Br. 23. U DUBROVNIKU, 7. juna 1906. Godina XVI. CRVENA KAVATSKA CIJENA JE LISTU INOZEMSTVO: 10 KO NE VRATI L UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU 10 K. ZA K 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. IST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGinili. Dubrovnik, 7. maja 1806. U zadnje doba osvrću se domaće novine na pokušaje, e da bi se u Dalma- ciji stvorila stranka prijatna Beču. ,,Slo- boda“ hoće da zna dapače i potankosti te akcije, pa ako su te informacije tač- ne, za tu je misao već dobiven viši kler u Dalmaciji, sa nadbiskupom Dvornikom in capite. Cijela ova akcija boluje od staračke slabosti, kako boluje i njezin presumpti- vni začetnik, obični nadahnitelj Dvorni- kov u njegovim političkim intrigama. Dvornik je naime vrst našega Crnice, samo što je njemu uspjelo nataknuti se- bi biskupski šešir na glavu, a Crnica još uvijek valja da se zadovolji crvenim pa- som. Inače među njima nema razlike,što se tiče političkog morala, a da se Dvor- nik ne može vele uzvisiti ni umom, do- kazala bi baš ova njegova nova intriga, gdje hoće da stavi na kocku najveće in- terese katoličke crkve, samo da udovolji svojim debelim kumovima. Bilo je predvidjeti, da će bečki krugovi pokušati u Dalmaciji stvoriti se- bi povoljniju stranačku konstelaciju, pa vjerujemo Slobodi“ da su u običnoj svojoj zastijepljenosti um tomu smislu i Zadar naputili; isto je tako jako vjero- jatno, da su već mobilizovali svoje ,ka- dere“ širom Dalmacije, koji su u ostalom tako dobro iz prošlosti poznati, da ih u zemlji svak može prstom kazati. Ali viši kler, prije nego se je pustio uhvatiti na lijepak, morao je barem promisliti, ko- lik je uložak na igri. Jer se ovdje ne radi ni o gradnji koje crkve,ni o poprav- ku jedne štale, već o tomu, da se kler za kakvu štalu ili kanoniku, koju bi do- bio od vlade za nagradu, ili koju inu ljubav, uspriječi ideji, koja je bez sumnje osvojila cijeli narod, i u ime koje vodit će se borba za dugo vremena, sve dok ne pobijedi. Kojom silom ona ruši zaprjeke, po- kazao je uspjeh izbora u banovini, gdje je Posilović uzalud kušao spasti od pro- pasti ,narodnu stranku“; a kad je pored takih primjera vladi uspjelo predobiti — kako kažu — crkvene poglavice u Dal- maciji za svoje plane, ako je to istina, valjalo bi zavapiti: Jadna cerkvo, ko te vodi!? Mi ipak cijenimo, da je erkvena hijerarhija većim dijelom svijesna ' svoje dužnosti prama narodu te da če dobro prije promisliti, na koju će stranu, tim više, što bi naišla bez sumnje na _ proti- vnost u samom svećenstvu. Da ne spo- minjemo naše pristaše, sjetit ćemo samo nedavne pravaške skupštine u Dubrov- niku, koja im može biti ,memento“, ako je još na vrijeme, da se vrate sa grdne nizbrdice, pod kojom zija ponor. A čim bi se ta austrijska stranka prikazala narodu? Govore s koncesijama u narodnom i ekonomskom pogledu. Bilo je doba, kad bi to možda bilo koristilo, ali sada u Dalmaciji znadu i najneznaniji, da sve te narodne koncesije nijesu ništa rama onomu, što bi dobili, kad bi se almacija sjedinila s Hrvatskom. Ono, što bi nam u jezičnom pogledu Beč mo- gao sada dati, to u banovini već davno imadu, a sigurno ni Perić više ne sanja, da bi nas Beč mogao sjediniti, pošto je u Ugarskoj i u Hrvatskoj izgubio bitku. to je sa ekonomičkim koncesijama! Već davno ih obećavaju, a kako ih još niko nije vidio ni osjetio, koje čudo, da Štamparija DeGiuili i dr. se u Dalmaciji uvriježila općenita misao, da Beč najprvo ne će, a zatim ni što bi hotio, ne može učiniti za podignuće ove zapuštene zemlje. On bi mogao, jer mu to niko ne priječi, sagraditi nekoliko zgrada za gimnazije, sudove i druge javne zgrade, i utemeljiti nekoliko obrtničkih ili trgovačkih škola, a ne miče se; a kad je govora o željeznici, tad čujemo sanji- vi ritornello: ,Ne dadu Madžari!