+ pie: eee titan nadi sveg o m“ RN kazati, odakle joj to vino. dali u Francuskoj, 39 u Srbiji, a 232 u Švaj- carskoj. God. 1903 potrošila je ta kuća 61,030 h. vode, a primila je 800 bačava tamarinda, od ko- jih je svaka težila 150 kg. Osim toga upotrebi- la je striešne kiseline (acido tartarico), kremora, glicerine, cetrunove kiseline (acido citrico), što su sve razni svjedoci na raspravi dokazali. O- vakove se tvornice, ako i nijesu sve tako velike, kao ona braće V., nalaze u Tršćanskomu ,punto franco“, i sve šalju svoje proizvode u Francusku, na Balkan i u Švajearsku, a neke ih šalju i u Italiju pod firmom grčkog ili turskog vina. Dapače i ratna mornarica i Lloyd dobavljaju vino od ovakih sumljivih tvornica. Ovakova su vina prilično dobra, tako da su razni hemičari, koji su bili pozvani, da u spomenutoj raspravi kažu svoje mnijenje, izjavili da je vino, koje je proizvela tvornica braće Ma pravo. Vina, koja se prave u ,punto franco“ jaka su, boja im je bijela usljed .karameline*. Crvena vina imaju 1%, pravoga vina i jače su omaštena. Cijena im je od 2--2:50 K po stupnju alkohola, a po hekt. 9:50—11 K. Ova niska ci- jena tumači se tim što se prave na mjestu, izvan earinskog područja, gdje ni šećer, ni žesta ni razne mirodije ne plaćaju carinu. U Fran- cuskoj su ova vina osobito omiljela radi njihove alkoholične jakosti. Kolikogod cijenili vještinu onih, koji pro- izvagjaju ovakova vina i kolikogod nam bila mila posvemašnja sloboda trgovine, ipak proti ovomu mora da ustanu svi oni, koji od ovakih patvorina trpe golemu štetu, a to su osobito Dal- macija, Istra i Gorica. Naravno da bi u prvom redu bila pozvana vlada, da stane na put ovakom oštećivanju in- teresa osobito onih krajeva, koji ragjaju vinom. Ali ona je do sada pokazala malo volje za io valjda stoga što u Austriji oni, koji obragjuju lozu, većinom pripadaju. pokrajinama, koje vla- da posve zapušta, dok se za pravljenje umjet- nog vina najviše troši šećera i žeste — dva proiz- voda, koja su u cijeloj austrijskoj industriji najviše zaštićena. <ol> Sedmični pregled. UGARSKA. — Komesar Nyiri je dovršio svoju misiju a kraljevskim komesarom imeno- van je Rudnay. Košut i Apponi odlučili su, da krenu u inozemstvo i to u Francusku, Englešku i Ita- liju, gdje će javnim predavanjem da obrate pa- žnju odlučujućih krugova i uopće javnoga mni- jenja na zgode u Ugarskoj, te da objasne dr- žanje koalicije prama kralju. Njima će se pri- družiti još nekoliko uglednih vogja koalicijonih stranaka. SRBIJA. — Carinski je spor izmegju Sr- bije i Austrije riješen. Srbija je popustila au- strijskim zahtjevima. U petak održavalo se u Biogradu ministarsko vijeće pod predsjedanjem samoga kralja. Uspjeh ovoga vijećanja bijaše taj, da je vlada s kraljem zajedno pristala na neke zahtjeve austrijske vlade. Još iste je ve- čeri obaviješten bečki poslanik dr. Vuić o odlu- ci srpske vlade. Dakako da je time riješeno pi- tanje samo načelno: Srbija prihvaća neke pro- mjene u srpsko-bugarskoj osnovi, što ih je au- strijska vlada zahtijeva. Ali kakove će to biti promjene, sada se još sigurno ne zna. Za koji dan otvorit će se srpsko austrijska carinska granica. Domaće vijesti. Riječki dogovori. — U zadnje doba vela se po nekim novinama rasprava, tko je bio na ove dogovore pozvan i za što. 0 tomu primamo: akon zadarske odluke 17 novembra p. g, kojom su Srbi pristali uz riječku re- soluciju, riječki odbor bio je mnijenja, da sebi priključi dva srpska zastupnika, jednog iz Banovine, a jednog iz Dalmacije. Osim toga držao je, da treba pozvati, sa kosulta- tivnim glasom kuo