u država bude snažna i uvažena. Taj oslon imali su sada u Beču, ali su ga odviše skupo plaćali. Ako im je zbilja do toga, da ga se oslobode, treba da se oslone na nemadžarske narodnosti u samoj Ugarskoj, a u prvom redu na Hrvatsku, ko- ja je po svomu položaju vrata na more i na Bal 7 Što bi Ugarska bez Hrvatske? Opkoljena od svih strana državama, koje bi mrkim okom gledale njezino ekonomsko podignuće, bila bi osuđena da životari. Dok je dakle Ugarskoj ži- 1 Mileno pitanje imati Hrvatsku za sobom, nama je opet životno pitanje domoći se one slobode, koja bi nam omogućila, da se drugi, pa bila toi Ugarska, ne koristi našim položajem na štetu našu. Mi ne možemo dopustiti, da u eventualnoj zajednici sa Ugarskom budemo mi samo plaćati, nego u uređenju međusobnih odnošaja valja da potpuno vrijedi ona stara: do, ut des. Interese Ugarske treba dovesti u sklad sa interesima hr- vatskim. Jedino tada zajednica može biti Ugar- skoj korisna, inače bi Ugarska oslabila, jer bi se snaga trošila u međusobnim borbama, a posljedi- ce, kojim ove urode, može se vidjeti u monarhiji. Ovo smo htjeli istaknuti obzirom na najno- vije događaje u Ugarskoj. Pobjeda Košutovaca prikazuje se sa izvjesne strane strašilom za Ugarske narode, mi naprotiv cijenimo da bi se tekar tada Hrvatska mogla potpuno okoristiti svo- jim položajem, a konačni prijelom Ugarske s Be- čom jamčio bi joj, da će se Ugarska u vlastitom interesu držati onoga što bude ugovoreno. Ne smijemo naime zaboraviti, da je uzrok današnjoj našoj nemoći prvo, što su Hrvatsku potrgali, a drugo, što je volja Beča podložila Hrvatsku Madžarima. Austrija. — austrijskom parlamentu raspravlja se još uvjek o izbornoj reformi, pa će se rasprava otegnati po svoj prilici cijele ove sedmice. U utornik je ministar-predsjednik odgo- vorio na dosadasnje prigovore, a poslije njega govorili su pristaše nove reforme. Ugarska. — Ovih dana rekonstruirao se Fejervaryjev kabinet. Ministrom financija imeno- van je Franjo Hegediis, ministrom bogoštovlja i nastave Julije Tost, dok je ministarstvo za ze- maljsku obranu preuzeo FMI.. Bela Pap. Novi ministri preuzeli su već svoje poslove. Srbija. — Srpska i austro-ugarska vlada prekinule su pregovore o provizornoj trgovačkoj pogodbi, radi čega je u Srbiji i došlo do krize. Stojanovićevo ministarstvo predalo je ostavku, a kralj ju je primio. Pošto su o toku pregovora strani listovi tendencijozno javljali, kao da je Sr- bija kriva, što nije došlo do pogodbe, izdala je srpska vlada zvanični komunike, iz kojega se ra- zabire, da je sve protivno. Sva je prilika, da će novo ministarstvo biti sastavljeno od obih radikalnih frakcija pod pred- sjedničtvom jednog samostalnog radikala. Francuska. — | u Francuskoj je došlo do krize. Ministarstvo Rouvierovo kapituliralo je pred klerikalnom koalicijom i skrajnom ljevicom, kojima se je pridružilo i nekoliko liberalaca i naprednjaka. Sastav nove vlade povjeren je Sar- rienu, M: u ra uspije sastaviti t. zv. ,repu- blikanski blok“. U som u jutro dogodila se je u jednom ugljeniku kod Courrieresa (na sjevero-zapadu Francuske) užasna katastrofa, usljed koje je za- glavilo preko 1200 radnika. O uzrocima nesreće javlja se ovo: Od nekoliko dana bijesnio je u ugljeniku požar, kojemu se nije pripisivala važ- nost, pa se je valjda razgranio i zauzeo takav opseg, da je doveo do grozne eksplozije otrovnih plinova. < Skoro svi evropski vladari izrazili su presjedniku republike brzojavno sućut. Vlada će zatražiti od parlamenta, da joj votira veću svotu za žrtve katastrofe. Domaće vijesti. Premještaj. — Presjednik prizivnog sudi- šta u Zadru Gertscher