tuttu Mletke, da se odreknu naše obale. Znamenita je isprava, kojom se je tom prigodom utanačio odnošaj izmegju Dubrovnika i ugarsko-hrvat- skih kraljeva, gdje se kaže, da premda a tem- porg, cuius non ceastat memoria Dubrovnik nije potpadao pod ugarske kraljeve, ipak Dubrov- čani priznavaju njihovo pravo na grad (ad ius dictorum regum non diffiterentur debuisse per- timere). Od toga vremena sve do god. 1526. Dubrovnik se spominje u povoljama kao čest kraljevine Dalmacije. U to doba naime nestaje u Dalmaciji vlasti ugarskih kraljeva, a Dalma- cijom zavladaju dijelom Turci, a dijelom Mlečići. Mlečići su nazivali Dalmacijom primorje do Kleka. Odatle do Sutorine prostirala se je slo- boena republika Dubrovnik; a na jugu od Su- torine mletačka Boka Kotorska. Klek i Sutorina postale su turske god. 1718; kad ih je repu- blika dubrovačka poklonila osmanlijskom car- stvu, da se liši mletačkoga susjedstva. To po- traja sve do god: 1808. kad su Francuzi ukinuli repupliku dubrovačku te njezin teritorij skupa sa Bokom Kotorskom sjedinili sa ostalom Dal- macijom. bezobraznost. — Osvanuo nam je u Dubrovniku jedan svećenik, izaslanik jednog njemačkog društva za škole, da kupi novac. Mi se ne čudimo, da on ne razumije, koja je to bezobraznost, ali čudimo se kako politička vlast dozvoljava ovakove stvari. Sakupljati novac u opće ne smije se bez dozvole Namjesništva, a kad ga vidimo, gdje nekažnjeno i nesmetano šeta po Dalmaciji, moramo zaključiti, da on tu dozvolu ima. To je žalosno. Politička vlast mo- rala bi imati malo više obzira na čustva zemlje. Prenos mrtvačkijeh ostanaka pok. Ivana Stoja- noviće, — U utornik su bile prenesene iz groba svećenićke kongregacije mrtvi ostanci pok. kan. D. Ivana Stojanovića u grob, koji je milim po- kojnicima odredio pijetet političkih prijatelja. U svoje doba o ovomu se prijenosu dosta govorilo. Nepažnjom bio je prenesen lijes jed- nog klerika u mjesto lijesa pok. Stojanovića. U prvi mah promislilo se, da je to naumice uči- njeno, te je trebalo da progje nekoliko vremena da se stvar uredi. U jednom su grobu sada, što još ostaje od tijela dvaju prijatelja: Antuna Fabrisa i Ivana Stojanovića. Počivali u miru! Nepravedni napadaj. (Iz Zupe). — Pod na- slovom ,Naša Župa“ ima podlistak u ,Pravoj a“ MK. + ka kk. u vrijeđa nas i omalovažuje. Pisac rečenog član- ka ne poznaje naš život kad nas prestavlja onako. , Ako je hrvatski narod elik konserva- tivac, a ono u tome nadmašuju ga svakako župljani“. — Ovo nije istina. — Župljani n. p. nazad 30 g. imali su perčin, nosili opanke, odi- jelo od sukna. Danas nema tog: : |, ++ vako- lika maldane odjevena su alla franka. Baš su Župljani sve protivno nego pisac veli. Pa i žene su sve odjelo preinačile. Prije je bilo dr- venih ožica, plitica i t. d. a danas kao i u gra- dana. Nazad malo godina za pokućstvo nije se snalo, a danas tko ga nema? Toliko smo napredovali u civilizaciji, da je naši stari proklinja jer danas više 90% se troši, ne- go nazad 80 godina, a to vrio dobro znadu stari susjedi pisca. A koji je drugi kraj u Dalmaciji tako ostavio svoje stare običaje? U čemu su napredovali? Gdje u Dalmaciji — premda je isto podneblje — imado jedno samo selo, da kako u nas imade u svakoj kući vina, ulja, duhana, povrća, žita, voća, zeleni, mlijeka, svinjetine, jaja, letušća i