Br. 9. U DUBROVNIKU 1. Marta 1906. NM Godina XVI. GRVENA HRVATSKA Hercegorinu 8 Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašnnjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu 1 na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni. Za inozemsteo: 10 kruni i po- ll Pojedini broj 20 para | | | štarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- \ I šasto polugodište. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su ulužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- aju, a nefrankirana pisma ne primaju se. Izdavitelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiu!li. # Izlazi svakog Cetvrtka. Srpska Dubrovačka Štamparija. Dr. M. Gracića i dr. Dubrovnik, 1. Marta. Dva pisma pošto riječka resolucija, koja mora da | austrijski sistem sebi odnjihao za robove. Nji- , hovo toli razglašeno hrvatstvo nije bilo drugo Tisza i Banffy o Hrvatima, — Nedavno je grof Tisza besjedio u klubu liberalne stranke. Tom je prigodom izjavio, kako ga je stid za Magjare, da koalicija ugovara sa Čingrijama Sad piše organ Banffyjev, da su u Ugarskoj već siti neprestanog podupiranja hrvatskih pro- htjeva, i već je skrajnje vrijeme, da se učini kraj čudnovatim komedijama bratimljenja među Hrvatima i Madarima. . Ovo je najbolja ocjena političkog rada 'Tomašićeve klike, Oni su zaista, da su bilf lju- di, a 30 godina kooperacije sa liberalnom stran- kom mogli postići barem to, da njihovi prija- telji govore većim poštovanjem o Hrvatima. Ali za to trebalo je da pokažu više neporočnosti i značaja, nijesu smjeli sunčati se samo na milo- sti mađarskoj, pa bi tada bili postigli, da Ma- dari poštuju više i njih i narod, koji su zastu- Banffy, koji ovako misli, član je ugarske delegacije, koja je imala pregovarati na Rijeci sa hrvatskim izaslanicima. To baca hrdavu lja- gu na toga čovjeka, ali se mi nimalo ne čudi- mo. Poznali smo već prije toga začasnog gra- danina grada Zagreba. Da je što bolje, niti bi on bio drugovao sa Tomašićem, niti bi mu Madđaroni bili podali najveću čast, koju grad Zagreb može da dade. Pures cum paribus. Bečke ljubice. — U zadnje doba u Beču pokazuju osobito zanimanje za događaje u Hr- vatskoj. Sada stoprva počinju shvaćati, koji po- ložaj ima Hrvatska u monarhiji i kako se je teško ona ogriješila o nas. Sada se nas sjeća i katolička pučka stranka, i bečki kršćanski so- cijali, a spomenuo nas se je i voda mladočeha, zastupnik Kramat i to na način, da je općenito kod nas izazvao čudenje i razočaranje. Mi smo daleko od toga, da bismo česki narod izjednačili sa njegovim zastupnicima, ali kada bi oni bili odsjev mišljenja braće Čeha, morali bi smo kazati, da se je češki narod oda- lečio od slavenske uzajamnosti, koja je u njemu uvijek imala najoduševljenijeg pobornika. Jer svjetovati Hrvate, da opet preuzmu na sebe u- logu bečkih pandura, cijenimo, da se nikako ne može složiti sa interesima austrijskih Slavena Koja pogibelj prijeti Česima, Slovacima, Poljacima i Rutenima, ako Madžari postignu ono, što traže ? Tim bi samo oslabio najljući protivnik slavenskih aspiracija. Dualizam nai- me imao je priskrbiti Nijemcima u Madžarima saveznika, koji će mu pomoći, da održi u ovoj polovini monarhije vlast nad slavenskim naro- dima, kad su se bili počeli da bide. On je u prvom redu bio naperen proti Česima, a čudno- vato je, da se između čeških zastupnika nalazi jedan Kramat, koji bi ga htio uzdržati baš sa- da kada mu je doba da ga nestane. Imat će valjda i Kramai svojih uzroka, da onako govori, ali i samu sumnju, da bi Beč mo- gao opet upotrijebiti Hrvate proti Ugarskoj, nio- raju ovi najodlučnije