Br. 11.

CRVENA MRVATSKA

E LISTI
10

CIJENA J

UNAPRIJEDA :
INOZEMSTVO [ POSTARSKI TROŠKOVI

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UG ARSKI
KO U
SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE

U DUBROVNIKU, 1

NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE,

 

 

Štamparija DeGiulli i dr.

 

Dubrovnik, 14. ožujka 1906.
Mnijenje dr. Majstrovića u poslu pregovora
Povodom odgode riječkog sastanka Dr Maj-

upravio je pismo jednom članu redakcije

strov ii
Hrvatske Riječi“. On kaže, da je pogriješena
tvrdnja njekih, da zastupnici nijesu bili vlasni

na Rijeci stvoriti resoluciju, samo nije korektno

ono, što je poslije slijedilo Ne dirajući u pitanje

približenja Srbima, ja sam tvrdog uvjerenja, da

delegati nijesu imali prava m ovlasti, da motu

proprio uriču zadarski sastanak, da stvaraju za-
darsku resoluciju i da bez odluke plenuma dijele
ovlasti, njima od plenuma  udijeljen« i samo-
vlasno nadopunjuju odbor sa dva nova člana. Ta

prva nekorektnost imala je za posljedicu drugu

još krupniju. Dok po najelementarnijim načelima
parlamentarne  korektnosti delegati nijesu imali
da izvrše nego ili nalog, udijeljen im na Rijeci
na čistoj i isključivoj podlozi zaključaka resolu-

cije, koja nije bila drugo već otvoreni mandat
za gospodu delegate, ili da se na svojim  manda-
tima zahvale, oni naprotiv sazivlju na Rijeku
konferenciju hrvatsko-slavonsko-dalmatinske dele-
gacije i predstavnika hrvatskih i srpskih stra-
naka, da odluči o temelju za vodenje pregovora
sa madžarskim delegatima. "Time plenum narod-
nih zastupnika, koji dođoše na Rijeku, da nešto
odluče, i nešto odlučiše, zalagajući svoje poštenje,
svoj obraz i svoju savje st, stavljen Je pod kura-
telu hrvatsko - slavonsko - dalmatinske delegacije.

- Ja sam uvjeren, da je ovo najveća bruka,
koja je ikada bila nanesena narodnom zastupstvu,
a to zaslugom same delegacije istog narodnog
zastupstva“.

Ograničit ćemo se samo da ispravimo neke
tvrdnje. Prvo istina, da su delegati

svega nije

urekli zadarski sastanak. "Na ovaj sastanak pri-
stupili su jedino zastupnici srpski! stranaka, 1 to
iz svoje vlastite inicijative, da uzmu stanovište
prama riječkoj resoluciji. Tako je nastala zadarska
resolucija, a u povodu nje nastala je potreba,
da delegati, izabrani na<riječkoj konferenei, stupe
u svezu sa predstavnicima srpskih stranaka. Kako
su pak na riječku resoluciju pristale i neke hr-
vatske stranke, koje nijesu bile zastupane na
jer ih je izborni sistem is-

riječkoj konferenci,

ključio iz sabora, bila je potreba, đa riječka de-
legacija stupi u doticaj i sa predstavnicima tih
stranaka. "Tako je došlo do dogovora na Rijeci
14. pr.

njima nekakovo poniženje za narodno zastupstvo,

Zastupnik Majstrović vidi 1

dne m)

ali toga poniženja nema, jer su na dogovore
pristupili samo oni, koji su unaprijed pristali na
riječku resoluciju.

