Br. 11. CRVENA MRVATSKA E LISTI 10 CIJENA J UNAPRIJEDA : INOZEMSTVO [ POSTARSKI TROŠKOVI Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UG ARSKI KO U SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE U DUBROVNIKU, 1 NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, Štamparija DeGiulli i dr. Dubrovnik, 14. ožujka 1906. Mnijenje dr. Majstrovića u poslu pregovora Povodom odgode riječkog sastanka Dr Maj- upravio je pismo jednom članu redakcije strov ii Hrvatske Riječi“. On kaže, da je pogriješena tvrdnja njekih, da zastupnici nijesu bili vlasni na Rijeci stvoriti resoluciju, samo nije korektno ono, što je poslije slijedilo Ne dirajući u pitanje približenja Srbima, ja sam tvrdog uvjerenja, da delegati nijesu imali prava m ovlasti, da motu proprio uriču zadarski sastanak, da stvaraju za- darsku resoluciju i da bez odluke plenuma dijele ovlasti, njima od plenuma udijeljen« i samo- vlasno nadopunjuju odbor sa dva nova člana. Ta prva nekorektnost imala je za posljedicu drugu još krupniju. Dok po najelementarnijim načelima parlamentarne korektnosti delegati nijesu imali da izvrše nego ili nalog, udijeljen im na Rijeci na čistoj i isključivoj podlozi zaključaka resolu- cije, koja nije bila drugo već otvoreni mandat za gospodu delegate, ili da se na svojim manda- tima zahvale, oni naprotiv sazivlju na Rijeku konferenciju hrvatsko-slavonsko-dalmatinske dele- gacije i predstavnika hrvatskih i srpskih stra- naka, da odluči o temelju za vodenje pregovora sa madžarskim delegatima. "Time plenum narod- nih zastupnika, koji dođoše na Rijeku, da nešto odluče, i nešto odlučiše, zalagajući svoje poštenje, svoj obraz i svoju savje st, stavljen Je pod kura- telu hrvatsko - slavonsko - dalmatinske delegacije. - Ja sam uvjeren, da je ovo najveća bruka, koja je ikada bila nanesena narodnom zastupstvu, a to zaslugom same delegacije istog narodnog zastupstva“. Ograničit ćemo se samo da ispravimo neke tvrdnje. Prvo istina, da su delegati svega nije urekli zadarski sastanak. "Na ovaj sastanak pri- stupili su jedino zastupnici srpski! stranaka, 1 to iz svoje vlastite inicijative, da uzmu stanovište prama riječkoj resoluciji. Tako je nastala zadarska resolucija, a u povodu nje nastala je potreba, da delegati, izabrani na<riječkoj konferenei, stupe u svezu sa predstavnicima srpskih stranaka. Kako su pak na riječku resoluciju pristale i neke hr- vatske stranke, koje nijesu bile zastupane na jer ih je izborni sistem is- riječkoj konferenci, ključio iz sabora, bila je potreba, đa riječka de- legacija stupi u doticaj i sa predstavnicima tih stranaka. "Tako je došlo do dogovora na Rijeci 14. pr. njima nekakovo poniženje za narodno zastupstvo, Zastupnik Majstrović vidi 1 dne m) ali toga poniženja nema, jer su na dogovore pristupili samo oni, koji su unaprijed pristali na riječku resoluciju. Dr. Majstrović govori i o nekakvom preko- račenju mandata sa strane đelegata biranih na ri- ječkoj konferenci. Po našemu mišljenju. glavno, što je trebalo, da riječka delegacija izvrši, bilo je osigurati uspjeh onoj politici, koju riječka reso- lucija nagoviješta. 'To se nije moglo inače, nego stupajuć u doticaj i okupljajuć okolo sebe sve one elemente, koji su uz resolucija pristali, jer, ako hoćemo da postignemo nešto u krizi, kroz koju monarhija prolazi, uspjeti ćemo samo onda, ako mi sami budemo kod kuće tako jaki, da se bude vrijedno na nas obazirati. Inače Tomašiću i diu- govima polje je otvoreno. Dne 15., 16. i 17. o. mj. općinski su izbori u Zagrebu Zalru- Općinski izbori u Zagrebu. žene reakcionarne stranke podijelile su svoje u- loge na taj način, da će u III. izborništvu raditi čisti“, a u I. i IL. ,madžaroni“. Proti njima u III. izborništvu. stupaju uz potporu drugih opozicijo- nalnih stranaka ,naprednjaci“, a