GRVEMA

Br. 18.

 

aš
?

U DUBROVNIKU, 4. svibnja 1906.

Godina XVI,

 

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK 1 3
ROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MI PRETPLATA MINE,

INOZEMSTVO: 10 K I POŠTARSKI TROŠKOVI

ZA AUSTRO-UGARSKU NA GOĐINU 10 K. ZA

SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.

   

M
(it +

VATSKA

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA.

 

sstaipm——————m———=—————=—=—=—=—mu—m—mm=—m————=—=—=—=—<m—==—=—=—<—mm
tematnmm————————————————_——————————————_——_—

POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

Sastanak riječkih delegata u Zagrebu.

Dne 22. pr. mj. ststala se je u Ža-
grebu delegacija hrvatskih i srpskih stra-
naka za dogovore sa madžarskom dele-

, gacijom, da vijeća o položaju. Poslije

vijećanja, koje se proteglo i na nastajne
dane, delegacija je poslala u Peštu da se
izvijeste svoje članove gg. Medakovića,
Milića i Trumbića. Kada su se ovi po-
vratili, izdata je ova poruka:

.Nedavnim raspustom ugarskoga sa-
bora bilo je spriječeno, da se hrvatska i
srpska delegacija sa delegacijom madžar-
ske koalacije mjeseca veljače t. g. sastane
na Rijeci, te se taj sastanak morao odgo-
diti do boljih vremena.

Usljed najnovijih dogođaja, koji su
nastali u Ugarskoj i Hrvatskoj, sastala
se hrvatska i srpska delegacija u Zagrebu,
te povodom svoga vijećanja na 22. i slije-
dećih dana pr. mjeseca na temelju naj-
pouzdanijih informacija odlučila je obja-
viti ovo:

, Nastupom koalicione vlade u Budim-
pešti ostadoše netaknuti odnošaji između
obiju delegacija, te na obim stranama
postoji odlučna volja, da se dogovori,
čim to prilike dopuste, na temelju riječke
resolucije nastave u svrhu, da se posti-
gne podpuni i trajni sporazum između
Ugarske i Hrvatske. U svezi s time treba
konstatovati činjeniču, da se ta odlučna
volja dnevno zasvjedočava raznim mani-
festacijama madžarske koalicije, posebno

javnom štampom i izbornim programnim

govorima. Iz svega toga se crpi uvjerenje,
da će akcija pokrenuta riječkom resolu-
cijom, povratkom ustavnosti i skorim iz-
borima u Ugarskoj biti uskorena i obez-
bijeđena.

,Ovu akciju ne će smesti nenadani
preuranjeni raspust sabora kraljevine Hr-
vatske i. Slavonije, ni prenagli raspis no-
vih izbora uz prekratki rok od samih ne-
koliko dana. 'Ti su čini, kako proizlazi
iz kraljevskoga reskripta, odlučeni prije
nastupa ustavne vlade u Ugarskoj, biva
u ono vrijeme, kada je još postojala bo-

jazan, da će se u Ugarskoj uvesti apso-

lutizam. Znamenitost jedinstvene narodne
politike Hrvata i Srba spram Ugarske,
započete riječkom resolucijom, takova je,
da ju ovakovi momentani pokušaji ne
mogu omesti. Nadati se je, da su ti po-
kušaji zadnji trzaji bolesnoga stanja,
u kom strada javni život u Hrvatskoj i
koje je glavni uzrok, da do danas između
naroda s ove i s one strane Drave nije
utvrđen odnošaj iskren, trajan i obostrano
koristan.

Znamenitost riječke resolucije vidi
se i po tome, što je ona zaokupila svu
našu javnost i što se u Hrvatskoj oko
nje vodi današnja izborna akcija. Proti
kandidatima resolucijonaške politike kon-
centrično je naperena izborna akcija
narodne stranke“, biva dosadašnje sa-
borske većine, i naše tobožnje skrajne
opozicije. A da rezultat tih izbora u da-
našnjim prilikama ne će biti pravi izraz
narodne volje, to svaki unaprijed već
znade. .
, Narodna stranka, koja je uslijed sku-
čenoga izbornoga reda i dosadašnje iz-
borne prakse dosele imala većinu u hr-
vatskom saboru, recipirala je ovih dana
iz riječke resolucije i umetnula u svoj
program razne zahtjeve političke i na-
rodno gospodarstvene naravi, posebice
preinaku tajnoga prava glasa, slobodu
tiska i uspostavljenje porote, kao korolar
slobode tiska. "Ti elementarni zahtjevi
modernoga života nisu svojina «Narodne
stranke“. Ona im se je sve do skora pro-
tivila, jer je dobro osjećala, da će ostva-

Štamparija DeGiulli i dr.