Dr. Majstrović govori i o nekakvom preko-
račenju mandata sa strane đelegata biranih na ri-
ječkoj konferenci. Po našemu mišljenju. glavno,
što je trebalo, da riječka delegacija izvrši, bilo je
osigurati uspjeh onoj politici, koju riječka reso-
lucija nagoviješta. 'To se nije moglo inače, nego
stupajuć u doticaj i okupljajuć okolo sebe sve one
elemente, koji su uz resolucija pristali, jer, ako
hoćemo da postignemo nešto u krizi, kroz koju
monarhija prolazi, uspjeti ćemo samo onda, ako
mi sami budemo kod kuće tako jaki, da se bude
vrijedno na nas obazirati. Inače Tomašiću i diu-

govima polje je otvoreno.

Dne 15., 16.
i 17. o. mj. općinski su izbori u Zagrebu Zalru-

Općinski izbori u Zagrebu.

žene reakcionarne stranke podijelile su svoje u-
loge na taj način, da će u III. izborništvu raditi
čisti“, a u I. i IL. ,madžaroni“. Proti njima u III.
izborništvu. stupaju uz potporu drugih opozicijo-
nalnih stranaka ,naprednjaci“, a u Lil. ,neod-
visno građanstvo“.

Uz izbornu praksu u Banovini teško, da oporba
uspije. Ako ne budu mogli drugčije, pokušat će
tozapriječiti silom i bespravljem. Ali uza sve to ova
borba svraća na sebe opću pažnju, jer je prvi put
da će se pri izborima sukobiti dvije struje u hr-
vatskom političkom životu: ljudi, koji hoće svojoj
domovini slobode i napretka sa ljudima, koji su
iz politike napravili svoj vlastiti ,gšeft*,

Ta će se borba voditi u bijelom Zagrebu. U
zadnje doba mnogo se pisalo o tomu, kako Za-

greb nije više ono, što je negda bio hrvatskomu

narodu. Ona mora, koja gnjavi cijelu Hrvatsku,

pritisla je u Zagrebu više nego drugovdje, a to
se opaža u svim granama javnog života Iz Za-
greba nam je prije sjalo sunce, sada nas bije
nevolja

Neodvisno građanstvo preglo je da Zagrebu
dade stari sjaj. Hoće li uspjeti, sumnjamo, ali već

to pregnuće pokaznje, da se Zagreb budi.

Uspjeh riječke resolucije.

Riječka je resolucija kažu ko-
koja je svršila odgo-
Da vidimo, je li

 

medija, pustolovina,
dom riječkog sastanka.
aš to tako!

Kad sh u Ugarskoj vladale ,sređe-
ne“ prilike t. j. kad je u Deakovu stranku
stupio Koloman Tisza, otac onoga Tisze,
koji nam je doviknuo, da se stidi kao
Madžar, što koalicija s nama ugovara,
te izopačio načela, koja je Deak ostavio
narodu u baštinu, pa Ugarsku podme-
tnuo bečkim interesima, a narod zavara-
vao. kažuć mu tobožnje uspjehe u bano-
vini i kod nemadžarskih naroda u Ugar-
skoj, gdje je onda bila Hrvatska, tko
je za nju mario?

Kad smo se u domovini klali Srbi i
Hrvati, natječući se, ko će komu na-
metnuti svoje ime te zaslijepljeni očeki-
vali od -Beča, da nam stvori Veliku Hr-
vatsku gdje je onda bila Hrvatska,
tko je za nju mario?

Kad smo u časovitoj zabludi bili za-
boravili, gdje smo, te nehotično potpo-
magali bečku struju, koja je od
zemlje sebi htjela stvoriti most na Bal-
kan: kad smo pustili da katolički kon-
gresi \ identifikuju hrvatstvo katoli-
čanstvom, kad smo pitanje o: jednom
rimskom gostincu pretvorili u narodno
pitanje, u jednu riječ, kad smo bili poko-
rne sluge svakom gospodaru gdje je
onda bila Hrvatska, tko je za nju mario?