u Lil. ,neod- visno građanstvo“. Uz izbornu praksu u Banovini teško, da oporba uspije. Ako ne budu mogli drugčije, pokušat će tozapriječiti silom i bespravljem. Ali uza sve to ova borba svraća na sebe opću pažnju, jer je prvi put da će se pri izborima sukobiti dvije struje u hr- vatskom političkom životu: ljudi, koji hoće svojoj domovini slobode i napretka sa ljudima, koji su iz politike napravili svoj vlastiti ,gšeft*, Ta će se borba voditi u bijelom Zagrebu. U zadnje doba mnogo se pisalo o tomu, kako Za- greb nije više ono, što je negda bio hrvatskomu narodu. Ona mora, koja gnjavi cijelu Hrvatsku, pritisla je u Zagrebu više nego drugovdje, a to se opaža u svim granama javnog života Iz Za- greba nam je prije sjalo sunce, sada nas bije nevolja Neodvisno građanstvo preglo je da Zagrebu dade stari sjaj. Hoće li uspjeti, sumnjamo, ali već to pregnuće pokaznje, da se Zagreb budi. Uspjeh riječke resolucije. Riječka je resolucija kažu ko- koja je svršila odgo- Da vidimo, je li medija, pustolovina, dom riječkog sastanka. aš to tako! Kad sh u Ugarskoj vladale ,sređe- ne“ prilike t. j. kad je u Deakovu stranku stupio Koloman Tisza, otac onoga Tisze, koji nam je doviknuo, da se stidi kao Madžar, što koalicija s nama ugovara, te izopačio načela, koja je Deak ostavio narodu u baštinu, pa Ugarsku podme- tnuo bečkim interesima, a narod zavara- vao. kažuć mu tobožnje uspjehe u bano- vini i kod nemadžarskih naroda u Ugar- skoj, gdje je onda bila Hrvatska, tko je za nju mario? Kad smo se u domovini klali Srbi i Hrvati, natječući se, ko će komu na- metnuti svoje ime te zaslijepljeni očeki- vali od -Beča, da nam stvori Veliku Hr- vatsku gdje je onda bila Hrvatska, tko je za nju mario? Kad smo u časovitoj zabludi bili za- boravili, gdje smo, te nehotično potpo- magali bečku struju, koja je od zemlje sebi htjela stvoriti most na Bal- kan: kad smo pustili da katolički kon- gresi \ identifikuju hrvatstvo katoli- čanstvom, kad smo pitanje o: jednom rimskom gostincu pretvorili u narodno pitanje, u jednu riječ, kad smo bili poko- rne sluge svakom gospodaru gdje je onda bila Hrvatska, tko je za nju mario? Na ovo pitanje trebalo bi da odgo- vore korifeji stranaka, koje sada rukuju, da osujete rad onih, koji su ne- hotice i njih samih izvadili iz zaslužene zaboravi. Tomašić, Frank, Hok i Radići ne bi se naime sada ni spominjali kako se nijesu ni onda, kada su ih plaćeni i za- slijepljeni rojevi narodnih parasita stavili kako svoje vođe, da im nije bilo riječke resolucije. Njoj treba, da zahvale tu u ostalom jako sumnjivu čast, da sad milo pogledaju na njih iz Beča i da im grof Tisza kad ne će narod dijeli svje- dodžbe hrvatskog patriotizma. A zašto to? Jer je riječkom resolucijom izneseno pred svijet hrvatsko pitanje, ona ga je dapače učinila pitanjem cijele mo- narhije i cijeloga Balkana, pa je ljudima, kojima toga ne treba, jer im je odviše onih briga, koje im daje sama Ugarska, bilo potreba osvrnuti se, ne bi li u Hr- vatskoj samoj našli ljudi, da pokret uguše i svrnu hrvatsku politiku na staru stazu servilne potištenosti, Dijelom politička pocjepkanost, a di- jelom unutarnja razrovanost bila je dovela hrvatske zemlje do nemoći, koja se je najbolje odrazivala u političkom pravcu, kojim smo bili udarili: ne pouzdavajuć se naime u sebe tražili smo pomoći od drugih. U tomu je stanju našla Hrvatsku ugarska kriza. Ona je probudila narod prožimajući ga nadom u bolju budućnost, Hrvatski rodoljubi očekivali su, da će i narodna stranka“ u Banovini — ako je u- prav narodna — uhvatiti zgodu i pokušati barem, da hrvatsko pitanje iznese. Mje- šte toga ona se je pokazala ono, što je Khuen bio umijesio: kreatura Beča. Pu- stiti da ova vodi bilo bi nadvelo nad ze- naše sa se e +). NA GODINU 10 K. ZA ožujka 