SRESTI t i nijesu po svomu vlastitom priznanju bili kadri zapriječiti povrjede nagodbe; u ime izborne slobode, kuša se osujetiti uspjeh ljudima, koji za tu slobođu rade; u ime novinarskog morala mpada se na one, koji s prezirom govore o štampi Argusa i Istinovića. Ovako radi naša ,načelna“ opozicija i nje- zina ,honetna“ štampa, a kad se tko usudi ski- nuti im krinku s lica te otkriti sve ovo licu- mjerstvo i himbu, tada ih stane prenemaganje i zapomaganje. Pošto su sami sebe izopćili iz druš- tva nezavisnih ljudi roteći se na zator protivni- cima s Argusovima, oni vape za slogom Hrvata. Pošto “u svojim listovima oblate i omrče, što mogu i ne mogu, brzo napišu članak o dužnosti- ma novinara. Na taj način cijene, da su spasili, što no talijanac veli, Za capra ed i cavoli, ali se varaju. Oni su tim samo proigrali sami sebe. Uzaol. III. Dosađašnji mazadak u naobrazbi koli naših toli žena i drugih država. a po tome mo- ralni i fizični nazadak odgoja, o kojemu pak za- visi napredak naroda, sastojao se je poglavito u robstvu ženskinja. U robstvu govorim, ito duše- vnom robstvu žena, u kojemu ih držaše ljudsko društvo od iskona. U najstarije doba, u vijeko- vima velikom dalečinom od nas odijeljenim, žena se smatraše kao prosto sredstvo zadovoljavanja ljudskih strasti, kao oruđe i mrtvo ratilou mno- ženju ljuskoga roda. U povjesti istočnih naroda nigdje nije naći jedne žene, koja se u životu domože nječega, što bi joj ime u povjesti ovjekovičilo. Stanovnici istočnih zemalja raskalašni i mekopu- tni kako široke močvare i plodne njihove zemlje efominiraše se tekom vremena tako, da ne mo- gahu, jer sami frivolni do skrajnosti pojmiti ženu viših duševnih sposobnosti nego joj davaše ze- mlja, u kojoj se je rodila i koja je često degene- rirala. Ali naćete zato: silu barbarizma, koja se je pokazivala i očitovala u fizičnom nagrđenju, osobito pri sprovodim i u nekakvoj skučenosti. Pa dalje kod Grka i Rimljana žena bijaše tako- đer rob raznih institucija, ustavnosti i samovolje. Kod njih je to hodilo_ tako daleko, da Platon, taj genij svoga naroda, ne može svome udjelu »De Republica“ pojmiti drugčiju ženu, nego o- vakovu, kakovu je gledao svagdano u društvu i kući. Žena, nad kojom je bila neograničena moć njena gospodara — muža, patris familiae, ženu, koja se jedino mora brinuti za kuću, koja gubi, da tako rečem, slobodu svoje volje raspolaganje pokretnim stvarima, čim bi došla u muževljevu kuću. Kašnje tek raširenjem moći Rimljana oso- bito i uvedenjem luksusa emancipovala se je i žena od prvobitnoga svoga primitivnoga stanja. Neću da mi se reče da vojujem za ovu ideju, ali sam također proti Platonovu sarkazmu, kojim se on već unapred ruga ženi, koja bi bila nješto u javnom životu. Nemislim, da bi za to morala napustiti posvema domaće ognjište, ali uvijek sutile miscere dulci“ ako smijem tako reći. Kroz čitav srednji vijek žena je bila bojovnica ma proprišta svojih prava. Kako uprav_ zato čudnovato izgledaju one ženske glave okrunjene carskom krunom, oko koje nije pirio još dah potpune duševne slobode žene-majke, glavnog stožera u ljuskoj zajednici. Novim idejama otva- rao se je i čistiji horizon ženskom svijetu. Ita- lija nam