Na ovo pitanje trebalo bi da odgo-
vore korifeji stranaka, koje sada
rukuju, da osujete rad onih, koji su ne-
hotice i njih samih izvadili iz zaslužene
zaboravi. Tomašić, Frank, Hok i Radići ne
bi se naime sada ni spominjali kako se
nijesu ni onda, kada su ih plaćeni i za-
slijepljeni rojevi narodnih parasita stavili
kako svoje vođe, da im nije bilo riječke
resolucije. Njoj treba, da zahvale tu u
ostalom jako sumnjivu čast, da sad milo
pogledaju na njih iz Beča i da im grof
Tisza kad ne će narod dijeli svje-
dodžbe hrvatskog patriotizma.

A zašto to? Jer je riječkom resolucijom
izneseno pred svijet hrvatsko pitanje, ona
ga je dapače učinila pitanjem cijele mo-
narhije i cijeloga Balkana, pa je ljudima,
kojima toga ne treba, jer im je odviše
onih briga, koje im daje sama Ugarska,
bilo potreba osvrnuti se, ne bi li u Hr-
vatskoj samoj našli ljudi, da pokret uguše
i svrnu hrvatsku politiku na staru stazu
servilne potištenosti,

Dijelom politička pocjepkanost, a di-
jelom unutarnja razrovanost bila je dovela
hrvatske zemlje do nemoći, koja se je
najbolje odrazivala u političkom pravcu,
kojim smo bili udarili: ne pouzdavajuć
se naime u sebe tražili smo pomoći od
drugih. U tomu je stanju našla Hrvatsku
ugarska kriza. Ona je probudila narod
prožimajući ga nadom u bolju budućnost,
Hrvatski rodoljubi očekivali su, da će i
narodna stranka“ u Banovini — ako je u-
prav narodna — uhvatiti zgodu i pokušati
barem, da hrvatsko pitanje iznese. Mje-
šte toga ona se je pokazala ono, što je
Khuen bio umijesio: kreatura Beča. Pu-
stiti da ova vodi bilo bi nadvelo nad ze-

naše

sa

se

e

+).

NA GODINU 10 K. ZA

ožujka 1906.

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA.

PRETPLATA [ OGLASI ŠALJUSE UPRAVI, A
ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU
TISKAJU PO POGODBI [ UZ RAZMJER.

Z

AN

mlju događaje g. 1849. Pomoću Hrvatske
Beč bi nastojao da upokori Ugarsku, a od
toga nama ne bi bilo nikakve koristi, jer se
koristi ne može nazivati uživanje, da vi-
dimo Ugarsku poniženu, kad poniženost
pada i na nas.

Onaj ujedinio je, inicijativom
Dalmacije, sve oporbene elemente u ba-
novini. Došlo je tako do riječke i zadar-
ska resolucije, kojima je udaren nov pra-
vac hrvatskoj politici. Ova ide za tim, da
hrvatske zemlje emancipira od Bečke
službe. Hoćemo li u tomu uspjeti, pitanje je,
na koje nije moguće odgevoriti, jer to ne
ovisi samo & nama, nego i o drugim pri-
likama u monarhiji, ali već sada možemo
govoriti o velikom moralnom uspjehu.
Začetnici ovoga pokreta postigli su barem
to, da svijet gleda na nas poštovanjem,
kao na ljude, koji znadu što hoće i koji
ne će pustiti, da narod izrabljuje policija,
kako je to na žalost dosad bilo.

Treba li tomu dokaza, eto vam be-
čkog parlamenta, u komu se ime Hrvata
spominje drugačije, nego se spominjalo
nazad godine dana; eto vam ugarskih
stranaka, koje su dosad zaslugom Toma-
šića za Hrvate imale jedino prijezira kao-
not prama bečkim janjičarima.

A kolikom je bojazni ovaj preokret
ispunio bečke krugove, pokazuju najbolje
sredstva, koja su upotrebili, da do riječkih
dogovora ne dođe.

