Br. 12. U DUBROVNIKU, 2 22. ožujka 1906. Godina XVI. WAVGNA NAVATSKA CIJENA JE LISTU SUTK DA: ZA pi BROVNIK : ZA Al STRO-UGARSKI NA GODINU 10 K. ZA INOZEMSTVO: 10 K I POŠTARSKI TROŠKOVI NE VRATI LIST, KAD MU 5. TPLATA MINE, SMATRA SE D.\ JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠT IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. : POJEDINI BROJ 20 PARA. ateli pa a uĆ : 3 PRETPLATA I Ni: ASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOP u. UREDNIŠTVU LISTA. ZA o PRIOPČENA Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. mj ZAHV VALE, PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, OGLASE 20 PARA. OGLASI i! VIŠE PUT Štamparija DeGiulli i dr. "TISKAJU PO POG ODBI I UZ RAZMJERAN boPe ST. NEFRANKIRANA PISMA E PRIMAJU EO Dubrovnik, 21. ožujka. Zagrebačke novine slikaju, kakovim se odur- ske stranke; mi imamo ustav, koji je ne- ralan uspjeh vidljiv je. Resolucija je Bistra situacija. — Ove dvije riječi ozna- nim _ sredstvima služio Frank u svojoj agitaciji. gacija svakoga ustava, jer se njim hoće uputila narod, da sam u sebi traži snage, čiju stanovište, koje Hrvatska Riječ“: uzimlje A jesu li što drugo mogli očekivati od čovjeka da prekaže svijetu zakonitim stanje, koje a da se kani kojekakvih predrasuda, ko- kod prosuđivanja odgode riječkog sastanka. Ona _ koji izoće da se uzdrži uprkos svim onim prlja- jedino sila i nepravda podržava. je priječe postignuće zadnje svrhe. ,Uči- hoće da zna, na čemu smo kao narod, t. j. pri- Yi erama. koje se o njem pronose? Hotio je Posljedica je tome, da se u Ugarskoj nimo Hrvatsku“, pod tim geslom vodi se hvaćaju li madžarske koalirane stranke zahtjeve, da se rehabilitira, ako ne pred ljudima koji ga izražene u riječkoj resoluciji. 'To. je trebalo, da poznadu, a ono barem pred svojim gospodarima, nih krugova, a u nas opozicija ustaje riječki delegati obaznadu i jave hrvatskome na- De ZION zi proti ljudima, koji u ime hrvastva gnje- rodu, e da se ovaj znat bude riješiti, kamo će. Jer Jako. čije zasake Tako dioni Soki če svaki pokret s koji bi išao za tim, da po mnijenju ,H. R.* mama je otvoren u ovoj Pvsvo* ijdve o: RNS Italije 18 laškone, hrvatstvo otkupi. Mi smo dakle sada u krizi i drugi put, t. j. onaj proti Madžarima sa koje je prot Pero Ro SRO "Gra onim prilikama, u kojim je bila madžar- nemadžarskim narodnostima u Ugirskoj, a kad %" Vena oro tako ,zanmnive", ska Koalicija, prije nego je u izborima nijesmo dobili odgovora od Madžara, narodu su da ih ,Hrv. Pravo, treba da učini prije svega srušila liberalni sistem te došla sabor vezane ruke, on je osuđen na nerad probavljive 9 hrvatski želudac po svom starom kao većina. Ito samo donekle, jer nastu- Ovim razlozima ne ćemo poreći temeljitosti, — "*6€Pt. Prof. Perić nije ni to znao, on govori pom koalicije, kao većine u ugarskom jer baš za to i mi smo kazali, da bismo bili že- kuo kakav ote sipenneta, sne poe parlamentu moralo je doći do krize u ljeli, da dođe već sada do razjašnjenja među Hr- naše monarhije na Balkanu, a ne kao hrvatski cije loj monarhiji, a preokret u političkim vatima i Madžarima. Odgoda riječkog sastanka zastupnik, kojemu treba da bude prima ratio: prilikama naše domovine, kad bi inače bila bi po našem mišljenju dostatan uzrok, da se dobrobit hrvatskog naroda : Š , odnošaji u monarhiji bili sređeni, naišao prekine svaki dogovor, kad bi za to pala krivnja Sto ima da on Italija jalkanu 1" hi bio na takove zapreke, da bi se bilo na Madžare te bila opravdana sumnja, da oni ' zastupnik Perić, ali ne pita, što ima da čini gotovo nemoguće nadati kakvom uspjehu. nijesu željeli, da do dogovora dođe nego su navlaš Austrija na Balkanu. Zar balkanski narodi nema- Kako dakle sada prilike stoje, zgo- pregovore odgađali. Ali do toga zaključka ne du prava, da