Br. 14. U DUBROVNIKU, 5. travnja 1906. Godina XVI. GAVENA KAVATSKA JENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AETIDOJO E: NA GODINU 10 K, CI INOZEMSTVO: 10 K POŠTARSKI TROŠ KAD MU PRETPLATA MINE. SMA1 "RA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLU GODIŠTE. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Dubrovnik, 4. Aprila 1906. Zaključci riječke predkoferencije. — U zadnje je doba ,Obzor“ pokrenuo pitanje, bi li bilo zgo- dno, da se objelodane zaključci riječkih dogovora između predstavnika udruženih hrvatskih i srp- skih stranaka te tako stane na put ,zlogovoru, kao da bi se bilo odlučilo štogod proti interesi- ma naroda. Proti tomu ustaje ,Novi List“ i » Pokret“. Ne niječemo, da mišljenje ,Obzorovo“ na prvi mah izgleda opravdano, i to obzirom na klevete, koje o dogovorima šire protivnici. Ali učesnici na predkoferenciji mogli su predvidjeti, a sigurno su i predvidjeli, da će tajnost, koju su zaključili, dati povoda i čistim i nečistim, da s toga na njih navale. Oni su mogli znati i to, da će im se svašta podmetati, pa kad su ipak sma- trali potrebito, da im zaključci ostanu tajni, tre- ba kazati, da su ih na to potakli znameniti uz- roci, koje je u ostalom lako nagađati, promisliš li na samu narav pregovora. Prama tomu o shodnosti, da se iznesu re- sultati dogovora, može se govoriti samo s toga stanovišta, postoje li ili ne postoje više oni uz- roci, koji su učesnike na dogovorima sklonili, da se odluče za tajnost, a o tomu može suditi samo Starješinstvo zajednice. ,Obzor“ naprotiv htio bi, da se zaključci objave, e da se tako stane na put klevetama. Nu kleveta će bit i poslije, jer bez toga neki ljudi ne mogu živjeti. Ako im ho- ćemo stati na put, ima za to i drugih sredstava, a nije potreba uteći se nečemu, što bi jake -sli- čilo kapitulaciji. U ostalom slažemo se potpuno s , Dubrov- nikom“, kad kaže, da ovakova pitanja nije upu- tno raspravljati po novinama. Izborna reforma. — Izborna reforma urodila je odgodom parlamenta. Gautsch će — kažu — upotrijebiti ferije da stupi u pregovore sa Polja- cima i češkim veleposjedom, bez pomoći kojih reklo bi se kao da nema nikakove nade, da će reforma uspjeti. Ako ovi dogovori uspiju, birat će se zastu- pnici na temelju općeg prava glasovanja, ali to pravo ne će bit jednako. Jer po onomu, što se znade, Poljaci i kad bi tražili, da se odmjeri Sla- venima broj zastupnika prama broju njemačkih zastapnika, ne bi to. postigli, pa će zato uložiti sve svoje, sile, samo da sebe ojačaju novom po- djelom izbornih kotara u Galiciji na račun Rusi- na. Lijep zaista primjer slavenske uzajamnosti Od izborne reforme nije se dakle nadati ni- kakvim radikalnim preinakama o sastavu parlamen- = PODLISTAK. ikoholizam 1 soicino pitanje. — Priredio L, K (Nastavak) 25. Mišljenje, da je alkohol neophodno potre- ban za veselje, pa za to i za život, djeluje poi- mence kod proletarijata silno pogubno. Koliko je život prostiji, toliko veću ulogu igra alkohol kao sredstvo, što će ga razvedriti, što će i ispijenome, pogaženome radniku otvoriti put barem u jedan kutić umišljene zemaljske sreće, Ondje, gdje je alkohol jedino valjda uživanje, do kojega proletarac može da dođe, igra on dakako najveću ulogu. A to bi bilo čisto nemoguće, da nije nesretnih običaja pića! Da je alkoholizam proletarstva posljedica siromaštva i slabe hrane — a tuj on baš za pra- vo pušta naj jače korijene — to bismo morali tvrditi, da bi proletarac morao biti odan i opiju. Toga pak nema. Siromaštvo i slaba hrana pospje- šuju alkohohzam, ali uzrok mu je tražiti u običaju pića. Bez toga ne bi bilo alkoholizma, svejedno kao što ne bi bilo opijizma kao socijalne pojave- da nema običaja uživati opij. Kada bi alkoholizam bio pojav siromaštva, onda ne bi bio nijedan pja- nac bogat, nijedan