— Argus je ipak vještije zmao izlagati svoja otkrića“. Stjepan Milov. — To je Njemački pjes nik, koji među njemačkim pjesnicima sedamdese- tih godina zauzimlje časno mjesto, kao jedan od prv ih austrijskih liričara. Pjesma je njegova lahka i nježna, a mnogo ih je bilo prevedeno u ,Vi- jencu“. Nas zanima on, što nam je vrlo blizak: on je naime porjetlom Srbin, a pravo mu je ime Milanković. Rodio se je 1863 u Staroj Ršavi, gdje mu je otac bio zapovjednik onamašnjega korduna. Majka pjesnikova bijaše rođena Novo- sađanka. Otac se je njegov preselio u Ugarsku i stupio u Austrijsku vojsku. Bio je premješten u Hrvatsku i služio je u Brodu. Stjepan Milov učio je kadetsku školu u Olmucu, postao oficirom, u kašnje bio premješten u vojno-geografiski institut u Beču. Nije čudo što je njemački propjevao, jer življaše i učaše na njemačkom tlu, slično Preradoviću, samo njega nitko ne preveda opet natrag. Srbi su pozorno pratili njegovu pjesmu, u kojoj je on pokazao, da uvijek misli na kraj. gdje se je rodio i na narod, u kojem je iznikao, Pišu nam iz Konavala. — Pošto se amo iz Konavala iselilo sve u Ameriku iznim sta- ra i nejaka, a sad nastale velike poljske radnje oko vinograda i druge baštine, bijednici su više i manje u neprilici bez nadničara. — Prije je bilo i Crnogoraca i Hercegovaca, sad ih nema i oni se svi iseliše. Usljed toga javlja se puplici da ova 3 mjeseca dojduća treba u konavlima najma- nje preko tisuću radnika, koji svaki dan mogu dobiti duhan hranu i dobru platu. Ko hoće mo- re doć, naći će zarade, koliko hoće. Katastrofa u San Franciscu. Mi smo se nadali, da će mo u vladinim listovima naći tačnih vijesti , iz sigurna izvora, o katastrofi u San Franciscu, na umirenje obitelji, koje imaju rodbine u Kaliforniji, ali tih vijesti ne nalazimo. Upućeni smo na fantaziju izvjestitelja velikih evropejskih novina, koji maštaju strahote i čude- sa, da pobude što veću znatiželjnost. Očekujemo, da će bar sada ministarstvo vanjskih posala preko svojih konsula izpitati brzojavno stvar i objelo- daniti popis naših državljana, koji su možda — ne daj Bože! — postradali. (N. L.) Pišu nam iz Stona: Amo je došao Dr. Gjuro Negrini, da razvidi, bili se u ovomu gra- du mogla ustanoviti ,Pučka štedionica“. Pozove zato drugi dan po uskrsu na sastanak viđenije osobe iz mjesta u općinsku dvoranu, gdje im re- čeni doktor predoči cilj Pučke štedionice, te istakne korist po mjesto i okolicu ovakove zadruge. Slu- šaoci, kojih je mnoštvo bilo, odmah shvatiše ble- godat ovog društva, pa na istomu sastanku oda- braše promicateljni odbor od ovih lica: Dr. Gju- ro Negrini, odvjetnik u Kotoru, Maro Gučić. biv- ši višegodišnji načelnik, Mato Perić, načelnik, Dn. N. Butjelić, dekan, Andrija Pavlović, sadac, Dr. Ante Ferri, op. liječnik i Vinko Svilokos notar. Odbor je već i sgotovio ovih dana pravilnik Pu- čke štedionice i mjeseca maja slijedit će nje us- tanovljenje, a obuhvaćati će vas sudbeni stonjski kotar u svoje područje. Obzirom na trgovački promet u ovomu gra-« du: obzirom na blagostanje pojedinaca ove op- ćine i cijelog sudbenog kotara: nema dvojbe da će ova zadruga lijepo uspjevati, te u opće od koristi biti Viđeniji seljaci, koji ovih dana u Ston dolažahu, rado čuše za ovu ustanovu, te o- bećaše moralne i materijalne pomoći. Bilo, dao Bog, sretno i berićetno! Klub, Ćirilo-Metodski zidari.