t. d. Je li ovako bilo nazad 80 godina, da se može kazati: ,Zirpljanin plete lonac, ko i otac, dapače je i to zaboravio". Nije doista. Dakle nijesmo konservativci. Nazad 30 g. koliko Župljana imali su svoju vlastitu kuću i zemlju? Tek 5%. A danas imadu 90%. Pa zar jo ovo konservatizam i plestit lonac ko i otac? U tako kratko vrijemo, veliki je napre- dak u svakome smislu. A što nije bolje, krivi su drugi i vlada. »Zupljani, nikada ne shvatiše, niti su umjeli crpiti veliku korist iz uloge, da opskr- bljuju grad“. Ovakovo pisanje ne može po- teći nego od čovjeka, koji ne poznade našu lost i sadašnjost. Kazali smo već gori, da Župljani proizvode, što ni jedan marod n Dal- maciji, a pisao nek nam kaže taj napredniji seljački narod, ako ga ima. Ako produkcija nije veća, tomo je kriva vlada, jer nigda ništa nije za nas učinila u pogledu poljodjelstva. | ono što imademo, imademo gahvaliti sami sebi, Voda, o kojim govori pisae, nema: imade tek u ljet- no doba, sa živo i salatu, a u mnogim selima ni toga. Doduše moglo bi se imati na mno- go mjesta, ali za to treba novaca, a vlada ne da ni za prešnije stvari. — Trgovina su marvom, 0 kojoj govori, propala je, ne, jer Zupljani ne imadu duha, već radi drugih okol- nosti. Okupacija i želježnica, otvorili su vrata drugim, a preko našeg tržišta već se ne op- skrbljuju. — Govoreći o ekonomiji, pisae po- oim ko Wetšzeae MESS SE o xojeii — No Ziadio U ime čega — činje sa Hercegovinom, pa se vraću opet na našu Župu, te žali, da naš seljak, ne radi isto, kao bugarski i česki. — Pitamo, na koji način? Onamo polja i ravnine, a u nas mali obješeni doci. Osim toga mekša je zemlja njihova, pa mogu upotrebiti ralo, mašine i lo- komotive, što u nas nije moguće radi više uzroka. Najprije nemamo dovoljne hrane za volove i konje, pa izije konja trava, a u našoj zemlji konj no može da ore — kušali smo. — Našu zemlju mora se duboko kopati, a gnjojiti svake godine. Mi sijemo dva puta na godinu na istom mjestu, a u Českoj i_ Bugarskoj, nakon 2-83 godine, a gnjoja ne treba. Našu zemlju, ako že- limo da rodi, treba kopati duboko, najmanje 50 cent, au Českoj dosta je 20 cent. Treba najma- nje gnjojiti jedanput na godinu. — Glavni uzroci iseljivanja jesu nestašica dobre zemlje koja bi mogla isplaćivati radnju u mjeri prema po- trobama sadašnim. Zahtjevi su narasli uz civi- lizaciju, a zemlja manje plodna. Doduše poljo- djelstvo bi moglo biti dosta bolje, ali tome vlada je kriva, koja težaku nameće poreze, a ne po- maže mu, niti ga podučava. ,Konservativizam kojega se već dotakosmo, daleko je potisnuo na- šega župljanina, te on i ako vidi koji mođerni alat, i ako čuje o amerikanskoj lozi 0 sađenju voća i t. d., sve to gleda s nepovjerenjem“. Ima zato i odviše razloga: eno vam pokušaja amoerikanskom lozom: od 10) loza uspijele su 5. Pa kako hoćete da narod ima povjerenja? — Drugi put ostalo. Župljani. Zašto su Francuzi zapremili Dubrovnik. — Dr. Mihailo Gavrilović sakupio je iz pariškog ar- hiva spise, koje se odnose na propast dubro- vačke republike. Po uputama, koje je dobio francuski opravnik poslova Raymond iz Pariza, krivili su Dubrovčane, da posrestvom njihovim, Rusi stoje u svezi sa srpskim ustašama. Pota- nje o toru ima u uputama, poslanim iz Pariza Rulfinu, opravniku posala u Carigradu. Fran- cuzi htjeli su