Br. 11. U DUBROVNIKU, 26. travnja 1906. Godina XVI. CRVENA HAVATSKA CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK INOZEMSTVO: 10 K [I POŠTARSKI TROŠKOVI. K SMA" I ZA AUSTRO. GARSKU Ne GODINU 10 K. za O NE VRATI LIST, KAD MI PRETPLATA MIN ATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA === === == POJEDINI BROJ EJ PARA. Izdavatelji odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Dubrovnik, 25. aprila 1906. Iz ,marodne stranke“. — Vijesti o trvenju u ,narodnoj stranci“ neiznenađuju. Bilo je pred- vidjeti, da kad se promijene prilike, koje su ,na- rodnu stranku“ uzdržavale onakovu, kakova je sada, mora i u njoj doći do prijeloma i da će se ona kušati prilagoditi novom vremenu, samo da se održi u svojim pozicijama, pa makar to bilo moguće jedino žrtvujući pojedine osobe. Zanimivo je ipak gledati, kako se Tomašić, ta od deside- nata predestinirana žrtva, brani i nogama 1 ru- kama, da izbjegne svojdj sudbini, jer ta pruža pri- godu da vidiš političku plitkoću čovjeka, koji se znao dulje vremena držati na površini zamjenjujuć nedo- atojanje drugih sposobnosti silom i intrigantstvom Kakav je to čovjek, pokazuje njegov članak: Clara paeta, koji je napisao u času nepomljive iskrenosti. Ako smo ga dobro razumjeli 'To- mašić naime uz ostala krasna svojstva ima i to, da je strašan konfuzijonista on se je u svom političkom radu držao ovih dviju principa: 1. Narodna stranka“ valja da potpomaže svaku ugarsku vladu, koja poštuje nagodbu. 2. ,,Naro- dna stranka“ da zapriječi veće zlo, morala ja ste- gnuti u Hrvatskoj političke slobode. Pri tomu je Tomašić zle sreće, jer jedan princip obara drugi. Ako je naime u Hrvatskoj došlo do izgreda proti grbovima i zastavama, to je došlo samo zbog toga, što se je nagodba vrije- dla, kako to i sam Tomašić priznaje, a tada zašto je narodna stranka“ pomagala _ liberalnu vladu u Ugarskoj ? Zašto se nije odmah pridružila opoziciji, da tu vladu obori? Ta to je bio najkraći i najprirodniji put da se nešto postigne. Mješte toga Tomašić u Pešti pokazao se je uvijek po- korni sluga onih, koji su nagodbu kršili, a kod kuće nije imao prečega posla, nego da uguši si- lom svaki pokret, koji bi išao za tim, da Madžar: prisili neka ugovor poštuju. Tomašić će na to, da je »narodna stranka“ bila prisiljena to činiti, jer je znala, da su ti po- kušaji bezuspješni, te da bi bili u slučaju neus- pjeha izvrgli narod gorim jadima. Nek mu bade, ali ko je tomu kriv, da bi gdjegod prekipjelo te došlo do demonstracija, nego sam Tomašić, koji je narodu oteo sve druge zakonite načine, da izruzi svoje nezadovoljstvo. Digli su mu slobodu štmape, digli slobodu izbora, pravo sakupljanja - pa se još čude da je došlo do demonstracija! Ta drugo nije preostajalo. Još su pogibeljniji nazori Tomašićevi, ako ih se promatra s ustavnog gledišta. Nagodbom je zajamčena zemlji autonomija u sudstvu, škol- stvu i unutarnjoj upravi, a zakonodavstvo je u ostalim granama javne uprave pripušteno zaje- dničkom saboru. Ako hrvatski sabor šalje tamo 40 delegata, ne šalje ih do budu automati za gla- sovanje povjerenja svakoj vladi, koja štuje auto- nomiju, nego da u zajedničkim poslovima glasuju i rade jedino onako, kako zahtijevaju zajednički probici. Jedino takovim radom mogli su oni doći u parlamentu do upliva, a po receptu 'Tomašićevu mogli su jedino Madžari doći do uvjerenja, da autonomija Hrvatske nije pravo temeljeno u histo- riji, nego samo kupovna cijena glasova hrvatskih delegata. Prirodno je da čovjek, koji ovakove nazore ima o nagodbi i ustavnim pravima, kuša sva sredstva, da se u moći održi. Dok je bio siguran, da ga viši hoće, njemu je bila prva briga, da u narodu skrši otpornu snagu. Sada pak doživlju- jemo prizore, koji su jedino mogući u zemlji, gdje je zakon i pravda satrvena. Drugovdje naime ne bi se nijedna stranka usudila nuditi se onako, kako se Tomašić nudi u