renje slobodoumnih ustavnih institucija
onemogućiti njezin opstanak. A ako je
narodna stranka“ usvojila one reforme,
ona je to učinila, jer se u svojoj nemoći
morala pokoriti višoj moći. Nemoć ,na-
rodne stranke“ htjelo se prikriti izjavom:
,da je i sadašnja zajednička koalicijona
vlada uvjerena, da je u našoj domovini
jedino ,narodna stranka“ uvijek radila o
bratinstvu obaju naroda, te da je ona i
unaprijed kadra držati i njegovati dobre
odnose i prijateljstvo među oba naroda“,

no mi smo uvjereni, da sadanja za-
jednička vlada nije nikoga ovlastila na
ovakovu izjavu.

,Sve to ne smije da smeta udruženu
hrvatsku i srpsku opoziciju, već ona mora
da u izbornu borbu zađe svom snagom i
odlučnošću, te čvrstim osvjedočenjem, da
u Hrvatskoj moraju doskora nastupiti
odnošaji, što ih je moderni ustavni duh
stvorio u Ugarskoj kao i u ostalim ze-
mljama, gdje vlada sloboda.

Očito je, da će sabor, koji će se oku-
piti uslijed skorih izbora trajati dotle,
dok izborna reforma steče zakonsku sna-
gu, te če se na temelju novog izbornog
zakona i uz lahor nove slobode provesti
izbori, koji će širokim narodnim slojevi-
ma omogućiti slobodni izražaj ustavne
volje, i tek onda će zdrava narodna
politika, kojoj je riječkom  resolucijom
udaren temelj i obilježen pravac, doći do
pobjede.

U Zagrebu, 25. travnja 1906.

Dr. Pero Čingrija,
presjednik.
Dr. August Harambašić, Dr. Đorđe Kra-
sojević, Dr. Bogdan Medaković, Vicko
Milić, Dr. Ante Pugliesi, Dr. Ante Trum-
bić, Stjepan Zagorac.

Poslije povratka gore sgomenute go-
spode krenuo je predsjednik delegacije
Dr. Pero Čingrija u Budimpeštu. U utor-
nik se povratio u Dubrovnik. Njegov je
osobni utisak, da su prilike takove, te je
temeljita nada, da će se u Hrvatskoj moći
uspostaviti zdravi upravno-politički  od-
nošaji.

 

Dubrovnik, 2. Maja 1906,

Izbori u banovini. — Fervet opus. Dok ovo
jišemo, u banovini se kandidati naprežu, da na
izborima jedni uzdrže svoje pozicije, a drugi da
im ih otmu. Tu se borbu ne vode ipak nikakvi
osobni ni stranački razlozi. Radi se o nečem ve-
ćem, o borbi između reakcije i napretka. Sve
što je neodvisnijega -u banovini udružilo se, da
zemlju otmu pašovanju nekolicine koji su kroz
nekoliko godina znali na mjesto zakona i prava
staviti svoju volju.

tko u toj borbi odlučuje? Po današnjem
izbornom redu opet samo ovisni ljudi. Kakav
god dakle bio rezultat izbora — a ko pozna »ri-
like i ljude u banovini može Tiki sand 3;
— nov sabor ne može da išo naroda. I
kad bi izbori bili slobodni, on bi predstavljao samo
ono 50.000 izbornika, a nikad cijeli i Hrvat-
ski će narod preko svoga sabora progovoriti tekar
onda, kad se izbori provedu na temelju općeg
jednakog i tajnog izbornog prava.

Ja će do toga doći, zasluga je jedino koali-
cije hrvatskih i srpskih stranaka. Kakogod ko
sudio o političkom pravcu riječke resolucije, jedno
ipak mora priznati. Da nije ona kao preduvjet spo-
razumu Madžara i Hrvata stavila uvedenje slobodo-
umnih ustanova u Hrvatskoj, moglo je možda
doći do političkog preokreta u Hrvatskoj, ali taj
preokret ne bi bio nigda izraz volje naroda, nego
djelo nekolicine, koja je znala upotrebiti prilike.

Koalicija je nametla ,narodnoj stranci“ onaj
irogram, koji je Tomašić razvio u sjednici kluba,
kad su se madžaronski kandidati spravljali u iz-

borne kotare. 'Taj će se pito, provesti u djelo, .

i kad bi i ovaj put madžaroni došli u sabor kao
većina, jer su prisiljeni, da obećanja održe; a tada
sam će Hrvat bit kovač svoje sreće t. j. budu-
čnost će njegova bit onakova, kakve ljude bude
slao u sabor.