“ Ali ako je to istina, čemu nas drže, kad nam ne mogu pomoći po vlastitoj svojoj ispovijesti? Eto što vrijede te austrijske konce- sije! Pa da nemamo mi pravo krstiti sta- račkom slabosti pokušaj promijeniti ovim sredstvima položaj u Dalmaciji? Prodiranje jedne Ideje. Bilo je vrijeme, kad smo se mi, slavenski narodi na jugu, prijekim okom gledali. Borba plemenske braće Hrvata i Srba u hrvatskim ze- mljama odjeknula bijaše i u Srbiji. Mi mišljasmo, e oni iz kraljevine podupiru svoje sunarodnjake u našim zemljama u težnji za ocijepljenjem; a oni opet, e bi_mi kidisali na njihovo plemensko ime, te ih nastojali u naše pretopiti. Otale sva svađa i mržnja, otale borba za iskorijenjenjem. Ni Srbi i Bugari nijesu se bolje gledali. Srbija je zavidjela mladoj kneževini, koja se je već u svom početku pokazala kao odvažna takmi- ca na Balkanu. U prvoj je uplivisala Austrija, a u drugoj Rusija; dok su obje zajedno predaleko se zalijetale po Makedoniji, pretvarajući se, da ne nalaze ne samo jedna drugu, da li ni osta- lih narodnosti. Uz takav rad i mišljenje ne bijaše mjesta nikakovoj nagodbi, a kamo li zajedničkom djelovanju. Na tako mutnom obzovju jugoslavskih na- roda, jedina radosna žečestina bijaše slovensko- hrvatsko bratstvo, a stvorila ga bijaše zajednička pogibao germanizacije, i činjenica, du smo se nalazili u istoj državi. U takom položaju lako nam se bijaše uočiti, opipati jedni drugima bila, prisluhnuti odisaje srca; pa kad 'upoznasmo, da nam je ista krv, iste patnje i iste želje: sklopi- smo savez razumijevanjem duša, i začusmo mi Hrvati i više puta, gdje Slovenci prisižu na naše državno pravo, gdje ga uzimlju za svoje i gdje traže zajedništvo s nami. Takovo međusobno ra- spoloženje moglo se je, a i može uzdržati, jer mi ne nalažasmo dvostranih mjesta, za koja bi po- veli međusobnu borbu. Naša borba bijaše: među- sobno spasavanje. Dan danas pako međusobnih borba nikako ne bi moglo ni biti, dok nam drugu nalažu prilike, i moderno shvaćanje, oslonjeno na teškom iskustvu i vidicima u budućnosti. Kad smo već na ovome, rijet nam je, da veoma žalimo, što se neke naše novine pačaju u čisto slovenačke poslove, a nada- sve u borbu Slovenaca za Trst. Mi radeći oko izmirenja s Talijanima možemo govoriti i raspra- vljati o našim zemljama, a ne o slovenačkim. Naj- manje pako smijemo komu što obećavati ili dari- vati. Tu će odlučiti prilike, narodna volja i pravo etnografsko i topološko, a nipošto mi. Mi možemo, a i moramo jedino nastojati, da sve te prilike budu nami sklonije. U ostalom, borba tršćanskih Slovenaca borba je za samoodržanjem. Talijanska borba proti njima je borba bahatosti, koja bi im se mogla teško osvetiti; te dok Talijani viču: po- mozite nam u borbi proti Nijemaca, oni isti opiru se i jednoj slovenskoj školi, njihovi listovi potpo- mažu njemačko nastojanje u željezničkom pitanju u čisto slovenskim zemljama. Nek Talijani znadu, da mi tražimo samo iskrene saveznike, kao što smo i sami. Ako oni hoće da se njihove manjine poštuju; treba da to i oni kao većine rađe s našim manjinama, inače nam ne treba neiskrenih saveznika. Jugoslavensko ŠALJU SE UPRAVI, PO RETKU, A PRETPLATA I OGLASI ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA TISKAJU PO POGODBI I UZ RAZMJERAN POP US" NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. bratstvo dosta će biti jako, da odoli svim nasrta- jima na narodno tijelo, i znati će