ATV NAJRANIJEM. MAIS TENK JSN oi RA y >
MAM Naro u ze

ije podne; U Smokovijencu dne 14 lipnja u
Molska i? na 6 ura poslije podne: Pregled-
ba uspjeha SRA će se na istim mj
ai ue o ori i to: U Dubrovniku

109i ipnja; U Brgatu gornjemu dne
17 lipnja; U Martinovićima " 1? Apnje: U
Mandaljeni dne 21 lipnja; U Smokovijencu dne
21 lipnja.

Školskoj djeci u gradu navrtati će šeše dne
25 o. m. i to u muškoj pučkoj školi na 5 s. p.
ga ženskoj pučkoj školi na 6 s. po p. Pregle
je uspjeha obavit će se dne 2/1 t. g. i to u
muškoj pučkoj školi na5 s. po p. a u ženskoj
školi na 6 s po. p.
Izgledno. — G. Namjesnik Niko Nardelli,
pe svog prvog zvaničnog dolaska u Dubro-
ik, dostavio je Načelniku svotu od Kr. 200 da
ih porazdijeli među dvadeset siromašnih obitelji,
što je već i izvršeno.
U zakladu za ispitivanje Dubrovačke
, — kroz zadnju sedmicu priložiše ova

Gjivo Majstorović . 2 2 < 2 <... > Kr. 5

Rudolf Kolin i družina iz Trsta . . . , 10
Trgovačka Komora za Dubrovnik i
Nie iss 6 sje + AAA . 200
SOON oi se 30 +6 8B 3 2
NGA o 683 803. a.
Inje Amerling . 222.2... .. > nn
Dr. Salamun Mandolfo . .... +. ++ g 5
Dubrovački kaptol . 2 2.2.2... + , 60
NIRO ee s a3. 53... 3 5
\evačko Društvo Gundulić . . . . + SID
prv. Diletantska Pozorišna Družina . . , 20
NENE RG. + s. 8+ OO
Dr. Baldo Bogojević . 2.2.2. + - > IO
Dr. Mato eee SKOJ : 3
Dr. Melko Čingrija 2 2.2.2... - > RER.
NOR REENNNNKA 25. .3 8.8... k 3
Općina Trpanj . 2.2 2.2.5... .. o
OTT ORSON E
Dr. Antun Femi iz Stona . . 2. +. + > i
Vico AdaROVIĆ 2 <. .<+4...... 4

ledno. — Prigodom smrti gosp. Antu-
na Bijelića, darovao je fondu ,Hrvatske Općin-
ske Glazbe“ gosp. Antun Mostahinić K 10.

Prigodom smrti gosp. Antuna Sutića, pri-
ložiše u isti fond slijedeće gospoda; po Kr. 5
Marko Vuletić, R. O.; po Kr. 4: Ante Koštan;

3 ro; po Kr. 2: Luko Bogdan,

Puljizević, Miho Čakelja, Artur pl. Saraca,
Viktor , Ivo Alfirević, N. N.; po Ki. 1:
Petar Ortolani, Rudolf <Krasovac, Jako Batinić,
Josip Gandini, Melko Stanković, Pero Katičić,
o Nardelli, Luigi R. Martellanz, Romaldo Gros-
sel, Zlatko Zanini, Emanuel Žalud, Gijildo Nova
ković, Antun Poković, Emil Monopoli, Frano Et-
tore, Peritz Gido, Antun Brognara i N. N.

: lješte vijenca na grob pok. Josipu Milov-
čiću, g“ Robert Odak k. 12: g. Ivo Brbora k. 2.

_U isti fond je uložila Uprava Hrvatske
Općinske glazbe k. 5 prigodom smrti kćeri g
Ante Katalinića.

Neka je sa strane Uprave ,Hrvatske Op-
ćinske Glazbe“* svoj gospodi darovateljima naj-
toplija hvala.

Preporučujemo svim hrvatima, da se u raz-
i a sjere našeg fonda.