1906. IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. PRETPLATA [ OGLASI ŠALJUSE UPRAVI, A ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU TISKAJU PO POGODBI [ UZ RAZMJER. Z AN mlju događaje g. 1849. Pomoću Hrvatske Beč bi nastojao da upokori Ugarsku, a od toga nama ne bi bilo nikakve koristi, jer se koristi ne može nazivati uživanje, da vi- dimo Ugarsku poniženu, kad poniženost pada i na nas. Onaj ujedinio je, inicijativom Dalmacije, sve oporbene elemente u ba- novini. Došlo je tako do riječke i zadar- ska resolucije, kojima je udaren nov pra- vac hrvatskoj politici. Ova ide za tim, da hrvatske zemlje emancipira od Bečke službe. Hoćemo li u tomu uspjeti, pitanje je, na koje nije moguće odgevoriti, jer to ne ovisi samo & nama, nego i o drugim pri- likama u monarhiji, ali već sada možemo govoriti o velikom moralnom uspjehu. Začetnici ovoga pokreta postigli su barem to, da svijet gleda na nas poštovanjem, kao na ljude, koji znadu što hoće i koji ne će pustiti, da narod izrabljuje policija, kako je to na žalost dosad bilo. Treba li tomu dokaza, eto vam be- čkog parlamenta, u komu se ime Hrvata spominje drugačije, nego se spominjalo nazad godine dana; eto vam ugarskih stranaka, koje su dosad zaslugom Toma- šića za Hrvate imale jedino prijezira kao- not prama bečkim janjičarima. A kolikom je bojazni ovaj preokret ispunio bečke krugove, pokazuju najbolje sredstva, koja su upotrebili, da do riječkih dogovora ne dođe. To nijesu sigurno učinili za ljabav ni Franku ni Tomašiću, da njima spase mandate, ili ih inače rehabilitiraju pred narodom, nego za to, što naslućuju, i ako do kraja ne vide, znamenitost, koju riječka resolucija ima po cijelu monarhiju. Još je pak viša njezina zamašitost po naš narodni život. Bi li igda bio pomi- slio, ko je znao stranačku rascjepkanost kod Hrvata i stare naše svađe sa Srbima, da će se ipak naći lijepak, koji će sve stranke slijepiti u jednu falangu te odjednom približiti Srbe i Hrvate? A to se ipak dogodilo, dapače još i nešto više. Riječka resolucija probudila je iz duboka sna ideju zajednice svih balkan- skih naroda, pa kojoj političkoj grupi pripadale, a to je odjeklo u Beogradu i u Sofiji. Ona je ovoj zajednici dala kon- kretnost u toliko, u koliko ni Hrvati već ne sanjaju o Velikoj Hrvatskoj, ni Srbi o Dušanovu carstvu, ni Bugari o Simeo- novoj državi, ali i jedni i drugi i treći razumiju, da i bez promjene državnih za- jednica i bez štete drugoga, mogu i mo- raju pružiti jedan drugomu ruke, da sa- čuvaju sebe od proždrljivosti teutonske. čas Ako ovo. nijesu uspjesi, tad ne mogu sigurno govoriti o uspjesima ni madžar- ske koalirane stranke. Jer ni one nijesu vidno ništa postigle, madžarski je narod dapače usljed njihova nastojanja doživio i to, da mu vojnici pašuju i u parlamentu i na ministarstvima. Takav neuspjeh“ madžarska koalicija mogla je predvidjeti, pa ipak se upustila u borbu. Beč se može šepiriti na razvalinama konstitucijo- nalizma, ali ideja, koju je neodvisna stranka bacila u narod, ne će mu više dati mira. On se je upustio u nejednaku borbu, u kojoj treba da bude pobijeđen. To vrijedi i za ideju, koja je dovela do riječke resolucije. Komprcanje ljudi, sehe mai non fur vivi“, njihovo smiješno naprezanje, da je proglase mrtvom, nji- hovo komedijaško veselje, što do riječkog sastanka nije došlo, ne može joj škoditi. Pokazuje najviše to, da je Tomašić i Frank i ostali, dični“ i ,elarissimi“ nijesu ni razumjeli. s... Godina XVI. POJEDINI BROJ 20 PARA. DOPISI UREDNIŠTVU LISTA. ZA IZJAVE, PRIOPĆENA A ZA OGLASE 20 PARA. POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE OGLASI KOJI SE VIŠE PUTA Madžarska kolca 1 Hrvati Uspjeh fgarskih izbora g. 1904. ne može se pripisati pobjedi ideje, koju zastupa od svoga zametka neodvisna