strukovnjake, gg. Dr. Vr- banića i Dr. Hinkovića odnosno ua financij- sko pitanje. = Samo njih bila je odborova namjera da pozove i prethodno sasluša prije dogovora, što na 19 februara, imali su započeti sa gg. madiarskim delegatima. Nego, da ugodi zahtjevu prijatelju iz Banovine, odbor je pristao na to, da dogju na Rijeku predstavnici onamošnjih koaliranih , što su pristale na Riječku resolu- izvan stranaka, gg. Dr. Borčić i Dr Mazzura. A nakon toga bi pozvata i dalma- inska demokratska stranka kao ona, koja odlučno u istu resoluciju. Na pak pridošlo je još nekoliko ličnosti, i + | 3 vaguma su se pro- | hrvatske oporbe, a iz Dalmacije dvojica, biva Dr. Klaić i Dr. Dulibić, koji svi, dozvolom predsjednika, sudjelovali su sa savjetnjućim asom u dogovorima dne 15. februara i dojdućih dana, gdje se pretresalo o stano- vištu u opće, koje bi odbor imao dazauzme u pregovorima sa ugarskim parlamentarnim odborom. . Po tom je očito, da odbor nije pozvao nego jedino osobe gori naznačene; a da svaki zastupnik i svaka druga politička li- čnost koja, došavši na Rijeku, izrazila je že- lju, da na sastanak pristupi, bila je drago- voljno i tim radije primljena, što su tako od- voruost članovima odbora u ovako važnom poslu. olakotili. Zašto se odgodila riječka konference. — O tomu javlja Novi List“ : Pošto dne 15. ov. mj. još uvijek nije bilo sigurno, da li će zajednički sabor u Budimpešti biti odgogjen ili raspusten, te se u opće nije tačno znalo, što će se sve dogoditi dne 16. ov. mj., to je Kossuth dne 15. poslao poznati br- zojav d.ru Peru Čingriji, kojim mu naviješta kako je upravo nemoguće, da se magjarski de- legati dne 19. i najbližih susljednih dana oda- leče iz Pešte, te predlaže odgodu za 28. veljače. Poslije gore izrečenog nazora g. Kossutha ova se odgoda imala uzeti u predpostavci da će magjarski delegati doći kao narodni zastupnici i da konferencija neće biti zapriječena. Delegati hrvatski i srpski pristali su na ovaj predlog, a predstavnici hrvatskih i srp- skih stranaka vijećahu na Rijeci o važnim pi- tanjima, te stvoriše zaključke, koji bilježe novu eru u našemu narodnom životu. Došao je toliko sudbonosni dan 19. veljače i u zajedničkom saboru dogodila se sva ona strahota, koja je po novinama već svakomu poznata. Magjarski delegati ostadoše bez man- data, bajunete rastjeraše bivše zastupnike na- roda a na obzorju Ugarske pojavi se sablast ab- solutizma sa svim svojim posljedicama. Kad se je dobilo temeljitih znakova i po- dataka, da bi magjarsko-hrvatska konferencija na Rijeci, sve kad bi magjarski delegati bili skloni doći i bez mandata, bila svakako zapri- ječena, potvrdila se misao kod nekih magjarskih, pa i kod nekih naših delegata, kako bi bilo, da se konferencija drži na otvorenom moru, ili čak u inozemstvu. U ovom teškom i odlučnom času, nakon trieznog i svestranog razmišljanja, upra- vio je predsjednik hrvatske delegacije dr. Pero Čingrija Franju Kossuthu slijedeće pismo : Presvijetli gospodine! Razvoj, kojim se stvari uputiše, nuka me, da Vam pošaljem ovo nekoliko riječi za obavi- jestiti Vas kako držimo, da je naša absolutna dužnost, da ostavimo V. G. svaku odluku glede roka ugovorenom sastanku. Svaki drugi postu- pak bio bi u današnjim najtežim okolnostima, s naše strane: više nego li indiskrecija. Nova situacija ukida svaki razlog da se stvar požuri i za to Vam ostavljamo potpunu slobodu, da označite vrijeme i mjesto za sastanak kad ga budete držali shodnim, ako držite da je umjestno, dok se današnje napeto stanje ne raspline. Jedina stvar, na koju ne bismo mogli pri- stati, bio bi sastanak u