Br. 9.

U DUBROVNIKU 1. Marta 1906.

NM
Godina XVI.

 

GRVENA HRVATSKA

 

Hercegorinu 8

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašnnjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu 1

na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni. Za inozemsteo: 10 kruni i po- ll Pojedini broj 20 para |
|
|

štarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- \
I

šasto polugodište.

 

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su ulužljivi
Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više
puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra-
aju, a nefrankirana pisma ne primaju se.

 

Izdavitelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiu!li. # Izlazi svakog Cetvrtka. Srpska Dubrovačka Štamparija. Dr. M. Gracića i dr.
Dubrovnik, 1. Marta. Dva pisma pošto riječka resolucija, koja mora da | austrijski sistem sebi odnjihao za robove. Nji-
, hovo toli razglašeno hrvatstvo nije bilo drugo

Tisza i Banffy o Hrvatima, — Nedavno je
grof Tisza besjedio u klubu liberalne stranke.
Tom je prigodom izjavio, kako ga je stid za
Magjare, da koalicija ugovara sa Čingrijama
Sad piše organ Banffyjev, da su u Ugarskoj
već siti neprestanog podupiranja hrvatskih pro-
htjeva, i već je skrajnje vrijeme, da se učini
kraj čudnovatim komedijama bratimljenja među
Hrvatima i Madarima.

. Ovo je najbolja ocjena političkog rada
'Tomašićeve klike, Oni su zaista, da su bilf lju-
di, a 30 godina kooperacije sa liberalnom stran-
kom mogli postići barem to, da njihovi prija-
telji govore većim poštovanjem o Hrvatima. Ali
za to trebalo je da pokažu više neporočnosti i
značaja, nijesu smjeli sunčati se samo na milo-
sti mađarskoj, pa bi tada bili postigli, da Ma-
dari poštuju više i njih i narod, koji su zastu-

Banffy, koji ovako misli, član je ugarske
delegacije, koja je imala pregovarati na Rijeci
sa hrvatskim izaslanicima. To baca hrdavu lja-
gu na toga čovjeka, ali se mi nimalo ne čudi-
mo. Poznali smo već prije toga začasnog gra-
danina grada Zagreba. Da je što bolje, niti
bi on bio drugovao sa Tomašićem, niti bi
mu Madđaroni bili podali najveću čast, koju grad
Zagreb može da dade. Pures cum paribus.

Bečke ljubice. — U zadnje doba u Beču
pokazuju osobito zanimanje za događaje u Hr-
vatskoj. Sada stoprva počinju shvaćati, koji po-
ložaj ima Hrvatska u monarhiji i kako se je
teško ona ogriješila o nas. Sada se nas sjeća i
katolička pučka stranka, i bečki kršćanski so-
cijali, a spomenuo nas se je i voda mladočeha,
zastupnik Kramat i to na način, da je općenito
kod nas izazvao čudenje i razočaranje.

Mi smo daleko od toga, da bismo česki
narod izjednačili sa njegovim zastupnicima, ali
kada bi oni bili odsjev mišljenja braće Čeha,
morali bi smo kazati, da se je češki narod oda-
lečio od slavenske uzajamnosti, koja je u njemu
uvijek imala najoduševljenijeg pobornika. Jer
svjetovati Hrvate, da opet preuzmu na sebe u-
logu bečkih pandura, cijenimo, da se nikako ne
može složiti sa interesima austrijskih Slavena

Koja pogibelj prijeti Česima, Slovacima,
Poljacima i Rutenima, ako Madžari postignu
ono, što traže ? Tim bi samo oslabio najljući
protivnik slavenskih aspiracija. Dualizam  nai-
me imao je priskrbiti Nijemcima u Madžarima
saveznika, koji će mu pomoći, da održi u ovoj
polovini monarhije vlast nad slavenskim naro-
dima, kad su se bili počeli da bide. On je u
prvom redu bio naperen proti Česima, a čudno-
vato je, da se između čeških zastupnika nalazi
jedan Kramat, koji bi ga htio uzdržati baš sa-
da kada mu je doba da ga nestane.

Imat će valjda i Kramai svojih uzroka, da
onako govori, ali i samu sumnju, da bi Beč mo-
gao opet upotrijebiti Hrvate proti Ugarskoj, nio-
raju ovi najodlučnije odbiti. Drago nam je, da
je zastupnik Biankini to odimah učinio,

 

Zastupnik Vuković o Bosni, Javljaju
novine, da je zastupnik Vuković zahtijevao u
oirinskom odboru, da se prenose punomoć za
Bosnu i Hercegovinu, primljena na berlinskom
kongresu, od ukupne monarhije u pitanjima tr-
govačkoga prometa na carevinsko vijeće.

