+ pie:

 

eee

titan nadi

sveg o

m“

RN

 

kazati, odakle joj to vino.
dali u Francuskoj, 39 u Srbiji, a 232 u Švaj-
carskoj.

God. 1903 potrošila je ta kuća 61,030 h.
vode, a primila je 800 bačava tamarinda, od ko-
jih je svaka težila 150 kg. Osim toga upotrebi-
la je striešne kiseline (acido tartarico), kremora,
glicerine, cetrunove kiseline (acido citrico), što
su sve razni svjedoci na raspravi dokazali. O-
vakove se tvornice, ako i nijesu sve tako velike,
kao ona braće V., nalaze u Tršćanskomu ,punto
franco“, i sve šalju svoje proizvode u Francusku,
na Balkan i u Švajearsku, a neke ih šalju i
u Italiju pod firmom grčkog ili turskog vina.
Dapače i ratna mornarica i Lloyd dobavljaju
vino od ovakih sumljivih tvornica.

Ovakova su vina prilično dobra, tako da
su razni hemičari, koji su bili pozvani, da u
spomenutoj raspravi kažu svoje mnijenje, izjavili
da je vino, koje je proizvela tvornica braće Ma
pravo. Vina, koja se prave u ,punto franco“
jaka su, boja im je bijela usljed .karameline*.
Crvena vina imaju 1%, pravoga vina i jače su
omaštena. Cijena im je od 2--2:50 K po stupnju
alkohola, a po hekt. 9:50—11 K. Ova niska ci-
jena tumači se tim što se prave na mjestu,
izvan earinskog područja, gdje ni šećer, ni žesta
ni razne mirodije ne plaćaju carinu. U Fran-
cuskoj su ova vina osobito omiljela radi njihove
alkoholične jakosti.

Kolikogod cijenili vještinu onih, koji pro-
izvagjaju ovakova vina i kolikogod nam bila
mila posvemašnja sloboda trgovine, ipak proti
ovomu mora da ustanu svi oni, koji od ovakih
patvorina trpe golemu štetu, a to su osobito Dal-
macija, Istra i Gorica.

Naravno da bi u prvom redu bila pozvana
vlada, da stane na put ovakom oštećivanju in-
teresa osobito onih krajeva, koji ragjaju vinom.
Ali ona je do sada pokazala malo volje za io
valjda stoga što u Austriji oni, koji obragjuju
lozu, većinom pripadaju. pokrajinama, koje vla-
da posve zapušta, dok se za pravljenje umjet-
nog vina najviše troši šećera i žeste — dva proiz-
voda, koja su u cijeloj austrijskoj industriji
najviše zaštićena.

<ol>
Sedmični pregled.

UGARSKA. — Komesar Nyiri je dovršio
svoju misiju a kraljevskim komesarom imeno-
van je Rudnay.

Košut i Apponi odlučili su, da krenu u
inozemstvo i to u Francusku, Englešku i Ita-
liju, gdje će javnim predavanjem da obrate pa-
žnju odlučujućih krugova i uopće javnoga mni-
jenja na zgode u Ugarskoj, te da objasne dr-
žanje koalicije prama kralju. Njima će se pri-
družiti još nekoliko uglednih vogja koalicijonih
stranaka.

SRBIJA. — Carinski je spor izmegju Sr-
bije i Austrije riješen. Srbija je popustila au-
strijskim zahtjevima. U petak održavalo se u
Biogradu ministarsko vijeće pod predsjedanjem
samoga kralja. Uspjeh ovoga vijećanja bijaše
taj, da je vlada s kraljem zajedno pristala na
neke zahtjeve austrijske vlade. Još iste je ve-
čeri obaviješten bečki poslanik dr. Vuić o odlu-
ci srpske vlade. Dakako da je time riješeno pi-
tanje samo načelno: Srbija prihvaća neke pro-
mjene u srpsko-bugarskoj osnovi, što ih je au-
strijska vlada zahtijeva. Ali kakove će to biti
promjene, sada se još sigurno ne zna. Za koji
dan otvorit će se srpsko austrijska carinska
granica.

