgov.-obrtnička komora, da pošalje svoje domaće proizvode. Tko iz područja ove komore želi izložiti svoje proizvode bilo iz koje gospodarske struke taj neka pošalje barem do 20. januara dotične izložbene predmete u Beć adresom: , Dalmatinskom odboru za londonsku izložbu. Wien. Alserstrasse 19.“ Pošiljač neka označi svoj predmet imenom i označi mjesto, odakle šalje. Troškova nem« za izložbu, jer naš odbor u Beču se je za to pobrinuo. Janjina, 26 Dećembra 1905. Nitola Zvonimir Bjelo: učić : član trg.-obrtne komore za londonsku izložbu! Dop. članovima trgev.-obrtničke komore duhr.- kovorske bili su izabrani g. Joakim Kunjašić načelnik iz Blata i g. Nikola Zvonimir Bjelo- vučić iz Janjine. ne Savez hrvatskih sokolskih društava. Priinamo. — Predsjedništvo ,Saveza hrvatskih sokolskih društava“ uvjereno je, da je svakome Hrvatu dobro poznata vrlo važna uloga, što je sokolstvo može, a valjano organizovano i mora da vrši u odgoj nom, društvenom i narodnom pogledu u sla- venskim narodima, a napose pako među Hrva- tima. Suvišno bi s toga bilo isticati, kako se je osobito u bratskim nam i kulturno napred- nijim narodima — poljskom i českom. — #So- kolstvo se silno razgranilo i razvilo, te baš time, što je u svim prije spomenutim pravcima, naime odgojnom, društvenom i narodnom svojoj zadaći posvema udovoljilo, postalo je jednom od naj- važnijih organizacija, tako, te je u ovim brat- skim nam narodima postala rečenioa: ,Tko Poljak, taj Sokol, ili ,Tko Čeh, taj Sokol“. A kud i kamo imade važniju zadaću da izvrši hrvatsko Sokolstvo u hrvatskome narodu na vrlo zapuštenoj još njivi našeg narodnoga i društvenoga odgoja, te osvježenja klonuloga društvenog i narodnog života, a da ni ne go- vorimo o velikoj koristi, što je sokolstvo prema onoj staroj i vječnoj istinitoj: u zdravom tijelu, zdrav duh — ima da pruža svojom racijonalnom tjelovježbom svakome pojedincu. Nu da hrvatsko Sokolstvo uzmogne toj svojoj častnoj, ali i teškoj zadaći udovoljiti, ba- rem približno prema uzoru ovakove organizacije češkog i poljskog naroda, potrebno je, da ga podupru i moralno i materijalno svi oni elementi našeg naroda, kojima je stalo do narodnog na- šeg napredka. Samo uz obilnu moralnu i mate- rialnu pomoć svih tih elomenata moći će še hrvatsko Sokolstvo bujno razgraniti, snažno organizovati, te valjano ispuniti zadaću, koja mu je namijenjena, a koje se svojski i primilo. Savez hrvatskih Sokolskih društava“, jer vjeruje da je svakome Hrvatu jasna i svrha, a po tome i potreba čim snažnijeg hrvatskog So- kolstva, uslobogjuje se obratiti ovim na sve ro- doljube najusrdnijom molbom, da mu priskoče u pomoć svojom moralnom i materijalnom pri- pomoći. Prvom ojačat će ugled i upliv hrvat- skog Sokolstva, a drugom stvorit će so uslovi, koji su neophodno potrebni za njegov daljni razvitak i za njegovu organizaciju. A nužno je ovom zgodom naglasiti i to, da će so već godine 1906. obdržavati u Hrvat- skoj I. slet hrvatskih te sveslavenskih sokol- skih društava, na koji će sigurno doći preko i hiljade naše slavenske sokolske braće, a koji će i po spojoj udesbi i po zahtjevima poznate hrvatske gostoljubivosti i želji iskrenog našeg bratskoga osjećaja trebati tolik novčani kapital, kolik samo cijeli hrvatski narod smoći može. Mislimo, da bi žalostno bilo po hrvatski narod, kada se dostojnim svesokolskim sletom ne samo ne bi mogao odužiti braći Cehom, Poljakom, Slovencem i Srbima za usrdni brat- ski primitak prigodom dosadanjih kod njih pri- regjenih svesokolskih sletova, nego kada bi morao i ovim načinom zaostati za njima — a to samo radi pomanjkanja novčanih sredstava, što ih cio hrvatski narod neosljetivom svojom požrtvovnosti vrlo lako smoći može. Kako ,Savez hvatskih Sokolskih društa- va“ prema svojim pravilima ne ima ni uteme- ljiteljnih, ni podupirajućih članova, nego može imati samo dobročinitelje, to bi bio u svome trudu i pregnuću osokoljen, u svome radu oja- čan, a u svojoj moralnoj vriednosti uzdignut, ako bi mogao i mnoge poznate dobročinitelje i požrtvovne podpomagalelje svih naših narod- nih institucija ubrojiti i megju svoje odlične dobročinitelje. U to ime prima se svaki i najmanji pri- nos sa zahvalnošću, a pošto ,Savezu“ već sada nastaju troškovi oko priprema za slet, vriedi i ovdje ona stara: ,Dva puta daje, tko odmah daje!