“ -— Na- bavio je opet novo vrelo pjihoda družbi, sv. Ći- ril iMetoda u Istri. Klub je ovih dana sklopio ugovor sa domačom tvornicon sapuna Farkaša Weiss u Zrgrebu koja si je stekla dobar glas si- svojim izvrsnim sapunom za pranje rublja, te se pod klupskim znakom prodavati dvije vrsti tako- voga sapuna. Klub se ovim putem obrača na sve hrvatske domaćice i poziva ih, da pokažu svoj patriotizam u ovako malenim stvarima, koje od njih ne traže večih izdataka nego ako kupuju drugi sapun od kojega nema ,družba“ ništa. Sto- ga neka svagdje zahtjevaju samo sapun ,Cirilo Metodske zidare,“ jer i po cijeni i vrsnoći ne zaostaju za sapunima najboljih tvornica, a ,družbi sv. Ćirila i Metoda“ za Istru donaša jijepu svotu godišnje. Na sapunu je utisnut znak klubski t. j. trokut, a u uglovima su slova Ć. M. Z. Ujedno molimo sve trgovce, da i ovom zgo- dom pokažu svoj patriotizam, te da drže ovaj sapun i da nastoje da ljude što više nauče, te pa ga više raspačavaju, da se tako istisnu tudji proizvedi i podupru domaći a kraj toga i Istra. <q DEGIULLI | DR. U DUBROVNIKU. OPSKRBLJENA JE SA NAJMODERNIJIM NAJSAVRSENIJIM STROJEVIMA, TE PRIMA SVE U ŠTAMPARSKU STRUKU ( ZASJECAJUĆE RADNJE, OD NAJJEDNOSTA.- VNIJIH DO S NAJFINIJIM UKRASIMA IZRA- GJENIH, A SVE UZ UMJERENE CIJENE. | b IMA BOGATI IZBOR SLOVA, A MOĆI 4 ĆE IZIM ŠTAMPANJA IZRAGJIVATI * ) SVAKOVRSNE RADNJE U BOJAMA 1 S U KARTUNIMA I NA smmammrmE PAPU. === Faas age JE SA STROJEM ZA ) mr RASTRIRANJE a ) TE ĆE IZRAGJIVATI SVAKOVRSNE ( ) TRGOVACKEI UREDOVNE KNJIGE SA € — — CRTAMA SVAKE VRSTI. d IMA I SVOJU IZVRŠNO UREGJENU 4 ) BS KNJIGOVEŽNICU MI ) OPSKRBLJENU SA NAJNOVIJIM SLO- ) VIMA I UKRASIMA, TE ĆE IZVRŠI. ( ) VATI SVE KNIGOVEŽNE RADNJE SA 4 ) TISKOMUBOJAMA, POSREBLJENIM ( I POZLAĆENIM, A PRIMATI ĆE NA- ( RUČBE ZA IZRADBU RAZNIH GALAN- ) TERIJSKIH PREDMETA, KUTIJA IT. D. IT. D. zo meri a E = —) maš ino (S PP RRRERTSTSTLTSTSTE M ti LICU pra 1 1 1 1 Or ro rr LL LL SLO SL SLS O “ww ww ww “we i #- # / NLM MNSMNNT ST ITSS TČ SE Map" PREPORUČA ZA TO SVOJE PROI ) ZVODE SL. OPĆINSTVU, A NAPOSE TR- GOVCIMA, ZAVODIMA | DRUŠTVIMA, REMAIN LSD rd Nd BiiGGRRANA NK RASČŠČSŠLŠSSŠSDSASALĆSSS SP = SST TT TSTSETSE E E ESE ER HRVATI | HRVATICE! kupuite žigice i cicigaretni — papir družbe -— ! $u. ČIRILA Gradska Kronika. Trideset travnja. — To je dan tužne uspomene kad padoše od krvni- čkog mača u Bečkom Nevom Mjestu dva, največa sina domovine Petar Zrinjski i Krsto Frankopan. Sječajuć se te žalosne zgode pomo- liio se Bogu za duše njihove i za dobro ueviljene nam domovine. Hrvati i Hrvatice. — Dan tridesetog tra- vnja je dan žalosne uspomene kad su dva naša velikana zaglavila žalosnom smrti u Bečkom No- vom mjestu. Da taj dana što dosto/nije proslavimo odlu- čio je naš klub držati zadušnice za pokoj duše mrtvih junaka na 8 s. u crkvi sv. Vlaha. Istoga dana u većer držati će pomenuti klub u prosto- riji Hrv. Radničke Zedruge svećanu spomenveće Zrinskog i Frankopana. Uprava Om. Kluba Hrv. Sok. ,Rad“ Lične vijesti. U Petak krenuo je , Wurm- brandom“ za Zagreb, naš načelnik, dr. Pero Čin- grija. U spljetu su mu se pridružili