 

Domaće vijesti.

Riječki dogovori. — U zadnje doba
vela se po nekim novinama rasprava, tko
je bio na ove dogovore pozvan i za što. 0
tomu primamo:
akon zadarske odluke 17 novembra
p. g, kojom su Srbi pristali uz riječku re-
soluciju, riječki odbor bio je mnijenja, da
sebi priključi dva srpska zastupnika, jednog
iz Banovine, a jednog iz Dalmacije. Osim
toga držao je, da treba pozvati, sa kosulta-
tivnim glasom kuo strukovnjake, gg. Dr. Vr-
banića i Dr. Hinkovića odnosno ua financij-
sko pitanje.
= Samo njih bila je odborova namjera da
pozove i prethodno sasluša prije dogovora,
što na 19 februara, imali su započeti sa gg.
madiarskim delegatima.

Nego, da ugodi zahtjevu prijatelju iz
Banovine, odbor je pristao na to, da dogju
na Rijeku predstavnici onamošnjih koaliranih

, što su pristale na Riječku resolu-

izvan stranaka, gg. Dr. Borčić i Dr
Mazzura. A nakon toga bi pozvata i dalma-
inska demokratska stranka kao ona, koja

odlučno u istu resoluciju.
Na pak pridošlo je još nekoliko
ličnosti, i

+

 

|
3 vaguma su se pro- | hrvatske oporbe, a iz Dalmacije dvojica, biva

Dr. Klaić i Dr. Dulibić, koji svi, dozvolom
predsjednika, sudjelovali su sa savjetnjućim

asom u dogovorima dne 15. februara i
dojdućih dana, gdje se pretresalo o stano-
vištu u opće, koje bi odbor imao dazauzme
u pregovorima sa ugarskim parlamentarnim
odborom. .

Po tom je očito, da odbor nije pozvao
nego jedino osobe gori naznačene; a da
svaki zastupnik i svaka druga politička li-
čnost koja, došavši na Rijeku, izrazila je že-
lju, da na sastanak pristupi, bila je drago-
voljno i tim radije primljena, što su tako od-

voruost članovima odbora u ovako važnom
poslu. olakotili.

Zašto se odgodila riječka konference. — O tomu
javlja Novi List“ :

Pošto dne 15. ov. mj. još uvijek nije bilo
sigurno, da li će zajednički sabor u Budimpešti
biti odgogjen ili raspusten, te se u opće nije
tačno znalo, što će se sve dogoditi dne 16. ov.
mj., to je Kossuth dne 15. poslao poznati br-
zojav d.ru Peru Čingriji, kojim mu naviješta
kako je upravo nemoguće, da se magjarski de-
legati dne 19. i najbližih susljednih dana oda-
leče iz Pešte, te predlaže odgodu za 28. veljače.
Poslije gore izrečenog nazora g. Kossutha ova
se odgoda imala uzeti u predpostavci da će
magjarski delegati doći kao narodni zastupnici
i da konferencija neće biti zapriječena.

Delegati hrvatski i srpski pristali su na
ovaj predlog, a predstavnici hrvatskih i srp-
skih stranaka vijećahu na Rijeci o važnim pi-
tanjima, te stvoriše zaključke, koji bilježe novu
eru u našemu narodnom životu.

Došao je toliko sudbonosni dan 19. veljače
i u zajedničkom saboru dogodila se sva ona
strahota, koja je po novinama već svakomu
poznata. Magjarski delegati ostadoše bez man-
data, bajunete rastjeraše bivše zastupnike na-
roda a na obzorju Ugarske pojavi se sablast ab-
solutizma sa svim svojim posljedicama.