dade prva primjera, možda zato što je bila na onome tlu, na kojem se je najviše stezala moć i sloboda ženske volje. Ali robstvo ženski- nja uza svetone prestade. Ljuska zajednica ku- pila se je u društvo i organizacije, da se očuva od parasita na zdravu tijelu, osnivahu društva PODLISTAK. Bijankina tajna. — E. De Amicis — ipizoda je ova iz mladosti jednog sada gla- sovitoga slikara. Bijaše jedan od onih mladića, koji sanjahu o ljubavi čitajući one žarke balade Pratija. U njegovoj crnoj kovrčastoj kosi bijaše slika šuma, a u plavim au očima odsjev neba, što osobito ljuhljaše njegov nježni kist. Od naravi lijep, bijaše još interesantniji i radi nekog očitog nemara u odijevanju i pognutom hodanju, kao da mu nimalo ne bijaše do toga, što drugi 0 njemu , misle i govore. Povod ovoj epizodi dade nenadno pisamce jednog druga iz mladih dana, koji mu pisaše: Od tri sam mjeseca tvoj susjed, a od mjesec dana prikovan na postelji od uloga. Ne češ li doći da popušiš cigaru uz uzglavlje tvoga prijatelja, koji ti je ječnoč tako revno oštrio olovke? — Sastavitelj ovoga neočekivanog lista bijaše, kako sam običavaše govoriti, pravi ljenivac, ali čovjek dobra srca i vesele ćudi. Već na školskim klupama bijaše spoznao umjetničke sposobnosti svojega nešto ozbiljnoga druga, te, da mu ma i vidljivi način pokaže svoje divljenje, običa- vaše mu svaki dan oštriti olovke, jedina struka, kojoj se nadaše — to bijahu njegove riječi — ti s velikim kapitalima za oslobođenje robova, te najernije ljage, kako Momsen kaže, u povjesti svih naroda. Ali nitko se ne mače da organizira žemski svijet, da ih zaštiti, da ih združi i upozna s novim idejama, koje su svijetom strujile, a poz- nanje kojih bijaše im potrebno, ako su htjeli to- me svijetu dati ljudi, kakovih on trebovaše. Pu- štaliu ženu u kući i kuhinji, kod djece i njihova odgoja koji ne mogaše biti dobar, jer osim silne ljubavi sve ležaše van njih u ambijenta dotada njima nepoznatu. Ovo robstvo ženskog svijeta ćuti se još i dan danas kod nas, osobilo po seli- ma, kod priprosta seljaštva. Zađite malko tamo pa ćete opaziti i to da kad muž govori o svojoj ženi, on govori nekim osolitim stidom kaže n: p. oprostite, žena mi je rodila“. On s njom govori o kravi i ovcam, ali o djeci nikada, oni se ne poznaju, jer ne poznaju ljubav. Ne treba zato, da idu odmah na universu i da postanu dokto- rese, ali dajte im njihov svijet, svijet spoznaje, zašto je tu, svijet čitav ideja, da može živi t, od gajat. Prvi pokret proti ovome robstvu, 'kojeg se htjedoše stresti sve žene redom, započe u Ame- rici, u tom velikom novom svijetu, svijetu novih i zdravih ideja. Jeli ovaj pokret promašio svoj cilj, stvorio po manjim gradovima samu žensku inteligenciju, koja je više škodna nego korisna ne govorim da nije, ali je zato donio i nove krvi u već zamrle žile i zastoj života, u dmu- goj boljoj polovici ljudske udguge, u ženama-maj- ama, o kojim dan danas kao i uvijek zavise dobri i zli naraštaji i pokoljenja. 