telegramu na predsjedni- ka ugarskog ministarstva Wekerlea, niti bi se izmicala, da prihvati prijedlog sličan onomu, koji Josipović iznio* Ali u nas, gdje uspjeh na izborima ovisi u prvom redu o sili, što je stalo 'fomašiću, da njegovo nuđenje ponizuje ? Njemu je samo, da se održi, a što će narod i Madžari i cio svijet misliti, deveta ga briga. ' — Čisti i narodna stranka“, — Dok s jedne strane Tomašić kuša, da pod cijenu ponosa svoga i stranke osigura sebi naklonost madžarskog mini- Štamparija DeGiulli i dr. stra predsjednika, om še sprema, da onim sređ- stvima, koje je već nekoliko puta prokušao, dožene opet u sabor svoje ljude. Sabor je raspušten car- skim dekretom, potpisanim još od člana Fejera- varyjeva ministarstva Kovačevića, a izbori st raspisani na vrat na nos. 'Tako dok je ,narodna stranka“ odavna sve pripravila, opozicija nema vremena ni prilike, da razvije živu agitaciju pred izbore. U 15 dana sve je gotovo. Kakvu će fizijognomiju imati novi sabor, 0 tomu je sada nemoguće govoriti. Ali vrijedi zabi- lježiti vijest ,Pokreta“, da je Tomašić s Frankom sklopio izborni kompromis, po kome bi čisti“ dobili 20 mandata, a na uzvrat bi postavili kan- 4 koalicija hrvatskih i srpskih stranaka megdan dijeliti sa madžavonima, didate u kotarima, gdje eda se samo glasovi razdijele te tako madžaroni- ma osigura uspjeh. Koliko je u vijesti istina, obaznat će se si- gurno do par dana, ali sen? bi nimalo začudili, da je baš tako, jer su se ,čisti“ slično podnijeli i u gradskim izborima u Zagrebu. 1 tu su stavili svoje kandidate, premda nije bilo nikakvog izgle- da, da bi mogli prodrijeti, samo da zapriječe po- bjedu koalicije Ovo spominjemo, jer je ,Prava“ u zadnjem broju pisala, kako bi trebalo pročistiti Augjine staje, u kojim se nastanila madžaronska skupina, koja je za dugi niz godina pripomagala, kako bi Hrvatska zapala u zdvojnost, koja je ravnodušno dopuštala da se sistematično izvađaju svakojaki eksperimenti, a da Hrvat postane glupi strpljivi tuđi izmećar“. Sad ćemo dakle vidjeti, hoće li čisti“ pomoć čistiti ove Augjine štale, ili su se skupa s Madžaronima davno u njoj nastanili, kako mi to ima nekoliko vremena kažemo, a ,Prava“ uvijek poriče 10. maja 1606. Vo je dan, kad je francuski general Lauriston prijevarom zaposio Dubrovnik. Tim je faktično uništena starodavna du- brovačka republika. Ona je formalno tra- jala još godinu i po dana, ali je zbilja nestalo onda, kad su prestali da rade do- maći magistrati, a njihove funkcije preu- zeo francuski otimač. Ovako je za naš grad svršila epoha, kad je sretnim stjecajem prilika mogao razviti sve svoje sile te postati svijetao sebi i cijelom narodu. Dubrovnik naime nije samo sebi sjao, već se je svjetlost kulture, koju su stvorila stoljeća iz nje- ga raznosila po cijelom Balkanu. Smješ- ten na međi romanskog i slovenskog svijeta on je bio kao stvoren za to, da bude posrednik između Romana i bal- kanskih Slavena, ali kulturu nije na pro- sto primao iz Italije, da je ovakovu pre- dade na istok, već ju je prije preugo- tavljao i preudesio na svoju. Tako se razvila osobita dubrovačka kultura kao produkat općenja Romana sa Slovenima. Ona je dala gradu i životu, koji se 1 njem razvijao, nekakav osobiti biljeg, koji ćeš zaludu tražiti drugovdje. On je naime plod prilika, a prilika sličnih nije mo- guće naći, Naše primorje u Evropi jedini je kraj, gdje se slovenstvo dotiče sa romanstvom, a Dubrovnik opet u Dalmaciji jedini grad, gdje su ta dva elementa bila uvijek u ravnoteži. U Spljetu, Zadru, Sibeniku, Hvaru osjećalo se sada jače romanstvo, a sada slovenstvo, i to prama političkim prilikama, koje su ih sada vezivale sa hrvatskim zaleđem, a sada sa talijanskom obalom. Tako za doba Zvonimira romanski je elemenat bio sasvim utonuo u hrvatskom. Kad je pak Mlečićima pošlo za rakom, da se dočepaju Dalmacije, počeo se jače osjećati talijanski utjec