Kad se je dobilo temeljitih znakova i po-
dataka, da bi magjarsko-hrvatska konferencija
na Rijeci, sve kad bi magjarski delegati bili
skloni doći i bez mandata, bila svakako zapri-
ječena, potvrdila se misao kod nekih magjarskih,
pa i kod nekih naših delegata, kako bi bilo, da
se konferencija drži na otvorenom moru, ili čak
u inozemstvu. U ovom teškom i odlučnom času,
nakon trieznog i svestranog razmišljanja, upra-
vio je predsjednik hrvatske delegacije dr. Pero
Čingrija Franju Kossuthu slijedeće pismo :

Presvijetli gospodine!

Razvoj, kojim se stvari uputiše, nuka me,
da Vam pošaljem ovo nekoliko riječi za obavi-
jestiti Vas kako držimo, da je naša absolutna
dužnost, da ostavimo V. G. svaku odluku glede
roka ugovorenom sastanku. Svaki drugi postu-
pak bio bi u današnjim najtežim okolnostima,
s naše strane: više nego li indiskrecija. Nova
situacija ukida svaki razlog da se stvar požuri
i za to Vam ostavljamo potpunu slobodu, da
označite vrijeme i mjesto za sastanak kad ga
budete držali shodnim, ako držite da je umjestno,
dok se današnje napeto stanje ne raspline.

Jedina stvar, na koju ne bismo mogli pri-
stati, bio bi sastanak u inozemstvu, pošto bi
ovaj mogao dati povoda netemeljiiim predpo-
stavkama, da se snuje nešto protivno legalitetu
i zakonu, od kojih nemamo nikakva uzroka da
se odalečujemo pošto riječka rezolucija, koja
mora da bude podlogom naših rasprava ne sa-
drži drugo nego postulate u svakom pogledu
opravdane, a na našem pravu utemeljene.

Nakon ovoga dozvolite mi, da u ovom
teškom momentu za Vaš narod izrazim V. G.
osjećaje moga najtoplijega uvaženja | osobitog
poštovanja. Odani — Pero Čingrija.

Predsjednik magjarske koalicije i vogja
neodvisne stranke odgovorio je g. d.ru leru
Čingriji slijedećim listom:

Budimpešta, 22. veljače 1906.
Presvijetli gospodine!

Fakat, da je ugarski parlamenat oružanom
silom raspušten, ukida svaki razlog prešnosti
ugovorenom sastanku magjarskih delegata sa
delegatima dalmatinskim, hrvatskim i srpskim.

Kao predsjednik Upravnog Odbora koali-
ranih magjarskih strunaka predlažem, da se
rečeni sastanak odgodi u bolje doba, koje će
biti utanačeno zajedničkim sporazumom biva za
onda, kada će svi saučesnici opet zadobiti man-
date, koja su nekima — tvarno i ako nezako-
nito — bili dignuti, da porade ustavnim na-
činom.

Tiekom vremena, koje ćemo u čekanju
proći, učinimo svekoliko, da se živa uzdrži i
raširi ideja srdačnog bratstva Magjara sa Hr-
vatima i Srbima: pošto moć oružja može da
digne sredstva za akciju, koju bi zakoni dopu-
stili, ali ne može da uguši snagu osjećaja, koju
nas mora sjediniti u ljubavi za slobodom.

Sloboda nas sjedinjuje, tiranija nas dijeli
i ja u ime slobode šaljem topli pozdrav dalma-
tinskoj, hrvatskoj i srpskoj braći!

 

 

S najvećim poštovanjem i uvaženjem Vaš |
preodani — Franjo Kossuth.

Na 23 o. tu. g. dr. Pero Čingrija primio
je ovo Kossuthovo pismo i kratkim brzojavom
obavijestio one delegate, koji se bijahu razišli
s Rijeke, kako je konferencija odgogjena. Zatim
je poslao slijedeći brzojav:

Franju Kossuthu — Budimpešta.