premješten je u istom svojstvu u Trst, a uprava prizivnog sudišta po- vjerena je potpresjedniku Benedetti. Tako se iz' Dalmacije dijeli još jedan tuđi- nac, koji je bio poslan, da nas prosvijetli. Q Ger- tseheru kao osobi ne može se kazati ništa zla, ali svoga porijetla nije mogao da zataji. S nje- govom + je uspomenom vezana birokratizacija naših sudova, a to bogme nije nikakav uspjeh. Novi Srbobran“ o zahtjevu ,, javnosti“ riječke konference. — Odgovarajući ,Hrv. Riječi“, koja je tražila da se zaključei riječkog zborovanja iznesu na javnost, kaže ovaj uvaženi list u Zagrebu. Uzalud se tu pozivati na načelo demokra- cije. Ni ovo načelo ne traži, da svak u svakom času mora da zna sve./Ni to načelo ne propisuje da se sve mora iznijeti na pazar, pa šta više i takvi zaključci, koji utvrđuju osnovu i taktiku za pregovore konfidente prirode. Ono samo zabranjuje, da se narod i javnost obavezuju ma nešto bez No, to nije učinjeno zaključcima njihove privole. riječke konferencije. U ostalom ni ovi zaključci, ne će ostati vječna misterija. Kad se pregovori dovrše ili pre- kinu, obavijestiće se javnost o svemu, saopštiće joj se osnova, koja je služila za podlogu prego- vora, tok samih pregovora i rezultat. 1 javnost imati da kaže Njena će riječ biti posljednja i mjerodavna. Ne stoji dakle, da se tu misli raditi bez ja- Javnost je isključena samo za sad, u ovom će tada riječ. vnosti. momentu, kad još pregovori nisu ni počeli i kad bi se publikacijom moglo samo da izigra stvar Ako ne s naše strane, a ono s druge, što je u ostalom svejedno“. Koga kandidiraju ,magjaroni“ za grad- ske izbore u Zagrebu. —U listini za | izborništvo od 16 kandidata ima 7 činovnika, a samo četiri doista su nezavisni građani. U drugom izborništvu od 20 kandidata ima 8 činovnika, a knjima valja pribrojiti sve druge ovisne ljude tako, da se ne- odvisni građani mogu izbrojiti na prste. — Jako žalosna svjedodžba 'Tomašićeve moći! Germanizacija u Bosni. Hrv. donosi podatke o germanizaciji u Bosni. Tko dođe u Sarajevo, a tako vam je Dnev.“ žilježimo samo ovo: po prilici i po ostalim bosanskim mjestima, misli, da je usred Berlina. Nijemština desno, nijemština lijevo, ne možeš se okrenuti bez njemačkog je- Kolonije njemačke znadu se tako vješto znadu se tako vješto organizovati u kojekakve ,krankenvereine“ i druga humanitarna društva, da se ,vlah ne dosjeti“, prava težnja toga rada. U ta društva primaju se i domaći sinovi, odgajaju se badava, hrane se, a dobiju i po koji bakšiš. Društvu je na oku samo humanitarna svrha, ide samo za podupiranjem nevoljnih, za naobraživanjem neukih, a _tuđin- ština raste“. U ovomu nabrajanju ,Hrv. Dnev.“ zaboravio , da nam jednu kaže: Ko su protektori ovog njemačkog prodiranja? Neka razmišlja e tomu, tad nek nam kaže, jeli uputna ona politika, koju on u Bosni zastupa. zika“. ustrojiti, pa se i ne opaža Bosanska vlada proti nadbiskupu Štadleru. Kako nadbiskup Štadler nije htio da plali globu od 500 K, koju mu je vlada udarila zbog pokrštenja Sinanovićeva, vlada mu je od- bila tu svotn od plate. To se isto dogodilo nje- govu tajnika Buljanu. Nova himna kraljevine Srbije. — Mi- nistarski savjet usvojio je za srpsku himnu ovaj tekst Alekse Šantića, a u isto doba raspisao je natjecaj za glazbu: Bože, na polja Zemlje ove Vaskrsa zlatnim suncem sjaj! Pobedu, vence Slave nove Kralju i rodu srpskom daj! Verom otaca Što slobodu Preliše krvlju, daruj nas; Da nam u svetu [I u rodu Ostane svetlih dela glas! Ko šarna svetlost Duge pune Što s neba goni erni mrak, Nek dragi kamen Srpske krune Spasenja srpskog bude znak! Nek beli oro Prene, sine, I nove slave