zapriječiti, da Rusi osvoje Du- brovnik te tako zaustaviti daljnje prodiranje Rusa k jadranskom moru, a dobro im je došla neodlučnost senata dubrovačkoga koji nije znao na koju će so stranu prikloniti. On je naime dopustio jednom engleskom agentu da doplovi u Dubrovnik pod stijegom sv. Vlaha te prede na bosansko zemljište i potiče tamo narod proti Turcima. Osim toga potpisao je ugovor s Ru- sima. Tako je došlo do okupacije Dubrovnika god. 1806. Ta je morala biti provizorna te su Francuzi imali isprazniti Dubrovnik isti čas, kad Rusi isprazne Boku Kotorsku i jonske oto- ke. To je bilo uglavljeno i u miru izmegju Ru- sije i Francuske u julu 1806. Francuska je imala zadržati samo Ston, ali kako u Petro- građu nije htio dvor da potvrdi ovaj ugovor, francuska je vlada i na dalje pridržala svoju vojničku posadu u Dubrovniku, a 31-og ja- nuara 1808. bi pročitana naredba francuskog vojničkog zapovjedništva u Dalmaciji, kojom se dubrovačka vlada i senat ukida, a francuski konsul Bruer imenuje provizornim načelnikom uprave Dubrovnika i okolice. iz Žup*. (Buice). — Već imade mnogo go- dina da vapimo i molimo ,milostivu“, da nam uredi buice u ,Makošam“, ,Grbavcu“, , Lapa- činam* i ,Buićima“ pa uzalud. Doduše nešto su učinili u Makošam, ali nijesu svršili pa malo je koristi od one radnje. Rečene buice prijete ne samo ponijeti nekoliko kilometara zemlje već i stotina kuća, ako so ne urede, a to bi bila prava grehota, jer sada se mogu urediti sa re- lativno malim troškom, a kasnije će biti težo, jer prosjeline napreduju. Molimo ,milostivu“ da ne bude gluha na ovaj pravedni vapaj, jer ako jednom privatniku — grofu Cabogi mogla je uregjivati sa fondom od poljskih poboljšica njegovu tvornicu, mislimo da mi zaslužujemo tisuću puta veću marnost u pogledu potpore. Žudimo vam, gospodine Urodniče, srećnu novu godinu i zahvaljimo Vam na uslugama, koje ste mam izvolili učiniti tjekom prošaste dodine ti- skajući veledušno naše molbe. Pomorski tenenti. — Pred ispitnim povje- renstvom kod lučkog ureda u Trstu položili su ovih dana ispit pomorskog tenenta gg. Tadija llić pok. Antuna i Romano Šimac pok. Ivana oba iz Dubrovnika. Sjednica Podružnice družbe S. Čirila i Metoda. Podružnica Družbe S. Čirila i Metoda, držati će u ponedjenik 8 o. mj. u prostorijama Hrvat- ske Čitaonice“ na 7 sati u večer svoju redovitu glavnu skupštinu. Na dnevnom redu: 1) iskaz članarine za g. 1905. 2) izbor upra- ve. 3) eventualija. Iz .Sokola“, — Na lutriji prigodom sokol- ske ponoćnice izvučeni su a ne pridignuti još slije 'eći brojevi: žuta serija b., 45. modra b. 57. bijela b. 88. ružičasta b. 97. Darovi mogu se do- biti u dućanu društvenog vogje br. R. Krasovca. Novi kapelnik Hrv. Općinsko Glazbe“. — Mješte g. R. Krestina, koji ovih dana odlazi mjesto kapelnika u Požegu, preuzeo je kapel- ništvo naše glazbe g. R. Rosskam, dosadašnji ka- pelnik općinske glazbe u Metkoviću. Hvale nam ga kao vrsnu silu a mi ga preporučamo općinstvu za privatno podučavanje osobito u violinu i glasoviru. G. Krestinu, koji je podigao našu glazbu a osobito naše pjevačko društvo ,,Gundulić“, želimo na odlasku svaku sreću. ,Mrvatski Sokol“ osnovao je u ovo zadnje doba i svoju knjižnicu i tim opet pokazao ko- liko mu je ne samo do tjelesnog nego i do du- ševnog jačanja svojih članova. Znajući na koju je simpatiju