“ Prinosi neka so šalju na blagajnika ,Sa- veza“ Josipa Hirta u Zagrebu, banka , Slavija“. Predsjedništvo »Saveza hrv. sokolskih društava“. Javna zahvala. — Časni g. Vinko Svilokos notar u mjestu darovao je, mjesto vijenca na lijes, prigodom smrti gospogje Jele ud. Jerić ovoj Javnoj dobrotvornosti kruna deset (K. 10) zato ovim veledušnom darovatelju srdačno za- hvaljiva. — Od Uprave Javne Dobrotvornosti. Ston, 1 siječnja 1906. Predsjednik: A. Gučić. Gradska kronika. Premještaj suda. Voda općinska i lelić. — Gospodin Jelić tiskao je kao prilog ,Dubrov- nika“ utok proti odluci općinske uprave, koju smo priopćili u prošlom broju. Tako nam je dao priliku, da se i mi osvrnemo na njegove razloge. Reklo bi se dapače, da on to baš traži te da utok nije ni namijenjen Zem. Odboru, jer ovaj nema što ni da presudi, kad g. Jelić sam priznaje sve svoje grijehe, nego upravljen javnosti, da ova .pojmi“ kako g. Jelić ima pravo, što se služio općinskom vodom bez do- pusta, što je promijenio cijev vodovoda i što se nije držao u gradnji kuće odobrenog nacrta. Na ovaj način krivnjom samoga g. Jelića stvar uzima drugi oblik, nego je imala spočet- ka. Općina naime ima sada da brani interese svo- je ne samo proti sudbenoj upravnoj vlasti, nego i proti pretensijama g. Jelića, koji misli da mu je slobodno prikratiti općinu nedozvoljenim načinom za stotinu kruna na godinu. Ovo po- stupanje treba da javnost najodrješitije osudi. G. Jelić je gragjanin kao i svi drugi; on nije ništa viši, što mu u džepu zvone srebrnjaci i zlatiši; njegovi intoresi su tako malo vrijedni prama interesima cijeloga grada, da možemo bez grižnje savjesti preći preko njih. Koga je briga, što on ima fjorin više ili manje ? Ali ako cijeni, da mu je slobodno skrbiti se za svoje interese, valjalo bi da to dopusti i općini dubrovačkoj, a da ne dira neoprezno u neke žice. Iz ovakova shvaćanja svojih interesa pro- izlazi i njegovo sasvim pogrješno shvaćanje po- ložaja općine prama pojedinim općinarima. G. Je- lić shvaća općinu kao stranku sebi ravnopravnu, a ne kao vlast, koja što radi radi u zaštitu in- teresa svijoh proti interesu samoga Jelića. Zato ne može da razumije, kako je to da općina može slati povjerenstvo na izvide i u nj birati ljude svoga povjerenja. Da presude, on bi htio ljude sasvim disinteresirano, a to nijesu ni načelnik ni prisjednici, ni vijećnici, ni oni koji su sada u vijeću, ni oni koji su bili, pa ni članovi po- vjerenstva nrosa a po gotovo ne općinski či- novnici. Nepristrane ljude treba tražiti po mi- šljenju Jelića samo megju — e. k. inžinirima. Jako dobro! — Ali g Jelić treba prije svega da se pobrine da za njegovu kuću pro- mijene gragjevni zakon. Njemu, kad je uspjelo da za inad cijelomu gragjanstvu sud bude pre- mješten na (Gradac, to ima bit jako lako. Dok se to ne dogodi, svjetujemo ga u vlastitom nje- govu interesu, da se drži onoga zakona, što sad vrijedi to ne dira u osinjak. Pojedine stavke utoka ne ćemo pretrosati, ali ne možemo ne žigosati način, kojim g. Jelić opravdava izmjenu cijevi na vodovodu. Koliko- god se on mučio, da dokaže, kako je imao pravo to učiniti, fakat ostaje uvijek to, da je on plaćao vodu prama cijevi od 2 om (do- tično od 26 mm, kako on tvrdi), a da je uži- vao vodu iz cijevi od 5 em (on tvrdi 82 mm), Tako je prištodio sebi nekoliko kruna na go- dinu. Prama toj činjenici spominjati korist, koju je od toga imala općina, jer je vodom bila op- skrbljenja ćesma na Gracu, i prikazivati se do- brotvorom susjedstva, i kad bi bilo istina, po- kazuje čudni nekakav cinizam. Ko hoće činiti dobro drugomu,, nego se popipa sam za špag, a neka se ne junači tugjom imovinom. Rijedak i skup posjet našem arhivu. — Naš arhiv posjetio je ovih božićnih praznika gosp. prof. Gelcich, ravnatelj trgovačko-nautičke akademije u Trstu. Taj posjet zapada državu 1200 Kruna na godinu. Gosp. Gelčić