GRVEMA Br. 18. aš ? U DUBROVNIKU, 4. svibnja 1906. Godina XVI, CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK 1 3 ROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MI PRETPLATA MINE, INOZEMSTVO: 10 K I POŠTARSKI TROŠKOVI ZA AUSTRO-UGARSKU NA GOĐINU 10 K. ZA SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. M (it + VATSKA IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. sstaipm——————m———=—————=—=—=—=—mu—m—mm=—m————=—=—=—=—<m—==—=—=—<—mm tematnmm————————————————_——————————————_——_— POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Sastanak riječkih delegata u Zagrebu. Dne 22. pr. mj. ststala se je u Ža- grebu delegacija hrvatskih i srpskih stra- naka za dogovore sa madžarskom dele- , gacijom, da vijeća o položaju. Poslije vijećanja, koje se proteglo i na nastajne dane, delegacija je poslala u Peštu da se izvijeste svoje članove gg. Medakovića, Milića i Trumbića. Kada su se ovi po- vratili, izdata je ova poruka: .Nedavnim raspustom ugarskoga sa- bora bilo je spriječeno, da se hrvatska i srpska delegacija sa delegacijom madžar- ske koalacije mjeseca veljače t. g. sastane na Rijeci, te se taj sastanak morao odgo- diti do boljih vremena. Usljed najnovijih dogođaja, koji su nastali u Ugarskoj i Hrvatskoj, sastala se hrvatska i srpska delegacija u Zagrebu, te povodom svoga vijećanja na 22. i slije- dećih dana pr. mjeseca na temelju naj- pouzdanijih informacija odlučila je obja- viti ovo: , Nastupom koalicione vlade u Budim- pešti ostadoše netaknuti odnošaji između obiju delegacija, te na obim stranama postoji odlučna volja, da se dogovori, čim to prilike dopuste, na temelju riječke resolucije nastave u svrhu, da se posti- gne podpuni i trajni sporazum između Ugarske i Hrvatske. U svezi s time treba konstatovati činjeniču, da se ta odlučna volja dnevno zasvjedočava raznim mani- festacijama madžarske koalicije, posebno javnom štampom i izbornim programnim govorima. Iz svega toga se crpi uvjerenje, da će akcija pokrenuta riječkom resolu- cijom, povratkom ustavnosti i skorim iz- borima u Ugarskoj biti uskorena i obez- bijeđena. ,Ovu akciju ne će smesti nenadani preuranjeni raspust sabora kraljevine Hr- vatske i. Slavonije, ni prenagli raspis no- vih izbora uz prekratki rok od samih ne- koliko dana. 'Ti su čini, kako proizlazi iz kraljevskoga reskripta, odlučeni prije nastupa ustavne vlade u Ugarskoj, biva u ono vrijeme, kada je još postojala bo- jazan, da će se u Ugarskoj uvesti apso- lutizam. Znamenitost jedinstvene narodne politike Hrvata i Srba spram Ugarske, započete riječkom resolucijom, takova je, da ju ovakovi momentani pokušaji ne mogu omesti. Nadati se je, da su ti po- kušaji zadnji trzaji bolesnoga stanja, u kom strada javni život u Hrvatskoj i koje je glavni uzrok, da do danas između naroda s ove i s one strane Drave nije utvrđen odnošaj iskren, trajan i obostrano koristan. Znamenitost riječke resolucije vidi se i po tome, što je ona zaokupila svu našu javnost i što se u Hrvatskoj oko nje vodi današnja izborna akcija. Proti kandidatima resolucijonaške politike kon- centrično je naperena izborna akcija narodne stranke“, biva dosadašnje sa- borske većine, i naše tobožnje skrajne opozicije. A da rezultat tih izbora u da- našnjim prilikama ne će biti pravi izraz narodne volje, to svaki unaprijed već znade. . , Narodna stranka, koja je uslijed sku- čenoga izbornoga reda i dosadašnje iz- borne prakse dosele imala većinu u hr- vatskom saboru, recipirala je ovih dana iz riječke resolucije i umetnula u svoj program razne zahtjeve političke i na- rodno gospodarstvene naravi, posebice preinaku tajnoga prava glasa, slobodu tiska i uspostavljenje porote, kao korolar slobode tiska. "Ti elementarni zahtjevi modernoga života nisu svojina «Narodne stranke“. Ona