njihova politička i ekonom- i možemo doći, dapače po onomu što vidimo, da se sada događa u Ugarskoj, sve nam jasniji po- staju uzroci, koji su potakli Košuta, da za sad odustane od namišljenog sastanka Raspust koalicijonog odbora pokazuje naj- bolje atmosferu, u kojoj se sada u Ugarskoj živi Kolikogod se mjere, poduzete od eksekative, kušaju prekriti paragrafima, očito je, da je apso- lutizam nastupio. Proti njemu se koalicija bori stojeći, koliko je moguće, na legalnom stanovištu, ali već protuzakoniti raspust odbora združene oporbe dokazuje, kako je došlo u Ugarskoj vrijeme, kada je sili sve dopušteno. Pred njom trebalo je, da koalicija ustupi i u pitanju riječkih dogovora, jer je bila javna tajna, da ih vlada ni pod koju cijenu ne će do- pustiti. Je li bilo bolje pastiti se rastje rati oru- žanom silom, ili sami odustati od namisli, o tome se može raspravljati, ali bojimo se, bili to uopće bilo dovelo do bistre situacije, koju ,H. R.“ želi Mi sada isto toliko znamo, koliko bi znali, da je policija riječka opremila naše i ugarske delegate kući, a to je, da se je policija bojala, da ne dođe na riječkim dogovorima do potpuna sporazuma između Hrvata i Madžara. Inače bi ona ne samo dopustila, nego dapače l poželje la, da dođe do sastanka. .H. RK“ hoće, da situacija bude bistra. A tko to ne želi? Samo nam se čini, da u Austriji sada nije nikome ništa bistro, a ni ne može da bude. U zemlji, gdje se križaju toliki interesi i toliki utjecaji, bistro je samo to, da svak mora da radi o sebi i ide, kud ga njegovi interesi vode. Ako na tomu putu nađe druga, nek ide uporedo, dok im se puti ne raskrste. Tako mi slivaćamo odnošaje između nas i Madžara. Gradski izbori u Zagrebu Što smo pred- vidjali, ispunilo se. Vladi zagrebačkoj) uspjelo je, da u prvom i drugom izborništvu pomoću čino- vničkih de maša dov elo je glasova protura za gradske vijećnike lju- sebi odane, a strahovanje frankovaca i furti- u trećem izborništvu, da je listina naprednjaka ostala u manjini. Ovi dogođaji pokazuju dvoje: prvo, da između madžarona hrvatska, oporba ne smije Ja pravi razlike, jer je ne prave ni oni sami, čistih, furtimaša i a drugo da madžaronske kule nije moguće jiti prvi Tu iliti poslužimo jednom prispodobom, OsVO- na juriš. se hoće duga i ustrajna rada, da se tihog lagumanja, da sve od jednom prsne u zrak, U takav rad brojimo i minule gradske iz- bore u Zagrebu. Tu se, poznavajući izborni sistem u banovini, nije ni moglo očekivati, da će oporba u izborima pobijediti, je Na tom mezevu najbolje se upozna protivnika i sredstva koja je kadar upo- trebiti ali dobro, da je do _iz> borne borbe došlo. Na taj način stiče se iskustvo, koje je ne- ophodno potrebito u političkim borbama, a kako je sada vode ljudi spremni na žrtve i pothvatni, Ovo će im iskustvo dobro doći da protivnika odrenu. sku neodvisnost poštuje jednako Austrija kao I- talija? Dotle, kroz koju dakako u gospodarskoj utakmici, prolazi Europa, nije lako da dođu bal kanske države ali treba pobijati svako nastojanje, da dolazilo, pa s koje strane se pod formulom Sfera interesa“, balkanskim narodima nametne gospodstvo jačih susjeda. 'fo se maine protivi najvećima interesima Hrvatske. Austrijska diplomacija učinila je sve, štogod je moguće, da od sebe odbije balkanske narode. U tomu gosp. Perić ima potpuno pravo, ali što Hrvatima do toga stalo? Zar oni imadu kako- ve koristi od toga, da Austrija veže cijeli Balkan l Za 9 k : koja Balkanske zemlje dovodi ekonomski za sebe mijesmo i mi žrtve one politike izsisavanja, do očaja? Čemu se dakle ešofirati za politiku mo- narhije, koja nama donosi samo štete? Zast. Perić Italija čini, upozoruje Austriju na pokušaje, koje da preko Crnegore Un i gradnju Nije vanjskih posala i na trgovačke sveze, Italija utre svojoj