To nijesu sigurno učinili za ljabav
ni Franku ni Tomašiću, da njima spase
mandate, ili ih inače rehabilitiraju pred
narodom, nego za to, što naslućuju, i
ako do kraja ne vide, znamenitost, koju
riječka resolucija ima po cijelu monarhiju.
Još je pak viša njezina zamašitost po
naš narodni život. Bi li igda bio  pomi-
slio, ko je znao stranačku rascjepkanost
kod Hrvata i stare naše svađe sa Srbima,
da će se ipak naći lijepak, koji će sve
stranke  slijepiti u jednu falangu te
odjednom približiti Srbe i Hrvate? A to
se ipak dogodilo, dapače još i nešto
više. Riječka resolucija probudila je iz
duboka sna ideju zajednice svih balkan-
skih naroda, pa kojoj političkoj grupi
pripadale, a to je odjeklo u Beogradu i
u Sofiji. Ona je ovoj zajednici dala kon-
kretnost u toliko, u koliko ni Hrvati već
ne sanjaju o Velikoj Hrvatskoj, ni Srbi
o Dušanovu carstvu, ni Bugari o Simeo-
novoj državi, ali i jedni i drugi i treći
razumiju, da i bez promjene državnih za-
jednica i bez štete drugoga, mogu i mo-
raju pružiti jedan drugomu ruke, da sa-
čuvaju sebe od proždrljivosti teutonske.

čas

Ako ovo. nijesu uspjesi, tad ne mogu
sigurno govoriti o uspjesima ni madžar-
ske koalirane stranke. Jer ni one nijesu
vidno ništa postigle, madžarski je narod
dapače usljed njihova nastojanja doživio
i to, da mu vojnici pašuju i u parlamentu
i na ministarstvima. Takav neuspjeh“
madžarska koalicija mogla je predvidjeti,
pa ipak se upustila u borbu. Beč se
može šepiriti na razvalinama konstitucijo-
nalizma, ali ideja, koju je neodvisna
stranka bacila u narod, ne će mu više
dati mira. On se je upustio u nejednaku
borbu, u kojoj treba da bude pobijeđen.

To vrijedi i za ideju, koja je dovela
do riječke resolucije. Komprcanje ljudi,
sehe mai non fur vivi“, njihovo smiješno
naprezanje, da je proglase mrtvom, nji-
hovo komedijaško veselje, što do riječkog
sastanka nije došlo, ne može joj škoditi.
Pokazuje najviše to, da je Tomašić i
Frank i ostali, dični“ i ,elarissimi“ nijesu
ni razumjeli.

s...

Godina XVI.

 

 

POJEDINI BROJ 20 PARA.

DOPISI UREDNIŠTVU LISTA. ZA IZJAVE, PRIOPĆENA
A ZA OGLASE 20 PARA.
POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE

OGLASI KOJI SE VIŠE PUTA

Madžarska kolca 1 Hrvati

Uspjeh fgarskih izbora g. 1904. ne može
se pripisati pobjedi ideje, koju zastupa od svoga
zametka neodvisna stranka. To je bila reakcija
proti režimu Tisze, koji je prijetio, da će u hator
centralističkoj bečkoj ideji žrtvovati ono, što je
svakomu Madžaru najveća svetinja: konstituciju.
Ona znamenita sjednica, : kad je Tisza htio na-
metnuti parlamentu novi poslovnik te tako one-
mogućiti opstrukciju, ujedinila je u jedno kolo
ljude, koji su bili sasvim različita mišljenja u po-
gledu odnošaja megju Ugarskom s jedne strane,
a Austrijom i Hrvatskom s druge, kao što su
Apponyi, Košut, Zichy, Banffy i Andrassy.

