rilo! te se “laid djeluje kod i reumatiz- ja u kosti- živaca i mi- a, influence, iaže kod sla- iosti, upale, zujenja u u- 'abosti, bole- a kod ogmji- t d. + dvostrukih e franko 5 K. 2 dvostrukih O p. 48 ma- trukih 16 K voditelja apotekar u olatz Br. 202. tska) vrijedne či- ar-pilule, sa SAPILLEN* K. Ove dje- to kod bole- , slabe pro stice i t. d. na ne prima tuceta fran- 5 K. Usljed ovog naš urednik obratio se je £ Franu Supilu za razjašnjenje. Od njega je primio ovo pismo: Rieka, 12. ožujka 1906. Dragi Ivo! Vilo se dobro sjećam svih potankosti ne- krologa tvoga pokojnog otca u Crvenoj Hrvat- skoj“, jer njegova smrt bio je dogodjaj, koji nas je duboko kosnuo, a take se stvari ne zaboravljaju. Bilo je četvrtak u jutro. Otvoriv prozor moga stana, koji je bio na Placi nedaleko od njegova dućana, vidjeh vrata od dućana zatvorena. Od- mah sam izišao na dvor i obaznao katastrofu. Po- što se onda u štampariju uvodni članak i mate- rijal' prve. stranice morao dati već u četvrtak w jutro, vratio sam se doma, obustavio gotovi uvo- dni članak, koji je izišao kašnje, i brzo napisao nekrolog, pak ga odnio u štampariju. Ono stoti- njak redaka, što je mjesto uvodnog članka izišlo u crnu o tvom pokojnom ocu, kakvi su da su, moji su, te niti gosp. dum Antun Ljepopili, niti itko drugi nije umetao ili preinačivao niti jedne riječi, Ne izključujem mogućnost, da sam i g. Ljepopili govorio o nekrologu, u veče, ili sutri dan, u Čitaonici ili gdje drugovđe, jer znam, da su me mnogi pitali: ,što će donijet ,Crljena“ o gosparu Vlahu“, ali absolutno izključujem, da sam mu čitao rukopis prije nego je u štampu uljegao, a o kakovim njegovim popunjeima nema ni govora. Primi srdačan pozdrav od tvoga odanoga Frana Supila. A sada neka građanstvo sudi, s kakvom če- ljadi imamo posla. Na infamije. — Primamo: Dopisnik iz Konavala u ,Pravoj“, opet zadirkiva u mene, iz- mišljajući navlaš koješta samo da zabada trn u zdravu nogu. Sada, spominjući prošle općinske izbore, nemajući što da prigovori, poznatom svo- jom zlobom podmeće mi, kao da bi ja bio kadar, radi kojekakvih obiteljskih sveza, opravdati gos- podina upravitelja e. k. poglavarstva i onda, kad bi isti (kako dopisnik drži), kod izbora bio pri- strano postupao. Dopisnik valjda mjeri mene svojim aršinom. Obiteljske sveze, kakve god bile, jedno su, a drugo je političko uvjerenje, koje značajan čovjek za ničiju ljubav ne smije poplesati. Ovo što da- nas odrješito kažem, nek zapamte jednom ure- dnici i dopisnici ,Prave“, i nek ne lažu znajući da. lažu, kako je dobro rekao gosp. Dr. P. Čingrija u saboru. — D. Vice Medini. Uvršćujemo samo, da udovoljimo želji po- štovanog pisca, jer ne cijenimo da je potreba osvrćati se na slično pisanje. Glasoviti Dum Miro Taljeran, novo glavno mrčilo _ Prave“, omrčio bi, kad bi mogao, na nebu gospodina Boga, samo da mu odlane i iskali svoje nezadovoljstvo sa_ci- jelim svijetom počinjući od sebe samoga, a kamo li ne će pokušati mrčiti ljude, koji su ga upo- znali. Vrijedi li dakle osvrćati se na ove i slične uvrede ? Jelić, općinski put i voda. — Zabi- lježit nam je novo zaoštrenje u pitanju Jelićeve kuće na Gracu. Gosp. Jelić valjda za to, što se ćuti dosta jakim, kad je svoju kuću umajmio sudbenoj vlasti, cijeni, da mu je slobodno raditi što hoće. Nazad 8—4 dana počeo je otkopavati općinski put, pošto je već prije bio učinio na op- činskom zemljištu nekakve konale. Kad mu je općina naredila, da radnju obustavi i povrati put u prvašnje stanje, on je kušao, da tu priliku upotrebi te izvede ono, što je odmah spočetka htio t. j. snizi put. Općina je