inozemstvu, pošto bi ovaj mogao dati povoda netemeljiiim predpo- stavkama, da se snuje nešto protivno legalitetu i zakonu, od kojih nemamo nikakva uzroka da se odalečujemo pošto riječka rezolucija, koja mora da bude podlogom naših rasprava ne sa- drži drugo nego postulate u svakom pogledu opravdane, a na našem pravu utemeljene. Nakon ovoga dozvolite mi, da u ovom teškom momentu za Vaš narod izrazim V. G. osjećaje moga najtoplijega uvaženja | osobitog poštovanja. Odani — Pero Čingrija. Predsjednik magjarske koalicije i vogja neodvisne stranke odgovorio je g. d.ru leru Čingriji slijedećim listom: Budimpešta, 22. veljače 1906. Presvijetli gospodine! Fakat, da je ugarski parlamenat oružanom silom raspušten, ukida svaki razlog prešnosti ugovorenom sastanku magjarskih delegata sa delegatima dalmatinskim, hrvatskim i srpskim. Kao predsjednik Upravnog Odbora koali- ranih magjarskih strunaka predlažem, da se rečeni sastanak odgodi u bolje doba, koje će biti utanačeno zajedničkim sporazumom biva za onda, kada će svi saučesnici opet zadobiti man- date, koja su nekima — tvarno i ako nezako- nito — bili dignuti, da porade ustavnim na- činom. Tiekom vremena, koje ćemo u čekanju proći, učinimo svekoliko, da se živa uzdrži i raširi ideja srdačnog bratstva Magjara sa Hr- vatima i Srbima: pošto moć oružja može da digne sredstva za akciju, koju bi zakoni dopu- stili, ali ne može da uguši snagu osjećaja, koju nas mora sjediniti u ljubavi za slobodom. Sloboda nas sjedinjuje, tiranija nas dijeli i ja u ime slobode šaljem topli pozdrav dalma- tinskoj, hrvatskoj i srpskoj braći! S najvećim poštovanjem i uvaženjem Vaš | preodani — Franjo Kossuth. Na 23 o. tu. g. dr. Pero Čingrija primio je ovo Kossuthovo pismo i kratkim brzojavom obavijestio one delegate, koji se bijahu razišli s Rijeke, kako je konferencija odgogjena. Zatim je poslao slijedeći brzojav: Franju Kossuthu — Budimpešta. Hrvatski i srpski delegati, na odlasku sa Rijeke šalju Vašim detegatima srdačni pozdrav, te žaleć, da okolnosti, koje njihovu moć nad- kriljuju, zahtjevaju da odgode za bolje dane doba, u koje će stisnut Vašu lealnu desnicu, očituju Vam najvruću želju, da Providnost vječna u ovom teškom času bude u pomoći Ugarskoj. — Pero Čingrija. Starješinstvo .hrvatske i srpske zajednice“. — Prije nego se razigju hrvatski i srpski prestav- nici, koji su pohrlili na Rijeku, da vijećaju o sporazumu s madžarskom delegacijom odlučili su utemeljiti Hrvatsku i srpsku zajednicu“. Ona je sastavljena tako, da su u starješinstvo ušli predsjednici svih stranaka, a svaka stranka izabrat će još jednoga stalnoga zamjenika. Pre- sjednikom starješinstva hrvatske i srpskb za- jednice izabran je Dr. Pero Čingrija. U starje- šinstvu su osim toga: Dr. Grga Tuškan za hr- vatsku sranku prava, Dr. Ivan Lorković za hrv. naprednu stranku, Dr. Bogdan Medaković za srpsku samostalnu stranku, Dr. Krasojević za srpsku radikalnu stranku, Dr. Trumbić za hrvatsku stranku, Dr. Smodlaka za hrvatsku demokratsku stranku, Dr. Pugliesi za srpsku narodnu stranku na Primorju, Dr. Neuman za slavonsku organizaciju, Dr. Magdić za zagorsku organizaciju, Dr. Potočnjak izvan stranaka. Izborna reforma Gaućova. — U sjednici care- vinskog vijeća od 23 veljače, podnijela je vlada četiri zakonske osnove: 1) osnovu o reformi izbornoga prava i reda, 2) osnovu o zaštiti izborne slobode, 3) osnovu o promjeni zastup- ničkog imuniteta, 4) osnovu o promjeni po- slovnika. Izborno pravo imao bi svaki muškarac, koji je navršio 24 god., koji je austrijski dr- žavljanin, a boravi u općini bar godinu dana. Pasivno pravo izbora