Br. 4.

U DUBROVNIKU 25. Januara 1906.

Godina XVI.

 

 UATEMA

NRVATSKA

 

Cijena je listu unaprijeda ; za Dubrovnik sa do
: na godinu 10 kruni, na po godine

štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- |

šasto polugodište.

našanjem w kuću; za Austro-Ugarsku,

Bosnu i
5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po-

 

Pojedini broj 20 para.

puta tiskaju po pi

 

i Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske" u Dubrovniku
Za izjave, priopćena, zahvale plaća se ara. ]
j ogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalja se Uredništvu. Rukogisi se ne vra-

je su utužljivi
g

para po retku, & za oglase 20 pi i koji se više

Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. i

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo

DeGiulli.

Izlazi svakog Cetvrtka.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gricića i dr.

 

Poslije sjednice vijeća.

U umjeću izvrtanja i izmišljanja zadnji
broj ,Prave“ dostigao je vrhunac, eda bi
tako, kad me može razlozima, zapriječila, da
se ustanove zadarskog ugovora ne izvrše u
Dubrovniku.

Ova taktika kaže najbolje, kako smo
imali pravo. Mi dakle možemo biti zadovoljni
i mirne duše izvršiti ono, što nam dužnost
i uvjerenje nalaže. ,Hrvatsku Stranku“ u
Dubrovniku ne može odvratiti od toga ni
oblijetanje oko vijećnika, ni klevetanje, ni
prijetnje. Ona stoji nepomična na mjestu, koje
joj označilo vodstvo strunke, uvijek spremna
da ne dopusti ništa, što bi moglo pobuditi
sumnju, da Dubrovnik nije u redovima na-
rodne vojske, već hoće da se odijeli od ostale
pokrajine.

Pogledajmo samo, kako je čitava Dal-
macija prigrlila misao narodnog izmirenja i
pristala uz sporazum sa Srbima. U Kotoru Srbi
i Hrvati kao rogjena braća, u Vrlici se uz
srpski vije na općini i hrvatski stijeg. Pre-
pirke su po novinama zamukle; svijem kao
da je odlanulo od teške more, koja im je
grudi gniječila. A ipak mir nije potpun. Iz
Dabrovnika, Gundulićeva grada, širile se vi-
jesti, koje su mnoge uznemirile. Reakcija
ovdje htjela je da kuša zadnju sreću, zaigra
zadnju kartu.

Posljedica u slučaju uspjeha, bila bi ta,
da bi se Dubrovnik odijelio od ostale Dal-
macije. Hrvati bi dubrovački ponovili onu
pogrješku, zbog koje su toliko Srbima prigo-
varali. Takov bi raskol komu možda dobro
došao, ali ,Hrvatska Stranka“ dužna je bila
to da prepriječi. Dubrovnik morao je da
ostane. vjerau narodnoj misli i sam sebi. Na
njega nije smio pasti prikor, da je iz zlo
shvaćenih lokalnih obzira batalio obzire prama
cijelomu narodu.

Ova je svrha lebdjela Hrvatskoj Stranci“
u Dubrovniku, kad je pregla, da ispuni oče-
kivanja cijele Dalmacije i naroda. Njezinoj
ustrajnosti i volji treba zahvaliti, da iz Du-
brovnika sada leti vijest mira po hrvatskim
krajevima.

Kad nije mogla  zapriječiti uspjeha,
Prava“ hoće da u sporazum uštroa otrov:
»Nego ipak nek se Srbi vele ne raduju. Ona
ista gospoda, koja će im izvjesiti njihovu
zastavu, dali su im u ovom poslu moralnu
ćušku, koju ne bi smjela trpjeti nikakva po-
štena stranka. Što će se ma općini dubro-
vačkoj razviti srpska zastava, to nije plod
nikakva uvjerenja, već intriga.«

Ovakovo pisanje, koliko pokazuje zlobe,
toliko i djetinjarije. Trebalo bi da Srbi ne
vide postupanje i djela , Hrvatske Stran-
ke“ u Dubrovniku, da bi mogli vjero-
vati u kojekakve podvale, koje se ovih dana
naumice šire. A da nije drugo, dosta im je
pročitati =, Prava Crvenu Hrvatsku“, koja
bezočnom iskrenošću priznaje svoje intrige.
Ljudi, koji su tarili preko ,H. K.“ u svijet
toliko izmišljotina, da ih nije vrijedno ni
ispravljati; koji su, da se osiguraju, kušali
lažima izmatati obećanja od ljudi, za koje su
anali da pripadaju drugoj stranci; koji su na

om sastanku izjavili na usta svoga
predsjednika, da oni n+ mogu glasovati, ali
da će se ograničiti, da stanovište obrazlože,

a kasnije preko svoga lista izvrću riječi na-
čelnikove, izrečene u toj prigodi, samo da
im mogu dali odijozno značenje, koje bi im
trebovalo; ljudi, koji zamjeraju, što čovjek
žrtvuje svoje impresije disciplini stranke —
takovi ljudi ne bi smjeli govoriti o poštenju.
Oni sami sebe izopćuju iz društva poštenih
stranaka.

