rilo!

te se

“laid

djeluje kod
i reumatiz-
ja u kosti-

živaca i mi-
a, influence,
iaže kod sla-
iosti, upale,
zujenja u u-
'abosti, bole-
a kod ogmji-
t d.

+ dvostrukih
e franko 5 K.
2 dvostrukih
O p. 48 ma-
trukih 16 K
voditelja

apotekar u
olatz Br. 202.
tska)
vrijedne či-
ar-pilule, sa
SAPILLEN*
K. Ove dje-
to kod bole-
, slabe pro
stice i t. d.
na ne prima
tuceta fran-
5 K.

Usljed ovog naš urednik obratio se je £
Franu Supilu za razjašnjenje. Od njega je primio
ovo pismo:

Rieka, 12. ožujka 1906.
Dragi Ivo!

Vilo se dobro sjećam svih potankosti ne-
krologa tvoga pokojnog otca u Crvenoj Hrvat-
skoj“, jer njegova smrt bio je dogodjaj, koji nas
je duboko kosnuo, a take se stvari ne zaboravljaju.
Bilo je četvrtak u jutro. Otvoriv prozor moga
stana, koji je bio na Placi nedaleko od njegova
dućana, vidjeh vrata od dućana zatvorena. Od-
mah sam izišao na dvor i obaznao katastrofu. Po-
što se onda u štampariju uvodni članak i mate-
rijal' prve. stranice morao dati već u četvrtak w
jutro, vratio sam se doma, obustavio gotovi uvo-
dni članak, koji je izišao kašnje, i brzo napisao
nekrolog, pak ga odnio u štampariju. Ono stoti-
njak redaka, što je mjesto uvodnog članka izišlo
u crnu o tvom pokojnom ocu, kakvi su da su,
moji su, te niti gosp. dum Antun Ljepopili, niti
itko drugi nije umetao ili preinačivao niti jedne
riječi, Ne izključujem mogućnost, da sam i g.
Ljepopili govorio o nekrologu, u veče, ili sutri
dan, u Čitaonici ili gdje drugovđe, jer znam,
da su me mnogi pitali: ,što će donijet ,Crljena“
o gosparu Vlahu“, ali absolutno izključujem, da
sam mu čitao rukopis prije nego je u štampu
uljegao, a o kakovim njegovim popunjeima nema
ni govora.

Primi srdačan pozdrav od tvoga odanoga
Frana Supila.

A sada neka građanstvo sudi, s kakvom če-

ljadi imamo posla.

Na infamije. — Primamo: Dopisnik iz
Konavala u ,Pravoj“, opet zadirkiva u mene, iz-
mišljajući navlaš koješta samo da zabada trn u
zdravu nogu. Sada, spominjući prošle općinske
izbore, nemajući što da prigovori, poznatom svo-
jom zlobom podmeće mi, kao da bi ja bio kadar,
radi kojekakvih obiteljskih sveza, opravdati gos-
podina upravitelja e. k. poglavarstva i onda, kad
bi isti (kako dopisnik drži), kod izbora bio pri-
strano postupao.

Dopisnik valjda mjeri mene svojim aršinom.
Obiteljske sveze, kakve god bile, jedno su, a
drugo je političko uvjerenje, koje značajan čovjek
za ničiju ljubav ne smije poplesati. Ovo što da-
nas odrješito kažem, nek zapamte jednom  ure-
dnici i dopisnici ,Prave“, i nek ne lažu znajući da.
lažu, kako je dobro rekao gosp. Dr. P. Čingrija
u saboru. — D. Vice Medini.

Uvršćujemo samo, da udovoljimo želji po-
štovanog pisca, jer ne cijenimo da je potreba
osvrćati se na slično pisanje. Glasoviti Dum Miro
Taljeran, novo glavno mrčilo _ Prave“,  omrčio
bi, kad bi mogao, na nebu gospodina Boga, samo
da mu odlane i iskali svoje nezadovoljstvo sa_ci-
jelim svijetom počinjući od sebe samoga, a kamo
li ne će pokušati mrčiti ljude, koji su ga upo-
znali. Vrijedi li dakle osvrćati se na ove i slične
uvrede ?