im se je sve do skora pro- tivila, jer je dobro osjećala, da će ostva- Štamparija DeGiulli i dr. renje slobodoumnih ustavnih institucija onemogućiti njezin opstanak. A ako je narodna stranka“ usvojila one reforme, ona je to učinila, jer se u svojoj nemoći morala pokoriti višoj moći. Nemoć ,na- rodne stranke“ htjelo se prikriti izjavom: ,da je i sadašnja zajednička koalicijona vlada uvjerena, da je u našoj domovini jedino ,narodna stranka“ uvijek radila o bratinstvu obaju naroda, te da je ona i unaprijed kadra držati i njegovati dobre odnose i prijateljstvo među oba naroda“, no mi smo uvjereni, da sadanja za- jednička vlada nije nikoga ovlastila na ovakovu izjavu. ,Sve to ne smije da smeta udruženu hrvatsku i srpsku opoziciju, već ona mora da u izbornu borbu zađe svom snagom i odlučnošću, te čvrstim osvjedočenjem, da u Hrvatskoj moraju doskora nastupiti odnošaji, što ih je moderni ustavni duh stvorio u Ugarskoj kao i u ostalim ze- mljama, gdje vlada sloboda. Očito je, da će sabor, koji će se oku- piti uslijed skorih izbora trajati dotle, dok izborna reforma steče zakonsku sna- gu, te če se na temelju novog izbornog zakona i uz lahor nove slobode provesti izbori, koji će širokim narodnim slojevi- ma omogućiti slobodni izražaj ustavne volje, i tek onda će zdrava narodna politika, kojoj je riječkom resolucijom udaren temelj i obilježen pravac, doći do pobjede. U Zagrebu, 25. travnja 1906. Dr. Pero Čingrija, presjednik. Dr. August Harambašić, Dr. Đorđe Kra- sojević, Dr. Bogdan Medaković, Vicko Milić, Dr. Ante Pugliesi, Dr. Ante Trum- bić, Stjepan Zagorac. Poslije povratka gore sgomenute go- spode krenuo je predsjednik delegacije Dr. Pero Čingrija u Budimpeštu. U utor- nik se povratio u Dubrovnik. Njegov je osobni utisak, da su prilike takove, te je temeljita nada, da će se u Hrvatskoj moći uspostaviti zdravi upravno-politički od- nošaji. Dubrovnik, 2. Maja 1906, Izbori u banovini. — Fervet opus. Dok ovo jišemo, u banovini se kandidati naprežu, da na izborima jedni uzdrže svoje pozicije, a drugi da im ih otmu. Tu se borbu ne vode ipak nikakvi osobni ni stranački razlozi. Radi se o nečem ve- ćem, o borbi između reakcije i napretka. Sve što je neodvisnijega -u banovini udružilo se, da zemlju otmu pašovanju nekolicine koji su kroz nekoliko godina znali na mjesto zakona i prava staviti svoju volju. tko u toj borbi odlučuje? Po današnjem izbornom redu opet samo ovisni ljudi. Kakav god dakle bio rezultat izbora — a ko pozna »ri- like i ljude u banovini može Tiki sand 3; — nov sabor ne može da išo naroda. I kad bi izbori bili slobodni, on bi predstavljao samo ono 50.000 izbornika, a nikad cijeli i Hrvat- ski će narod preko svoga sabora progovoriti tekar onda, kad se izbori provedu na temelju općeg jednakog i tajnog izbornog prava. Ja će do toga doći, zasluga je jedino koali- cije hrvatskih i srpskih stranaka. Kakogod ko sudio o političkom pravcu riječke resolucije, jedno ipak mora priznati. Da nije ona kao preduvjet spo- razumu Madžara i Hrvata stavila uvedenje slobodo- umnih ustanova u Hrvatskoj, moglo je možda doći do političkog preokreta u Hrvatskoj, ali taj preokret ne bi bio nigda izraz volje naroda, nego djelo nekolicine, koja je znala upotrebiti prilike. Koalicija je nametla ,narodnoj stranci“ onaj irogram, koji je Tomašić razvio u sjednici kluba, kad su se madžaronski kandidati spravljali u iz- borne kotare. 'Taj će se pito, provesti u djelo, . i kad bi i ovaj put madžaroni došli u sabor kao većina, jer su prisiljeni, da obećanja održe; a tada sam će Hrvat bit kovač svoje sreće t. j. budu- čnost će njegova bit onakova, kakve ljude bude slao u sabor. Vojujuć za opće izborno pravo, koalicija srpskih i hrvatskih stranaka omogućuje dakako i sebi, da postigne svoju svrhu, ali to je neprocije- A I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVO LISTA. 