dr. Trumbić i Milić, a u Zadru dr Desnica. U Zagrebu su se sastali sa ostalim članovima hrvatske i srpske delegacije: Harambašićem, Zagorcem, Medakovi- ćem i Krasojevićem, “ da vijećaju o današnjem položaju. Dr. Puljezi bio je zbog bolesti zaprije- čen da krene, pa ga je zamijenio dr. Desnica. Iz Zagreba. — Primili smo ovaj brzojav, Na zabavnoj večeri naprednjačke čitaonice poz- "dravljen je uz burne ovacije prisutnih dr. Čin- grija od tajnika Romića. Silno oduševljenje. Zabava je kako u, Pokretu čitamo bila u maloj dvorani Kola. Osim igre ,Revolucionarac“ koju su izvodili sveučilištarci i deklamacije ,A- dama“ imali su pjevat i igospođa Polak, Štefanec te gospoda Milakojević i Uzelac. Vrtoglavost ili ,dosljednost“. — , Pra- voj“ ne daje mira, što smo nazad petnaest bro- jeva uvrstili među oglase ,Rijetko Slavlje“, gdje se je riječima bučnim i emfatičnim, tako da je svak mogao da vidi reklamu samog društva, opi- sivao dolazak parobroda ,Sofija Hohenberg S toga nas je prekorila barem tri četiri puta, ali je to nije priječilo, da sličnu reklamnu vijest o Ilidži, poslatu od ravnateljstva kupališta, dotično zemaljske vlade u Sarajevu, tiska baš na onom mjestu, gdje je u mas bila štampana reklama Rijetko Slavlje“. Puste li i žalosne — ,doslje- dnosti !“ Ona je reklama bila pripuštena u list, jer nije nikakvo zlo, što parobrodi društva pri- staju u Gruž. Tim se samo prištedi iseljenicima nepotreban trošak. Ali ono, što treba osuditi, i što smo mi odmah osudili, to je lov na iseljenike, u kojemu se sada natječu sve ađenture za preva- đanje putnika u Ameriku, a nebađenti su pri + tomu ma žalost neki svećenici. 'To ,Prava“ nije još osudila. Njezino postupanje u poslu iseljivanja uopće jako sumnjivo. Ona samo žali, narod hrli u svijet, a ne će da ustane proti onim, koji ga tjemje. Upozorujemo samo na njezin članak u br. 53: .U Ameriku kao muhe bez glave“. Tu se onako općenito, da se niko ne najedi, kaže: »Kojekakvi bezdušni agenti znadu narod na svake mačine motati bilo usmenim, bilo pismenim ili preko ne- kih pučkih novina obećanjima, da bježi iz doma“. Ne bi bila po svoj prilici ni to napisala, da joj nije bilo do insunuacije proti pučkim novinama, ali mješte da na taj gnusan način pravi sebi re- klamu, bila bi mnogo više postigla, da je te bez- dušne agente otkrila. Ona ne će, a znamo zašto. Majka Jugovića. — Javljaju iz Beograda, da ,Majka Jugovića“ djelo našeg suđranina Iva konte Vojnovića polučila očekivani uspjeh. Po- slije svakog čina priređivala je publilla anktoru i umjetnicima burne ovacije. Nijedan pisac nije dočekao u beogradskom kazalištu toliko slavlje. Od srca se radujemo ua uspjehu. Ruski konsulat. — Mnoge su novine do- nijele vijest, da ruska vlada misli postaviti svoj knsulat u Dubrovnik. U Dubrovniku se o tomu ne zna ništa. Ubojno brodovlje. — Na 15. t. mj. stiglo je u Gruške luku 12 torpiljarka i 2 topedinjere. U Gružu se je brodovlje zadržalo 8% dana, te je zatim na 23. o. mj. otputovalo pat Teoda. Armenski sveštenici. — U ponedjelnik stigoše u naš grad 4 armenska sveštenika. Do- đoše sakupljati milostinju za sagradnju crkve. Polubosi s odrtim i isplavjenim haljinama više su sličili bogcima nego li duhvonjacima. Narod se je osvrtao na njih