trgovini pute talkan. barske preko Crnegore. na spominje prošire- nje luke ara bečki ke ije željezni« e Iz zaboravio upozoriti ured podržava s Albanijom, ali u _ velikoj brizi za interese Beča, nije htio spomenuti, da bi sve balkanske države, a napose Srbija, pozdra- vile najradosnije ovu željezničkn svezu sa jadran- skim morem, koju im naša monarhija tako uporno krati, da ih samo uzmogne uzdržati uvijek ovis- nim od bečkog tržišta. Pokušaj dakle Italije bila bi blagodat za balkanske narode, a nama odatle nikakve štete, ni za sada ni za u buduće, dokle- god traju ovakove prilike u monarhiji Uspjeh riječke resolucije. I. Spomenuli smo moralne uspjehe riječ ke resolucije. Na to će nam protivni- ci, takovim uspjesima tješe svi oni, koji su podlegli, pa će iz toga izvoditi, da je resolucija odgodom sastanka na Rijeci zauvijeke pokopana. Oni bi joj tek tada priznali životne snage, da se kada bi se naši delegati sa sastanka bili povratili punom torbom madžarskih koncesija u državno-pravnom pogledu. Polako! Pore- dimo prije svega sredstva obrane i vrela snage, koja su na raspoloženju madžar- skoj koaliciji, sa onim što nama prilike i ljudi nude, da se branimo. Madžari i- madu ustav, koji su kroz tisuću godina znali obraniti od bečkih centralističkih pohota; Madžari nagodbom od g. 1867. domogli vlastite države, koju su znali pridignuti i ekonomski i politički; na čelu te države sada, kada je konflikt nastao, ne stoje ljudi odaslani od ma- džarskih stranaka, nego pojedinci koje si- la hoće da nametne narodu i proti koji- ma jednako se bore Tisza kao i Košut. Mi naprotiv imamo državu, koja nije dr- žava, a nju vode ljudi u ime jedne hrvat- su. se dan čas, da se nešto uradi, došao je, ali ako hoćemo dostići Madžare, treba da mnogo nadoknadimo; mi im istina ne možemo biti ravni po političkim svezama ni po. državno-pravnim odnošajima. Oni su naime posljedic a povjesnog razvijanja kroz zudnja četiri decenija, ali im može- mo biti ravni harem po volji. Ona neka pokrene hrvatsko pitanje, ona neka ne dopusti, da ga se skine s dnevnog reda prije nego se udovolji narodnim zahtje- vima. Riječka resolucija najsjajnija je ma- nifestacija te volje. Ona je pokazala svi- jetu, da se mi čutimo i hoćemo biti narod, pa se stoga bitno razlikuje od svih izjava i programa, šta su ih hrvatske stranke davale i stvarale kroz zadnja de- cenija. One su naime bile isklučivo drža- vno-pravne naravi. Resolucija naprotiv ističe u prvom redu narodno načelo. Je- dino ono nuka hrvatske zastupnike, da pozdrave simpatično madžarski pokret. U njemu vide potpisatelji riječke resolu- cije emanaciju narodne ovdje, klanjaju i koji bi ji te vatskoga kojoj se rada potpomagati, kad se moglo složiti sa interesima hr- naroda. [ hrvatski i srpski narod prihvatio je riječku resoluciju, s oduševljenjem, a ta jednodušnost ne bi se mogla shvatiti, kad bi ona inaugurirala, kako protivnici kažu novu eru bezuvjetnog poklonstva madžarskoj državnoj ideji. U njoj je do- ista istaknuta potreba sporazuma između Madžara i Hrvata, ali ovaj valja da bu- de osnovan na narodnoj misli, koja ne pozna pobjeđenika nit pobjeditelja, ne- go samo narode koji imadu jednaka pra- va na razvitak. Pitali su Mazzinija: U Italia“ a on im je odgovorio: ciamo |V ot faremo ,F'ac- To možemo primjeniti na naše sagi I nas se dosta raspravlja o tomu, hoće li pregovori sa Madžarima uspjeti, kao da o uspjehu njihovu zavisi uspjeh naše akcije. Pri tomu se zabora vlia, da sporazum sa Madžarima nije dr go nego zadnja posljedica onog golemog preokreta u mišljenju hrvatskog naroda, po kojomu ne vidimo u Madžarima nika- kvoga pokrovitelja ni darivaoca, nego samo saveznika u borbi jednoga i drugoga naroda proti onim, koji bi na razvalinama narodnih prava htjeli osnovati moć poje- dinih više