s toga bila pri- siljena, da pošalje na mjesto r&dare s naredbom, inože dakle da se slaže s umjerenošću. Pitanje je prema tome, da li su istinite ili ne "različite ve- like škode, što ih učenjaci i statističari pripisuju alkoholu. Ako su izmišljene. i pretjerane, valja ih oprovrgnati. Ako su pak istinite, onda zdrav razam zahtijeva, da prema tome udesimo živ- ljenje. Prvo se ne može učiniti, jer je nemoguće, a ni drugo se pretežnijim dijelom ne čini, jer se ne će“, A sada, gospodo, pogledaje stvar praktično sa stanovišta ,umjerenosti.* Jeste li ikada čuli kojega alkoholika da kaže, da on pije ,neumjere- no“? Poznam druga, koji je još kao djak u Mo- nakovu dobio tako zvano ,Bierherz“, Kada sam mu jednom u razgovoru rekao, da on pripada onim, koji nikada priznati ne će da su ,neumje- reni“ — znate li, gospodo, što mi je odgovorio? Ne; jednom sam tri dana bio pjan, i tada sam rekao: No, sada si jedan put bio neumjeren!* — Gospoda moja, de propovijedajte vi vašu nuimje- renost“, pa će te uvijek dobiti stereotipan odgo- vor: Dokle pijem koliko podnijeti mogu, uvijek sam umjeren!“ Propovijedajte dakle dalje: Sto je umjerenost“, to će kazati svak sebi po vlastitoj potrebi. 19. Ako sve ovo još nije dosta. a mi poćuj- mo muk povjesnice, Ima tisuća godina. što se propovijeda ,mjerenost“, pa gdje su uspjesi toga tisućgodišnjega propovijedanja? Zlo se nije uma- njilo. nego je pače narslo. Osobito pak otkako da paze i uapse svakoga, ko bi radnju htio na- staviti, Pošto se je g. Jelić već jednom služio općinskom vodom, koju je potajno bio uveo u novu kuću, te videći, što sve sebi g. Jelić dozvo- ljava, općina dala je presjeći vodovod, koji ide na Gradac, eda ne nastane opet kakovo novo iz- nenagjenje. G. Jelić, reklo bi se, hoće inaditi se s op- činom, ali zaboravlja jednu, a to je, da ovakovi inadi škode samo onome, koji ih tjemn. Korizmeni propovijednik u stolnoj cr- kvi i naši popovi demokrati. — Korizmene propovijedi u stolnoj crkvi si i ove godine tali- janske. Našim prijateljima puka: Pišti, Crnici i Liepopili ostavljamo, da odgovore, kako je to. Oni, koji toliko viču proti ,gosparima“, me bi smjeli dopustiti ove ,gospodske“ propovijedi. Ako sa uprav ,demokrati“ neka ih ukinu, a mi ćemo im iz narodnog načela to povladiti. Žalosna svrha pomorskog kapetana. — Jučer po pod. doplovila je u našu luku grčka nškuna“ .Evangelistria“, ma kojoj je dan prije žalosnom snirću poginuo kapetan Giorgio Lapata. _Skuna*, kreata santorina, plovila je iz Spe- cije za Trst, pa ju je u našini vodama zateklo nevrijeme. Prekojučer u jutro slomio se ,bum*“ od ,rande“ i udario nemilo po glavi kapetana jednog mornara. Kapetan je na mjestu ostao mrtav, dok je mornar samo ranjen. Jučer po podne bio je kapetanu sprovod uz saučešće mnogobrojnih pomoraca, te je ukopan na mjesnom pravoslavnom groblju. Bilo mu je 40 godina, a šnjim je na brodu bio i jedan sin od 12 godina. Htjeli se osvetiti. — Nazad nekoliko dana“ na prijavu redara iz Gruža Sablića, bilo je nare- đeno četvorici Hercegovaca, da se odaleće iz ove oj- čine, jer nijesu imali sobom potrebite dokumente Mješte da se pokore, oni su tražili prigodu, kako će se spomenutom redara osvetiti. Jučer po podne kad su vidjeli da je redar ne daleko od njih, stanu se pričinjati kao da se tuku. Redar htjede, da ih razvadi a oni onda svi na njega, razoružaju ga i rane teško po životu i po glavi. Kad je o tom bila obaviještena gradska policija, potrčila je u Gruž te joj je pomoću nekolicine građana po- šlo za rukom svezati svu četvoricu i dovesti ih u grad u tamnicu. Stvar je međutim prijavljena dr- žavnom odvjetništvu. Iseljivanje preotimlje sve to više maha. 