0 ovom pokretu i historiji njegova razvitka drugi put. Sedmični pregled. Rusija.. — Petrogradska Naša Žizn“ javlja; U petak su odpočela u carskom dvorcu u Carskom selu vijećanja pod predsjedništvom cara Nikole a u prisutnosti ministra-predsjednika _ it- sa te-a, svih ministara i odsječnih predstojnika dr- žavnog vijeća grofa Solskija, te članova državnog vijeća Frischa, grofa Pahlena, Golubeva i Subo- rova. U tim će se vijećanjima riješiti pitanje, da li je vlada dosta spremna za državnu dumu ili da li se ima otvorenje državne dume odgoditi, dok vlada ne izradi najvažnije zakonske osnove. Ako se ne zaključi odgoda dume ili raspis novih izbora na osnovu općeg izbornog prava, vijećat će se o ovim pitanjima: amnestiji, vladinom pro- gramu, promjeni temeljnih zakona, te o mjestu, gdje će se čitati prijestoljna besjeda ili u Carskom selu ili u zimnoj palači u Petrogradu. Zbornik državnih zakona obijelodanio je carski ukaz u kojem se govori o ruskom zajmu za 1906 godinu koji je sklopljen u 5%. Ruski zajam je zaključen drug. dan po Uskrsu u Pari- zu, te iznosi 2250 milijuna franaka: Zajam su pod- mirile novčane banke u Francuskoj, Engleskoj, Austro-Ugarskoj, Rusiji i Holandiji. Ruskoj vladi bi bilo maogo prije uspjelo sklopiti taj zajam da joj nijesu njemački novčani i berlinska politika stavljali svake zapreke. Misli se, da izjava ruskoga opunomoćenika Kokovćeva, da je Rusija tim zaj- mom proviđena za 2 g. i da kroz to vrijeme ne će trebati kredita, mnogo doprinijela sklopljenju zajma, koji će u 40 godina isplačen biti. rbija. — 1 opet je ovo pitanje o uspo- stavljenju diplomatskih odnošaja među Engleskom i Srbijom srušilo vladu u Beogradu. Budući su sve stranke za uspostavu tih odnošaja, dok kralj hoće da se prvo uredi trgovinski odnošaji s Au- strijom i pitanje o nabavi topova to nije isključena mogućnost, da se sastavi izvanparlamentarni ka- binet. Takav bi kabinet raspisao nove izbore, a = steći neumrlu slavu. Bijaše baš prošla godina, dasu. jedan drugoga izgubili s vida. Uzrok tomu bijahu i prilike, pak i okolnost da ie slikar revno i mar- ljivo radio, te hotimice izbjegavao vesela društva, u kojima ne pristajaše njegovo ozbiljno lice, a njegovo — nepokvareno srce ne mogaše trjjeti raskalašenost mladih mu drugova. Ali usprkos tomu, iskreno ljubljaše svoga druga, koji mu je- dnoč oštrio olovke, radi njegove iskrenosti. I tako se dogodi, da je, netom je pročitao pismo izišao iz kuće da ga potraži. Stanovaše u ulici Alberto Nota, ne daleko od slikarova stana, u malenoj, ali udobnoj kući, gdje još boravljahu dvije tri bogatije obitelji. Netom stupi na vrata, te se okrene prama vratarovoj_ sobici, koja bijaše s lijeve strane ulaza, s otvorenim vratima, zapanjeno se zaustavi, kao da se okamenio. U jadnoj sobici sjedaše uz šiva- ći stol, lice okrenuto prama ulazu, djevojka o kojoj slikar u prvi mah pomisli da je kakva go- spojica, te je slučajno dolje došla iz svojih odaja. Nego se predomisli: djevojka je šila, ne mogaše dakle biti nego vratareva kći. Njezino lice bijaše blijedo, bijele puti poput snijega, okruženo od crnih uvjaka. rasvijetljeno od dva plava, jasna oka; nježno, krasno lice i radi finoće i radi harmonije premda nešto malašno prama sasvim raz- vijenim grudima, tako da i vitki joj struk izgle- zatim sklopio ugovor trgovački s Austro-U garskom. Bivši ministar Gjaja u svom ,Trgovinskom Gla- sniku“, kao što i glasilo