Jelić, općinski put i voda. — Zabi-
lježit nam je novo zaoštrenje u pitanju Jelićeve
kuće na Gracu. Gosp. Jelić valjda za to, što se
ćuti dosta jakim, kad je svoju kuću umajmio
sudbenoj vlasti, cijeni, da mu je slobodno raditi
što hoće. Nazad 8—4 dana počeo je otkopavati
općinski put, pošto je već prije bio učinio na op-
činskom zemljištu nekakve konale. Kad mu je
općina naredila, da radnju obustavi i povrati put
u prvašnje stanje, on je kušao, da tu priliku
upotrebi te izvede ono, što je odmah spočetka
htio t. j. snizi put. Općina je s toga bila pri-
siljena, da pošalje na mjesto r&dare s naredbom,
inože dakle da se slaže s umjerenošću. Pitanje je
prema tome, da li su istinite ili ne "različite ve-
like škode, što ih učenjaci i statističari pripisuju
alkoholu. Ako su izmišljene. i pretjerane, valja
ih oprovrgnati. Ako su pak istinite, onda zdrav
razam zahtijeva, da prema tome udesimo živ-
ljenje. Prvo se ne može učiniti, jer je nemoguće,
a ni drugo se pretežnijim dijelom ne čini, jer se
ne će“,

A sada, gospodo, pogledaje stvar praktično
sa stanovišta ,umjerenosti.* Jeste li ikada čuli
kojega alkoholika da kaže, da on pije ,neumjere-
no“? Poznam druga, koji je još kao djak u Mo-
nakovu dobio tako zvano ,Bierherz“, Kada sam
mu jednom u razgovoru rekao, da on pripada
onim, koji nikada priznati ne će da su ,neumje-
reni“ — znate li, gospodo, što mi je odgovorio?
Ne; jednom sam tri dana bio pjan, i tada sam
rekao: No, sada si jedan put bio neumjeren!* —
Gospoda moja, de propovijedajte vi vašu nuimje-
renost“, pa će te uvijek dobiti stereotipan odgo-
vor: Dokle pijem koliko podnijeti mogu, uvijek
sam umjeren!“ Propovijedajte dakle dalje: Sto je
umjerenost“, to će kazati svak sebi po vlastitoj
potrebi.

19. Ako sve ovo još nije dosta. a mi poćuj-
mo muk povjesnice, Ima tisuća godina. što se
propovijeda ,mjerenost“, pa gdje su uspjesi toga
tisućgodišnjega propovijedanja? Zlo se nije uma-
njilo. nego je pače narslo. Osobito pak otkako

da paze i uapse svakoga, ko bi radnju htio na-
staviti, Pošto se je g. Jelić već jednom služio
općinskom vodom, koju je potajno bio uveo u
novu kuću, te videći, što sve sebi g. Jelić dozvo-
ljava, općina dala je presjeći vodovod, koji ide
na Gradac, eda ne nastane opet kakovo novo iz-
nenagjenje.

G. Jelić, reklo bi se, hoće inaditi se s op-
činom, ali zaboravlja jednu, a to je, da ovakovi
inadi škode samo onome, koji ih tjemn.

Korizmeni propovijednik u stolnoj cr-
kvi i naši popovi demokrati. — Korizmene
propovijedi u stolnoj crkvi si i ove godine tali-
janske. Našim prijateljima puka: Pišti, Crnici i
Liepopili ostavljamo, da odgovore, kako je to.
Oni, koji toliko viču proti ,gosparima“, me bi
smjeli dopustiti ove ,gospodske“ propovijedi. Ako
sa uprav ,demokrati“ neka ih ukinu, a mi ćemo
im iz narodnog načela to povladiti.

Žalosna svrha pomorskog kapetana.
— Jučer po pod. doplovila je u našu luku grčka
nškuna“ .Evangelistria“, ma kojoj je dan prije
žalosnom snirću poginuo kapetan Giorgio Lapata.