Vijest u ovakom obliku izgleda nam malo
vjerojatna. Prvo svega ne znamo povoda, koji
bi mogao u ovakovim časovima sklonuti jednog
hrvatskog zastupnika, da to traži. Prijedlog
bi naime bio naperen proti Mađarima, a da
pravo kažemo, i proti samim Hrvatima, jer bi
to bio prvi korak, da se Bosna i Hercegovina
učine sasvim odvisna Beču te pripravi anek-
sija austrijskoj polovini. Znademo, da neizvje-
snost u Bosni i Hercegovini u pitanjima trgo-
vačkoga prometa donosi štete Hrvatskoj, ali od
tnfikova uređenja, kakvo bi po novinama tra-
žio Vuković, koristi bi imao samo Beč.

ODAO

 

Na drugom mjestu donosimo pismo Dr.
Pera. Čingrijo Franju Košutu i odgovor ovo-
ga. Čitaoci će znati sami ocijeniti njihovu
znamenitost, ali na nešto treba ipak da ih
upozorimo.

Kad je nazad godina pok. Miho Klaić
izrekao poznatu riječ o zgodnom času, za
koji treba ostaviti pitanje sjedinjenja, zacijelo
je predvigjao, da do njega treba da dogje.
Ona zgrada, koju su velikim naprezanjem
bili podigli Beust i Deak, već je na se-
bi pokazivala pukotina, ali srušiti je onda
bilo je nemoguće. Trebalo je počekati i do-
čekati, da se sistem sam preživi, a to je
moglo biti, ili kad Madžari sami dogju do
toga, da vide, kako milost, kojom ih Beč
obasiplje, znači ropstvo i za njih i za na-
rodnosti, koje im je pripustio, neka se troše
u uzaludnim naprezanju, da ih pomadžare, ili
kad hegomonija Nijemaca u ovoj polovini
postane apsurdna tako, da se nje kane u
vlastitom interesu krugovi, koji je. umjetuo
podržavahu.

Ovo posljednje mnogim se prečinjalo
priličnije, dok ih nijesu razočarali najnoviji
dogogjaji. Beč. koji pušta, da se dčaližala,
iz kojega je erpao svoju snagu, sruši, samo
da uzdrži u vojsci njemački jezik, ne će
zaisto nigda pristati na to, da od svoje vo-
lje zadovolji pravednim zahtjevima austrijskih
naroda, ako ga na to prilike ne prisile. A
za to nijesu dosta snažne narodnosti u Au-
striji po sebi. Koliko i koliko vremena vape
one izbornu reformu, koja će bar donekle od-
govarati faktičnom stanju, a dobit će je — ako
je dobiju — tekar sada, kad joj se Nijemci i bi-
rokrati ne mogu više opirati zbog — Ugarske.

Već to pokazuje, gdje je središte po-
kreta, koji bi trebalo da narode monarhije
oslobodi jarma, te im je centralizam na-
metnuo. ,Br Hungaria lux“, o tomu je svak
uvjeren. Kriza, u koju je došla monarhija
uslijed žilava otpora Madžara, mora uroditi
dobrim plodom po sve austrijske narode.
Samo se neki nadaju postići svoj cilj služeći
Beču proti Madžarima, a mi u Madžarima
vidimo prirodnog saveznika u borbi proti
onoj politici, koja nas je izrabivala.

Tko ima pravo, o tomu će budućnost
suditi, ali bismo htjeli, da se dobro upamti
poruka Košutova: Sloboda nas ujedi-
njuje, tiranija nas dijeli, i ja u ime
slobode šaljem topli pozdrav dalma-
tinskoj, hrvatskoj i srpskoj braći.
U njoj je istina, koju povjest svjedoči; Na-
rodnosne borbe moguće su samo u državi,
gdje oligarhija hoće da temelji svoju moć
izigravajuć jedan narod proti drugomu. Njih
nema u Švajcarskoj, gdje mirno živu jedan
pored drugoga oni, koji se u Tirolu glogju.
U Austriji naprotiv i prosto nastojanje, da
se sjedine rastrgani udovi jednog naroda,
smatra se napereno proti državi, pa bila ta
težnja i uzakonjena.