aj, koji je napokon doveo do toga, da se je i građanstvo hr- vatskog hreka odnarodilo. U Dubro- vniku naprotiv toga nije bilo. On je bio PRETPLATA I OGLASI ŠALJUSE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA. ZA ISTA ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OG OGLASE 20 PARA. OGLASI "VIŠE PLI PUTA U SE. TISKAJU PO POGODBI I Uz RAZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA e PRIMAJ izmmu odijeljen dd Italije morem, od Hercego- vine gorama. Ograničivši se s početka samo na usku obalu od Plata po prilici do Orašca, on nije odjednom podlegao invaziji okonih Slavena, jer je romansko žiteljstvo u gradu bilo dosta jako, da se održi prama ovakovoj okolici. Pridolazili su istina u grad i Slaveni, ali su dolazile i talijanske kolonije, tako da ni kasnije nije prestalo biti ravnotežje između oba elementa. Proces amalgamiranja mogao se je dakle razviti slobodnije, a kako se ra- zvijao sam po sebi, amalgamiranje je i prirodnije. Romani su poprimili hrvatski jezik, jer im ga nametala svagdanja po- treba, a Slaveni napredniju kulturu Ro- mana. Nu kako dialekat dubrovački jasno kaže, da je u Dubrovniku bilo Romana, premda ih sada više nema, tako i kultura pr je gdjekoje slavensko obilježje. Jedino ovim tihim takmenjem dviju elemenata protumačiti je i dobro po- znate činjenice. Opaziti je n. pr. da se u Dubrovniku redovno javlja poslije 100 go- dina nešto slično onom, što je bilo u Italiji. To vrijedi jednako za graditeljstvo, Me za literaturu. Renesansa se udomila i Dubrovniku 100 godina kasnije, nego se javila u Italiji; dubrovački trubaduri oglasiše se, kad su im talijanski drugovi promukli. Ovaj razmak između kulturnih pojava s ove i & one strane jadranskoga mora ne može se tumačiti odijeljenjem zemljišnim, jer more, koje je dijelilo, baš ni ne dijeli, nego spaja, tako da se Dubro- vnik može reći bliži Firenci ili Rimu, nego mnogi i mnogi predjeli Italije. S toga valja IA na drugi koji nutarnji uzrok, a taj je baš to, što je trebalo vre- mena, ti se talijanski ukus prilagodi dubrovačkom. Tako se dogodilo, da ćeš svačemu, što vidiš u Dubrovniku, naći uzora u Italiji, ali sve ipak nosi osobiti dubrovački imprimatur. Gundulić se ugle- dao na Tassa, ali je zato ipak skroz du- brovački pjesnik. Njegova su djela prava pohrana dubrovač kog duha, pa ih treba dobro proučiti, prije nego počneš govoriti o starom Dubrovniku. U njima je Gundulić podigao spo- menik sebi i svomu rodnom gradu. Do česa je Dubrovčanin došao u promatranju prilika ljudskih i državnih, u predviđanju budućnosti, to odsijeva iz njih. To su otvorena knjiga, iz koje možeš čitati ve- ličinu i sjaj staroga Dubrovnika. A to sve pripada prošlosti. Što je pak još gore, mi tu prošlost ni ne razu- mijemo. Razumiju je bolje tuđinci. Oni iz daleka svije ta ne zaziru da dođu k nama, a mi koji imamo u našim knjižnicama i u arhivu neprocijenjeno blago, što treba da prije ili poslije prekopamo, ako ho- ćemo da sami sebe upoznamo, puštamo im ga, nek se,oni njim ponose. Ova žalosna činjenica neka nas po- takne, da prionemo življe uz posao. Eto je sada odbor dubrovačkih građana odlu- čio, da u pomen 100-godišnjice pada re- publike sakuplja prinose za zakladu za ispitivanje dubrovačke prošlosti. To je prigoda, da svak svoj obol prinese u domo- rodnu svrhu te tako donekle barem na- doknadimo, što smo zapustili, a što smo bili dužni davno učiniti. Tako čemo se naj- bolje odužiti sjeni dubrovačkih pokojnika. nMHonetna““ štenmpa. Kakov treba da bude hrvatski novinar, tko ne zna, neka pročita u zadnjoj ,Pravoj Crvenoj Hrvatskoj“. Od njega se zahtijeva svestrano znanje, oštri pogledi u život, duboko shvaćanje savremene politike“. Oni su zvani, da narod ,vo- de, osviješćuju i prosvjetljuju“. Oni treba da ,ču- vaju narodno dostojanstvo, nijete njegov ponos, vode u borbu za narodne ideale“. ,Javna će štampa iznašat javnosti na