odbiti. Drago nam je, da je zastupnik Biankini to odimah učinio, Zastupnik Vuković o Bosni, Javljaju novine, da je zastupnik Vuković zahtijevao u oirinskom odboru, da se prenose punomoć za Bosnu i Hercegovinu, primljena na berlinskom kongresu, od ukupne monarhije u pitanjima tr- govačkoga prometa na carevinsko vijeće. Vijest u ovakom obliku izgleda nam malo vjerojatna. Prvo svega ne znamo povoda, koji bi mogao u ovakovim časovima sklonuti jednog hrvatskog zastupnika, da to traži. Prijedlog bi naime bio naperen proti Mađarima, a da pravo kažemo, i proti samim Hrvatima, jer bi to bio prvi korak, da se Bosna i Hercegovina učine sasvim odvisna Beču te pripravi anek- sija austrijskoj polovini. Znademo, da neizvje- snost u Bosni i Hercegovini u pitanjima trgo- vačkoga prometa donosi štete Hrvatskoj, ali od tnfikova uređenja, kakvo bi po novinama tra- žio Vuković, koristi bi imao samo Beč. ODAO Na drugom mjestu donosimo pismo Dr. Pera. Čingrijo Franju Košutu i odgovor ovo- ga. Čitaoci će znati sami ocijeniti njihovu znamenitost, ali na nešto treba ipak da ih upozorimo. Kad je nazad godina pok. Miho Klaić izrekao poznatu riječ o zgodnom času, za koji treba ostaviti pitanje sjedinjenja, zacijelo je predvigjao, da do njega treba da dogje. Ona zgrada, koju su velikim naprezanjem bili podigli Beust i Deak, već je na se- bi pokazivala pukotina, ali srušiti je onda bilo je nemoguće. Trebalo je počekati i do- čekati, da se sistem sam preživi, a to je moglo biti, ili kad Madžari sami dogju do toga, da vide, kako milost, kojom ih Beč obasiplje, znači ropstvo i za njih i za na- rodnosti, koje im je pripustio, neka se troše u uzaludnim naprezanju, da ih pomadžare, ili kad hegomonija Nijemaca u ovoj polovini postane apsurdna tako, da se nje kane u vlastitom interesu krugovi, koji je. umjetuo podržavahu. Ovo posljednje mnogim se prečinjalo priličnije, dok ih nijesu razočarali najnoviji dogogjaji. Beč. koji pušta, da se dčaližala, iz kojega je erpao svoju snagu, sruši, samo da uzdrži u vojsci njemački jezik, ne će zaisto nigda pristati na to, da od svoje vo- lje zadovolji pravednim zahtjevima austrijskih naroda, ako ga na to prilike ne prisile. A za to nijesu dosta snažne narodnosti u Au- striji po sebi. Koliko i koliko vremena vape one izbornu reformu, koja će bar donekle od- govarati faktičnom stanju, a dobit će je — ako je dobiju — tekar sada, kad joj se Nijemci i bi- rokrati ne mogu više opirati zbog — Ugarske. Već to pokazuje, gdje je središte po- kreta, koji bi trebalo da narode monarhije oslobodi jarma, te im je centralizam na- metnuo. ,Br Hungaria lux“, o tomu je svak uvjeren. Kriza, u koju je došla monarhija uslijed žilava otpora Madžara, mora uroditi dobrim plodom po sve austrijske narode. Samo se neki nadaju postići svoj cilj služeći Beču proti Madžarima, a mi u Madžarima vidimo prirodnog saveznika u borbi proti onoj politici, koja nas je izrabivala. Tko ima pravo, o tomu će budućnost suditi, ali bismo htjeli, da se dobro upamti poruka Košutova: Sloboda nas ujedi- njuje, tiranija nas dijeli, i ja u ime slobode šaljem topli pozdrav dalma- tinskoj, hrvatskoj i srpskoj braći. U njoj je istina, koju povjest svjedoči; Na- rodnosne borbe moguće su samo u državi, gdje oligarhija hoće da temelji svoju moć izigravajuć jedan narod proti drugomu. Njih nema u Švajcarskoj, gdje mirno živu jedan pored drugoga oni, koji se u Tirolu glogju. U Austriji naprotiv i prosto nastojanje, da se sjedine rastrgani udovi jednog naroda, smatra se napereno proti državi, pa bila ta težnja i uzakonjena. Proti ovim pretensijama ustali su naši delegati, Oni