Proti ovim pretensijama ustali su naši
delegati, Oni poručuju po Dr. Peru Čingriji
Franju Košutu; ,Jedina stvar, na koju ne
bismo mogli pristati, bio bi sastanak u ino-
zemstvu, pošto bi ovaj mogao dati povoda
netemeljitim pretpostavkama, da se snuje
nešto protivno legalitetu i zakonu, od kojih
nemamo nikakva uzroka, da se odalečujemo,

 

bude podlogom naših rasprava ne sa-
drži drugo, nego postulate u svakom
pogledu opravdane, a na našem pra-
vu utemeljene“.

Tako je, i baš zato, jer stojimo na te-
melju zakona i tražimo ispunjenje onoga, što
nas po pravu ide, digla se na riječku reso-
luciju kuka i motika. Protivnici su njezini
posegli za sredstvima, koja te sjećaju vremena,
koja smo cijenili, da su davno zauvijek prošli,
a ipak izgleda, da se vraćaju. Način, kojim
je ministarstvo raspustilo ugarski parlame-
nat, dostojan je prave policajne države, a
poslije ovakovih prizora u Budimpešti moglo
se unaprijed predvidjeti, što bi slijedilo na
Rijeci. A baš tu sastanak treba da bude!
Kada? — Odgovor je kratak: Kad i Madžari
i Hrvati izvojšte ona prava, koja im zakon
jamči, a sila nijeće.

Već to, što nas dogagjaji na Rijeci upo-
zoriše na to, koliko vrijede naša prava i za
koni, moralo bi nas sjediniti u složnu četu,
da brutalnoj sili bajuneta suprotstavimo snagu,
koju nam daje svijest svoga prava i povri-
jegjeni narodni ponos.

Preduvjet za takovu oporbu stvorili su
predstavnici hrvatskih i šipki stranaka sa
zajednicom. Ona bilježi novo doba, jer
njome prvi put stupaju Srbi i Hrvati pred
svijet kao jedna cjelina. Do toga je moglo
doći samo potpunim sporazumom u svim
znatnijim narodnim i političkim pitanjima, a
ovaj će nam steći štovanja pred svijetom,
jer dokazuje zdrelo shvaćanje naših prilika i
spoznanje zajedničkih interesa.

o.
Raskrinkali se.

Sukob izmegju nas i uprave Hrvatske
Dubrovačke Tiskare nastao je prividno zbog
našega tobožnjeg pisanja proti vjeri. Barem je
to čitalački svijet mogao nagagjati po uvjetima,
pod kojim je uprava bila sklona dopustiti, da
se list tiska i nadalje kod popove. Mi smo bili
ipak drugog mišljenja, pa smo iznijeli pismo
svećenika Dr. Peru Čingriji, nek se vide naši
grijesi. Tada su sami oni, koji su pismo sasta-
vili i potpisali, morali razabrati, kako su se iz-
vrgli ruglu. Oni su nas prekarali s protusveće-
ničkog stanovišta tvrdeći, da svećenstvo ne daje
nikakva povoda, da se misli, kao da bi htjelo
raditi za sebe, a samo njihovo pismo dokazalo
je, da ta tendencija očito postoji.

Poslije toga moglo se je očekivati, da će
se ono osvijestiti i uvidjeti, kuda je zabasalo,
te da slijediti na tom putu mora dovesti do su-
koba, kojemu je u interesu vjere trebalo izbjeći.
Ali dobričine, koji su tako cijenili, nijesu znali,
da ono, što Liepopili i Crnicu pokreće proti nama,
nije vjera, nego nešto drugo, proti čemu se ne
može vojevati razlozima. Zato je vjera, kao
sredstvo, postala sporedna. Našim bezboštvom
strašit će ženice, a da radnika i težaka, trgovca
i obrtnika dobiju na svoju stranu, počeli su mu
propovijedati o gospodi, koja hoće da ih puk
sluša: kojoj puk služi kao ljestvica, da se po-
pnu sve više i više. Oni su nama sudili po sebi,
jer mračnjaštvo osniva svoju moć, ne na istini,
nego na demagogiji, koja znade izrabiti tamne
ljudske instikte te od čovjeka učiniti pokornu
životinju; a puku po kojekakvim ližiotarima i uli-
zienma, koji oblijetaju okolo popova, da zadovolje
svojem bilo vjerskom bilo materijalnom egoizmu.

U to doba Prava“ se je borila tobože za
pravice puka. A mi smo čekali, nek progju po-
kladi. Čekali smo korizmu, nek krabulje padu
s lica, te vidimo, što znači ova maškarata.