Hrvatski i srpski delegati, na odlasku sa
Rijeke šalju Vašim detegatima srdačni pozdrav,
te žaleć, da okolnosti, koje njihovu moć nad-
kriljuju, zahtjevaju da odgode za bolje dane
doba, u koje će stisnut Vašu lealnu desnicu,
očituju Vam najvruću želju, da Providnost vječna
u ovom teškom času bude u pomoći Ugarskoj.
— Pero Čingrija.

Starješinstvo .hrvatske i srpske zajednice“. —
Prije nego se razigju hrvatski i srpski prestav-
nici, koji su pohrlili na Rijeku, da vijećaju o
sporazumu s madžarskom delegacijom odlučili
su utemeljiti Hrvatsku i srpsku zajednicu“.
Ona je sastavljena tako, da su u starješinstvo
ušli predsjednici svih stranaka, a svaka stranka
izabrat će još jednoga stalnoga zamjenika. Pre-
sjednikom starješinstva hrvatske i srpskb za-
jednice izabran je Dr. Pero Čingrija. U starje-
šinstvu su osim toga: Dr. Grga Tuškan za hr-
vatsku sranku prava, Dr. Ivan Lorković za
hrv. naprednu stranku, Dr. Bogdan Medaković
za srpsku samostalnu stranku, Dr. Krasojević
za srpsku radikalnu stranku, Dr. Trumbić za
hrvatsku stranku, Dr. Smodlaka za hrvatsku
demokratsku stranku, Dr. Pugliesi za srpsku
narodnu stranku na Primorju, Dr. Neuman za
slavonsku organizaciju, Dr. Magdić za zagorsku
organizaciju, Dr. Potočnjak izvan stranaka.

Izborna reforma Gaućova. — U sjednici care-
vinskog vijeća od 23 veljače, podnijela je vlada
četiri zakonske osnove: 1) osnovu o reformi
izbornoga prava i reda, 2) osnovu o zaštiti
izborne slobode, 3) osnovu o promjeni zastup-
ničkog imuniteta, 4) osnovu o promjeni po-
slovnika.

Izborno pravo imao bi svaki muškarac,
koji je navršio 24 god., koji je austrijski dr-
žavljanin, a boravi u općini bar godinu dana.
Pasivno pravo izbora imade svaki muškarac,
keji je najmanje 3 god. austrijski državljanin
koji je navršio 30 god. Parlamenat će imat 455

"članova, Nijemci će imat 205 mandata (sada

205), Česi 99 (87), Poljaci 64 (72), Rusini 31
(10), Slovenci 23,(15) Hrvati i Srbi 13 (12).i
to u Istri 2 (1) a u Dalmaciji 11 (kao i do
sada), Talijani 16 (19), Rumunji 4 (5).

Članovi gospodske kuće moći će biti bi-
rani i u zastupničku kuću ali kroz to doba ne
smiju vršiti mandat u gospodskoj.

Kod podjele na izborne kotare pazilo se
je, da ovi budu po mogućnosti narodnosno - je-
dinstveni. U Kranjskoj, Koruškoj, Gorici i Gra-
dišei, Istri i Dalmaciji te talijanskom dijelu Ti-
rola nema posebnih gradskih izbornih kotara a
u drugim pokrajinama ima. Kotari u lalmaciji
jesu ovi: 1) Rab, Pag, Sali, Silba, Zadar. 2)
Benkovac, Kistanje, Obrovac, Nin, Novigrad,
Promina 3) Šibenik, Tijesno, Skradin, Biograd
4) Drniš, Vrlika, Knin. 5) Sinj, Muč, Lečevica,
6) Hvar, Vis, Brač, Starigrad, Vrhboska, Šolta
7) Makarska, Vrhgorac, Metković, Jelsa, Bogo-
molje, Sučurac, Ston. 8, Spljet, Kaštela, Trogir.
9) Dubrovnik, Korčula, Orebići, Mljet, Slano.
10) Kotor, Perast, Budva, Ercegnovi, Cavtat.