— ). Ivo Račić iz Cavtata
uložio je u Jubilarnu zakladu za početnike u po-
morstva K. 20 prigodom smrti Antuna _ Bijeli-
ća u cavtatu.

—Pri smrti gosp. Antuna Bijelića u Cavta-
tu udijeliše povjerenstvu Javne Dobrotvornosti
u Cavtatu; 4 Gjuro Bijelić K.50, Vlaho i Lina
pl. . 50, Ivo i Malvina Raćčič K. 50,
Aneta Vacchetti K. 20, Marija Bogišić-Pohl K.&
Ludovik Burlović K. 10, N. V. K. 10. Darova-
teljima Povjerenstvo najtoplije zahvaljuje.

ori uredništva. G. H. — Mjesto
Ne običajemo primati u naš list, što drugi odbiju, U
ostalom naviše će te postići, ako direktno «sami potužite
navagjajuć konkretne činjenice. Onu kuću treba ipak
gdjegod smjestiti. Pokušajte možda će Vama uspjeti naći
mjesto, gdje ne će nikom smetat.

nim pri

 

Režali su kao dva bijesna psa i Vanja,

kao nehote, čušne Sakalina. Ali nije se htio sa-
svim raskrstiti sa svojim drugom, jer se bijaše
na njega naviknuo i osjećao je da bi mu bez
njega život bio još mučnijim.

Da ostane sam, samcat u gradu — to ga
je plašilo. Da se vrati u selo onako, otrcan, gla-
dan — što bi mu kazala majka, šta bi pomislile
seoske cure?

S druge strane, Sakalin se je rugao svaki
put, kad bi mu Vanja pripovijedao, da se na-
mjerava vratiti u selo.

— Hajde, govorio mu je, cereći zube. Hai-
de, razveseli starica majku .... Imaš novaca u
žepu! Lijepo izgledaš ... dobro si!... Osim to-
ga nada, da će ipak jednom uspjeti zadržavala

je va. u gradu.

Šesto je promišljao, da će se napokon ka-
kav bogataš smilomati na njega te ga užetu u
službu ; katkad je mislio, da će Sakalin napokon
naći izlaz, da se iskopaju iz onog bijednog, gla-
dnog života. Uopće njegovu pouzdanost a spo-
sobnost svoga druga ulijevao mu je sam Sakalin,
koji mu je često govorio : (Slijedi)

življaše među nami, jer i on bijaše čo-
se je razlikovao od nas. On je živio
da se bori, a mi da živemo.

To je sva ta razlika; razlika koja dijeli o-
neobičnih ljudi, koja je stvorila žrtve
j strane svijetine i žrtve vla-
nemogućnosti shvaćanja života.

i

 

Brižne domačice bijahu već od vajkada oprezne

reno izvorne omote sa napisom Kathreiner-Kneippova
zladna kava isa slikom župnika Kneippa
kao zatitnim znakom. Ali pošto se vazda opetovano iz.
nova pojavljuju patvorine, ne može se dosta i često upo-
zoriti na znakove prvoga Kahtreinera. A zašto da se
i preuzmu manje vrijedne patvorine, kada se uz istu
cijenu može dobiti pravi Kathreiner, koji jedini po-
sjedujo obljubljeni okus zrnate kafe i kojega nijedan
drugi proizvod ama samo približno što se tiče blagoteka
i prijatnosti nemože prestići ? Najveći dakle oprez potre-
bit je u ovomu slučaju radi vlastitoga interesa.

Naši dopisi.

Cavtat, 5. lipnja 1906 — Na 2. tek. mj.
bila je druga sjednica općinskog vijeća.

Između ostalijeh predmeta na dnevnom je
redu: kupoprodaja kuće, koja se nalaze pred vra-
tima od Cavtata. Bezobzirni način riješenja ove
tačke izazvo je pravo ogorčenje u cijelome gra-
đanstvu.