'To je postala prava zarazna bolest. Sele se i oni, kojima je potreba, i oni, kojima nije. Zašto? — jer još uvijek vjeraju glasinama, kao da se u A- merici kupi zlato po cesti, Nema parobroda iz Dubrovnika, da ne vodi po koga u daleki svijet, a neke pute to su cijele karavane. Najviše ih ima iz Hercegovine i Grne- gore, pa kad gledamo starce oce, gdje ih doprate suznim očima do parobroda i njihove pozdrave, nehotice nam se misao svraća na kulturtregere u Bosni i Hercegovini. Dok je Bosna i Hercego- vina bila u turskim rukama, zemlja je mogla hra- niti svoje stanovnike te izseljivanja mije bilo. Sada kultura stvorila je novih potreba a ,vrela“ zaslužbe ima sve manje. Kud će gladni nego u svijet. Ovo izseljivanje žalosna je svjedočba austrij- ske uprave u Bosni i Hercegovini. Mnogi će starac, sjećajući se prijašnjih vre- mena, kad mu djecu nije bilo potreba otpravljati u svijet, bolno uzdahnuti i zavidjeti Albaniji, koja ima tu sreću, da je još nijesu prosvijetlili. A ko se u Hercegovini širi? Na selišta, koja su opustjela, dolazi Nijemac i Mađar. Njima je dobro. jer ima ko se za njh misli. je moderna tehnika omogućila pripravljati alko- holna pića u velikim mjerama a za niske cijene, alkoholizam je postao strašna pojava i sve se to više diže — uprkos svim propovijedima ,umjere- nosti“. Poznata je, kaže FKgger, pripovijest onoga konjanika, koji je jednom neoprezno zagazio u močvaru, pa se onda uhvatio za vlasi i ušesa i tako se s konjem između noga izvadio iz močvare Takovo spasenje očekuje se od umjerenosti, ako se od nje ćeka pomoć proti današnjoj alkoholnoj kugi. Skoro posvuda zametnao se rat proti pjan- stvu s društvima umjerenosti. .. ali su posvuda, kako Forel kaže iza kratkog oduševljenja ta dru- štva zaspala i tihom smrti umrla. Po Forelu bro je ta društva sada samo oko 91,000 članova, a od tih je opet većina samo na papiru. A apsti- nenta je već nekoliko milijuna. U Sjevernoj Ame rici ima ih do 10,000,000.000. Doduše, ove broj- ke nijesu baš posve pouzdane. U Engleškoj ra- čunaju sve apstinente na 5 milijuna (Forel); A te brojke danomice sve više rastu. Kardinal Ma- nning mučio se mnogo godina. da bi pomoću pruštva ,umjerenosti, otklonio nesreću. Na koneu' iskustvo ga dovede do priznanja, da je prvi uvjet za uspjeh — apstinentna liga... Svak, ko iole prouči ovu bolest, treba da se osvjedoči — da na drugi način tuj nije mo-- guće pomoći. Engleški kralj u Dubrovniku. — Sada se javlja da će engleški kraj stići u Dubrovnik oko 30. o. mj. Govore, da će tom prilikom doći ovamo namjesnik Nardelli. O ovim posjetima u ostalom nema još nikakve utvrđene vijesti. Bit će valjda stoga, što još nije ništa za stalno odre- đeno. Engleški putnici u Dubrovniku. — Svrhom ovoga mjeseca stići će u Dubrovnik en- gleški putnici na svom osobitom parobrodu. Pu- tuju, kažu, u ,Znanstvene“ svrhe te će se u Dal- maciji zaustaviti dulje vremena. Groblje na Dančama. — Općina je obu- stavila radnju za proširenje groblja na Dančama, jer je bila započeta bez dopusta. Kazalište. U subotu je prvi put vrijedna Protićeva družina započela niz prestava u našemu kazalištu. Prvu večer davali su se Sarduovi Dobri prijatelji“, komedija puna humora, dosje- taka, pouke, moderna, nazovimo je, satira za naše društvo. U neđelju prestavljala %e je ,Ma- damme Sans-Gene“ od Sardoua i More, a u utorak Kontrolor spavaćih vagona“. Komadi su, koji ne čine Bog zna kakav dojam na slušatelja. Publiku bi svakakako više zanimao kakav na- rodni, historični ili mođerni komad. En bloc uzeto, društvo je dobro, ali muški rade bolje nego ženske. Od pojedinaca napominjem g. Protića, koji je osobito prve večeri bio umjetnik-glumac, dočim druge dvije večeri ne baš izvrstan. Kriva je možda mala i nuzgredna uloga. Gosp.