1 SLAVE, PRIOPĆENA 1: LAS PRETPLAT: ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OG E SE VIŠE PUTA OJ HISKAJU PO POGODBI 1 UZ RAZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. a no za cijeli narod, za svaku stranku. vim je ovim uspjehom riječke resolucije otvoren a da se slobodno razviju; zakrčen je samo onim, oji su svoje uspjehe dugovali sili i spletkarenju. . Ništavilo ljudi, koji "ravnaju Hrvatskom, po- kazuju najbolje sredstva, kojim se služe, da se održe na vladi. Sila, zastrašivanje i varanje naroda, ovoga puta kao da ih nijesu vele osiguravali. Trebalo je izbrisati cijelu povjest zadnjih decenija, a osobito ove krize. Ali to se nije moglo drukčije nego novim podmećanjem, ulagivanjem, izvrćanjem i laganjem. Tako su mislili opet zadobiti proi- grane simpatije madžarskog naroda, da sigurni odozgor uzmognu sa višom silom pograbiti one, koji su im i dosad služili kao slijepo ratilo. Tako je došlo do promjene programa. Ta im je bila narinuta, a oni u bojazni za svoje man- date nijesu imali snage da se opru onomu, što su do jučer pobijali. Sta više, oni su od te promjene htjeli izvaditi kapitala za sebe, prikazujuć sebe narodu kao prijatelje napretka, dok su u isto doba proglasivali, kako je ,zajednička koalicijona vlada uvjerenja, da je u našoj domovini jedino ,,naro- dna stranka“ uvijek radila za bratinstvo obaju naroda, te da je ona i unaprijed kadra držati i njegovati dobre odnose i prijateljstvo oba naroda.“ Ovu novu intrigu otkriva bezobzirno poruka riječkih delegata. Ona izjavlja, kako su om uvje- reni, da zajednička vlada nije nikoga ovlastila na ovakovu izjavu. Sam 'pak ministar predsjednik Wekerle u razgovoru sa dopisnikom ,,Pester Lloy- d-a“, kazao je, da ugarska vlada ,neosigurava nijednoj stranci monopol za podržavanje i ojača- nje moralnih i bratskih veza među oba naroda“. Što je morao Pejačević učiniti na ovaku izjavu, o tomu ne može da sumnja nijedan pošteni političar, Ali njima nije do stranačke časti. Njima je jedino do vlasti. Oni hoće da se. proturaju još u ovim izborima računajuć, da je rok do novih izbora na temelju općeg izbornog prava, ma koli- ko bio kratak, ipak dosta dug za nove spletke i nova nasilja. * U čemu dakle sastoji znamenitost ovih izbora? U tomu da pomuti osnove Tomašića i njegove garde. Ovi izbori i nov sabor biti će mjerilo političke spreme i vještine za hrvatsku i srpsku koaliciju. Za to iščekujemo većom napetosti vijesti iz Zagreba sada nego smo bili obični onda, kad smo znali, da su prilike takove, da nije moguće uraditi ništa. Agonija još traje. Prije nego će se rastati, pozvao je To- mašić svoje vjerne i nevjerne, da im priopći novi program ,narodne stranke“, Dru- govdje kad se radi o promjeni programa, drže se sastanci i o tomu raspravlja po javnim novinama. A to je sasvim priro- dno. Takove su promjene naime izraz života, koji se iznova pomalo budi te buđenjem izazivlje protivljenje ljudi, koji ne će, da mu se prilagode. U klubu ,harodne stranke“ naprotiv kad im je Tomašić razlagao, nije izgledalo kao pri preporođaju, nego kao na pogrebu. Sličili su starcu, koji je u šumi smrt zvao, a kad mu se približila, zajauknuo: »Ne još, ne još!