svojim putem ići. Nakon ove mužne digresije, vratit nam se je na Borba slavskih naroda bijaše, kako smo _ vidjeli, ne- prekinuta nit. međusobna jugo pravedna i neumjesna. Više sa je podržavali tuđi svi stadosmo uviđati, da bi nas put, kojim začesmo, interesi, dok nam se srećom ne razdani, te doveo do groba, te pošto po to da treba započeti nov život, koji će biti više naš, više slavenski. Jugoslaveni već se ne smiju osvrtati ni na Rusi- ju ni na Austriju, sami za sebe moraju raditi, za svoje dobro. U tom nastojanju jedan ih cilj mora voditi, te potom međusobnog sukoka ne smije više da bude, do li ljubavi i iskrenosti i najčišće solidarnosti Tako eto nasta preokret u našem političkom životu. Jugoslavenska ideja sve to više dobija razmaha. . Teški su joj puti: Samoprijegora treba će mnogo, a i rada i žrtava, to nas ipak ne smi- je smetati, kao što ni prividne i časovite zapreke Prvi književnici slavenskog juga pokazaše nam put. Još će veće jedinstvo među njima vremenom nastati: Jugoslovenski almanak nije zakopana sa- nja, kako bi neki htjeli, već će do malo ugledati svjetlo. On će biti prvi stvarni znak književnog jedinstva. Iza knjige dolazi umijeće. Prva jug. umj. izložba u Beogradu udarila je temelje za jedinstvo jug. umjetnika, a druga koja se sprema mjeseca u Sofiji agradil če joj čvrste zidine. Ova će biti još sjajnija od prve, i čisto jugoslavenska. Mi ćemo se na nju speeialno navratiti, jer bi že- ljeli,, da se što više zanimanja za nju probudi u našem narodu, a bilo bi pravo, da i ostale novine o njoj progovore. Kako se vidi sve nešto nabolje kreće, te se ne možemo nego veseliti prodiranju nove ideje nagoviještanju sunčanog poroda. Ruska revolucija. IV. Nihilizam. Posijan od jakih umova ubrzo je stekao na hiljade slijedbenika u zemlji jim svakog auktoriteta lako je omladinu na Mišljahu: potresimo svaki ugled, oborimo vrijednost volje, pa i zakona sa strane vladajućih, a tim će se Nijekanjem svo- za se predobio sveučilištima. stropoštati i autokratizam.. Narodna će tada volja postati jedi- ni zakon, kojemu će se morat pokoriti u prvom redu sadanji samodržac — i nadalje podržavati na prijestolju - ako ga narod ushtjede a zatim svi ostali bez razlike uma i položaja. Nihilizam, nijeten od omladine, koja u svom zanosu za preširokom slobodom ne poznavaše ni granica, ni zapreka, a najmanje taktiku, približi se brzo sa svojim principima ekstremnom radi- kaližmu. Preširok program, koji je individualnost čovjeka uzdigao nad sve, lako je mogao sve to više prodirati ne samo u inteligenciju, da li i u staliže niže ili nikakve naobrazbe. Dapače kod posljednih najbolje je uspijevao, jer oni mišljahu, da će ta nova nauka sa svojim obećanjima pot- puno udovoljiti njihovim potrebama, da će u njoj naći oduška i otpočinka svom nemirnom, ali i mukotrpnom duhu. Drevni naravni zakon oslonjen na ljudsku narav i u ovom napredovanju nihilizma pokazao je svoju moć: Željno ljudstvo za promijenom sta- nja najradije se zanaša za ekstremima, a zaboravlja pri tome, da će im to baš najviše smotati dosti- gnuću svojih ciljeva. Utaman, tko ne zna uzeti narav, ko evolucioni organ, za kazalo svojim te- žnjama, taj će se razočarati, postignuće nega- tivan uspjeh. 