napredne stranke »Vi- delo“ zagovara neutralni kabinet, koji bi imao da povede nove izbore što bi bilo najbolje riješenje krize. Staroradikalci bi preuzeli vladu, ispustivši za sada riješenje zavjerničkog pitanja, ali za osi- gurati im većinu trebalo bi raspisat nove izbore, za koje se nezna kako bi uspjeli i bili novoj vladi išta koristili. Bugarska. — Dolaze vijesti da će do malo vremena ministar-predsjednik Petrov krenuti na putovanje po evropskim prijestolnicama u pose- bnoj političkoj misiji. Prije svega otići će u Beč, pa u Berlin, London i Rim, da postigne konačno pristajanje — velevlasti za proglašenje Bugarske neodvisnosti, te da se ista od kneževine podigne na kraljevinu. Amerika. — Potres u San Francisku: Na 18 ovoga mjeseca, rano u 5 sati u jutro po- trese se San Francisko najljepši i najbogatiji grad zlatne Kalifornije. Zemlja popuca, a kuće stadoše se gibati i rušiti se. Pučanstvo prestrašeno i polu- golo stade bježati iz svojih kuća, ali mnogima od njih zakrčiše put zidovi i krovovi pokopavši ih među svojim ruševinama. Iza prvog potresa slijedio je drugi pa treći, te se je pri tome zemlja ljuljala poput uzburkanog mora valjajući zgrade, da za malo dobar dio grada pretvori u jednu veliku ruševinu. Uz potres ze- mlje i more je stalo bjesniti, te se je silan val bacio na doljnji dio grada i odvukao sa sobom mnogo ljudskih života. U bijesu mora mnoge su lađe nastradale. Uslijed potresa popucale su telefonske i tele- grafske žice, raskinule i ukrivile se tračnice, a zden- ci i vodovodi isušili se, dok je vatra pod ruše- vinama bukla te stala ništiti i harati ono, što nije potres oborio. Vlada, čim .je dočula za nesreću, poslala je vojsku i vatrogasce da spasavaju une- srećene i gase vatru. Sredstava za gasenje nije bilo, te je vojska morala dinamitami dizati zgrade u zrak da pripriječi širenje vatre. 'To je slabo pomo- glo, jer su plamenovi prestizali nastojanje vojske i dalje se brzo širili. Ovu nesreću upotrebile su razbojničke čete u svoju korist pa stale plijeniti i robiti i onako unesrećeni narod. Radi toga proglašeno je nad gradom iznimno stanje te vojski izdan nalog da svakoga ubiju, koji bi se usudio krasti. Listovi iz Oaklanda javljaju, da su ruševine i vatra usmrtile u samome San Francisku do 700 ljudi a preko hiljadn izranilo. 20.000 ljudi ostalo je bez igdje išta a preko 100.000 smješteno je u gradskim parkovima, koji su posijani barakama i šatorima. Potres i vatra su uništili osim San Franci- ska i evatući grad Sacramento. Palo Alto je silno oštećon, dok su u San Jozč sve kuće polomljene a u tamošnjoj ludnici svi bolesnici ostadoše žrtvom potresa. Santo Roza gori, a Napa-City je poru- šena do temelja. Nesreća u San Francisku mogla bi se srav- niti s onom u Lisabonu od god. 1755; a jakošću i štetom je zastalno nadmašila. Potres se je zabi- lježio s radiusom od 60 milja, a sudeći po valo- vima potresa i po jakosti epicentrum t. i. središte potresa bio je sam Sun Francisko. Francuz Lapparent veli, da_je potres nastao usljed odronjivanja geoložkih slojeva, te da se po tom krivo tumači kad se veli da bi ga bio pro- uzročio kakav vulkanski fenomen. Bilo kako bilo, nesreća je užasna, a pričinja nam se