đa Protić nek dozvoli, ali afektacijom i deklamacijom kvari dojam. Ne može joj se ipak reći, da nije dobra glumica. G. Dinić, brilanat u svakoj ulozi, jako je dobar. Savršen Dobar prijatelj“ a umjetnik u neđelnoj prestavi kao ministar-intrigant. Mi- mika mu je bila vještačka. G. Papić prvu večer bio je valjda zlovoljan (ja ga shvaćam), ali je u utorak zato pokazao svoju naravnu vrijednoću. Mlad je, nek nastoji, postat će veoma dobar glumac. Gg. Hristilić i Filipović bili su svake ve- čeri na svom mjestu, samo bi g. Filipoviću tre- balo nešto više napoleonskoga. Od ženskih napominjem još gosp.du Stano- jević, koja se zna lijepo snaći u svojoj ulozi i gosp.du Dinulović, ljepušastu u svakom pogledu. Ostale brzaju kod govora i fali im nešto glumač- Odziv je slab a to ne smije da bude, obzirom da je društvo naše. Bit će nadamo se bolje, osobito kad budu naši naredni komadi. Henry. Pljesnavca Dum Gajto, dragi moj, 2 gitnta 7 ora Da njeki Pljesnavci čine ,futrori*, 'Ter bi sad željeli, za čast ti veću, I tebe strpati u svoju vreću. Bit će već proštio govor Bjankina.... Nije li, dum Gajto, baš roba fina? Nije I' dokumenat baš pien provante Per il partito austriacante# Puljišku klauzolu nemamo veće, Ma vino u bačvam na blutu kreće; Niko ni ne misli doč ga kupovat, Prodat ga ne možeš, niti darovat. 'To ti je klauzola baš dakle prava, Koju nam ,guveran* muktice dava, A koji začinja ne naše ulje, Več ono izvrsno iz gnjusne Pulje.... Živio ,guveran*! halan mu bilo!... Sjedimo, žvaćimo, facciamo il chilo, 1 buzarani baš in utroque Grizimo mjendele, jegjimo smokve! Ma što ćeš, dum Gajto, kadar smo ludi, Nevješti njemačkoj obijesnoj čudi : Ne znamo njihove ,spečiale guste*, Hirove, zabave, voljice puste; 1, što je najgore fra tanti guai, Manjka nam njihova ,Liebhaberei*; "Ter dok mi beremo mjendele, smokve, 20. Kažnjivo lakomišljeno neznanje višekrat tvrdi da je alkoholizam doduše otrov za pjanca. ali da ,umjerenome“ ne škodi. "To: je laž; ali do- pustimo, da je istina. Svajcarska statistika o uzro- cima smrti u većim gradovima navađa već neko- liko godina za više od 10% muških pjanstvo za jedini ili bar glavni uzrok smrti, Taj je postotak bez sumje još sasvim nizak, jer tuj su ubrojeni samo oni slučaji, koji su poznati svakome liječniku pa i najzagriženijemu alkoholiku i takovome, pred kojim se pjanstvo skrbno skriva, kao za cijelo od pića prouzročeni slućaji: smrti, Dakako, da svaki pijanac ne živi toliko dugo, dokle ga pijanstvo ne spremi na drugi svijet, pa se u mnogo slučaja ne dade baš tačno upoznati, da li mu je pjanstvo grob otvorilo. U Švajcarskoj naime dođe kroz go- dinu 12 litara na čovjeka, u Francuskoj 17, u Belgiji 13.4, u Italiji preko 13 litara čistoga al- kohola. Nego uzmimo opet, da je samo svaki de- seti čovjek pjanac — & to je bar za polovicu prenisko — i da svako deseto dijete ima oca pjan- ca. I to je zar malo, ništa? Ili je to nazbilj broj, preko kojega se lako pređe na dnevni red? Jed- na desetina čovjegjanstva — sve samo pjančine, osuđeni, rođeni, zahačeni pjančine! Da je čovjek pjanac ne treba baš da se svaki dan po jarku va- lja. Lako se dogodi, da jedan umre odsalkohola, a da ipak nije nikada bio sve osvo pijan. Negokiz ovoga slijedi nešto važna i za sam pokret ,umjerenih*: propovijed o ,umjerenosti“ Pečemo rakiju — kostanje quoque — Puštamo, na žalost, presušit cijela Unosne dobiti domaća vrela! =, Gdje su nam, duše ti, gušteri, žabe, Po našim lokvama što no se grabe?... Za jedan kampijun od ,zelembaća“ Berlinski ,Liebhaber“ što hoćeš plaća; Crnokrug gadljavi s ljepašnom krunom Plaća se u Vijeni česicom punom: A gdje su leptiri, gdje skarambeži, Gdje naši prodelji, breneulje, ježi? Popari gdje su nam, gdje su smugure, Gdje šu nam pestelji, raci, slingure? 