proletarac trijezan. A imamo oboje. D&, možemo slobodno konstatirati, da je alkoholizam u jednakoj mjeri posvuda raširen, a ražlika je suno u neuzgrednim uzrocima i u po- sljedicama. Tada — i ako su inače jednake pri- like — djeluje silno škodljivo ondje gdje bi imao Štamparija DeGiulli i dr. ta, a ipak sve stranke osjećaju potrebu njihovu. To se najbolje vidjelo prigodom glasovanja o pre- šnom prijedlogu Šenererovu, da se Galicija odcije- pi od Austrije te stvori između nje i drugih ze- malja odnošaj sličan odnošaju Hrvatske prama Ugarskoj, tako da se Poljaci ne budu više prtit 1 unutarnje posle austrijskih zemalja. "Takove prijedloge dosad su više puta iznašali pangerman- ci, ali su bili osamljeni. Ovoga pak puta za njih su glasovali skoro svi Nijemci, a od Slavena Poljaci. Tim su glasovanjem izjavili Poljaci i Nijemci, da smatraju potrebnom reviziju ustava. Za tom je revizijom išao i prijedlog Mladočeha Herolda, koji su podupirali Slovenci i Hrvati. Svi dakle narodi u Austriji smatraju tu reviziju po- trebitom, premda se ne slažu, kako bi se je imalo provesti. Reviziju traže i Ugri, te nemadžarske naro- dnosti u Ugarskoj. Nema dakle u državi naroda, koji ne bi uviđao, da su odnošaji došli do apsur- da. Jedino Tomašić u cijeloj monarhiji stoji na stanovištu, da je ovako dobro, da ne može bit bolje. Hrvatski Konstitucijonalizam. U Ugarskoj, vele, zavladao je apso- lutizam. Kao dokaz navode ukinuće prava sakupljanja, raspust koalicijonog odbora, namještanje Kraljevskih komisara, nepo- štivanje listovne tajne, raspust sabora, "neraspišiiije nčvik"ižbora“ rok određeni i mnogo drugih sličnih stvari, koje su u opreci sa ustavom i zakonom. Sve to zbilja govori, da je nastalo doba, kad će Madžarima mješte zakona sila suditi. Ali ono, što opozicija u Hr- vatskoj doživljuje, to Madžari nijesu još do- živjeli. Što sebi dozvoljuje četa ljudi, koji su se Hrvatskoj nametnuli, to sebi nije još dozvolio Fejervary. I to ne, što on ne bi imao za to smionstva. Od staroga penzijoniranoga generala, kad je već do- šao do toga, da cijeni svojom vojničkom dužnosti igrati ulogu protikonstitucijo- nalnog ministra predsjednika, mogli bismo se svačem nadati, ali i njegova ruka drhće pred odgovornosti, i on se boji pre- zira, kojim narod vičan slobodi zna oba- suti ljude, te mu je hoće da dignu. Hrvatskoj naprotiv toga nema. Četrdeset godina tiranije, kakve moderna Europa ne pamti, ubilo je svako čuvstvo da nadomjesti pomanjkanja hrane. Da je alkeho- lizam posljedica siromaštva, nikako ne bismo mo- gli protumačiti, kako je to, da se razmjerno izdaci za alkohol jače dižu, ako se radništvu uskrate do- hoei. 1 za to je posvema pogrešno, što neki so- cijalni demokrati odvraćaju od boja proti alkoho- lizmu pod izlikom, da je to pojav i posljedica kapitalizma, pa da će ga zajedno s ovim i nestati. Između kapitalizma i alkoholizma opstoji doduše ne- kakvi odnošaj, ali nema tuj nikakove bistvene sveze. 26. A najgori svakako od tih odnošaja jest taj, da usljed alkoholizma proletarstvo slabi u joju s kapitalizmom. Poznata je istina, koliko je kukavniji položaj pogaženoga, toliko ga je teže pridobiti za organizaciju. A ne može biti sumnje, da alkoholizam u svakome slučaju taj položaj po- goršava. On ubija tjelesnu, a time i duševnu či- lost: alkoholizam otupi um. Proletarac se besvije- sno poda svojoj sudbini i gubi silu i veselje, da bi želio svoje oslobođenje. A ipak — pogaženi treba da se organiziraju, ako hoće naprijed. Ka- kova tuj ima da bude naša zadaća, o tome ne može da bude sumnje, Velik dio proletaraca pije, da bi se u omaglici varao nad bijedom svojega životarenja i dobio tako zadovoljstvo luđaka. A oni ipak ne bi smjeli da budu zadovoljni sa svo- jom bijedom! Cijelo socijalno gibanje, to emi- nentno kulturno gibanje, sastoji