"Treba znati, da se je odbor za poljepšanje
mjesta u svoje vrijeme obratio bio na općinu za
porušenje onih kolibica, koje grde cijelo mjesto,
a nadasve placetu pred crkvom, te sprječavaju
produljenje rive do ,Garofalina“, koje bi se na-
knadno izvelo.

Gg. vijećnici, koji zastupaju interese ovoga
odlomka, da se valjda komu ne zamjere, našli su
za shodno, da predtečno saslušaju poreznike u
predmetu. U tu svrhu jedne lijepe večeri, naro-
čitim pozivom pozvani su svi poreznicii sve otme-
nije ličnosti u mjestu na saslušaj. Općinska je dvo-
rana dubkom puna. Od cavtajskijeh vijećnika pri-
sutna su gg. Vragolov Božo, Divizić Stijepo i
Malošević Miho. Izočan je samo g. Račić llija
G. Bratić, lijepim govorom pozdravlja skupštinu,
te pošto je razjasnio i obrazložio predmet, po-
zivlje prisutne, da se o njemu izjave. Svi pri-
sutni osim gospara Arkulina izjaviše se za otkup
i porušenje. Gg. vijećnici uzeše na znanje jedno-
glasni zaključak skupštine, koja zadovoljna uspje-
hom, veselo se raziđe. Na 2. tek. mj. stvar je
podastrta vijeću na odobrenje.

Svak je pravom očekivao da će cavtajski
vijećnici iznijeti pred vijeće jednoglasni zaključak
skupštine i da će se isti, kako im je patriotska
dužnost nalagala, svojski zauzeti za povoljno rije-
šenje. Kad gle čuda o zaključku skupštine ni
cigle riječi! U vijeću se stvara j da se
odnosnoj točki ne može udovoljiti radi eko-
nomskijeh razloga? I to bez ičijeg pri-
govora!?

 

Nego kad je baš govora o ekonomiji, vrijedi
da se čuje i ova:

Šesta tačka dnevnoga reda bavi se: razrije-
šenjem pogodbe za klaonicu. Otraga dosta godi-
šta Općina je ustupila polke Baulu zemljište da
na njemu gradi klaonicu uz nasljednu daću od
godišnjih fl. 6:32 novčića. Danas radi zdravstve-
nijeh razloga, klaonica ne može više da opstoji
na ovome mjestu. Božo Vragolov I. opć. prisjed-
nik po milost od ozgo — čovjek, koji danas ve-
dvi i oblači na našoj Općini, kupuje potajno sva
prava u nasljednika p. Baule za ukupnu svotu od
K 12.000. Kratko vrijeme iza toga nasljednici p.
Baule nude Općini za zemljište 2.400 K. Njihova
ponuda dolazi pred vijeće, koje na mig g. Boža
Vragolova, jednoglasno prihvaća i odobrava po-

Zgrčenih leđa, žuta, kostičava lica sjedio bi
on tamo na ledini, daleko iza crkve sv. Jakoba.
Crna dva oka čudno bi se zagledala u daleku
pučinu.

U prolijevanju ružičasto svijetlih boja na
horizontu, pri sunčanom zapadu, tražio je on
uzroke života; a u tmurnom nebu, u sijevanju
munja, u ernim sjenama, koje su poput moćnih
duhova igrale se po moru tražio je uzroke smrti.

Izmoren vratio bi se kući i tad bi istom
opazio da je koprena koja je zastirala životnu
tajnu još gušćom postala. I ona sitna prozirna
okanca, koja su mu do jučer još bila otvorena,
koja su mu podavala još nešto nade, ko da je
neka nevidljiva ruka gusto zaplela bila.

Duh bi tada klonuo, ali bi to samo čas potra-
jalo. Jaka volja znala bi čovjeka podići, da se i
opet smjelo zaleti u tajnu, a gdje ni volja nije
znala pomoći, tu bi pomagala sama priroda.