užasnijom kad se sjetimo da je u San Svako je u svojoj mladosti, barem jednom, vidio sličnih djevojačkih lica, koja u srcu pobu- đuju osobito ugodno čuvstvo udivljenja, te kao da odgovaraju onom uzvišenom idealu ženske lje- pote, s česa ti se na prvi pogled čini, da ti govori: — Ja sam ona, koju ti tražiš, ti si onaj, koga ja žudim. — Zapanjen se zaustavi slikar da motri djevoj- ku. Njezine oči počivahu samo čas na njegovu licu, pak se odmah spustiše na šivanje. Slikar nađe prijatelja u postelji, ali već opo- ravljena. Veselo lice tog dobričine, u čijem go- voru još uvijek izbijaše obijest iz mladih mu go- dina, nered, te vladaše u sobi, gdje bijahu razba- cane, uz kojekakove slike mlađih i starijih gospoja, svakovrsne ilustrirane novine i nekoliko ljubavnih romana, onda u modi, sve to zabuni i smete na- šega slikara. Ali iznenada pojavi se pred njegove oči, kao u zrcalu, nježno lice vratareve kćeri, te htjede da o njoj govori sa svojim prijateljem, da saznade tako što potanje o njoj. Nego bojeći se, da nebi koja šaljiva riječ, ili ironični izraz lako- umnog prijatelja rinio njegovo zaljubljeno srce, svlada svoju znatiželnost i uzrujanost. Slijedećeg se dana povrati na isti sat; povrati se, na zado- voljstvo bolesnog prijatelja, svaki dan. Ulazeći i + izlazeći nalazio je djevojku uz šivaći stol, obično uvijek samu, koji put i u društvu žene, po pri- lici od 40 godina, već prosijede kose. Obije bijahu Franciska. živjelo oko 50,000 naših zemljaka te da će mnogi od njih biti ostali bez korice hljeba, a možda koji i poginuo. Domaće vijesti. Kako grof Batthyanv misli ogHrvat- skoj. — Na 19 t. m. držao se je u Budimpešti sastanak, na kome bi postavljen za kandidata I. budimpeštanskog kotara dr A. Szeleny. Tom pri- godom iznijelo se više govora, a za nas Hrvate najznamenitiji je onaj grofa Batthyany-a. Prihvaćam zgodu — reče grof, — da u prvom svom govora u javnosti pozdravim grofa Andrassya, kao ministra nutarnjih posala koji je uzeo u ru- ke metlu za pročišćivanje, a moli i ostale mini- stre, da tu metlu ne puste dotle iz ruku, dok ne bude odstranjen posljedni bacil apsolutizma. 'To zahtjeva zakon i ustav. U prvom redu moli, da se upostave svi činovnici, koji su radi svoga rodoljublja pod Fejervaryjem stradali. Dozvolite mi — reče tada Batthyany — da vam još koju rečem o vrlo važnoj stvari. Kad su naši držav- nici na vladi došli iz Beča, nisu ih dočekali ni policisti, ni detektivi nego hiljade slobodnih gra- djana. Tom zgodom izreklo se više govora, a medju njima govorio je kratki govor i grof Apponyi. Nekoliko dana iza toga čitali smo, da je ra- di toga govora, kojega je izrekao od Njeg.Veli- čanstva i kralja imenovani ministar kod naše hrvatske braće zaplijenjen jedan list. Ovo me je sjetilo, da već decenija prema Hrvatima razni Khuen-Hedervarvu sliči sistemi vode doista čudnu politiku i da se ovi sistemi doista ne. razlikuju od Kristoffyevih. Kroz decenije uvjeravahu hr- vatski narod, da se za to s njima ovako postupa, jer tako želi magjarska vlada i jer Magja.i žele, da se hrvatska naša braća tlače. Nu hvala Bogu i nama se otvoriše oči i Hrvatima. Ondje preko velik dio naroda već znade, da nije magjarski narod