poručuju po Dr. Peru Čingriji Franju Košutu; ,Jedina stvar, na koju ne bismo mogli pristati, bio bi sastanak u ino- zemstvu, pošto bi ovaj mogao dati povoda netemeljitim pretpostavkama, da se snuje nešto protivno legalitetu i zakonu, od kojih nemamo nikakva uzroka, da se odalečujemo, bude podlogom naših rasprava ne sa- drži drugo, nego postulate u svakom pogledu opravdane, a na našem pra- vu utemeljene“. Tako je, i baš zato, jer stojimo na te- melju zakona i tražimo ispunjenje onoga, što nas po pravu ide, digla se na riječku reso- luciju kuka i motika. Protivnici su njezini posegli za sredstvima, koja te sjećaju vremena, koja smo cijenili, da su davno zauvijek prošli, a ipak izgleda, da se vraćaju. Način, kojim je ministarstvo raspustilo ugarski parlame- nat, dostojan je prave policajne države, a poslije ovakovih prizora u Budimpešti moglo se unaprijed predvidjeti, što bi slijedilo na Rijeci. A baš tu sastanak treba da bude! Kada? — Odgovor je kratak: Kad i Madžari i Hrvati izvojšte ona prava, koja im zakon jamči, a sila nijeće. Već to, što nas dogagjaji na Rijeci upo- zoriše na to, koliko vrijede naša prava i za koni, moralo bi nas sjediniti u složnu četu, da brutalnoj sili bajuneta suprotstavimo snagu, koju nam daje svijest svoga prava i povri- jegjeni narodni ponos. Preduvjet za takovu oporbu stvorili su predstavnici hrvatskih i šipki stranaka sa zajednicom. Ona bilježi novo doba, jer njome prvi put stupaju Srbi i Hrvati pred svijet kao jedna cjelina. Do toga je moglo doći samo potpunim sporazumom u svim znatnijim narodnim i političkim pitanjima, a ovaj će nam steći štovanja pred svijetom, jer dokazuje zdrelo shvaćanje naših prilika i spoznanje zajedničkih interesa. o. Raskrinkali se. Sukob izmegju nas i uprave Hrvatske Dubrovačke Tiskare nastao je prividno zbog našega tobožnjeg pisanja proti vjeri. Barem je to čitalački svijet mogao nagagjati po uvjetima, pod kojim je uprava bila sklona dopustiti, da se list tiska i nadalje kod popove. Mi smo bili ipak drugog mišljenja, pa smo iznijeli pismo svećenika Dr. Peru Čingriji, nek se vide naši grijesi. Tada su sami oni, koji su pismo sasta- vili i potpisali, morali razabrati, kako su se iz- vrgli ruglu. Oni su nas prekarali s protusveće- ničkog stanovišta tvrdeći, da svećenstvo ne daje nikakva povoda, da se misli, kao da bi htjelo raditi za sebe, a samo njihovo pismo dokazalo je, da ta tendencija očito postoji. Poslije toga moglo se je očekivati, da će se ono osvijestiti i uvidjeti, kuda je zabasalo, te da slijediti na tom putu mora dovesti do su- koba, kojemu je u interesu vjere trebalo izbjeći. Ali dobričine, koji su tako cijenili, nijesu znali, da ono, što Liepopili i Crnicu pokreće proti nama, nije vjera, nego nešto drugo, proti čemu se ne može vojevati razlozima. Zato je vjera, kao sredstvo, postala sporedna. Našim bezboštvom strašit će ženice, a da radnika i težaka, trgovca i obrtnika dobiju na svoju stranu, počeli su mu propovijedati o gospodi, koja hoće da ih puk sluša: kojoj puk služi kao ljestvica, da se po- pnu sve više i više. Oni su nama sudili po sebi, jer mračnjaštvo osniva svoju moć, ne na istini, nego na demagogiji, koja znade izrabiti tamne ljudske instikte te od čovjeka učiniti pokornu životinju; a puku po kojekakvim ližiotarima i uli- zienma, koji oblijetaju okolo popova, da zadovolje svojem bilo vjerskom bilo materijalnom egoizmu. U to doba Prava“ se je borila tobože za pravice puka. A mi smo čekali, nek progju po- kladi. Čekali smo korizmu, nek krabulje padu s lica, te vidimo, što znači ova maškarata. I nijesmo se prevarili. Crnica, Liepopili i njihova