da nam plod; Jedinstvom svetim spase rod! Seoska blagajnica u Čilipima. — Pišu nam iz Čilipa, da se je ondje na sastanku drža- nom 11 o. mj. konstituiralo društvo seoske bla- gajnice za štednju i zajmove, Božjom pomoću drugo u Konavlima, čiji će djelokrug za sada za- hvaćati sela što sačinjavaju prostranu Čilipsku župu. Pristupilo je trideset članova, te se izabrali prvo ravnateljstvo od sedam čianova: g Stjepo Stolić, kao ravnatelj: zamjenik: Niko Gjuno; od- bornici: g. Antun Hiđa, Antun Vezilić, Ivo Dra- gović, Antun Kocelj i Đuro Kordić. I ako Bog da! Naprijed Konavljani! Gradska kronika. Vojnički zapovjednik u Zadru F. Z. M. pl. Varešanin stigao je u Utornik u Dubrovnik, gdje će se zaustaviti nekoliko dana. Novine kažu, odavle a društvu kim generalima u Kotor, da pregledaju tamošnje utvrde. + 0. Josip Lombardini. — U ' dobar čas, večer da će sa još ne- Spljetu je preminuo na 8. 0. mj. isusovac. O. Lombardini. U Dubrovniku je u svoje vrijeme bio 4 godine ravnatelj gimnazije. Sa posvjetovnjačenjem zavoda morao je da mjesto ostavi. Pokoj mu vječni! + Anka Avlić. — Sinoć je u najljepšem evijetu mladosti u 23 godini života preminula Anka Avlić. ueviljenim roditeljima naše saučešće! Zašto su nas ostavili. — Iz članka pod naslovom za pravicu,* u zadnjoj ,Pra- voj“ vrijedi istakuuti napose ovu tačku. Riječ je U Ni po 1 učiteljica Laka joj bila zemlja, istinu i o stranci, koju zastupa g. Pero Cingrija: jada, kad bi to njihovo djelovanje bilo javno i poznato, našlo bi se glasova, koji bi im namjere odvratili, ili osujetili, ali se u nas, a da se uspe pepela u oči, sve vodi u ime puka, a puk je u- prav onaj, koji upozna, da su ga do vješala do- veli stopre onda, kad mu je na njima dušu ispu- stili“. Da se dakle vješalima izbjegne, pozivlje pi- sac članaka mukotrpni hrvatski narod u svoje kolo. ,Slijedimo stope neumrlog našeg Starčevića, n stranci prava bit će naš spas.“ Barem su ovoga o iskreni ovi naši patrio- ti a la Crnica! Našli su ga! — Tko je krivac, da je ,Dubro- vačka Hrvatska 'Tiskara“ štampala brošuru , Viva la morte“ ? Po zadnjemu broju ,P. €. H-* iz- gleda, da je to uprevitelj tiskare. Društveni je činovnik primio naručbe za nju, naplatio trošak i dao u radnju, kao i druge tiskanice. Uprava je doznala za nju, kad i ostala publika“. Kako se slaže ova izjava s izjavom Liepe- pilia i Crnice od 23. veljače 1906., tiskanom u istoj ,Pravoj“, gdje se kaže, da pojedini članovi ne mogu biti odgovorni za ono, što uprava usta- našla, što da za- Iz nje proizlazi brošura novi, toli više, kad censura nije mjeri brošuri Viva la morte“? jasno, da je uprava ustanovila, da se tiska. Ne radi se dakle o nikakvoj samovolji či- novnika, nego' o odluci uprave, za koju nosi je- Što sada traže ja- ganjca, da na se preuzme grijeh, dino ona svu odgovornost. nimalo nas ne čudi. Već smo nekoliko puta kazali, da je običaj družbe oko Prave“, bacati se kamenom, a sa- kriti ruku. Mi nemamo posla s ljudima, koji imadu smionstva odgovarati pred svijetom za ono, što čine, goga. svemu! A Crnica? A Pijerotić? — Prava“ od- lučno odbija od sebe prijekor, da njezine pristaše vonjaju austrijanštinom ? A Crnica, a Pjerotić? Mi nijesmo još vidjeli, da je Prava“ njihov rad. Ona ga dapače brani izmegju redaka. Evo kako: .Očita je namjera, da bi se htio samo posi- jati razdor u stranci prava, jer je inače ljivo, kako oni isti, koji su digli viku, .Urvena“_ ne piše dijestimije, ds budemo asketi non plus ultra i u . Za ono dakle, nijem gadi, svećenici oko nego koji bacaju krivnju s jednoga na dru- Kako je u poslu ove brošure, tako je osudila nerazum- kad smo ustali, da