_Skuna*, kreata  santorina, plovila je iz Spe-
cije za Trst, pa ju je u našini vodama zateklo
nevrijeme.  Prekojučer u jutro slomio se ,bum*“
od ,rande“ i udario nemilo po glavi kapetana

jednog mornara. Kapetan je na mjestu ostao
mrtav, dok je mornar samo ranjen.

Jučer po podne bio je kapetanu sprovod uz
saučešće mnogobrojnih pomoraca, te je ukopan
na mjesnom pravoslavnom groblju. Bilo mu je
40 godina, a šnjim je na brodu bio i jedan sin
od 12 godina.

Htjeli se osvetiti. — Nazad nekoliko dana“
na prijavu redara iz Gruža Sablića, bilo je nare-
đeno četvorici Hercegovaca, da se odaleće iz ove oj-
čine, jer nijesu imali sobom potrebite dokumente
Mješte da se pokore, oni su tražili prigodu, kako
će se spomenutom redara osvetiti. Jučer po podne
kad su vidjeli da je redar ne daleko od njih,
stanu se pričinjati kao da se tuku. Redar htjede,
da ih razvadi a oni onda svi na njega, razoružaju
ga i rane teško po životu i po glavi. Kad je o
tom bila obaviještena gradska policija, potrčila je
u Gruž te joj je pomoću nekolicine građana po-
šlo za rukom svezati svu četvoricu i dovesti ih u
grad u tamnicu. Stvar je međutim prijavljena dr-
žavnom odvjetništvu.

Iseljivanje preotimlje sve to više maha.
'To je postala prava zarazna bolest. Sele se i oni,
kojima je potreba, i oni, kojima nije. Zašto? —
jer još uvijek vjeraju glasinama, kao da se u A-
merici kupi zlato po cesti,

Nema parobroda iz Dubrovnika, da ne vodi
po koga u daleki svijet, a neke pute to su cijele
karavane. Najviše ih ima iz Hercegovine i Grne-
gore, pa kad gledamo starce oce, gdje ih doprate
suznim očima do parobroda i njihove pozdrave,
nehotice nam se misao svraća na kulturtregere u
Bosni i Hercegovini. Dok je Bosna i Hercego-
vina bila u turskim rukama, zemlja je mogla hra-
niti svoje stanovnike te izseljivanja mije bilo.
Sada kultura stvorila je novih potreba a ,vrela“
zaslužbe ima sve manje. Kud će gladni nego u
svijet.

Ovo izseljivanje žalosna je svjedočba austrij-
ske uprave u Bosni i Hercegovini.

Mnogi će starac, sjećajući se prijašnjih vre-
mena, kad mu djecu nije bilo potreba otpravljati
u svijet, bolno uzdahnuti i zavidjeti Albaniji, koja
ima tu sreću, da je još nijesu prosvijetlili.

A ko se u Hercegovini širi? Na selišta,
koja su opustjela, dolazi Nijemac i Mađar. Njima
je dobro. jer ima ko se za njh misli.
je moderna tehnika omogućila pripravljati alko-
holna pića u velikim mjerama a za niske cijene,
alkoholizam je postao strašna pojava i sve se to
više diže — uprkos svim propovijedima ,umjere-
nosti“.