druđba otkrili su se kao ljudi, koje je nego sredstvo, da se uvuku u narodne redove, te pod tom firmom uspješnije rade ma zator svega onoga, što je Hrvatu sveto. Njihovom privolom tiska se u Hrvatskoj Dubrovačkoj Ti- skari brošura, gdje se krsti veleizdajom nasto- janje Hrvata, da se okoriste krizom u monar- hiji te postigne ono, što su narodne stranke u Dalmaciji upisale na svoj barjak: sjedinjenje s Hrvatskom. Oni izvještuju u skupštinama, koje regbi da su samo zato sazvane, da bace na nas prikor nelojalnosti prama vladaru. Oni se u svojoj izjavi glede gore pomenute brošure identifikuju sa ce. k. censurom. Za njih se pri- regjuju komersi, gdje se u pjeni šampanjca plaćenog od Crnice inaugurira politika, koja bi od Dalmacije imala konačno učiniti provinciju Austrije. Tu Crnica u patriotskom zanosu baca novce iz pregršti našoj ,Zadruzi“, kao da zadrugare može novac zaslijepiti, da ne vide, kuda to cilja. Trebali se ovomu čuditi? — Na žalost ne! Mi smo davno izmegju svećenstva naučni vidjeti pokorne sluge svakog gospodara. Ali neka se ne požuri Crnica, javiti uspjeh svojim bečkim pri- jateljima, A rivederci a Filippi! Dubrovniku će se dati do brzo prigoda, da sudi Crnici i Liepopiliju i njihovim pomagačima. Ss toj- Izborna reforma Gatutschova. > Ministar Gautsch izvršio je svoje obećanje. On je iznio pred parlamenat prijedlog, da se urede izbori za bečku zastupničku kuću prama zahtjevima općeg prava glasovanja. Barem se to tako kaže u obrazloženju. U zbilji pak iz- borna reforma Gautschova nije ništa drugo ne- go sankcioniranje onoga stanja, koje je sada. To se vidi već po tomu, što kad bi Gautsch bio jednako pravedan i Česima i Nijemcima, prama 99 mandata čeških zapalo bi Nijemce samo 153 mandata, a imat će ih 205. Ono, što je Gautsch predložio, nije dakl: ni opće ni jednako pravo glasovanja. Opće nije, jer je izborno pravo vezano ne stojnost od ba- rem jedne godine u općini, a to će najviše pre- judicirati radnika, koji ide trbuhom za kruhom; nije pak jednako, jer na slovenske narode ne dolazi toliko izbornih kotara, koliko na Nijemce. Prijatelji općeg i jednakog prava glasovanja morali bi već s ovoga uzroka odbiti Gautsehovu reformu, a ako se ide u potankosti te promatra razdiobu izbornih kotara, izgleda, da vlali nije ni u tom pogledu bilo do toga, da pravica do- bije, već da se je išlo za odregjenim političkim ciljevima te uredilo kotare na taj način, da vla- da prama prilikama uzmogne imati utjecaja na ispadak izbora. 'Tako n. pr. u Dalmaciji, kad bi iznova došlo, što cijenimo nemogućim, do borbe izmegju tri narodne grupe: Hrvata, Srba i Talijana, ima kotara, više nego bi bilo potre- ba, gdje bi vlada mogla uplesti svoje prste. Pri diobi u kotare najgore je prošla du- brovačka okolica. Ona je uprav rastrgana. Dok Dubrovnik s Korčulom čini jedan izborni ko- tar, Konavle su dane Kotoru, a Ston pridružen Metkoviću. Ta je dioba tako neprirodna, da joj je trebalo izbjeći. i i] Umjetno vino u Austriji Zadnji broj ,Giornale Vinicolo + Italiano“ donio je je pod tim naslovom članak, koji je za nas od osobite znamenitosti, jer nam dokazuje, koju štetu nanaša našem vinu, t. z. umjetno vino, koje se osobito u Trstu pravi. 'Tu skoro vadila se je u Trstu pred ko- tarskim sudom rasprava proti trgovačkoj kući Braće V. Tom prilikom izašla je ia vidjelo me- toda i posljedice pravljenja umjetnog vina, koje se u Trstu u ,putno franco“ u velike pravi, pa otale na sve strane svijeta razašilje pod raznim imenima tobože pravog vina. Iz rasprave doka- zalo se je, da je spomenuta kuća god. 1903. prodala 294 vaguna vina, a da nije mogla do-