ovo naše društvo naišlo u gragjan- stvu, uvjereni smo, da ćo u njemu naći i pod- pore za ovo novo poduzeće pa već danas bilje- žimo prve doprinose, što će mo i u buduće rado donositi. G. Kosto Hoppe darovao je 10 kruna; g-gjica Nike Balarin 9 knjiga; g.gjica Anka N. 1 knjigu; gg. Dr. Milorad Medini 10 knjiga, L. Leontić 6 knjiga, Tomislav Novak 6 knjiga. Knjige prima G. Mato Obradović i g. M. Mirošević-Sorgo. Nesreća. — U ponedjenjk u veče neki domo- branac posrnuo je — valjda na komadima — leda pred Amerlingovom česmom na Poljani. Udrio se tako nesretno, da je izdahao u nekoliko ča- saka, dok su ga prenosili do vojničke straže. Iz Župe. (Vlada i cijena ulja). — Kako smo već u pregjašnjem broju kazali, mi prepi- sujemo isključivo vladi nisku cijenu našem ulju, jer ne samo vlada je dopustila ulaz pamučnog ulja, već nije podučavala narod, |kako se pravi ulje. Nje putujući učitelji krvava su ironija — drže govore jedan ili nijedan put na godinu, živu u gradovima 350 dana u godini, potežu masnu plaću, dopišivaju sa milostivom — eto njihova uspiješna rada! — Ovih dana čitali smo u listovima, da su u Italiji slijedeće ci- jene ulja: Toscana I- < ++ tt. > franaka 175 Kvinto Lado di a 120 Torano 1+ < -<..2.<>*. e 140 ., NE SE 36 : 108. Za gorijeti WEE A0 s a # A u nas? U Dubrovniku najfinija vrsta K. 58 kvinto! Kako naša milostiva može oprav- dati ovo užasno zanomarenje? Pa još kaže, da je Dalmacija pasivna zemlja? Šta ona plodi nego vino i ulje; pa kako se je postupalo sa ovim našim produktima? Ona ima riječ. Zupljani. Javna Dobrotvornost. — Kao znak najdublje harnosti, da počaste uspomenu blagopokojnoga Nikole Uzzovich-a podijeliše ,Pučkoj kuhifi“ Pavo i Niko Vlaha Matijevića + + + kruna 500 Marija Gracić Božova < <. + + + * > 2. g. Antun Linardović« ++ **/*. > 50 g. Ano ud. Uzgovich + < + + + o. 20 g. Kate ud. Ercegović + < < + /* > 20 g. Ane Marinović + < < + + + * * 4 20 gg. Elka i Rajmondo DeGiulli . +. 90 izgledno. — Za fond bolesnih radnika ,Hr- vatske Radničke Zadruge“ sakupilo se u vese- lom društvu K. 12 i 50 para. — Gosp. Vicko Lisičar dušobrižnik u Maranoviću (Mljet) mje- sto čestitaka znancima i prijateljima na Božić i novu godinu, udijelio je u isti fond K. 5. — g. Alfred Mandolfo priložio K. 5 za oprost ši- ljauja i odgovaranja čestitkam za mlado ljeto.— Prigodom smrti g. Kate ud. Suhor, obitelj Krista Kurajice K. 2 — x. y. 6 da se nauči za buduća imati pameti u ozbiljnijem poslima pri- ložio je na nagovor onoga, koji ga je opametio K. 1. — Sakupilo se/na staru i novu godinu preko igre od Tombole K 148%. Uprava svim darovateljima najtoplije zahvaljiva. — g. Dragutin Radosavljević veleposjednik iz slav. Broda, darovao jo 10 K. ,Sokolu* za družbu sv. Ćirila i Metoda. — g. Gjuro Rašica u fond ,Sokola* 6 K., na čemu uprava naj- toplije blagodari. Pohvalno. — Prigodom smrti gosp. Nika Uzzovicha udijeliše mjesnom dječjem zakloništu 'gg. Ana ud. Matijević “K. 10, Raimondo Negri- ni K 20, Antun Gjuratić K_4; a prigodom smrti Stanislave ud. Mustahinić obitelj Babić K 6. — Prigodom smrti Kate ud. Suhor, udi- jelila jo na korist jubilarne zaklade za početnike u pomorstvu, obitelj gosp. Vieka Svilokosa svotu od K 20. Advokatska kancelarija Dra S. Mandolfa u kojoj radi Dr. Andro Svilokos prenešena je u kaću gosp. Orepića na Poljani, gdje