Kad bi se ono zapljenila površina mora, a
valovje ko pomamno stalo udarati o obalu tad i
opet ste ga mogli vidjeti, gdje se je s prikriže-
nim rakama na prsima zagledao u onaj morski
bijes. Učio je životnu borbu, nepopustljivost u
bijesu, i to mu bijaše okrepa.

Izmorenim, ali ne pobijeđenim u borbi svaki
puteljak prikazuje se spasonosnim. Ako upravo
tu oni nađu svoju propast, nije ih za prikarati
već za žaliti.

Pred žarkim pogledom plave djevojke za-
grija mu se srce. On svuče sa sebe togu filozofa;
posta pjesnik. Učini mu se, da je iznašao riješe-

+

nudu. I tako od ukupne svote od K 12.000 otpa-
daju na korist općine samo K 2.400, a ostalih
10.000 K na korist baštinika p. Baule. Kad bi
našijem vijećnicima stalo bilo do ekonomije, a ne
do ličnijeh interesa, njihovo držanje o pitanju
klaonice bilo bi sasvijem drugaćije. Oni su cije-
lom području naše Općine poznati radi svoje eko-
nomske okretnosti pak su kao takovi vrlo dobro
znali, da je općina mogla platiti po procjeni me-
ljoraciju baštinicima p. Baule. Na taj način općina
bi danas raspolagala za najmanje svotom od či-
stijeh 10.000 K s kojima bi bila u stanju da kupi
one dvije kolibice, da sagrađi novu klaonicu i da
joj ostane još pretička od koju hiljadu K.

Ako pak Općina nije htjela da izgubi mi-
lost u nasljednika p. Baule, niti da se zamjeri
svome prvome prisjedniku, mogla je sa bašti-
nicima p. Baule uništiti staru te sklopiti novu
pogodbu, pak dogovorno staviti na dražbu zemljište
i dijeliti s njima utjeranu svotu na polak. A g
B. Vragolov, kojemu je stalo na srcu zemljište,
mogao je isto doći do njega putem javne dražbe
bez ičijeg prigovora i tako spašena ovca i sit vuk.

Na istoj sjednici prihvaćena je molba tajni-
ka Medini za umirovljenje. Cijela općina žali u
velike gubitak g. Međini, koji je radi svojih lije-
pih vrlina i sposobnosti stekao svačiju simpatiju
i opće priznanje. Njegovim gubitkom Općina će
osjetiti veliki udarac, a vrijeme će najbolje do-
kazati istinu ovijeh redaka.

Luka na Šipanu, dne 28. svibnja 1906.
— U broju 111 ,Hrvatske Krune“, ima dopis
iz ovog mjesta, a koji jamačno nije odovle pote-
kao, u kojemu se ponajprije veli, da nije istina
što brzojavlja načelnik Ivanković, da je općinsko
Vijeće zaključilo učestvovati sastanku nhirvatske
stranke“ u Spljetu, jer da je taj predlog bio odbi-
jen u općinskom Vijeću. Po tom brzojav upra-
vljen sastanku te glasi: ,Velecijenjemi Gospodin
Vinko vitez Milić Spljet. Nemoguće sutra osobno
učestvovati sastanku stranke po jučerašnjem za-
ključku ovog Vijeća jer nam fali komunikacija.
Bićemo osobito sretni ako se Vi udostojite zastu-
pati nas što Vas najtoplije molimo. Osobitim što-
vanjem. Za obćinu Šipanjsku — Mačelnik Ivan-
ković“ bio bi lažan: načelnik bio bi time učinio
jedno nepošteno djelo za koje morao bi ,povući
posljedice.“

Da je to bezstidna laž u tom dopisu, dona-
šamo zapisnik općinskog vijeća dneva 12 ov.
inj., kadno je bilo držano, da isto zaključi hoće
\i se učestvovati sastanku.

Br. 295.
zm
prepis

U. Občinskom Uredu Luka, dne 12. svibnja
1906. Zapisnik sjednice obćinskog Vijeća.

Predsjednik Načelnik Luko Ivankević.

Pristupilo sa predsjednikom 17. članova.