naime, ako ko ne zna, još je uvijek čuvar dubrovačkog arhiva, prem- da ga u Dubrovniku nema već 4 godine. U to ime on još uvijek prima 1200 Kr. na godinu, a osvane u Dubrovniku jedanput, ili najviše dvaput, da primi novac i tom prigodom otvori prozore u arhivu. Ako vlada hoće da gosp. Geleiehu daruje 1200 Kruna na godinu mogla bi svakako iza- brati drugi način, koji će tu milost bolje mas- skirati, a nije potreba, da za ljubav Gelciehu naš arhiv stoji cijelu godinu zatvoren. Čudan dubrovački novac. — Pripovijedaju nam, da se je u Italiji negdje našao čudan dubrovački novac, koji je jedan munizmatičar kupio za 1000 lira. Oblik mu je običnog dubrovačkog ,talara“, samo što mješte poprsja rektorova ima poprsje carice Marije Terezije. Prof. Rešetar mišljenja je, da je to fasifikat. Jedan nam znanac kaže, da je sličan novac vidio u Padovi nazad 50 godina. Sokolska ponoćnica. — Na staru godinu sa- zvao je ,Sokol* svoje prijatelje u Bondino ka- zalište, da se skupa povesele i dočekaju novu godinu. Bojali smo se, hoće li zabava uspjeti, jer znamo, da je stara godina dan, kad se u Dubrovniku rado ne izlazi iz kuće. Svak voli ostati doma u društvu prijatelja i svojte. Uz to je baš taj dan zapuhala bura, kako ne puše obično u Dubrovniku, a temperatura se je sni- zila tako, da je preko noći bilo do 5* ispod ništiće. To nije smetalo čeljad da dođu, a još ma- nje neumorne plesače, da u vrtlogu ,valcera“ zaborave jade stare godine. Plesalo se je do 4%, u jutro, a to dosta znači. Prije plesa bila je improvizirana male- na recimo akademija. Diletanti su prikazivali, Gundulić“ je pjevao. Svi zaslužuju pohvalu a najviše Sokol“ sa uspjelom živom slikom .Stara i nova godina“. Naša orhestra i ovom prigodom pokazala ša neočekivani napredak uzme li se u obzir krat- ko vrijeme što postoji. G. Krestin koji je teš- kom mukom osnovao ovu lijepu ustanovu po- kazao je što se može kad se hoće i kad imade ljubavi. Izvađao se tačno dosta mučni potpuri česko-moravskih narodnih pjesama, kojega kom- pozicija spada, među teže koncertne komade. Braći Česima g. I. Stolovskom i g. Janušeku, koji suse na bratskom pozivu radosno odazvali i kod oba nam koncerta kao prvi vijolini na u- sluzi bili, najljepše zahvaljujemo. Hrv. Pjev. Društvo ,,Gundulić“ ispjevalo je na novu godinu u erkvi Franjevaca prigodom zlat- ne mise O. Jakoba Jovića, Wittovu misa. Ču- jemo sa kompeteninih strana, da je izvedba nadmašila očekivanje. Pjevalo se sigurno, tačno, složno. Osobito se je dojimalo čuti na nekim mjestima pianissimo cijelog zbora bez pratnje organa. Novitet su za Dubrovnik bila i responso- ria na četiri glasa, koja je udesio učitelj pje- vanja g. Krestin prema jednoglasnom grego- rijanskom napjevu. Prevelika je zasluga g. Krestina, što se je odvažio i uspio sa dosta teškom kompozicijom, a osobito, kad se uzme u obzir, da je on diri- girao zborom Gundulića“, a ujedno i svirao na organu pratnju, koja je na nekim mjestima bila sasvim samostalna. Naša je želja, da ono krasno pjevanje ču- jemo još koji put. Reklo nam se sa strane u- prave ,Gundulića*, da će se možda pjevati ista misa u stonoj erkvi na 3 kralja, a sutri dan u crkvi Dominikanaca. Pripada li Dubrovnik Dalmaciji. — Ako uzme- mo Dalmaciju u onomu smislu, u kojemu su je Rimljani uzimali, tada dakako o tomu ne može da bude sumnje. Rimska Dalmacija protezala se je sve do Albanije, a prama istoku zahvatala je i dio današnje kraljevine Srbije, Kada su ge Hrvati doselili u ove zemlje, pojam Dalma- cija obuhvatao je samo gradove i otoke: Za- dar, Trogir, Spljet, Dubrovnik i Kotor, pa Krk, Osor i Rab. Ona je bila dio bizantinskog car- stva, a u Zadru je stolovao kao namjesnik car- ski strateg. Zalede ovih gradova zvala se je Hrvatska. U doba moći kraljeva hrvatskih pod Dalmacijom reklo bi se, da se nije razumjevalo ni Dabrovnik ni Boku Kotorsku. Dubrovnik se naime već dočepao svoje slobode, a to mu je omogućila odaljenost od središta hrvatske dr- žave;: Kotor naprotiv već je postao dio srpske države Nemanjića. Tako je trajalo po prilici sve do god. 1358, kad je Ljudevit I prisilio «