Zakonska osnova o zaštiti izborne slobode
ustanovljuje, da će bit kažnjen svatko ko upliva
na izbornika kod glasovanja, ko vara kod iz-
bora, krši izbornu tajnost, kuša razbiti izborne
skupštine ili se protuzakonito dočepa izborne
legitimacije.

U osnovi o promjeni imunitetnog prava
glavno je to, da kazneni postupak proti kojega
zastupnika neće zastarje, doklegod parlamenat
mije rekao svoju, a da se 1 privatnici mogu po-
tužiti predsjedniku na uvređe izrečene od koga
zastupnika u parlamentu, a toj će tužbi suditi
osobiti odbor.

Promjena poslovnika sastojala bi u tomu
da parlamenat sa %, glasova može isključiti
zastupnika iz sjednica. najdulje za sedinicu dana,
a da za interpelaciju treba 20 potpisa a ne 15
kao i do sada ,

Hrvatsko akad. društvo ,Zvonimir u Beču. —
Dne, 12. o. mj. na glav. godišnjoj skupštini i-
zabran je slijedeći novi odbor: Predsjednik cand.
ing. Ante Stuparić; potpr. cand. iur, Akrija
Hamid Šahinović; prvi tajnik stud. ing. Josip
Šašek; drugi tajnik stud. iur. Zlatko Sertić;
blagajnik stud. phil Roko Mišetić; knjižničar
stud. phil. Ew. Vouk; novinar i gospodar stud.
inr. Josip Giaconi jun.

Naredna straeka o odgodi ugarskog parlamenta.
Po dekretu. Tomašićevu. prihvatila je narodna
stranka u Banovini resoluciju, gdje se u homa-
gijalnoj vijernosti prama švijetloj kruni i oda-
nosti prema postojećoj državnoj zajednici u in-
teresu ustanova i parlamentarizma duboko žali

ovu nužnu posljedicu raspusta sabora.

 

Samoubojstvo. — U Kotoru dne 26. o. m.
naden je u svojoj sobi, gdje je stanovao, obje-
šen Antun Courir, e. k. viši poštarski nadupra-
vitelj. Uzrok je samoubojstvu, kako kažu, po-
remećenost živaca. Pokojnik je rodom iz Zadra,
a ostavlja udovicu i troje siročadi.

Vjenčanje. — Gosp. Petar Kasandrić, ure-
dnik Smotre Dalmatinske“, vjenčao se je u
Drnišu na 27. pr. m. sa gospođicom Erminijom
pl. Difnico. — Čestitamo!

Promjena plovitbenog reda. — Ugarsko-hr-
vatsko parobrodarsko društvo učilo je od t. 6
m. neke promjene u brzom plovitbenom redu -
između Rijeke i Dalmacije. Potanje u oglasu
našega lista. :

Gradska kronika.

Današnji broj našega lista izašao je dan ka-
snije, jer su slagari slavili prvi dan korizme.
Molimo naše cijenj. pretplatnike, da uvaže.

Vjenčanje. — Gosp. Gjuro Sessa vjenčao
se u ponedjelnik sa gdicom Zlatkom Tuškan.
— Mladom paru naše najsrdačnije čestitke!

g. Liepopili. — ,Prava“ je za-
sula izjavama. Najprvo izjavljuje Vlaho Ke-
lez, odgovorni urednik ,P. C. H.“, da on nosi
odgovornost za sve ono, što list piše. ,Ako ima
ko, da se na što potuži, evo mene spravna, da
s njim obračunam, kad god ushtije“. Uvje-
refii smo da ni sam Vlaho Kelez svoju izjavu
ne uzimlje ozbiljno. Mi zanago ne.

Druga je izjava Dr. Mandolfa, g. F. Ko-
vačevića, J. kan. Crnice, Gj. Rašice, kao su-
upravitelja . Dubrovačke Hrvatske Tiskare“ >da
nije istina, da je preč. D. A. kan. Liepopili
faktični urednik .P. C. H.“, koja se štampava
u našoj tiskari, kao ni to, da on vlada tiska-
rom, ili da vrši censuru onoga, što se u tiskari
štampava«. Treća je pak izjava Ante kan. Lie-
poli i kan. Crnica koja glasi: >»Uprava se ti-
skare sastoji od pet članova, te pojedini ne
mogu biti odgovorni za ono, što Uprava usta-
novi, toli više kad cenzura nije našla što da
zamjeri brošuri ,Viva la morte“.«!