Vojujuć za opće izborno pravo, koalicija
srpskih i hrvatskih stranaka omogućuje dakako i

sebi, da postigne svoju svrhu, ali to je neprocije-

A I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVO LISTA. 1 SLAVE, PRIOPĆENA
1: LAS

PRETPLAT:
ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA

PO RETKU, A ZA OG

E SE VIŠE PUTA

OJ
HISKAJU PO POGODBI 1 UZ RAZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

a no za cijeli narod, za svaku stranku.

vim je ovim uspjehom riječke resolucije otvoren

a da se slobodno razviju; zakrčen je samo onim,

oji su svoje uspjehe dugovali sili i spletkarenju.
.

Ništavilo ljudi, koji "ravnaju Hrvatskom, po-
kazuju najbolje sredstva, kojim se služe, da se
održe na vladi. Sila, zastrašivanje i varanje naroda,
ovoga puta kao da ih nijesu vele osiguravali.
Trebalo je izbrisati cijelu povjest zadnjih decenija,
a osobito ove krize. Ali to se nije moglo drukčije
nego novim podmećanjem, ulagivanjem, izvrćanjem
i laganjem. Tako su mislili opet zadobiti proi-
grane simpatije madžarskog naroda, da sigurni
odozgor uzmognu sa višom silom pograbiti one,
koji su im i dosad služili kao slijepo ratilo.

Tako je došlo do promjene programa. Ta
im je bila narinuta, a oni u bojazni za svoje man-
date nijesu imali snage da se opru onomu, što su
do jučer pobijali. Sta više, oni su od te promjene
htjeli izvaditi kapitala za sebe, prikazujuć sebe
narodu kao prijatelje napretka, dok su u isto doba
proglasivali, kako je ,zajednička koalicijona vlada
uvjerenja, da je u našoj domovini jedino ,,naro-
dna stranka“ uvijek radila za bratinstvo obaju
naroda, te da je ona i unaprijed kadra držati i
njegovati dobre odnose i prijateljstvo oba naroda.“

Ovu novu intrigu otkriva bezobzirno poruka
riječkih delegata. Ona izjavlja, kako su om uvje-
reni, da zajednička vlada nije nikoga ovlastila na
ovakovu izjavu. Sam 'pak ministar predsjednik
Wekerle u razgovoru sa dopisnikom ,,Pester Lloy-
d-a“, kazao je, da ugarska vlada ,neosigurava
nijednoj stranci monopol za podržavanje i ojača-
nje moralnih i bratskih veza među oba naroda“.

Što je morao Pejačević učiniti na ovaku
izjavu, o tomu ne može da sumnja nijedan pošteni
političar, Ali njima nije do stranačke časti. Njima
je jedino do vlasti. Oni hoće da se. proturaju još
u ovim izborima računajuć, da je rok do novih
izbora na temelju općeg izbornog prava, ma koli-
ko bio kratak, ipak dosta dug za nove spletke i
nova nasilja.

*

U čemu dakle sastoji znamenitost ovih izbora?
U tomu da pomuti osnove Tomašića i njegove
garde. Ovi izbori i nov sabor biti će mjerilo
političke spreme i vještine za hrvatsku i srpsku
koaliciju. Za to iščekujemo većom napetosti vijesti
iz Zagreba sada nego smo bili obični onda, kad
smo znali, da su prilike takove, da nije moguće
uraditi ništa.

Agonija još traje.

Prije nego će se rastati, pozvao je To-
mašić svoje vjerne i nevjerne, da im priopći
novi program ,narodne stranke“, Dru-
govdje kad se radi o promjeni programa,
drže se sastanci i o tomu raspravlja po
javnim novinama. A to je sasvim priro-
dno. Takove su promjene naime izraz
života, koji se iznova pomalo budi te
buđenjem izazivlje protivljenje ljudi, koji
ne će, da mu se prilagode. U klubu
,harodne stranke“ naprotiv kad im je
Tomašić razlagao, nije izgledalo kao pri
preporođaju, nego kao na pogrebu. Sličili
su starcu, koji je u šumi smrt zvao, a
kad mu se približila, zajauknuo: »Ne još,
ne još!“ Govorilo se naime, da će se stranka
raspasti, a kad tamo — izišao na dvor
nov program.

Agonija dakle još traje.