danas od nas ištu, samoj politici“ što se svim pošte- Prave“ ne nalaze uz- roka, da interveniraju. Da ga se nađe, treba biti ne samo asketi, nego asketi non plus ultra u po- litici. Običan čovjek može dakle napisati sve ono, što je napisao Istinović, reetins Pjerotić, a tomu običan čovjek ne može da prigovori. oko dopušteno, ali nek ne zaborave, Ovo će biti za one Prave“ logično i da tim stavljaju sebe na isti moralni niveau sa jednim Pjerotićem. Prijetnje. — U zadnjoj ,Pravoj“, kako da nije bilo dosta denuncija sa strane uredništva, ima i nekakva prijetnja. Mi je ipak tako ne će- mo shvatit, jer bi im tada ponovili ono što im je Dubrovnik“ Radije smo promisliti na pokušaj, da se pojedini radnici, koji su dali povoda, da se poručio. na njihovo ponašanje osvrnemo, A to nije. Mi dobro od pojedinh članova, ,Za- kao takovu uvijek ćemo braniti, a poje- izjednače sa ,Zadrugom*. razlikujemo ,Zadrugu“ drugu+“ dinim članovima kazat čemo što mislimo, kadgod nam dadu povoda. U ostalom sumjamo jesu li ono radnici pi- sali. Oni su odviše skladni, da mogu napisati o- nake perfidije. Neka sude! U zadnjem broju Prave“ či- tamo: odgovor Ispraviti nemamo što, već ponovno tvrdimo, da je uz g. Frana Supila i preč. što šta promjenuo u nekrologiji pok. da je Dn. kad je bila dotiskana, on ju je u rukopisu imao u ruci. Frano ju je Dn. Antunu čito i prije ne- go je u tisak uljegla Dn. Antun je popunio. 'Ta Bogu fala Supilo je još živ“ Za istinu i pravicu, Crvenoj“. Liepopili popunio i DeGiulli. Laž je Antun saznao za nekorologiju PODLISTAK. “ (Nastavak). 16. Nemoguće je podati skupnu sliku svih onih nesreća, tuga i nevolja, što ih alkohol pro- uzrokuje, vw što ih većina ljadi tekar slati. Mo- žemo to samo donekle pomisliti prama broj- kama, što iu ih je iznio ministar Kverett: U sa- veznim državama sjeverne Amerike alkohol je u godinama 1860.—-70 narodu pribavio direktnih troškova 3.000,000000 a indirektaih 600. milijuna dolara, usmrtio 360.000 ljudi, poslao u sirotišta 100.000) djece i za najmanje 150.000 ljudi u tam- nice i na prisilne radnje, prouzročio 2000 samo- ubijstva, obudovio 20.000 žena i osirotio 1 mili- jardu djece! Poznato je, da več od nekoliko decenija mrtvečko zvouo zvoni francuskome narodu — njegov broj silno opada. Sigurno je, da je uzrok te strašne po Francusku pogibelji silna nemo- ralnost. A pa što mislite, nije li kakova sveza između opadanja stanovništva i fakta, da je Fran- cuska ša svojin 17 litara čistoga alkohola na sta- novnika u godini u tome na čelu svih država i da u 150.000 slučajeva pomora na godinu na- vagja alkohol zd uzrok?! Francuska propada zbog nemorala i vina! Kada će se već jednom ljudi uvjeriti o istini, što ju je već stari Glad- + stone izrekao; Alkohol je strašan bič za ljudsko draštvo, daleko strašniji od kuge i rata. Moramo se već jedan put uvjeriti, da je a/kohol kao ljudski ubica odmah jednak uz sušicu, *) ako ga pak pro- motrimo sa svim njegovim socijalnim učincima, onda je on kao socijalna kuga daleko strašniji od sušice. Za mnogo toga znademo iz statistika. Ali koliko je suza i nevolja, koliko surovosti i pro- palosti alkohol prouzročio, toga nam statistika ne znade kazati. A ipak to dvoje valja prihrojiti najvećim učincima alkoholizma. Ne može se o tome bolje prosuditi, nego što je to učinio bečki |ro- fesor med. kemije; ,0 alkoholu ne može se do- voljno zla iskazati!“ Usljed te strašne žalosne igre, kojom taj grozni ubica napunja svijet, stojimo pred pi- tanjem, koji se svakome umu _silomice nameće: kako, što stvoriti proti kugi, čije su žrtve neiz- brojene, čiji je obseg neizmjeran ? 