je prije bila kancelari- ja D.ra B. Podića 1 Dura N Svilocosst. SVILA ZA PLESOVE 60 novč. zajebo po St zadnje novosti. alje se u kuću plaćenom ca- rinom. i uzornik , Tvorničar svile Henneberg. Poor: KATraRIMA disaćih organa, kašlju, nahladama promuklosti drugim grlenim bolestima sa strane liječnika upotrebljava se uspjehom 18E sama ili pomiješana sa vrućim mlijekom. Dje- tuje blagotvorno, osvježujuće i utažujuće, poma- ga odijelje sluza, te je najbolje prokušano sredstvo u ovakovim slučajevima. Dobar kućal lijek. Izmegju kućnih ljekova, koje se običava upotrebljavati kao mazala, koja ublažuju i dižu bol prehlade i t. d., zauzimlje prvo mjesto Liniment Capsicl comp. sa sidrom“ (naknada za ,Afiker-Puin- Expeller“), koji se spravlja u radionici Richterove lje- karne u Pragu. Cijena je niska: 80 para, K 140 i K 2— boca; svaka je boca u elegantnoj kutiji i raspoznaje se po poznatom sidru. Književnost. Josip Onyszkiewitz: Slike iz dubrovačke prošlosti I. sv. Dub. 1905. Neke su od ovih ertica bile štampane i u podlisku ,C. H.* Isti je razlog, što smo ih onda tiskali i što danas hvalimo namjeru piščevu. On hoće da popularizuje po- znavanje dubrovačke prošlosti, pa zato ja oda- brao oblik pripovijesti. To svak rado čita i ra- zumije, a učene rasprave spavaju u biblioteka- ma, dok se nađe kogod, da ih priopći narodu u zanimivijem obliku. Građu je za ertice g. Josip Onyskiewitz di- jelom uzeo iz već štampanih djela, a dijelom se je potrudio sam, da je nađe u arhivima. U prvu vrstu spadaju prve tri slike, koje su izrađene po podacima iz drž. arhiva, koje je Jireček priop- ćio u Arhivu za slavensku filologiju. Tu se spo- minju vratolomije naših pjesnika Šiška Menče- tića i Elija Lampridija Cerve. Za druge je upo- trebio pisac razne statute bratovština pa biskup- ski arhiv, kojega je žnamenitost za poznavanje dubrovačke starine tek u najnovije doba otkrio dn. Niko Đivanović. Toga su izvora ertice , Čiji su dinari“, i ,Vještica“. Osobito smo zahvalni zbog ove zadnje. To je lijep prilog za pozna- vanje dubrovačkog života i praznovjerja u pro- stom puku. Ne ćemo kazat, da g. Onyszkiewitz savr- šeno pripovijeda, gdjegod će mu se biti potkrala i koja pogrješka u tumačenju isprava i pojedi- nih riječi, ali ipak bismo hotjeli, da ovakovih knjiga bude više. One više koriste, nego koje- kakve druge ludorije, koje sada nazivlju pučkom literaturom. Javna Zahvala. Svakomu tko je nastojao, da ma bilo kojim načinom ublaži mi tešku tugu pri- godom smrti moje mile majke STANE ovim načinom izrazujem moju duboku harnost. Gosp. Dr. B. Martecehini, koji je na- stojao da bolesnicu izbavi čelusti smrti, te Vel. gg. Don Ivu kan. Fabrisu, O. I, Uaru, O. A. Bačiću i Dum Miru Taleranu, koji su pokojnici podali utjehe kršćanske vjere, neka je od Boga plata, a moja velika hvala. . U Dubrovniku, na 28 decembra 1905. Motun Mostahinić za se i svoje. i ZAHVALA. Svim gg. prestavnicima Vlasti, Ureda, Korporacija, Zavoda, Društava i privat- nim ličnostima, koji su na onako sjajan način pokazali svoje saučešće našoj žalo- sti prigodom smrti mojeg nezaboravnog pokojneg muža Nikole Uzzovicha presjednika mjesne Dubrova? ke Trgovačke Banke ili nami utjehe pružili, izjavljujem svoju najdublju zahvalnost. Dubrovnik, 31 Doećembra 1905. Marija udova Uzzovich Gracić za sebe i svojtu.