Poredimo ove dvije izjave. Iz potonje sli-
jedi, da je uprava ustanovila, da se štampa
brošura ,Vivala morte“. Ko sjedi u toj upravi?
Dr. Mandolfo, Kovačević, Liepopili, Crnica i
Rašica. Ako Liepopili i Crnica nijesu bili za to,
da se brošura tiska, tad je odlučio, da se tiska
Gjuro Rašica, jer je on onaj treći, potrebit, da
se u upravi stvori većina. Ako dakle za tiskanje
brošure nijesu odgovorni Liepopili i Crnica, jer
su u upravi bili nadjačani, tad je odgovoran
Rašica; a ako nije on, tada su odgovorni Lie-
popili i Crnica, jer bez njihove privole brošura
ne bi se bila mogla tiskati.

Sve te izjave za publiku, koja svojom gla-
vom misli, nemaju smisla ni vrijednosti, nego,
sumo služe za dokaz nečiste savjesti crne družbe _
koja ih izdaje. Zbilja je interesantno vidjeti, tu
braću u Isusu i Talmudu, kako se jedan za
drugim krije, i odgovornost jedan drugome prti.

Manite se ćorava posla! Cijeli Dubrovnik
sve vas skupa dobro zna i pozna, a da bi iko-
ga više mogli zavariti.

Što je zahtijevala pristojnost. — Korak g.
Rajmunda DeGiulli, korak je čovjeka uvrijegje-
na u svojim najsvetijim osjećajima. :On je htio
kazniti onoga, kojega je smatrao, slijedeći u
tom javno mnijenje i temeljeći se na onomu,
što svak vidi, odgovornim, što se u ,P. C.
H.< dirnulo na sramotan način uspomenu nje-
gova pokojnog oca, koja je svim nama sveta,
a kamo li ne će biti rogjenu sinu. Treba da te
strast zaslijepi, da ne vidiš u njegovu činu
sasvim opravdanu reakciju na podlu uvrjedu;
treba ne biti čovjek, da mu ponašanje pohuliš.

Kad se jednom oblatila, što je mogla P.
C. H.% učinitt — Priznati svoju pogrješku. To
je bila dužna sebi i Antunu kan. Liepopili, jer
bolje potvrde za njihovu krivnju nema do te,
što se poslije svega ovoga još uvijek služi la-
žima i izvrtanjima, da stvar prekaže onako,
kako nije.

Ona prvo svega kaže, da je pljuska pala
zbog .riječi o njegovom bratu, što su bile do-
nesene u diskorsu“. To je infamija, koja je u
Dubrovniku zgadila svakoga poštenog. Ona pa-
da na lice njezinim auktorima. G. Rajmundo
DeGiulli reagirao je samo za to, jer dotična bi-
lješka nišani na osobu, koja ne može ni opra-
štati ni kazniti. Nju krije ploča, a živi ne mogu
oprostiti, nego samo kazniti.

Na isti je nakovanj skovana osvada, da
je g. Rajmundo DeGiulli bio tobože naše sred -
stvo. To nas nimalo ne čudi od ljudi, koji su
vični bacati se kamenom za 1 drugoga
i koji su sami tugje sredstvo. Oni nas sude po
sebi; ali neka znadu za svoje vladanje, da na-
ma nije da se .otresemo* nikoga, a najmanje
D. Antuna Liepopili., Nama je samo do
da utučemo duh laži i razdora, koji on i
na njegova širi, da otmemo narod pog
politici, koju on i njegovi vode. Kad bi nam do
osobnih napadaja bilo, neka Prava" bude u*