imade svaki muškarac, keji je najmanje 3 god. austrijski državljanin koji je navršio 30 god. Parlamenat će imat 455 "članova, Nijemci će imat 205 mandata (sada 205), Česi 99 (87), Poljaci 64 (72), Rusini 31 (10), Slovenci 23,(15) Hrvati i Srbi 13 (12).i to u Istri 2 (1) a u Dalmaciji 11 (kao i do sada), Talijani 16 (19), Rumunji 4 (5). Članovi gospodske kuće moći će biti bi- rani i u zastupničku kuću ali kroz to doba ne smiju vršiti mandat u gospodskoj. Kod podjele na izborne kotare pazilo se je, da ovi budu po mogućnosti narodnosno - je- dinstveni. U Kranjskoj, Koruškoj, Gorici i Gra- dišei, Istri i Dalmaciji te talijanskom dijelu Ti- rola nema posebnih gradskih izbornih kotara a u drugim pokrajinama ima. Kotari u lalmaciji jesu ovi: 1) Rab, Pag, Sali, Silba, Zadar. 2) Benkovac, Kistanje, Obrovac, Nin, Novigrad, Promina 3) Šibenik, Tijesno, Skradin, Biograd 4) Drniš, Vrlika, Knin. 5) Sinj, Muč, Lečevica, 6) Hvar, Vis, Brač, Starigrad, Vrhboska, Šolta 7) Makarska, Vrhgorac, Metković, Jelsa, Bogo- molje, Sučurac, Ston. 8, Spljet, Kaštela, Trogir. 9) Dubrovnik, Korčula, Orebići, Mljet, Slano. 10) Kotor, Perast, Budva, Ercegnovi, Cavtat. Zakonska osnova o zaštiti izborne slobode ustanovljuje, da će bit kažnjen svatko ko upliva na izbornika kod glasovanja, ko vara kod iz- bora, krši izbornu tajnost, kuša razbiti izborne skupštine ili se protuzakonito dočepa izborne legitimacije. U osnovi o promjeni imunitetnog prava glavno je to, da kazneni postupak proti kojega zastupnika neće zastarje, doklegod parlamenat mije rekao svoju, a da se 1 privatnici mogu po- tužiti predsjedniku na uvređe izrečene od koga zastupnika u parlamentu, a toj će tužbi suditi osobiti odbor. Promjena poslovnika sastojala bi u tomu da parlamenat sa %, glasova može isključiti zastupnika iz sjednica. najdulje za sedinicu dana, a da za interpelaciju treba 20 potpisa a ne 15 kao i do sada , Hrvatsko akad. društvo ,Zvonimir u Beču. — Dne, 12. o. mj. na glav. godišnjoj skupštini i- zabran je slijedeći novi odbor: Predsjednik cand. ing. Ante Stuparić; potpr. cand. iur, Akrija Hamid Šahinović; prvi tajnik stud. ing. Josip Šašek; drugi tajnik stud. iur. Zlatko Sertić; blagajnik stud. phil Roko Mišetić; knjižničar stud. phil. Ew. Vouk; novinar i gospodar stud. inr. Josip Giaconi jun. Naredna straeka o odgodi ugarskog parlamenta. Po dekretu. Tomašićevu. prihvatila je narodna stranka u Banovini resoluciju, gdje se u homa- gijalnoj vijernosti prama švijetloj kruni i oda- nosti prema postojećoj državnoj zajednici u in- teresu ustanova i parlamentarizma duboko žali ovu nužnu posljedicu raspusta sabora. Samoubojstvo. — U Kotoru dne 26. o. m. naden je u svojoj sobi, gdje je stanovao, obje- šen Antun Courir, e. k. viši poštarski nadupra- vitelj. Uzrok je samoubojstvu, kako kažu, po- remećenost živaca. Pokojnik je rodom iz Zadra, a ostavlja udovicu i troje siročadi. Vjenčanje. — Gosp. Petar Kasandrić, ure- dnik Smotre Dalmatinske“, vjenčao se je u Drnišu na 27. pr. m. sa gospođicom Erminijom pl. Difnico. — Čestitamo! Promjena plovitbenog reda. — Ugarsko-hr- vatsko parobrodarsko društvo učilo je od t. 6 m. neke promjene u brzom plovitbenom redu - između Rijeke i Dalmacije. Potanje u oglasu našega lista. : Gradska kronika. Današnji broj našega lista izašao je dan ka- snije, jer su slagari slavili prvi dan korizme. Molimo naše cijenj. pretplatnike, da uvaže. Vjenčanje. — Gosp. Gjuro Sessa vjenčao se u ponedjelnik sa gdicom Zlatkom Tuškan. — Mladom paru naše najsrdačnije čestitke! g. Liepopili. — ,Prava“ je za- sula izjavama. Najprvo izjavljuje Vlaho Ke- lez, odgovorni urednik ,P. C. H.