Poregjujuć pisanje prečasnog kan. An-
tuna Liepopili, koji u zadnjoj ,P. C. H.
kaže, da je ,Hrvatska Stranka“ dužna, da
obvezu, kojom se zavezala, i izvrši, i njegovu
izjava u pouzdanom sastanku, sazvanom od
načelnika, sa pisanjem ,P. C. H:“, reklo bi
se da i s pravaške strane ima ljudi, koji bi
se htjeli držati granica političke pristojnosti.
Ali poslije onoga, što smo doživjeli, takove
izjave postaju smiješne. Odgovornost pada na
svijeh bez razlike: i one, koji su jedva do-
čekali prigodu, da iskale svoj: skriveni jed,
i one, koji su im to dopustili.

U svemu ovomu možda je najgore,
to, što se ovakova politika tjera tobože u
ime puka. Lijep bi zaista bio taj puk, kad bi
ga se imalo suditi po njegovu organu“!
Ali on takav nije, u puku dubrovačkom
još uvijek kuca srce za sve ono, što je ple-
menito. Poslovičnu pitominu Dubrovnika ne
mogu omrčiti provale strasti, kakvih smo eto
vidjeli. U načinu, kojim ih je Dubrovnik
znao pogušiti, ona se još ljepše sjaji.

Dvije riječi ,Hrv. Dnevniku“.

Sarajevski dnevnik ,za interese bosansko-
hercegovačkih Hrvata“, osvrnuo se je u dva
broja na ono, što smo kazali o njegovoj pojavi.
Na naš upit: ,smije li list, koji kaže da je ute-
meljen za širenje hrvatske svijesti braniti ka-
toličku vjeru, a ostale samo poštovati,“ odgovara
drugim upitom: smije li list, osnovan lih za
interese hrvatstva u južnoj Dalmaciji, osnovan
većinom od svećenstva, i od njega dugo i dugo
podržavan, smije li ,Crvena Hrvatska“ grditi
katoličku vjeru, vrijeđati katolička čuvstva svo-
jih čitatelja, pobijati njezinu nauku, kao što te-
meljito  dokazaše u svojoj predstavci na Dr.
Čingriju starijega kaptol i svećenstvo dubro-
vačko?*

Dopustit će nam ,Hrv. Dnevnik“, da ovako
pitati ne znači odgovarati, ali ćemo se mi ipak
zadovoljiti i ovakim odgovorom, jer baš on
dokazuje, da smo potpuno imali pravo, kad
smo gornji upit upravili. ,Hrv. Dnevnik“ ovim
naime kaže, što razumije pod riječima: ,branit
katoličku vjeru“; on se identifikuje sa tužbama
dubrovačkoga svećenstva na naše pisanje; a
javnost te tužbe krstila je već onim, što zbilja
jesu: klerikalnim pretensijama. Crvena Hr-
vatska“ nije nikada napadala ničiju vjeru; njoj
je svačije vjersko osvjedočenje takova svetinja,
da se u nju ne smije dirati. Ona je samo osu-
divala  nerodoljubno nastojanje jednog dijela
hrvatskog svećenstva, da hrvatsku politiku
uharače Beču i Rimu. To je izazvalo na nju po-
znatu hajku, ali to nju ne smeta, da ide dalje
svojim putem ne obazirući se ni desno ni lijevo.
Za to ona i osuđuje politiku, koju .Hrv. Dnev-
nik* zastupa, jer u njoj nazire pogibelj za svoj
narod, vrelo neprestanih sukoba.

Hrv. D.“ pozivlje nas neka kažemo gdje i
kada su rekli, da su oni proti ravnopravnosti i slo-
bodi vjerskog uvjerenja. Njegov je zadatak, što
so vjere tiče zagovarati najživlje potpunu vjersku
slobodu, slobodu odozgo i odozdo. — Ovakovoj
izjavi mi bi se od srca radovali, kad bi njoj
odgovaralo djelovanje ,Hrv. Dnevnika“, ali u to
sumnjamo, a naše sumnje opravdava već to,
što ,Hrv. Dnevnik* kaže, da će braniti kato-

 

ličku vjeru, jer mjoj pripada većina Hrvata.
U tim se riječima krije identifikovanje hrvatstva
katoličanstvom, a to je ono, što moramo osu-

dru, jer stvara jaz između pripadnika jedne
i druge vjere u istom narodu.