stranka. To je bila reakcija proti režimu Tisze, koji je prijetio, da će u hator centralističkoj bečkoj ideji žrtvovati ono, što je svakomu Madžaru najveća svetinja: konstituciju. Ona znamenita sjednica, : kad je Tisza htio na- metnuti parlamentu novi poslovnik te tako one- mogućiti opstrukciju, ujedinila je u jedno kolo ljude, koji su bili sasvim različita mišljenja u po- gledu odnošaja megju Ugarskom s jedne strane, a Austrijom i Hrvatskom s druge, kao što su Apponyi, Košut, Zichy, Banffy i Andrassy. Od ovih ljudi najmanje je pristajao u koa- liciju Banffy. On je u njoj ostao uvijek Bečanin t. j. zagovaralac one struje, koja bi htjela, da se Madžari ojačaju na račun nemađžarskih narod- nosti. To pak bez pomoći Beča nije moguće, za to je Banffy i kao opozicijonalac očijukao s Be- čom, nadajuć se, da će ovaj popustiti i dopri- nijeti svoje zrno za osnutak madžarske nacijo- nalne države. U naknadu je bio spreman žrtvo- vati i pitanje jezika u vojsci te se zadovoljiti madžarskim jezikom kao pukovnijskim jezikom u cijeloj Ugarskoj. U tomu je on vidio zgodno sredstvo za madžarizaciju, a nekoliko stotina ti- suća Madžara više vrijedi u njegovim očima većma, nego politički uspjesi u smjeru nezavi- snosti od Beča, na koje teži ostala oporba. Izmegju njega i drugih koaliranih stranaka došlo je sada do prijeloma. 'Tomu se radujemo, jer bi to bio znak, da je u madžarskom narodu nastao preokret u shvaćanju zadatka Ugarske. 'Tim, što ga je koalicija žrtvovala, najbolje je do- kazala, da joj u ovoj borbi s Bečom nije do toga, da sebi izvojšti pogodnosti, koje će moći upo- trijebiti proti nemadžarskim narodnostima, već da hoće da prekine dosadašnjom politikom ma- džarskih političara, koja je narodu stvarala neprija- telje, gdje mu je trebalo tražiti prijatelje. Poslije eksoda Banffyjeva na čelu su koali- cije samo ljudi, koji kao osobe mogu uživati kod Hrvata povjerenja potrebita, da megju njima i nama dođe do složna rada. Andrassyja osobito karakterizuje riječ, da ako dođe do raspusta sa- bora, novi sabor ne će više stati na stanovištu god. 1867. Apponyi to nije čekao, već je odmah nakon Tiszina komplota proti parlamentu pristao uz neodvisnu stranku. Dok &voga dakle ne dijeli ništa od Košuta, između njih i Andrassyja tanka je stijena, koja ipak ne priječi složan rad u svim znamenitijim pitanjima, jer je i Andrassy uvidio, da garancije, koje Ugarskoj pruža nagođba od g. 1867., nijesu dostatne, da sačuvaju Ugarsku od kojekakvih iznenađenja poput onih, koje je sada doživjela z Prama tomu možemo “dosta pouzdano na- gađati, kamo vode događaji, koji se spremaju u Ugarskoj. Troje je moguće: ili će Beč pokušati, da novim izborima u Ugarskoj dođe opet do ve- ćine klika 'Tisza-Banffy-Kristoffy, ili će u tim iz- borima podleći koaliciji, ili uopće ne če ni doći do izbora, već će se vladati i dalje uz pripomoć kojekakvih propalih veličina“ i nadobudnih či- novnika. U Tiszinu pobjedu nije vjerovati, jer se je Beč sam pobrinuo raspustom sabora, da dade koaliciji u ruke prokušano agitacijono sred- stvo. Vjerojatno je dapače baš protivno, t. j. da će u slučaju izbora Košutova stranka doći u sabor pojačana. Kad pak ne bi došlo do novih izbora, to bi bio samo znak, da se Beč ne nada, da bi se izborima moglo što promijeniti. 1 tada dakle trebalo bi nam računati s Košutovom strankom kao onom, koja bez sumnje predstavlja mnijenje mardžarskog naroda Što ona traži, o tomu je suvišno govoriti, jer je svakomu dobro poznato Nu ni Apponyi ni Košut nijesu ljudi, koji cijene, da se tečevine poput onik, koje bi htjeli dobiti za Ugarsku, mogu postići, a kamo li uzdržati, Ihez posvemaš- njeg preustrojstva Ugarske. Madžari su prama svojoj snazi u ne baš zavidnom položaju, da im + ge je osloniti na koga drugoga, ako hoće, da im