'Tolike gdje su nam vrsti živina, Kakvijeh, dum Gajto, nema ni Kina? A riba gdje nam je, koju smrdeću Kupuju Hoteli u carskom Beču? Gdje su nam ljušture, spuži, lupari, Prstići, žabice ,... tolike stvari Koje su spodobne i bez ,guverna“ Da nas ,liberaju“ a morte aeterna? Promišljam, dum Gajto, na njeke trave, Na njeke ptičice, babure, mrave... Izmegju travica kazat ću njeke, što Nijemcu mogle bi služit za lijeke, A koje seljani kod nas mahnito Davaju tovarim ,per appetito“ .... Tu su ti: ošljebad, babina duša Grintavac, hrdobrad, i poprdu a, O ljeprd, hihavac i kilavića Tetrljan, kukurijek, srbiguzica .... Dosta je, neću ti spominjat druge, Erbo mi dolazi krepat od tuge Znajuć da vrećicu našeg kostriječa Za fiorin kupuju čeljad iz Beča; Da ptica ,prdavac“ jedna jedina Može se prodati za pet fiorina: ' Da jednu litricu jaja od mravi Krunicom plaćaju Bečlije pravi; (A mi zalijevamo mravinje šorte Petroljem, govoreć: Viva la morte?!) E! chiaro, dum Gajto, nije kud kamo: Mi smo ,retrogradi“, živjet ne znamo!... Uz taku faunu, uz taku floru, Uz tako bogatstvo u našem moru, Ginemo dnevice od teške pizme, Mučeni pokorom vječne korizme. Ali je, dum Gajto, pokora gora Gdje svaki Pljesnavac gledati mora Kroz sto godišta sve iste ene, I slušat pjevanja bečke Sirene.... Sufficit, dosta je, prošla je ura, Valja da započne Offićatura; Intonaj, dum Gajto, tako ti vjere; Requiem i Miserere! Šeremeta. Hunyadi Janos SAXLEHNEROVI NARAVNA GRKA VODA djeluje, blago. Izvrsna nahladama, po- krkronoj probavi, em it.d. Preporučuje se paziti na ovaj znak, čep sa ognjenim žigom, kao što na crvenu etiketu orla kao zažtitu pro- ti čestim patvorenjima. r iš su temelji tjelesnog dobrog stanja, koji se 1 konjakom, voćnim so- Redovito hrane kovima) il promjenivanje »Stynia vrela“ (zvatno Jačje, či : ist). jest bezuspješna — recimo — za samo jednu de setinu čovječanstva, i ti će ljudi do smrti piti. A sada pitam: Ili zar nemaju budući ljudi, buduća djeca, koja će do 5, 10, 100, godina ugledati bo- žje svjetlo, ili zar nemaju oni pravo od nas tra- žiti, da se pobrinemo, da oni ne ugledaju to svjetlo kržljavi i bolesni, bedasti i tupi da ne budu živili životom punim bijede i nevolje, sada kad smo mi upoznali dobar dio uzroka te bijede i kada znamo, kako bi se ti uzroci odstraniti dali? Naklonosti piću u koljevci se dobije. Ko ima tu naklonost, ko je od roditelja baštinio tu bolest, taj je se može osloboditi jedino — potpunom apstinencom. To nam kaže iskustvo u svagdanjem životu i statistike bolesnika otpuštenih iz bolnica za pjance i zavoda za popravljanje. Prva čava — i stara je nesreća opet tuj, svi uspjesi ozdravlje- nja odoše u tutanj. Ko propovijeda stimjerenost*, taj osuđuje sve pjance i svu njihovu djecu na — pjanstvo! Propovijedajte dakle, gospodo moja, uumje- renost*, pa makar od toga poginula jedna dese- tina ljudi — samo da nije fanatizma! Pa makar iz desetine narasla jedna petina — pa makar — jer alkoholna industrlja i alkoholizam prodire ta- ko hitro, tako grozno u nedavno mu nepristupačno kraljestvo žena i djece — makar iz te petine na- stala četvrtina ili trećina — ništa zato — samo da nije fanatizma! (Nastavit e se). . i