I nijesmo se prevarili. Crnica, Liepopili i
njihova druđba otkrili su se kao ljudi, koje je

 

nego sredstvo, da se uvuku u narodne redove,
te pod tom firmom uspješnije rade ma zator
svega onoga, što je Hrvatu sveto. Njihovom
privolom tiska se u Hrvatskoj Dubrovačkoj Ti-
skari brošura, gdje se krsti veleizdajom nasto-
janje Hrvata, da se okoriste krizom u monar-
hiji te postigne ono, što su narodne stranke u
Dalmaciji upisale na svoj barjak: sjedinjenje
s Hrvatskom. Oni izvještuju u skupštinama,
koje regbi da su samo zato sazvane, da bace
na nas prikor nelojalnosti prama vladaru. Oni
se u svojoj izjavi glede gore pomenute brošure
identifikuju sa ce. k. censurom. Za njih se pri-
regjuju komersi, gdje se u pjeni šampanjca
plaćenog od Crnice inaugurira politika, koja bi
od Dalmacije imala konačno učiniti provinciju
Austrije. Tu Crnica u patriotskom zanosu
baca novce iz pregršti našoj ,Zadruzi“, kao da
zadrugare može novac zaslijepiti, da ne vide,
kuda to cilja.

Trebali se ovomu čuditi? — Na žalost ne!
Mi smo davno izmegju svećenstva naučni vidjeti
pokorne sluge svakog gospodara. Ali neka se ne
požuri Crnica, javiti uspjeh svojim bečkim pri-
jateljima, A rivederci a Filippi! Dubrovniku
će se dati do brzo prigoda, da sudi Crnici i
Liepopiliju i njihovim pomagačima.

Ss toj-
Izborna reforma Gatutschova. >

Ministar Gautsch izvršio je svoje obećanje.
On je iznio pred parlamenat prijedlog, da se
urede izbori za bečku zastupničku kuću prama
zahtjevima općeg prava glasovanja. Barem se
to tako kaže u obrazloženju. U zbilji pak iz-
borna reforma Gautschova nije ništa drugo ne-
go sankcioniranje onoga stanja, koje je sada.
To se vidi već po tomu, što kad bi Gautsch
bio jednako pravedan i Česima i Nijemcima,
prama 99 mandata čeških zapalo bi Nijemce
samo 153 mandata, a imat će ih 205.

Ono, što je Gautsch predložio, nije dakl:
ni opće ni jednako pravo glasovanja. Opće nije,
jer je izborno pravo vezano ne stojnost od ba-
rem jedne godine u općini, a to će najviše pre-
judicirati radnika, koji ide trbuhom za kruhom;
nije pak jednako, jer na slovenske narode ne
dolazi toliko izbornih kotara, koliko na Nijemce.

Prijatelji općeg i jednakog prava glasovanja
morali bi već s ovoga uzroka odbiti Gautsehovu
reformu, a ako se ide u potankosti te promatra
razdiobu izbornih kotara, izgleda, da vlali nije
ni u tom pogledu bilo do toga, da pravica do-
bije, već da se je išlo za odregjenim političkim
ciljevima te uredilo kotare na taj način, da vla-
da prama prilikama uzmogne imati utjecaja na
ispadak izbora. 'Tako n. pr. u Dalmaciji, kad bi
iznova došlo, što cijenimo nemogućim, do
borbe izmegju tri narodne grupe: Hrvata, Srba
i Talijana, ima kotara, više nego bi bilo potre-
ba, gdje bi vlada mogla uplesti svoje prste.

Pri diobi u kotare najgore je prošla du-
brovačka okolica. Ona je uprav rastrgana. Dok
Dubrovnik s Korčulom čini jedan izborni ko-
tar, Konavle su dane Kotoru, a Ston pridružen
Metkoviću. Ta je dioba tako neprirodna, da joj
je trebalo izbjeći. i

i]
Umjetno vino u Austriji

Zadnji broj ,Giornale Vinicolo + Italiano“
donio je je pod tim naslovom članak, koji
je za nas od osobite znamenitosti, jer nam
dokazuje, koju štetu nanaša našem vinu, t. z.
umjetno vino, koje se osobito u Trstu pravi.

'Tu skoro vadila se je u Trstu pred ko-
tarskim sudom rasprava proti trgovačkoj kući
Braće V. Tom prilikom izašla je ia vidjelo me-
toda i posljedice pravljenja umjetnog vina, koje
se u Trstu u ,putno franco“ u velike pravi, pa
otale na sve strane svijeta razašilje pod raznim
imenima tobože pravog vina. Iz rasprave doka-
zalo se je, da je spomenuta kuća god. 1903.
prodala 294 vaguna vina, a da nije mogla do-