želio onakovo gospodstvo, nego da je to došlo sa zapada. Podsjećam vas na to, da smo mi, združene stranke na ljevici prije više mjeseci stupili u saobraćaj sa hrvatskom braćom, i od toga doba i ja, i drugi pospješajemo: da sada, kada je u Ugarskoj uskrsnula sloboda, mi, ma- gjarski narod želimo i zahtjevamo, da uskrsne slo- boda i u Hrvatskoj. (Burno odobravanje). Mi zahtjevamo za našu hrvatsku braću slobodu štam- pe, neodvisnost sudaca, uspostavu porotnog su- dišta, reformu izbora, jer ako su nam Hrvati pred a i zakonom braća, kao što to doista i jesu, onda ne možemo trpiti, da onda, kad se kod nas oživotvori sveopće pravo glasa u Hrvatskoj ima, izborno pravo glasa samo 50.000 ljudi. (Tako je! Istina je!). A ja se nadam, da će se u Hrvatskoj sve više otvoriti oči, kako se to pokazalo i u riječ- koj rezoluciji, i da će naša hrvatska braća uvidi- ti, da im Magjari žele dobro, a Beč da naprotiv traži svoju korist. Ja sam uvjeren daće onu bratsku desnicu, koju im pružamo, prihvatiti obim rukama. Nadalje moramo nastojati, da se Dalmacija priključi zemljame krune sv. Stjepana. Na koncu spomene grof i Srbe,te reče, da je on uvjeren da su Srbi uvidjeli kako Magjari žele s njima u prijateljstvu živjeti, te da će doći vrijeme kad će i ostale narodnosti upoznati. Govor grofa Batthyjany-a bio je burno povlađivan. Košutov odgovor. — Na ll. ov. mj. sti gle su u Budimpešt deputacije hrvatskih i ugar- skih trgovačkih i obrtnih komora, da se poklone novom ministru trgovine Franji Košutu. U ime ugarskih komora pozdravio je ministra Srenezy a u ime hrvatskih predsjednik senjske trgovačke u licu dosta slične, te slikar niti ne posumnja, da joj ta žena nije majka" Slučajno doznade od nje, da joj se kći zove Bijanka. Svaki put, kad bi prolazio mimo njezine sobice, djevojčine bi oči za čas sinule pak bi se brzo: spustile na šivenje. 1 zaista, bijaše nekako čudnovato! Nanjenom lijepom licu, sa kojega se očekivaše odsjev veselja imlađenačke sreće, poči- vaše uvijek izraz duboke tuge, koja, to se mogaše zaključiti po držanfu djevojke, ne bijaše niti pro- lazne, niti časovita. Ta duboka tuga ne mogaše nikako biti posljedica kokvog grijeha ili vlastite krivice, jer djevojčino vedro čelo, mile joj oči, nježn lice jasno govoraše, da je njezin djevičan- srce nevino čisto kao kaplja rose. Međutim slikar opazi još nešto. Kad bi se malo dalje zaustavio, da motri djevojku, njezine bi oči sinule, ona bi ga pogledala žarko i slatko, ali brzo bi žar tih očiju ugasnuo, čelo bi joj se namrštilo, usnice sti- snule, a neki ironični posmijeh, tužniji od naj- crnije misli, pojavio bi se na njezinim usnama. Vidjelo se jasno, da se ona sili da se pokaže indi- fermtna; moglo se lako razabrati, kako napreže sve svoje sile, da se odreče svoje najmilije iluzije. Ova tajna, te obavijaše cijelo biće ljubljeno djevojke, još više razdraži ljubav mladoga slikara. Da nađe izliku, da se s njom porazgovori, napisa slikar prijatelju kratko pisamce stupi pred djevojku i reče joj: - i držite uv Fallerov esence, ko; riše # flašica vr 24 male i flašica 8 lih ili 24 « Pp s M. Stubici, F/ Ga Preporuk stoče Re markom . 6 kutujie laju čudi sti u želv bave, ne Pravog b se 1 neg: kc