'To se je dogodilo i nihilistima, a njihovo bi razorno djelovanje zanago bilo Rusiju dovelo do propasti, da ne bijahu u to vrijeme u zemlji dvi- je jake stranke, koje su dugo vremena znale pa- ralizovati nihilističko djelovanje. Konstantinovci A DOPISI Z LISTA. ZA IZJAVE, PRIOPĆENA UREDNIŠTVU > OGLASI KOJI SE VIŠE PUTA OGLASE 20 PARA i slavenofili zvahu se pristaše tih stranaka. Prva vođena od velikog kneza Kostantina upregnuće zapadne napredne ustanove uvede u Rusiju. Po auspicijama zapadnjaka ra- diće i Aleksandro II. Slavenofili vođeni od umnog sve svoje sile, da Aksakova i uviđavnog Katkova. zaziraće od sve- ga što je tuđe, a Hegelovu teoriju o prvenstvu njemačkog naroda prenijeće na raski narod. Zapadnjaci proveli sa u zemlji zamašnih refor- ma. Oslobođenje seljaštva okrunilo je njihovo nasto- ianje. Slavenofili, pako, doveli su Rusiju na Bal. J U kan, da podupre ustanak zasužnjenih naroda, a zatim da im oružjem u ruci pomogue do oslobe- đenja. Taj, nažalost, uspijeh uspirio je više no ikada idejno, zavještanje Petra Velikoga, te će Rusija od tog već vremena, u nastojanju da opo- raku utemeljitelja ruskog veličja sprovede, zaigrati žalosno kolo u balkanskoj politici, a igra ga sve- jednako i dan danas u društvu s Austrijom, dapače danas je ta igra postala koliko žalosna, toliko drska i pogibeljna za slav.-bal. državice. Melikove. odreke zao- kružiše dvor svojim uplivom. Poslije smrti nekih Slavenofili iza Loris umnih prvaka, oni će se lagano pretapljati u rea- i tako okuženu aristokra- ciju, da progonom u Sibir guše i najmanji pokret kcionarce, da iznakaze za slobodnijim uredbama, da rade svakih pr+ ljavština_u upravi zemlje, naduto otpreme voj- ske u Mandžuriju, doživu katastrofu, te tim bace iskru na revolticionamni barut, Nakon ove nuždne digresije, vratit nam se je na nihiliste. Zadojeni skrajnim radikalizmom, šćahu naprečac provesti svoje slobodonmne ideje 1 zemlji. Lagani, a i naravniji put za tadanje prilike, kojim bijaše udario Loris Melikov, te koji bi zastalno bio Rusiju preobrazio, nije im bio po čudi. Reforme čovjeka neograničene vlasti, koji je znao za svoje napredne ideje i Aleksandra li. predobiti, činilo im se je, da se presporo kreću, te oni odlučiše i Lorisa, pa ma kako on jedini tad bio kadar preporoditi zemlju, smaknuti. Mladecki pokuša izvršiti odluku tajnog nihilističkog odbora, ali se srećom atentat izjalovi. Dana 13 ožujka 1881 godine potpisa car ukaz, pružen mu od Melikova, kojim se sazivlje skupština, te će vijećati a reformovanju zemlje, a iza toga bi zanago bio slijedio drugi ukaz, u Fanatizam nihilista zapriječi već taj prvi odlučni znak ustavnog ži- kome se proglasuje ustav. vota. Istog dane oduze bombom nihilist Grine- vieki život ,Caru Osloboditelju“. "Tragična smrt velikog reformatora, daće novi pravac raskoj unu- trašnjoj politici. Aleksandar Ill. zasjevši na pri- jesto, odlučno izjavi, da će vladati ko samodržac. Od toga dana reakcija vlada na dvoru. Gu- šenje slobode i nemila progonstva svagdanji su hljeb. Nihilizam pako prestrašen od Sibirije, po- vlačit će se iz domovine, da u Ženevi i Parizu sagradi svoj glavni tabor, odakle će, pod imenima revolucionarnih, anarhističkih, nihilističhih i so- cial-demokratskih odbora, širiti u Rusiju stotine prevratnih brošura i listova. Krvavi sraz bombe, koja će se ne rijetko oglašivati u Rusiji, biće znak života tajnih odbora, i stroga opomena oni- ma, koji na žalost, kraj nepokvarena sluha, čuti nijesu htjeli. Odbori prevrata stat će se uvlačiti i u bi- jelo. carstvo, da se rasiju na hiljade podružnica, te evanđeljem u ruci prodru u seljačka srca, so- cialističkim teorijama predobe radništvo, a nesno- snom surovošću časnika i okovanom vojnom stro- gošću osvoju dobar dio vojske. Vlada, vjerske nesnošljivosti i tiranske ćudi, negativnim uspje- hom svog djelovanja i sama će pripravljati terrain revoluciji. "Tako su i tajni odbori i vlada, radeći jedni proti drugima, stvorili krvave sukobe, koji pred polovicom prošle godine zauzeše maha.