“, da on nosi odgovornost za sve ono, što list piše. ,Ako ima ko, da se na što potuži, evo mene spravna, da s njim obračunam, kad god ushtije“. Uvje- refii smo da ni sam Vlaho Kelez svoju izjavu ne uzimlje ozbiljno. Mi zanago ne. Druga je izjava Dr. Mandolfa, g. F. Ko- vačevića, J. kan. Crnice, Gj. Rašice, kao su- upravitelja . Dubrovačke Hrvatske Tiskare“ >da nije istina, da je preč. D. A. kan. Liepopili faktični urednik .P. C. H.“, koja se štampava u našoj tiskari, kao ni to, da on vlada tiska- rom, ili da vrši censuru onoga, što se u tiskari štampava«. Treća je pak izjava Ante kan. Lie- poli i kan. Crnica koja glasi: >»Uprava se ti- skare sastoji od pet članova, te pojedini ne mogu biti odgovorni za ono, što Uprava usta- novi, toli više kad cenzura nije našla što da zamjeri brošuri ,Viva la morte“.«! Poredimo ove dvije izjave. Iz potonje sli- jedi, da je uprava ustanovila, da se štampa brošura ,Vivala morte“. Ko sjedi u toj upravi? Dr. Mandolfo, Kovačević, Liepopili, Crnica i Rašica. Ako Liepopili i Crnica nijesu bili za to, da se brošura tiska, tad je odlučio, da se tiska Gjuro Rašica, jer je on onaj treći, potrebit, da se u upravi stvori većina. Ako dakle za tiskanje brošure nijesu odgovorni Liepopili i Crnica, jer su u upravi bili nadjačani, tad je odgovoran Rašica; a ako nije on, tada su odgovorni Lie- popili i Crnica, jer bez njihove privole brošura ne bi se bila mogla tiskati. Sve te izjave za publiku, koja svojom gla- vom misli, nemaju smisla ni vrijednosti, nego, sumo služe za dokaz nečiste savjesti crne družbe _ koja ih izdaje. Zbilja je interesantno vidjeti, tu braću u Isusu i Talmudu, kako se jedan za drugim krije, i odgovornost jedan drugome prti. Manite se ćorava posla! Cijeli Dubrovnik sve vas skupa dobro zna i pozna, a da bi iko- ga više mogli zavariti. Što je zahtijevala pristojnost. — Korak g. Rajmunda DeGiulli, korak je čovjeka uvrijegje- na u svojim najsvetijim osjećajima. :On je htio kazniti onoga, kojega je smatrao, slijedeći u tom javno mnijenje i temeljeći se na onomu, što svak vidi, odgovornim, što se u ,P. C. H.< dirnulo na sramotan način uspomenu nje- gova pokojnog oca, koja je svim nama sveta, a kamo li ne će biti rogjenu sinu. Treba da te strast zaslijepi, da ne vidiš u njegovu činu sasvim opravdanu reakciju na podlu uvrjedu; treba ne biti čovjek, da mu ponašanje pohuliš. Kad se jednom oblatila, što je mogla P. C. H.% učinitt — Priznati svoju pogrješku. To je bila dužna sebi i Antunu kan. Liepopili, jer bolje potvrde za njihovu krivnju nema do te, što se poslije svega ovoga još uvijek služi la- žima i izvrtanjima, da stvar prekaže onako, kako nije. Ona prvo svega kaže, da je pljuska pala zbog .riječi o njegovom bratu, što su bile do- nesene u diskorsu“. To je infamija, koja je u Dubrovniku zgadila svakoga poštenog. Ona pa- da na lice njezinim auktorima. G. Rajmundo DeGiulli reagirao je samo za to, jer dotična bi- lješka nišani na osobu, koja ne može ni opra- štati ni kazniti. Nju krije ploča, a živi ne mogu oprostiti, nego samo kazniti. Na isti je nakovanj skovana osvada, da je g. Rajmundo DeGiulli bio tobože naše sred - stvo. To nas nimalo ne čudi od ljudi, koji su vični bacati se kamenom za 1 drugoga i koji su sami tugje sredstvo. Oni nas sude po sebi; ali neka znadu za svoje vladanje, da na- ma nije da se .otresemo* nikoga, a najmanje D. Antuna Liepopili., Nama je samo do da utučemo duh laži i razdora, koji on i na njegova širi, da otmemo narod pog politici, koju on i njegovi vode. Kad bi nam do osobnih napadaja bilo, neka Prava" bude u*