se baš u, tome, da se upozna krivica \opstojećega društvenoga reda. Ako pak budu zadovoljni oni, koji baš naj- osjetljivije osjećaju ovu krivicu, onda s bogom _- IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A PR UREDNIŠTVU LISTA. ZA IZJAVE, PRIOPĆENA ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA RETKU, TISKAJU PO POGODBI I UZ političke pristojnosti, pa se vlastodršcima nije potreba bojati nikakve reakcije na njihova bezakonja. Tamo ima samo plaši- telja i uplašenijeh. Prvi dozvoljuju sebi sve, a drugi muče i podnose, često vese- li, ako mogu na nižem od sebe iskaliti ono, što trpe od višega. Nazad nekoliko dana osudili su ure- dnike socijalno-demokratskog lista ,Slo- bodne Riječi“ i naprednjačkog » Pokreta“ zbog smetanja javnog mira na nekoliko mjeseca tamnice. Po kvalifikaciji zločina reklo bi se, da su ti ljudi bunili narod,:; a kad tamo njihova je jedina krivina, da su iskreni te pravim imenom krste ono stanje, do kojega je Tomašić doveo Hrvatsku. Njihov politički rad ide samo za tim, da zakonitim putem promijene u Hrvatskoj prilike na bolje. Pa ipak na- šlo se je sudaca, da to proglase zločinom, a što je još gore i što uprav zgraža čo- vjeka, ovu osudu t. zv. javnost t. j. ljudi, koji hoće da u politici nešto broje, do- čekali su kao nešto, što mora da bude. Moralfiiim začetnicima ove sramotne haj- ke na opozicijonalno novinstvo, koja uni- štava svaku slobodu političkog djelova- nja, oni ne znadu okrenuti pleća, kako bi dolikovalo. Oni ne vide u njima prostog zločinca, nego ga još uvijek smatraju političkim geptiviikom, koji se poslužio i ihuneik aos + mie 4 Pa se čudimo, da poslije svega o- voga Tomašić ima smionstva igrati se čuvara hrvatske konstitucije! U zemlji gnjilih društvenih i političkih odnošaja, gdje inteligencija još uvijek živi u pred- rasudbama feudalizma, moguće je sve, ni- čemu se nije čuditi: ni Tomašiću, ni Franku, ni Seigerschmidtu, ni Radiću. To su sve različiti pojavi jedne te iste bolesti, koja je zahvatila cijeli hrvatski javni život, od čuvara tamnice do drža- vnog odvjetnika, od prepokornog učitelja do presvijetlog odijelnog predstojnika. Sve su to ljudi, koji cijene, da je narod sa- mo za to tu, da njih prehrani. Oni nastu- pom u službu misle, da nijesu na sebe preuzeli nikakvih dužnosti prema narodu, nego samo prema ljudima, koji su ih na- mjestili. Odatle cinično gmizanje nekih, da svojim ,pokroviteljima“ omile, pa ako hoćeš i na zator svake pravice. svaki socijalni pokret. Treba nam dakle nezado- voljnih proletaraca, jer će inače zakrknuti socijalno gibanje. Zadovoljstvo je ovdje zločin, zločin proti samomu sebi, proti djeci, proti čovječanstvu, time se odričeš živjeti po naravnome zakonu i po kr- šćanstvu, time se krati ta pravica djeci i djece djeci, a na to nema niko prava. Jedna od najva- žnijih naših zadaća jest skrbiti se, da pogaženi ne zaborave svoje bijede, da ih probudimo na boj, da im u savjest utisnemo njihovu nevolju, da im ulijemo osvjedočerje, da ovako ići ne može, da ovako ići ne smije, da se lako promijeni i da je o njima ovisna ta promjena, da je bez-njih ne- moguća socijalna reforma. Jednomu socijalno-de- mokratskomu agitatoru, koji je hotio organizirati radnike u Moravskoj Ostravi, pokazaše oni pune staklenke uz poklič: ,Vas mi ne trebamo, ovo je naša organizacija!