Poznata je, kaže FKgger, pripovijest onoga
konjanika, koji je jednom neoprezno zagazio u
močvaru, pa se onda uhvatio za vlasi i ušesa i
tako se s konjem između noga izvadio iz močvare
Takovo spasenje očekuje se od umjerenosti, ako
se od nje ćeka pomoć proti današnjoj alkoholnoj
kugi. Skoro posvuda zametnao se rat proti pjan-
stvu s društvima umjerenosti. .. ali su posvuda,
kako Forel kaže iza kratkog oduševljenja ta dru-
štva zaspala i tihom smrti umrla. Po Forelu bro
je ta društva sada samo oko 91,000 članova, a
od tih je opet većina samo na papiru. A apsti-
nenta je već nekoliko milijuna. U Sjevernoj Ame
rici ima ih do 10,000,000.000. Doduše, ove broj-
ke nijesu baš posve pouzdane. U Engleškoj ra-
čunaju sve apstinente na 5 milijuna (Forel); A
te brojke danomice sve više rastu. Kardinal Ma-
nning mučio se mnogo godina. da bi pomoću
pruštva ,umjerenosti, otklonio nesreću. Na koneu'
iskustvo ga dovede do priznanja, da je prvi uvjet
za uspjeh — apstinentna liga...

Svak, ko iole prouči ovu bolest, treba da
se osvjedoči — da na drugi način tuj nije mo--
guće pomoći.

Engleški kralj u Dubrovniku. — Sada
se javlja da će engleški kraj stići u Dubrovnik
oko 30. o. mj. Govore, da će tom prilikom doći
ovamo namjesnik Nardelli. O ovim posjetima u
ostalom nema još nikakve utvrđene vijesti. Bit
će valjda stoga, što još nije ništa za stalno odre-
đeno.

Engleški putnici u Dubrovniku. —
Svrhom ovoga mjeseca stići će u Dubrovnik en-
gleški putnici na svom osobitom parobrodu. Pu-
tuju, kažu, u ,Znanstvene“ svrhe te će se u Dal-
maciji zaustaviti dulje vremena.

Groblje na Dančama. — Općina je obu-
stavila radnju za proširenje groblja na Dančama,

jer je bila započeta bez dopusta.

Kazalište. U subotu je prvi put vrijedna
Protićeva družina započela niz prestava u našemu
kazalištu. Prvu večer davali su se Sarduovi
Dobri prijatelji“, komedija puna humora, dosje-
taka, pouke, moderna, nazovimo je, satira za
naše društvo. U neđelju prestavljala %e je ,Ma-
damme Sans-Gene“ od  Sardoua i More, a u
utorak Kontrolor spavaćih vagona“. Komadi su,
koji ne čine Bog zna kakav dojam na slušatelja.
Publiku bi svakakako više zanimao kakav na-
rodni, historični ili mođerni komad. En bloc
uzeto, društvo je dobro, ali muški rade bolje nego
ženske. Od pojedinaca napominjem g. Protića,
koji je osobito prve večeri bio umjetnik-glumac,
dočim druge dvije večeri ne baš izvrstan. Kriva
je možda mala i nuzgredna uloga. Gosp.đa Protić
nek dozvoli, ali afektacijom i deklamacijom kvari
dojam. Ne može joj se ipak reći, da nije dobra
glumica. G. Dinić, brilanat u svakoj ulozi, jako
je dobar. Savršen Dobar prijatelj“ a umjetnik
u neđelnoj prestavi kao ministar-intrigant. Mi-
mika mu je bila vještačka. G. Papić prvu večer
bio je valjda zlovoljan (ja ga shvaćam), ali je u
utorak zato pokazao svoju naravnu vrijednoću.
Mlad je, nek nastoji, postat će veoma dobar
glumac. Gg. Hristilić i Filipović bili su svake ve-
čeri na svom mjestu, samo bi g. Filipoviću tre-
balo nešto više napoleonskoga.

Od ženskih napominjem još gosp.du Stano-
jević, koja se zna lijepo snaći u svojoj ulozi i
gosp.du Dinulović, ljepušastu u svakom pogledu.
Ostale brzaju kod govora i fali im nešto glumač-
Odziv je slab a to ne smije da bude, obzirom da

je društvo naše. Bit će nadamo se bolje, osobito

kad budu naši naredni komadi. Henry.

Pljesnavca

Dum Gajto, dragi moj, 2 gitnta 7 ora
Da njeki Pljesnavci čine ,futrori*,

'Ter bi sad željeli, za čast ti veću,

I tebe strpati u svoju vreću.