prosuđivanje svačiji rad, nastojati će ga objektivno kritikovat, u sklad- nim polemikama bistrit mišljenja i osvjedočavat o ispravnosti svoga stanovišta. I malo oštrija riječ može gdje biti dopuštena, ako je umjesna i po- trebna, al nipošto neuljudna“. Ovomu ne znamo, bismo li s naše strane imali, što da dodamo ili ukinemo. Taman je tako, ka- ko ,Prava“ kaže, ali da su se toga držali oni, koji su napisali ove riječi, barem u onom broju lista, u kojem ih čitamo! Tko pak pamti pisanje »Prave“ kroz ovu godinu dana, pa ga uporedi sa pisanjem ,Hrvatskog Prava“, ,H. Krune“ i ,H. Dnevnika“, pod ovom hinjenom brigom za političku pristojnost tražiti će nešto drugo, neku una- prijed određenu svrhu, koju je u ostalom lako upoznati. Oni tim samo slijede upute velikog meštra zagrebačke ,čiste“ lože. Frank, taj miljenik Kuenov, kojemu jedino treba da zahvali, da su mu posli kroz dva dece- nija dobro uspijevali, netom su se počeli javljati prvi simptomi krize u monarhiji, kušao je da hr- vatsku lađu upravi onamo, otkle nas je uvijek mećava bila. Sjećamo samo njegove resolucije, koja je u času, kad je trebalo raditi, htjela uspa- vati javnost hrpom rekriminacija proti Madžarima, nerazložito identifikujuć liberalni režim u Ugar- skoj, proti kojemu je trebalo da budu svi Hr- vati, sa madžarskim marodom. Proti tomu su u- stali svi uprav neodvisni elementi u Hrvatskoj i Dalmaciji. Riječka resolucija bila je njihov pro- svjed proti ovomu sistematičnom zabašurivanje istine. Kako je Frank nju dočekao, pokazao je još bolje tajne ciljeve, za kojim je išao. On je otvo- rio stupce svoga lista Argusu. Tad se počela ko- vati ona urota, koja je imala, da počne utamniče- njem Supilovim, a za tim imalo je slijediti drugo. Mi krivimo Dr. Franka, da je on toj intrigi po- godovao i kumovao. A ,Prava“, prije nego počne davati lekcije o političkoj pristojnosti, neka se sjeti brošure ,Viva la morte“, koja je ugledala božje svjetlo dopuštenjem njezinih gospara. Ljadi, koji imadu na duši Arguse i Istino- vića, trebalo bi da muče, kad je govora o plemeni- tom zadatku štampe. Ali ta uzdržljivost se ne slaže s njihovom političkom metodom, koja baš sastoji u tomu, da se drugoga blati i opada, a da sebe proglasuju političkim mučenicima, kada oklevetani ustanu, da kako treba osude ovu nedostojnu igru. »Prava“ u doba, kada još nije počela davati lekcije o zadatku pristojne štampe, kad je Frank resolucijonaše nazvao izdajicama, osudila je takovo pisanje u članku ,Truli dom“. Sada pak, kad hrvatske novinare kori, da pišu ,nepomljivom površnosti, tvrdoglavom jednostranosti, posvemaš- njim nepoznavanjem vremena i njegovih potreba“, te kad ih psuje, što protivnike krste ,tuđinskim plaćenicima, izmećarima, doušnicima, izdajicama, i teličima* — sada ona žali, da je gore spome- nuti članak uopće napisala, a gnjev , Hrvatskog Prava“ izgleda joj sasvim shvatljiv. Ovakovo ponašanje ne možemo nazvati ni pnepomljivom = površnosti“, ni ,tvrdoglavom jednostranosti“ — ovo je nešto još gore. , Prava“, koja je od svoga postanka sve svoje sile apregla, da saspe na nas pogrda i kleveta; koja u istom broju, gdje propovijeda novinarski moral, pod- meće općini Stonjskoj, da troši novac, a niko ne zna u što; koja nas kori, što smo među oglasima tiskali reklamu društvu Cosulich pod nazivom prijetko slavlje“, a u istom broju tiska sličan oglas bosanske vlade o llidži; te koja u tom is tom broju pod izlikom, da se tuži na neurednost pošte, podmeće suabonentima na poštarske škri- njice; ,ko zna, hoće li. kogod povratiti“ ono, što pogrješkom nađe u svojoj škrinjici — ta ,Prava“*, ponavljamo, tako postupajuć samo se drži uputa velikog meštra zagrebačke ,čiste“ lože. Ona u Dubrovniku vrši onu istu ulogu, koju ,Hrvatsko Pravo“ vrši u Zagrebu, a ,Hrvatski Dnevnik“ u Sarajevu. U ime ,Velike Hrvatske“ osigurava se u Hrvatskoj i nadalje gospodstvo ljudima, koj