17. Došlo je najprije. ,realno-politično“, sumjereno“ gibanje. Dugo se vremena čuo bojni poklič: ,Doli 8 vinom i rakijom, a živilo pivo!“ Jaki otrov htjelo zamijeniti sa slabijim, jer ljudi mislili postignuti što je moguće“ a ne boriti se proti ,narodnoj potrebi“. Svetom srdžbom pro- glasivali su rakija kao vražije piće, a o pivi su plavije kao o nebeskom napoju, pa što se je do- godilo? Oni isti ljudi, koji su toliko hvalili tu to- * LIS taliel o umre u Evropi 67 ljudi, a alkoholizam 005 oašiken NEEDS EN. liko sažaljenja vrijednu polivičnost kao jedinu i neprevarljivu pomoć, danas stoje prestrašeni nad opustošenjem, što zu ga napravili. Uživanje piva diglo se do Kečuvene visine i svejednako se jače diže. A pri tome ono drugo u zadnjih 15 godina u Njemačkoj nije palo, a u Beigiji i Francuskoj se relativno još i podiglo. U Njemačkoj, Belgiji i Engleškoj popije se alkohola više u piva nego u rakiji. Tako je ova agitacija postigla to, da je alkoholizam pive nadmašio alkoholizam rakije. U Švedskoj, Rusiji i Norvedškoj (državi rakije) po- pije se relativno najmanje alkohola. A u državi piva, u Njemačkoj, popije se na godinu više nego tri puta više alkohola od osobe (više od 11 litara), nego _u_ zloglasnom ruskom ,rakijaškom* carstvu (3 litre). Tako je dakle pivo svladalo alkoholizam ' Po Dru. Delbriičku za budućnost je veća pogibelj od piva nego li od rakije, i zato moramo svi, koji se hoćemo boriti proti alkoholizmu, obra- čati veća. pozornost pivu nego rakiji! ! Pivo doduše ima manje alkohola, i zato ga se pije u toliko većim mjerama. Praški kliničar prot. Pribram dokazao je, da pivo u istoj mjeri alkohola više škodi srcu i jetri, nego drugi spiriti, 18. Propaganda dakle za pivo proti alkoho- lizmu čisto je propala. A sada se da živo vodi propaganoa za umjerenost“. A što je baš za pravo ta blažena umjerenost“? Čuli smo, da se najmjerodavniji učenjaci slažu u tome — da je neškooljiva samo jedna mjera — ništa! Čuli smo, da alkohol djeluje kao otrov, da se već u maloj mjeri može poznati početak dje- lovanja na moždani, da svaka količina toga otrova razorno djeluje, da svaka kapljica alkohola u ro- ditelju, znači kapljica neumnosti u djetetu. Ne može dakle biti pitanje. više ili nekoliko manje toga jakoga otrova, nego je pitanje, dali ga čovjek uopće smije piti ili mu se pak mora sasvim zabraniti. 'Ta sigurno ne češ nikomu kazati: ,Otruj sebe i svoju djecu, ništa zato, ali ih traj malo po malo !* Otrov je otrov i vazda će biti otrov. A da je alkohol otrov, o tome već niko danas ne sumnja. Prof. Forel zgodno je o tome govorio na kongresu u Bre- vazda i samo da li se smije dopustiti menu; ,Učinci otrovanja, što djeluje tiho i po- lagano, dadu se dokazati sa tačnim statistikama, kako to rade osjeguravajuća društva. Preporučite nam već jednom, da umjereno pijemo opij! Pa zašto ne? "Ta neznatna mjera opija nikako ne škodi. Sve zagovaranje umjerenoga alkohola stoji na staroj predpostavci, na običaju, da mi pijemo alkuhol!* Sto je uopće ta umjerenost ?* pita biskup Egger. Katekizam o tome govori: Ona u svemu čuva pravu mjeru. A koja je to prava mjera u piću? Ko hoće da se te mjere drži, mora da se čuva ne samo pjanstva, nego uopće svakoga užitka, što škodi zdravlju duše i tijela. Svako škodljivo uživanje prevršaje pravu mjeru, ne Pr prav Čuvaj i držite uvije Fallerov Flui esence, . koji jer on brzo bolesti uloga sti prsi i ulo“ ce i 12 malih ili + flašica vrijed 24 male ili 1 flašica 8 K 1 lih ili 24 dvos kod proiz E. V. Fuller Stwbici, ko r Ji steče Reba markom ke 6 kutujica 4 luju čudnova sti u želudcu bave, nesvje Pravog balsa se 1 nego 2 ko za