Od ovih ljudi najmanje je pristajao u koa-
liciju Banffy. On je u njoj ostao uvijek Bečanin
t. j. zagovaralac one struje, koja bi htjela, da se
Madžari ojačaju na račun nemađžarskih narod-
nosti. To pak bez pomoći Beča nije moguće, za
to je Banffy i kao opozicijonalac očijukao s Be-
čom, nadajuć se, da će ovaj popustiti i dopri-
nijeti svoje zrno za osnutak madžarske nacijo-
nalne države. U naknadu je bio spreman žrtvo-
vati i pitanje jezika u vojsci te se zadovoljiti
madžarskim jezikom kao pukovnijskim jezikom u
cijeloj Ugarskoj. U tomu je on vidio zgodno
sredstvo za madžarizaciju, a nekoliko stotina ti-
suća Madžara više vrijedi u njegovim očima
većma, nego politički uspjesi u smjeru nezavi-
snosti od Beča, na koje teži ostala oporba.

Izmegju njega i drugih koaliranih stranaka
došlo je sada do prijeloma. 'Tomu se radujemo,
jer bi to bio znak, da je u madžarskom narodu
nastao preokret u shvaćanju zadatka Ugarske.
'Tim, što ga je koalicija žrtvovala, najbolje je do-
kazala, da joj u ovoj borbi s Bečom nije do toga,
da sebi izvojšti pogodnosti, koje će moći upo-
trijebiti proti nemadžarskim narodnostima, već
da hoće da prekine dosadašnjom politikom ma-
džarskih političara, koja je narodu stvarala neprija-
telje, gdje mu je trebalo tražiti prijatelje.

Poslije eksoda Banffyjeva na čelu su koali-
cije samo ljudi, koji kao osobe mogu uživati kod
Hrvata povjerenja potrebita, da megju njima i
nama dođe do složna rada.  Andrassyja osobito
karakterizuje riječ, da ako dođe do raspusta sa-
bora, novi sabor ne će više stati na stanovištu
god. 1867. Apponyi to nije čekao, već je odmah
nakon Tiszina komplota proti parlamentu pristao
uz neodvisnu stranku. Dok &voga dakle ne dijeli
ništa od Košuta, između njih i Andrassyja tanka
je stijena, koja ipak ne priječi složan rad u svim
znamenitijim pitanjima, jer je i Andrassy uvidio,
da garancije, koje Ugarskoj pruža nagođba od g.
1867., nijesu dostatne, da sačuvaju Ugarsku od
kojekakvih iznenađenja poput onih, koje je sada
doživjela z

Prama tomu možemo “dosta pouzdano na-
gađati, kamo vode događaji, koji se spremaju u
Ugarskoj. Troje je moguće: ili će Beč pokušati,
da novim izborima u Ugarskoj dođe opet do ve-
ćine klika 'Tisza-Banffy-Kristoffy, ili će u tim iz-
borima podleći koaliciji, ili uopće ne če ni doći
do izbora, već će se vladati i dalje uz pripomoć
kojekakvih propalih veličina“ i nadobudnih či-
novnika. U Tiszinu pobjedu nije vjerovati, jer
se je Beč sam pobrinuo raspustom sabora, da
dade koaliciji u ruke prokušano agitacijono sred-
stvo. Vjerojatno je dapače baš protivno, t. j. da
će u slučaju izbora Košutova stranka doći u sabor
pojačana. Kad pak ne bi došlo do novih izbora,
to bi bio samo znak, da se Beč ne nada, da bi
se izborima moglo što promijeniti. 1 tada dakle
trebalo bi nam računati s Košutovom strankom
kao onom, koja bez sumnje predstavlja mnijenje

mardžarskog naroda

Što ona traži, o tomu je suvišno govoriti,
jer je svakomu dobro poznato Nu ni Apponyi
ni Košut nijesu ljudi, koji cijene, da se tečevine

poput onik, koje bi htjeli dobiti za Ugarsku,
mogu postići, a kamo li uzdržati, Ihez posvemaš-
njeg preustrojstva Ugarske. Madžari su prama
svojoj snazi u ne baš zavidnom položaju, da im

+ ge je osloniti na koga drugoga, ako hoće, da im