>.Crvena“ osnovana na programu hrvat-
skoga ekskluzivizma u hrvatskim zemljama,
još nam spočitava taj ekskluzivizam.« ,Cr-
vena“ prije svega nije bila osnovana na pro-
gramu hrvatskog ekskluzivizma, nego proti
srpskom ekskluzivizmu; nu i kad bi bilo onako
kako .Dnevnik“ kaže, vremena se mnijenjaju,
a s njima i prilike. Iz toga, što smo se mi je-
dnom u Dubrovniku borili proti Srbima, ne sli-
jedi, da se uvijek moramo boriti proti njima.
Jer tada bi borba bila svrha, a borba može biti
samo sredstvo, da se nešto postigne, pa_kad se
to postigne, upravi rad na drugo.

>Gospoda oko .Crvene“ u svojoj neobuz-
danoj mržnji na sve, što je katoličko, radije bi
da propade cijeli hrvatski narod, nego da pri-
znadu i najmanju zaslugu jednom katoličkom
biskupu«. — Naše pisanje sigurno nije moglo
dati povoda Dnevniku“, da se ovako izrazi.
Strossmayeru mi smo uvijeke odavali ono po-
čitanje, koji pristoji veleumu, a i u-sadašnjim
prilikama, premda nemamo vele uzroka hvali-
ti se, sa narodnog gledišta, s našim biskupima,
ipak znamo razlikovati. Tu skoro izrazili smo
naše štovanje biskupu Uccellini i cijelom sve-
ćenstvu kotorskom, što su znali ne podleći in-
trigama fra Cherubina Šegvića i Mahovtza. Ako
naprotiv nadbiskupa Stadlera korimo, krivica je
njegova, 4 ne naša.

x+
Antun Radić i ,Prava Crv. Hrv.“

Ko je Antun Radić, čitaocima jo već po-
znato. On i njegov brat Stjepan Radić dosljedni
su samo u nedosljednosti. Inače pišu i govore,
kako im ido u račun.

Kad im se je bilo igrati opozicionalstva,
bili su veliki prijatelji Srba. Nije bilo prilike,
da'ne bi istakli jedinstvo naroda hrvatskoga
ili srpskoga. Za Franka i .čiste“ imali su samo
riječi prezira.

Sada je drukčije. U pobijanju riječke re-
solucije oni su se našli skupa sa Frankom i
'Towmašićem, a kako ih prošlost ipak barem u
toliko veže, što ne mogu zanijekati ono, što su
na sva usta pripovijedali, trebalo je naći načina
da se iz škripca izvuku. Za to oni sada na vas
glas viču, da pristupom banovinskih Srba u
koaliciju i zadarskim ugovorom nije riješen spor
i razdor među Srbima i Hrvatima. To je — po
njihovu kazivanju — varka, prvo za to, što je
većina Srba u banskoj Hrvatskoj još i danas
uz stare mađarone. Srbi i Hrvati složili su se
u mađaronskoj politici, a tim nije nestalo spora.
Prava dika bila bi tek onda, kad bi se i Hrvati
i Srbi u Hrvatskoj složili za slobodnu hrvatsku
dižavu.

Ne bismo se na ovo tumačenje ni osvr-
tali, kad ,P. C. H.“ ne bi kušala pobijati na-
šega načelnika Dr. Pera Čingrije sa jednim
Antunom Radićgm. Načelnik je naime kazao,
da je u ovomu času sloga sa Srbima prijeka
potreba zbog položaja, u komu se sada nalazi-
mo, a .P. C. H.* to nazivlje frazom, koja je
nastala iz nepoznavanja odnošaja u Banovini.
.Dr. Antun Radić pozna dobro prilike u Ba-
novini i tamošnje srpske stranke, pa on tvrdi
da je prosta varka, štogod se govori o po-
moći, koju bi Srbi htjeli i mogli pružiti hr-
vatskoj stvari. Radića neće niko obijediti da
je protivnik Srba, pa je za to njegova izjava
značajnija, a svi ti široki vidici, koji bi htjeli
opravdati novi pravac nijesu drugo ništa nego
prah u oči da se'i dalje pod novim obrazinama
tjera advokatska protupučka politika.“

Ovakovo bi razloženje — naravski, kad
se odbiju uvrijede i podmetanja -- moglo vri-
jediti samo onda, kad bi Antun Radić, na ko-
ga se ,P. C. H.* pozivlje bio nepristrani sudija

 

prilika u Banovini. Ali on to nije, njegovo pi-

 

sanje, tako je prozirno, kako je prozirno i pisa-
nje njegove drugarice ,P. C. H.“, pa bi u naj-
boljem slučaju moglo vrijediti onoliko, koliko bi
vrijedilo “kazivatije onoga, koji bi tvrdio, da su:
svi Srbi u Banovini pristali u% koaliciju.