“ Govorilo se naime, da će se stranka raspasti, a kad tamo — izišao na dvor nov program. Agonija dakle još traje. God. 1903. narod, komu je bilo više dotužilo gledati, kako sama ,narodna stranka“ jadikuje nad lošim fihancijalnim stanjem zemlje, a ne miče se, htio je dati oduška svom nezadovoljstvu u javnim skup- štinama. Što se je tada dogodilo, razoča- ranja, koja je narod pretrpio, uzaludu je ponavljati. Dosta je spomenuti, kako su ti dogođaji doveli do uvjerenja, da su ljudi, koje je sistem postavio na čelo Hrvat- ske, nesposobni i onda, kad bi htjeli što uraditi. Svima je postalo jasno, da uz Tomašiće nije moguće ništa postići, za to su opozicionalne stranke mješte da uzalud viču proti sistemu, upravile borbu roti nosiocima sistema, proti ljudima, oji su bili krivi, da je hrvatska autono- + mija pr sredstvo za gušenje svakog slo ijeg pokreta. Mješte da autono- mna uprava ojača narod te ga spremi za dalje borbe, ,narodna stranka“ mn je u ime nje otela sva sredstva, da nešto posti- gne. Ona je gazila slobodu izbora, gušila slobodnu riječ — tobože da ne bi nastra- dala autonomija, a tim joj je u istinu za- dala najteži udarac. Na taj način oslabila je ,narodna stranka“ dakako i samu sebe, jer volja pojedinaca, ni kad ih vode najnesebičniji motivi, ne može da nadomjesti volju na- roda; a kad je neprestano popuštanje Madžarima dovelo zemlju do toga, da se nijesu mogli podmirivati autonomni troš- kovi, u nejednakoj borbi bilo joj se oslo- niti na Beč. To je radila u isto doba, dok je naglasivala državnu zajednicu s Ugarskom. Nije joj se naime dalo prelo- miti s Madžarima, a za ljubav Beču spustila se do te dvolične igre, žrtvujući ono, što je svakomu Hrvatu sveto. ,Na- rodna stranka“, premda nije nigda zapo- čela nikakvu akciju za sjedinjenje Dalma- cije, te misli nije se bila odrekla, dok je još bila ,narodna“, a kad se bacila u naručaj Beču, za nju Dalmacija kao i da nije postojala, ne spominje je ni Tomašić u svom programu, žrtvovali su prava Hrvat- ske ,državnim interesima“, Ovakove ljude trebalo je dakle prije svega srušiti, ako se htjelo da svanu Hrvatskoj bolji dani. A moglo se samo, povraćajuć i proširujuć one ustavne slo- boštine, koje je narodu bila digla sebi- čnost i tjesnogrudnost. Ri : izborno e poštivanje nih pr državljana, izjavi kako T' ići nijesu mogući. Ona je uvedenje ustavnog života u Hrvatskoj smatrala preduvjetom za uzdržanje i proširenje onih prava, koja imamo kao država i kao narod, a u prvom redu za reinkorporaciju Dalmacije. Prosu- đivati uspjeh resolucije može se dakle samo prama tomu, je li resolucijonašima uspjelo ,odstraniti današnje nesnosne parlamentarne i upravno-političke odno- šaje u Hrvatskoj i Slavoniji i uvesti takove odnošaje, koji će odgovarati potrebama kulturne zemlje i zahtjevima ustava i slobode“. To je naime prvo resulucija tra- žila, a da će to postići, dokaz je sam program ,narodne stranke“. Taj program nije naime nikakav plod uvjerenja, kako bi Tomašić hotio dokazati lakovjernim čitaocima, to nije ,svojina narodne stranke“; ,ako ga je usvojila, ona je to učinila, jer se je u svojoj nemoći morala pokoriti višoj moći“. Ovako poručuju delegati hrvatski i srpski svomu narodu. To je jedini vjero- dostojan komentar skorašnjim do jima u Hrvatskoj. Jedino je ,viša moć“ mogla skloniti Tomašića, da se odreče onoga, što je do jučer javno pripovijedao, i da uzimljući u program ,narodne stranke“ dobar dio onih zahtjeva, koje stavlja resolucija, iskopa sam sebi grob, u koji će se položiti njegova naduta veličina. Ono dakle, što je riječka resolucija prvo svega tražila, to je sada u dogle- dnoj blizini. Nemojmo misliti, da se gnji- lež u Hrvatskoj može odstraniti jednim mahom te da u toj ispaćenoj zemlji može doći do prevrata oljetetovt. To nije bilo moguće ni u Ugarskoj, gdje bolest a nije bila sve zarazila. Glavno je to, da. _š se stvore prilike, koje mogu dovesti do-4 revrata. Nemojmo dakle tražiti za ssfla s veće zadovoljstvo od toga, da , stranka“ sama ruši ono, što je tolikom mukom sazidala. Na tim ruševinama dfi- knut će nov život, koji će imati više uvjeta za razvitak. Njemu ne će nauditi svaki lahor, on se ne će morati ugibati svakom vjetru, jer će životni sok crpsti iz vlastite zemlje, a ne iz tuđe milosti. sv. OL )