Bit će već proštio govor Bjankina....
Nije li, dum Gajto, baš roba fina?
Nije I' dokumenat baš pien provante
Per il partito austriacante#

Puljišku klauzolu nemamo veće,

Ma vino u bačvam na blutu kreće;
Niko ni ne misli doč ga kupovat,
Prodat ga ne možeš, niti darovat.

'To ti je klauzola baš dakle prava,
Koju nam ,guveran* muktice dava,

A koji začinja ne naše ulje,

Več ono izvrsno iz gnjusne Pulje....
Živio ,guveran*! halan mu bilo!...
Sjedimo, žvaćimo, facciamo il chilo,

1 buzarani baš in utroque

Grizimo mjendele, jegjimo smokve!
Ma što ćeš, dum Gajto, kadar smo ludi,
Nevješti njemačkoj obijesnoj čudi :

Ne znamo njihove ,spečiale guste*,
Hirove, zabave, voljice puste;

1, što je najgore fra tanti guai,
Manjka nam njihova ,Liebhaberei*;
"Ter dok mi beremo mjendele, smokve,

 

20. Kažnjivo lakomišljeno neznanje višekrat
tvrdi da je alkoholizam doduše otrov za pjanca.
ali da ,umjerenome“ ne škodi. "To: je laž; ali do-
pustimo, da je istina. Svajcarska statistika o uzro-
cima smrti u većim gradovima navađa već neko-
liko godina za više od 10% muških pjanstvo za
jedini ili bar glavni uzrok smrti, Taj je postotak
bez sumje još sasvim nizak, jer tuj su ubrojeni
samo oni slučaji, koji su poznati svakome liječniku
pa i najzagriženijemu alkoholiku i takovome, pred
kojim se pjanstvo skrbno skriva, kao za cijelo od
pića prouzročeni slućaji: smrti, Dakako, da svaki
pijanac ne živi toliko dugo, dokle ga pijanstvo ne
spremi na drugi svijet, pa se u mnogo slučaja
ne dade baš tačno upoznati, da li mu je pjanstvo
grob otvorilo. U Švajcarskoj naime dođe kroz go-
dinu 12 litara na čovjeka, u Francuskoj 17, u
Belgiji 13.4, u Italiji preko 13 litara čistoga al-
kohola. Nego uzmimo opet, da je samo svaki de-
seti čovjek pjanac — & to je bar za polovicu
prenisko — i da svako deseto dijete ima oca pjan-
ca. I to je zar malo, ništa? Ili je to nazbilj broj,
preko kojega se lako pređe na dnevni red? Jed-
na desetina čovjegjanstva — sve samo pjančine,
osuđeni, rođeni, zahačeni pjančine! Da je čovjek
pjanac ne treba baš da se svaki dan po jarku va-
lja. Lako se dogodi, da jedan umre odsalkohola,
a da ipak nije nikada bio sve osvo pijan.

Negokiz ovoga slijedi nešto važna i za sam
pokret ,umjerenih*: propovijed o  ,umjerenosti“

Pečemo rakiju — kostanje quoque —
Puštamo, na žalost, presušit cijela
Unosne dobiti domaća vrela! =,

Gdje su nam, duše ti, gušteri, žabe,

Po našim lokvama što no se grabe?...
Za jedan kampijun od ,zelembaća“
Berlinski ,Liebhaber“ što hoćeš plaća;
Crnokrug gadljavi s ljepašnom krunom
Plaća se u Vijeni česicom punom:

A gdje su leptiri, gdje skarambeži,
Gdje naši prodelji, breneulje, ježi?
Popari gdje su nam, gdje su smugure,
Gdje šu nam pestelji, raci, slingure?
'Tolike gdje su nam vrsti živina,
Kakvijeh, dum Gajto, nema ni Kina?
A riba gdje nam je, koju smrdeću
Kupuju Hoteli u carskom Beču?
Gdje su nam ljušture, spuži, lupari,
Prstići, žabice ,... tolike stvari
Koje su spodobne i bez ,guverna“
Da nas ,liberaju“ a morte aeterna?
Promišljam, dum Gajto, na njeke trave,
Na njeke ptičice, babure, mrave...
Izmegju travica kazat ću njeke,
što Nijemcu mogle bi služit za lijeke,
A koje seljani kod nas mahnito
Davaju tovarim ,per appetito“ ....
Tu su ti: ošljebad, babina duša
Grintavac, hrdobrad, i poprdu a,
O ljeprd, hihavac i kilavića
Tetrljan, kukurijek, srbiguzica ....
Dosta je, neću ti spominjat druge,
Erbo mi dolazi krepat od tuge
Znajuć da vrećicu našeg kostriječa
Za fiorin kupuju čeljad iz Beča;
Da ptica ,prdavac“ jedna jedina
Može se prodati za pet fiorina:

' Da jednu litricu jaja od mravi
Krunicom plaćaju Bečlije pravi;
(A mi zalijevamo mravinje šorte
Petroljem, govoreć: Viva la morte?!)
E! chiaro, dum Gajto, nije kud kamo:
Mi smo ,retrogradi“, živjet ne znamo!...
Uz taku faunu, uz taku floru,
Uz tako bogatstvo u našem moru,
Ginemo dnevice od teške pizme,
Mučeni pokorom vječne korizme.
Ali je, dum Gajto, pokora gora
Gdje svaki Pljesnavac gledati mora
Kroz sto godišta sve iste ene,
I slušat pjevanja bečke Sirene....
Sufficit, dosta je, prošla je ura,
Valja da započne Offićatura;
Intonaj, dum Gajto, tako ti vjere;
Requiem i Miserere!

Šeremeta.

Hunyadi Janos

SAXLEHNEROVI NARAVNA GRKA VODA
djeluje, blago. Izvrsna nahladama, po-
krkronoj probavi, em it.d.

 

Preporučuje se paziti na ovaj znak,

čep sa ognjenim žigom, kao što na

crvenu etiketu orla kao zažtitu pro-
ti čestim patvorenjima.

 

 

r

iš

su temelji tjelesnog
dobrog stanja, koji se

 

1

konjakom, voćnim so-

Redovito hrane kovima) il
promjenivanje »Stynia vrela“ (zvatno
Jačje, či :

ist).

jest bezuspješna — recimo — za samo jednu de
setinu čovječanstva, i ti će ljudi do smrti piti. A
sada pitam: Ili zar nemaju budući ljudi, buduća
djeca, koja će do 5, 10, 100, godina ugledati bo-
žje svjetlo, ili zar nemaju oni pravo od nas tra-
žiti, da se pobrinemo, da oni ne ugledaju to
svjetlo kržljavi i bolesni, bedasti i tupi da ne
budu živili životom punim bijede i nevolje, sada
kad smo mi upoznali dobar dio uzroka te bijede
i kada znamo, kako bi se ti uzroci odstraniti dali?
Naklonosti piću u koljevci se dobije. Ko ima tu
naklonost, ko je od roditelja baštinio tu bolest,
taj je se može osloboditi jedino — potpunom
apstinencom. To nam kaže iskustvo u svagdanjem
životu i statistike bolesnika otpuštenih iz bolnica
za pjance i zavoda za popravljanje. Prva čava —
i stara je nesreća opet tuj, svi uspjesi ozdravlje-
nja odoše u tutanj. Ko propovijeda stimjerenost*,
taj osuđuje sve pjance i svu njihovu djecu na —
pjanstvo!

Propovijedajte dakle, gospodo moja, uumje-
renost*, pa makar od toga poginula jedna dese-
tina ljudi — samo da nije fanatizma! Pa makar
iz desetine narasla jedna petina — pa makar —
jer alkoholna industrlja i alkoholizam prodire ta-
ko hitro, tako grozno u nedavno mu nepristupačno
kraljestvo žena i djece — makar iz te petine na-
stala četvrtina ili trećina — ništa zato — samo
da nije fanatizma! (Nastavit e se).

.

i