sa začuđenjem, a neki su se i smijali, ne misleći na nevolju tih ljudi i na tegotni put, te su provalili -da stignh iz Jeruso- lima. Istoga su dana krenuli put Zadra, da od namjesništva isposluju dozvolu za prosjaćenje po Dalmaciji. Kad čovjek vidi take svećenike bude ma jasno, kako može doći do tučnjave na sv. Grobu među svećenstvom religija raznih: slaba kultura, a uz to žar vjerski do fanatizma. + Antun Miletić. — Na 22. o. mj. ispu- stio je dušu nakon duge bolesti naš sugrađanin g. Antun Miletić. Bio je dobar i pošten čovjek, te od svakoga poštovan. Vrijedno je spomeuuti iz njegova života rijedak slučaj. Svršio je gimnaziju i jednu godinu pohađao svenčilište u Beču, a zatim napustio u- ćenje te se je dao na račni rad. Ovo spomenusmo s toga što se u životu namjeravamo često na ljude, koji ostavljaju rad a laćaju se knjige, ali da bi koji napustili knjigu,'a primili se rada to se rijetko čuje. — Pokojnikovu radionicu šešira preu- zti eće đica E. Alfirević. Iz ,Sokola“. — Stonjski odio počeo je ope- ta sa vježbam te se pripravlja za izle, pak je na- * de da će i on moći prisustvovat sletu. Braća članovi našeg Sokola mole se da pristupe na vje- žbu u što vecem broju. Braćo na pragu smo velikog čina: I. Hrvatskog svesokolskog sastanka koji se priređuje ove god. u Zagrebu te je skrajnije vri- jeme da sa vježbam ozbiljno odpočnemo da tako osvijetlamo lice sebi svom društvu a time sokol skoj stvari. Zdravo! Jedan prednjak. Skupština pravaša. — Dne 4 V. biti će u Dubrovniku skupština dalmatinskih pravaša na kojoj će se vijećati kako je u svoje doba Prava“ javila o organizaciji stranke, t. j. kašat će se, da se izglade razlike u shvaćanju zadatka pravaštva, koje su se tijekom vremena pojavile, što slikar namjerava, kao da je litjela u svečanu ruhu primiti izraz njegove ljubavi. Uzrujan, kako bijaše, jer u svojoj čistoj sa- vjesti shvaćaše potpuno, do česa ga mogaše dove- sti taj korak, djevojka mu se pričini ljepša, kra- snija nego ikada prije, njezine oči sjajnije pune novoga žara. rsta i sigurna se koraka približi njezinu stolu, pak pošto je nešto oklijevao, započne govor s najprostijom i naj običnijom frazom na ovome svijetu : — Kako Vam je danas? Na ovaj obični upit dobije ne manje obič- niji odgovor: — Hvala, dobro, a vama? Ali na licu i jednoga i druge već vidjeli se znaci tragedije, te se imaše odigrati u toj sobi. Mladi slikar prede jednim mahom na predmet. — Dozvolite mi, da vam nešto rečem — započe slikar od uzrujanosti nesigurnim glasom — i ne upišite mi to u grijeh. Ne govorim vam pa, da ste utjelovljena nježnost i krasota ... , da sam dolazio k mojemu prijatelju, jedino da vas Not dtd soto oca, o grebu uz vašu sobicu..... da sada, dok vam govorim, drhćem kao dijete. ....... Dozvolite mi, da dovr- Mit: da bih htio, samo kad vas to ne bi uvrijedilo, poljupcima pokriti one neumorne bijele ručice, koje toliko rade, one oči, tako dobre, a i tako tužne, te mi osvajaju srce..... Kao zraka nebeske radosti prelije se lijepim licem mlade djevojke. ali brzo poprimi obični, tu- žni izraz, te tihim glasom reče: — Ne govorite mi tako! — Ili mislite, da ne govorim ozbiljno? — zapita mladi slikar, kao izvan sebe od boli. — Ne smatrate li me poštenim čovjekom? Ovaj