“ Neka dakle radnici čekaju, dok radnicima postanu baruni, koji svoje blago na- gomilaše na krvavom kroz decenije isisavanju, na posvemašnjom propadanju tisuću proletaraca, ili neka čekaju, da ovi napravo konac siromaštvu, iz kojega crpaju svoj krvlja pokopani dobitak. Spomenuh već, da se pri većim dohotcima i alkoholizam relativno digne. Svaka povisica plaće digne se proletarcu na drugoj strani tim što poskupi živež, stanarina i t, d. Ako još vi- dimo, da preostatak od povisice plaće, što mu ga je propustilo odiranje na živežu i stanarini, žr- tvuje alkoholizmu, moramo se pitat, imali uopće ve nade, da će proletarijat ojačati u boju ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU KOJI SE V ui Ima i iznimaka, ali ti opet s u red preplašenih. Oni nemadu poiavbike snage, da se opru nepravednim zabtjevi- ma. Izgubili su vjeru u pravicu, pa su zadovoljni, da se između četiri zida mogu prijatelju izjadati. o je hrvatski ,,kostitucijonalizam“, koji hoće Tomašić da spasi. Tim bi da- kako spasao i sama sebe, a to je» njemu glavno. Zato razumijemo njegovo ,stano- vište“, ali ne možemo nikako da razumi- jemo, kako u Hrvatskoj još uvijek ima opozicijonalne gospode, koji ne vide da gnjilež, na kojoj se Tomašić podigao, nije toliko političkog, koliko socijalnog, izvora, a da je tomu — pustite nam reći — donekle kriva i sama opozicija. Bilo je doba, kad su politička pro- gonstva pojedinih činovnika u bamovini za opoziciju' bila minima, de quibus mon curat praelor. Ona je u brizi za hrvatske ideale zaboravila, da na ovakim malen- kostima počiva moć stranaka i da se ova mjeri po tome, kakvu pomoć stranka može da pruži svojim pripadnicima, Po- sljedice ove fatalne pogreške vidi i sama opozicija sada, kad su činovnici i drugi posebnici osjetili, da su nemoćni prama osvetama viših, ali da je ispravi, ne smije se ograničiti na platonične proteste. Smi- ješno je kopati smet u rukavicama. Domaće nevolje. »Prava Crvena Hrvatska“ zasula protestima. Njoj nije drago, da je bijede austrijanštinom, a s njome skupa one ,brojne čestite Hrvate po ci- jeloj otadžbini“, koji poput nje ne će da ,kade riječkoj rezoluciji.“ Već je u ovim riječima izvrnut značaj one borbe, koju pristaše riječke rezolucije vode. Jer ako je borba uzela onaj oblik, oj na žalost sada ima, to se nije dogodilo s ,austrijan- ština“ nekih naših ljudi, nego stoga, što se nije ste strane znalo sačuvati dostojanstvo naroda, komu pripadaju. Slobodno je biti proti politiet, koju zagovara riječka resolucija, ali pri tomu ne valja zaboraviti da si Hrvat, i da je za Hrvata sramotna uloga kojekakovih Argusa i Istinovića. Ovo dozivamo u pamet ,P. C. Hoj“. Lako je reći, kako ona kaže: ne budimo ni s Bečom ni s Peštom, nego budimo Hrvati, a još lakše na- pisati: ,Hrvatski nam ponos kaže sigurni put i povisicom plaće, ili da nijesu to samo efimerni uspjesi. A to u velikoj mjeri diže odvažnost, to je ometa u boju za oslobođenje 'Isisavanje oduzimlje proletarcu skoro sve sile. Ostatak, što mu je na raspoloženju, što ga može/i mora da sačuva, da se podigne, da se oslobodi ropstva kapitala, taj ostatak svojih sila on guši u — alkoholu! Zasu- žnjeni proletarijat ne može nikada da ima do- voljno duševnih sposobnosti; taj on zakopa svoj duh, mješte da bi ga gojio i oštrio za boj za oslobođenje. Tuj on rastepe svoj krvavo zasluženi novac i baca ga u kesu istomu svojemu isisava- telju, mješte da bi s njime punio bojnu blagaj- nica, koja treba da je vazda bogato opskrbljena. Tai valja svakako pomoći. Proletarski alko- holizam uzrok je propadanju, jer ubija proletarstva sposobnost za boj ili mu je dajbudi slabi, Nje- govo podizanje s poboljšanjem gospodarskoga po- ložaja ne smije opet da pade kao žrtva alkoho- lizmu i pogaženi valja već jednom da prestanu trošiti u aikoholu svoje posljednje sile. Nijednoga ne smijemo izgubiti u boju proti isisivanju, u boju, gdje se zahtijeva jasno mišljenje, čvrsta volja, neumorna energija i željezne pesti. Omam- ljivanje s pivom i rakijom tuj ništa ne pomaže. Trijezna bojna četa jest prvi uvjet za velike uspjehe. A tu ćemo četu samo tada sakupiti, kada ukinemo nesretne obićaje lugć ,Umjerepost“ nam ni ovdje ne može pomoći 27, Nego boj se je proti alkoholizmu jur zametnuo, i mi već možemo da zabilježimo ne