To bi dakako bilo željeti, ali žalibože zna-
mo da nije. Među banovinskim Srbima ima ih
dosta, koji su još uvijek s mađaronima. To je
činjenica, koju neće niko poreći, ali ona nije do-
kaz onomu, što ,,P. C. H.* tvrdi. Kad se nai-
me odnošaji između Srba i. Hrvata u Banovini
i u Dalmaciji ne bi uredili tako, da ne bude
više uzroka svakidašnjem prepiranju, onda mi
proti sei ne bismo imali samo Srbe madarone,
nego sve Srbe, kako smo ih i do nedavno i-
mali. To bi znatno otešćalo položaj Hrvata u
današnjoj krizi, a zadaća je svakog misaonog
političara, da tomu doskoči.

ORLDCAT

Carinski rat imeđu Srbije i Austrije.

Najnovija je vijest, da su prekinuti svaki
trgovački pregozori između Srbije i Austrije.
Usljed toga će srpska vlada još danas) požvati
svoje delegate, da se vrate iz Beča. Kako se je
ova vijest dojmila Srbije svjedoči brzojav iz
Beograda, da su na glas o šikaniranju srpskog
izvoza sa strane Austro-Ugarske, beogradski ma-
nifakturni trgovci anulirali sve naručbe učinjene
u Austro-Ugarskoj te da se među beogradskim
trgovcima vodi agitacija da se transitnoj robi,
koja iz Austro-Ugarske prolazi kroz Srbiju, na
granici prave poteškoće. Srpsko činovništvo —
javlja se dalje — kani pitanje carinske unije
s Bugarskom učiniti narodno-političkim pita-
njem te u slučaju zatvora granice, staviti na
raspoloženje vladi polovicu svoje plate.

Tjerajući lisicu istjerala je Austrija vuka.
Ona je htjela, da Srbiju učini ekonomski sa-
svim ovisnom o sebi. Posljedica je takova na-
stojanja, da je ono sve stanovnike Srbije složi-
lo u oporbu. Bečka je vlada na taj način pro-
igrala simpatije, koje je kod nekog dijela Srba
znala steći, služeći se u tomu često puta sred-
stvima, koja kasnije moraju dovesti do pri-
jeloma. :

Politiku Austro-Ugarske u Srbiji najbolje
označuju spletke bečke diplomacije, kojima ona
hoće da osujeti srpsko-bugarsku carinsku uni-
ju. Kako javlja beogradska ,Politika“, Srbija je
posuta austrijskim agentima. Nedavno su u
Sofiji uhvaćena pisma pukovnika Mašina, u ko-
jima su kao bajagi poziva bugarske oficire da
zbace kneza Ferdinanda i proglase kralja Petra
za kneza Bugarske. U Sofiji su se zvanični kru-
govi zbog tih pisama dosta uzrujali, no brzo
im se dala prilika, da se uvjere, da su sva ta
pisma i proklamacije ordinarni falsifikat.

Borba koja je sada nastala između Srbije
i Austrije, pravi je carinarski rat, ali u taj rat
ide Srbija svijesna svoga narodnog i državnog
dostojanstva, a u Austriji je većina pučanstva
osvjedočena, da je po zemlju šteta, a da ga je
samo izazvala bezobzirnost i nesposobnost.

Srbi imadu pravo u ovome času gahtije-
vati, da se austrijski Slaveni opru njemačkoj
bahatosti. Simpatija. kojom slavenska štampa u
Austriji prati njihovu borbu za njih je dobar
,omen“, a što je još značajnije, nastojanje Srbi-
je, da se ekonomski osovi na noge, shvaćaju i
razumijevaju i u Budimpešti, Franjo Košut pi-
še o sukobu sa Srbijom: .Kao političko pitanje
možemo ga pozdraviti samo sa simpatijom, jer
je u našemu interesu, da balkanske države bu-
du neovisne i samostalne,“ a Pavao Lazar piše
u M. Orszagu“: .Mi ćemo samo historijskoj
tradiciji ostati vijerni, kad rad pozdravimo
srpsko bugarsku curinarsku užiljit Kao sjeme za
veliki savez balkanskih država. 'Uvjereni smo,
da će iz ovoga skromnoga sjemena iznići ono
razgranato stablo, koje je spasilo balkanske
narode u borbi, da se oslobode svakog stranog
utjecanja i kinjenja. U ovoj težnji mogu raču-
nati i na nas.“

COBRA