upit, kao đa je nesretnicu duboko u srce ranio. Ona se požuri da mu odgovori: Oh da, da..., Ali, ne govorite mi tako... Ne govovorite mi ništa, zakljinjem vas; ne sta- vljajte me na muku ..... Izrekavši ove riječi, nasloni lakat na stol, spusti glavu na dlan ruke, ostade tako drhtajući i plačući, blijeda lica, kao prestrašena od onoga, što bijaše čula i rekla. Mladi je slikar motrio zapanjeno, ne znajući, kako da protumači njezine riječi. Zatim progo- vori, da se jedva čulo: — Oprostite mi, gospojice ....... bio sam odviše ..... Ostavljam vas za nekoliko časova .... Umirite se. Skoro ću se povratiti, Zatim se udalji. Učinivši nekoliko koračaja, okrene se, ali djevojka stajaše u istom položaju. Začuđen i uznemiren, još uvijek pod neugo- dnim_ utiskom nejasnih riječi mlade djevojčice, uđe u sobu svojega prijatelja s namjerom da mu ovaj put otvoreno govori o svojoj ijubavi. Nađe ga zaposlena pripravamg za odlazak. U sobi vla- duše potpuni nered, amo tamo razbacana rubeni- na i odijela. Videći veselo lice svoga prijatelja, koji očito pokazivaše, kako mu je ugodno, što može ostaviti onu tijesnu sobu, da opet prihvati prijašnji slobodni život, odluči mučati, da ne bi možda kakva nesmotrena riječ lakoumnog prijai telja oskvrnila svetost njegovih čuvstava; čisto se bojeći, da ne doznade kakvu tajnu, te bi poru- žila, uništila njegove najsvetije i najuzvišenijo idejale. Pošto prijatelj: zatvori i posljednji kovčeg, sjede uz stol, na kojem se nalazila hrpa novaca, da podmiri sve račune prije svojeg odlaska. 1 stade dijeliti novac, prateći šaljivim riječima sva- ku svotu: — Ovo je za gazdaricu, koja me je njego- vala tijekom moje bolesti, ..... Ovo je za krojača koji me oblači i guli...... Ovo je za liječnika, koji je u meni spasio buduću slavu Italije ..... — i istim tonom nastavljaše svoj posao. Napokon uzme i zadnju desetaču, pak, podignuvši je viso- ko, zažmiri lukavo očima, reče tiho i sporo: — OAK RANEGKDA . Steta m8 * A ovo je za lijepu Bijanku, za jednu uslugu ..; I kojoj ne mogu ništa više reći. U slikara zavrije krv, kad je čuo te riječi. — Bijanka! — zaviče. — Vratareva kćer? — Ona, baš ona — prihvati prijatelj, zlo- rado se smješeći. — Ah, i ti je poznaješ? O vato, da nijesmo nikada govorili o njoj. Pa čemu se čudiš? Ili ti se svota čini premalena za tako lijepu djevojka? Ni ostali ne davaju više. Ta je svota ustanovljena. Dapače, zašto ne bi i ti bio jedan od tih? Vjeruj mi, prijatelju, nikad ne ćeš bolje svoj novac. Slikar problijedi, za malo da nije od boli zavika. Svladavši se nekako, upita prijatelja: — Je li moguće? Prijatelj ga pogleda zapanjen. — Ah, — usklikne ovaj, slatko ići ne, nije, što ti misliš! Vraže! Dakle znaš baš ništa, stanari su odlučili sakupiti izinedu sebe potrebitu svotu, da ortopedičar Rota učini dje- vojci umjetnu nogu, po najnovijem sistemu, te će joj služit kao i naravna. Ma čemu se čudiš? 'Ti kao da neznaš, da nesretnica nema nego jednu nogu? Ne?.,. Ah, zbilja, ti si dolazio u mene, kad je ona radila pri šivaćem stolu. Jadna Bije ka! Od onog je nesretnog dana prošlo već deset godina, — Bijanka ih imaše tada osam, — kad se strovalila sa prozora prvoga tavana. Neki kažu takođet, da je njezin otac, pijana zvijer, bacio