ili manje uskih krugova. Do pomisli na sporazum moglo je doći isamo pod djelovanjem one misli, koju je tako zgo- dno izrazio Mazzini u same dvije.riječi: »Facciamo |V Italia“, Kad govorimo dakle o velikom mo- ralnom uspjehu riječke resolucije, taj mo- Come i ( L I vodi boj naroda proti pretensijama izvjes- mješte da narod upućuju na dobro, borba a za ostalo .... da la guerre“ Bijelo roblje. Računa se, da je preko Dubrovnika u zadnje tri sedmice ostavilo domovinu do 1000 ljudi, sve mladost od 17 do 30 godišta. Zadnji ih je , Wurm- brand odveo 234. da la guerre comme Iseljenici su većim dijelom iz Hercegovine, pa iz Crnegore, a donekle iz naših krajeva. Obzirom na broj pučanstva u onim kraje- vima, pa na činjenicu, da je već od prije iz naše okolice u Americi, kako se vidi po vojničkim stav- njama, skoro dvije trećine naše mladosti, ovakovo iseljivanje može se nazvati prava ekonomska ne- sreća. Spominjemo samo, da je naše pitomo Ko- navle, koje je u staro doba, da tako rečemo, hra- nilo Dubrovnik, već toliko raspučeno, da poljske radnje naše obavljaju doseljeni Crnogorci i Her- cegovci. Kad njih ne bude, Konavle čeka pustoš i ledina, što ni iz daleka ne će moći nadoknaditi američko bogatstvo. Kažu, da se ne sele čeljad iz obijesti, nego ih nevolja tjera n tuđi daleki svijet. To samo do- nekle ugađa za ekonomske prilike dubrovačke okolice a vrijedi više za Hercegovinu i Crnugoru, gđe su se potrebe povećale a nema vrela dobiti, da im se zadovolji. Za to razumijemo, da se ljudi sele, ali država, ako to ne može zapriječiti, mo- rala bi barem selenje urediti na taj način, da zlo ne bude onako veliko, kao što je sada. Ako ko hoće nije pravedno to mu uskra- titi, ali nečovječno je dopustiti, da se sa nevoljom služe ljudi, da sebi napune džepove. da traži sreće, Ono tisuću naših koji su kroz ovo zadnje tri sedmice svoju To se baš u mas dogagja. iseljenika, ostavili domovinu, bijelo je roblje, komu u koju ga domamiše varava obećanja, vrši onu ulogu, koju su negda crnci imali. prodano i ku- je odregjeno, da u zemlji, To je čovječje meso, pljeno, da ugine u rudokopima i tvornicama, koje su amerikanski milijuni podigli za utakmicu po- bijedjenoj Europi. Ko se je prije htio iseliti, nastojao bi, da radom u domovini steče potrebita sredstva. Dru- gijem bi svojta iz Amerike poslala potrebiti novac, a ko ne namaknuti putovanje, taj bi se zadužio bi u bi inače mogao sredstva za Takovi iseljenici ili ili bi barem bili slo- bodni, da traže sebi radnju, koju hoće i koja bi Selili su se dakle kao ljudi, a sada ih šalju kao kakvu stoku, robu, koju tamo trgovac dočeka i upotrebi, kako on hoće. A genture Americi išli na stalno, im bila najunosnija. za iseljivanje Iseljenik im se, kako nam predujme same kažu, za trista forinta, a za to primi odjelo, putnu kartu, hranu do mjesta i dvije lire u ruku. To sve ne vrijedi ni dvjesta forinta, dakle za iseljivanje dobivaju na taj način preko stotine novac. obaveže agenture To tristotine forinta valja da iseljenik povrati za godinu dana. Da mu to omoguće, prikažu mu se na dolasku novac predujmiti pod uvjetom, da radi kod njih, dok ne isplati. Na taj način iseljenik ide od ruke u Ameriku poslodavci, koji će mu do ruke, pravi rob svojih gospodara. Ovako se postupa s našom čeljadi, pa je dopušteno pitati vladu, kako može trpjeti ovako nedoličnu trgovinu, što je ona učinila, da tomu stane na put. Što nas još više žalosti u svemu ovomu, to da su agenti za ovakovo iseljivanje neki sve- Oni uče, čenici i jedne i druge vjere u Hercegovini. te ga čega treba da se čuva, puštaju se sami zavesti, la za ljubav kakve eventualne nagrade, zažmu oba oka i pazare sa svojom duševnosti, Neki od ijih sigurno ni ne znadu, jer inakovo ponašanje ne bismo mogli ni razumjeti, s... što rade, inače