God. 1903. narod, komu je bilo više
dotužilo gledati, kako sama  ,narodna
stranka“ jadikuje nad lošim fihancijalnim
stanjem zemlje, a ne miče se, htio je dati
oduška svom nezadovoljstvu u javnim skup-
štinama. Što se je tada dogodilo, razoča-
ranja, koja je narod pretrpio, uzaludu je
ponavljati. Dosta je spomenuti, kako su
ti dogođaji doveli do uvjerenja, da su
ljudi, koje je sistem postavio na čelo Hrvat-
ske, nesposobni i onda, kad bi htjeli što
uraditi. Svima je postalo jasno, da uz
Tomašiće nije moguće ništa postići, za to
su  opozicionalne stranke  mješte da
uzalud viču proti sistemu, upravile borbu

roti nosiocima sistema, proti ljudima,
oji su bili krivi, da je hrvatska autono-

 

+ mija pr sredstvo za gušenje svakog

slo ijeg pokreta. Mješte da autono-
mna uprava ojača narod te ga spremi za
dalje borbe, ,narodna stranka“ mn je u

ime nje otela sva sredstva, da nešto posti-
gne. Ona je gazila slobodu izbora, gušila
slobodnu riječ — tobože da ne bi nastra-
dala autonomija, a tim joj je u istinu za-
dala najteži udarac.

Na taj način oslabila je ,narodna
stranka“ dakako i samu sebe, jer volja
pojedinaca, ni kad ih vode najnesebičniji
motivi, ne može da nadomjesti volju na-
roda; a kad je neprestano popuštanje
Madžarima dovelo zemlju do toga, da se
nijesu mogli podmirivati autonomni troš-
kovi, u nejednakoj borbi bilo joj se oslo-
niti na Beč. To je radila u isto doba,
dok je naglasivala državnu zajednicu s
Ugarskom. Nije joj se naime dalo prelo-
miti s Madžarima, a za ljubav Beču
spustila se do te dvolične igre, žrtvujući
ono, što je svakomu Hrvatu sveto. ,Na-
rodna stranka“, premda nije nigda zapo-
čela nikakvu akciju za sjedinjenje Dalma-
cije, te misli nije se bila odrekla, dok je
još bila ,narodna“, a kad se bacila u
naručaj Beču, za nju Dalmacija kao i da
nije postojala, ne spominje je ni Tomašić
u svom programu, žrtvovali su prava Hrvat-
ske ,državnim interesima“,

Ovakove ljude trebalo je dakle prije
svega srušiti, ako se htjelo da svanu
Hrvatskoj bolji dani. A moglo se samo,
povraćajuć i proširujuć one ustavne slo-
boštine, koje je narodu bila digla sebi-
čnost i tjesnogrudnost. Ri :

izborno e poštivanje nih pr
državljana, izjavi kako T' ići nijesu
mogući. Ona je uvedenje ustavnog života
u Hrvatskoj smatrala preduvjetom za
uzdržanje i proširenje onih prava, koja
imamo kao država i kao narod, a u prvom
redu za reinkorporaciju Dalmacije. Prosu-
đivati uspjeh resolucije može se dakle
samo prama tomu, je li resolucijonašima
uspjelo  ,odstraniti današnje nesnosne
parlamentarne i upravno-političke odno-
šaje u Hrvatskoj i Slavoniji i uvesti takove
odnošaje, koji će odgovarati potrebama
kulturne zemlje i zahtjevima ustava i
slobode“. To je naime prvo resulucija tra-
žila, a da će to postići, dokaz je sam
program ,narodne stranke“. Taj program
nije naime nikakav plod uvjerenja, kako
bi Tomašić hotio dokazati lakovjernim
čitaocima, to nije  ,svojina narodne
stranke“; ,ako ga je usvojila, ona je to
učinila, jer se je u svojoj nemoći morala
pokoriti višoj moći“.

Ovako poručuju delegati hrvatski i
srpski svomu narodu. To je jedini vjero-
dostojan komentar skorašnjim do jima
u Hrvatskoj. Jedino je ,viša moć“ mogla
skloniti Tomašića, da se odreče onoga,
što je do jučer javno pripovijedao, i da
uzimljući u program ,narodne stranke“
dobar dio onih zahtjeva, koje stavlja
resolucija, iskopa sam sebi grob, u koji
će se položiti njegova naduta veličina.

Ono dakle, što je riječka resolucija
prvo svega tražila, to je sada u dogle-
dnoj blizini. Nemojmo misliti, da se gnji-
lež u Hrvatskoj može odstraniti jednim
mahom te da u toj ispaćenoj zemlji može
doći do prevrata oljetetovt. To nije
bilo moguće ni u Ugarskoj, gdje bolest

a

   
      

nije bila sve zarazila. Glavno je to, da. _š
se stvore prilike, koje mogu dovesti do-4
revrata. Nemojmo dakle tražiti za ssfla s

veće zadovoljstvo od toga, da ,
stranka“ sama ruši ono, što je tolikom
mukom sazidala. Na tim ruševinama dfi-
knut će nov život, koji će imati više
uvjeta za razvitak. Njemu ne će nauditi
svaki lahor, on se ne će morati ugibati
svakom vjetru, jer će životni sok crpsti
iz vlastite zemlje, a ne iz tuđe milosti.

sv.

  
 

OL )