Pošto je Vijeće na zakonitom broju, te vla-
sno odlučivati u smislu $ 44 O. P., nastaje sjed-
nica u 8/2 sati pr. podne.

Na dnevnom je redu.

Odlučiti hoće li ova obćina učestvovati na
obćem sastanku Hrvatske Stranke u Spljetu.

Načelnik javlja, da mu je od strane časnog
Predsjednika kluba hrvatske stranke D.ra Pera
Čingrije prispio poziv na sastanak u Spljet za
dan 14 ov. mj., te pozivlje perovođu da ga pro-
čita. Zatit nadodaje, da u ovim i sličnim pita-
njima njemu nije da tumači svoja čuvstva, nego
da vrši želju pučanstva, pa se cijenio dužnim da

nje životne tajne i uze je,a da nije prije dobro
proučio znamenovanje onog prstena što mu ga
ona natakne na prst.

Pjesnik je poskliznuo, ali kad se opet pre-
metne u filozofa, kad se ono nagnuće za s
jom, nagauće koje ga je ništilo i uzdizalo opet
probudi, tad će istom spoznati svoju pogriješku
koja bi se navikom uklonile bila, da nije tu bo-
lest koja ga je od duga stiskala, koju je on sto
puta znao skršiti, a sad ko da se je htjela rad
svega toga osvetiti: pritisnu ga jače no ikada. A
prsten, a onaj vez!

U sunčaimom zapadu, u tmastim nebesima
stao je ponovo tražiti uzroke života i smrti. Na
to ga je nukao duh, koji je o tom živio za tim
čeznuo.

Nade su filozofa ostavljale, a konci života i
smrti sve su se više približali, dok se ne sasta-
doše, dok se ne splinuše u jedno. Od toga dana
i zadnja luč bijaše ugusnula, luč koja je dopirala
iz dana kad mu je ono majka držeć ga na skuti
pričala o nebu.

Život, smrt sve je jedno i to upravo mora
svršiti moj trud, mora dovesti žuđeno svjetlo
mome duhu“, to bijaše svrha umovanja, plod pe-

išnje borbe za upoznanje života. To bi-

jaše zadnja misao čovjeka silne volje i velika

duha, koji je znao u sebi zatomiti sve doktrine,
odstraniti sve sugestije, osamiti posve svoj duh i
staviti ga u službu valike zadaće, koja je stvorila
stotinu filozofskih sistema, a crkvi dala velikog
Augustina.

sazove Vijeće, koje je jedino kompetentno, da tu
želju izrazi, eda odluči o stvari i time otvara
raspravu.

Vijećnik Božo Glavić misli da je bilo suvi-
šno sazivati za ovo vijeće; obćinsko Upravitelj-
stvo imalo je samo odlučiti, hoće li se i kako
odazvati pozivu.

Vijećnik Dum Baldo Glavić je protivna mni-
jenja, pače hvali lealno postupanje načelnikovo,
što je Vijeće sazvao, te tako dao prilike, da se
stvori zaključak, odgovarajući željam pučanstva.
On pako predlaže, a taj svoj predlog i obrazložuje,
da se obćina ne odazove pozivu, tim više, što po
izjavam, učinjenim u novinam ovo bi pučanstvo,
bilo skroz prožeto načelima ,čiste“ stranke prava,
koje izjave na svoje su vrijeme bile potpisane i
od nekih prisutnih članova ovog Vijeća.

Obrazloženje je popraćeno velikima nego-
dovanjem.

Vijećnik Božo Glavić ne slaže se sa gosp.
predgovornikom, te, dok žali da mu se mora pro-
tiviti, uhva, da će ovo biti prvi i zadnji put da
se njihova mnijenja razilaze u obćinskom Vijeću.

Dokazuje 'u čemu i zašto je protivan razla-
ganju prepoštovanog Glavića pobijajuć ga doka-
zima, te preporuča da općina bude svakako za-
stupana na sastanku u Spljetu.

Pošto su gg. Prisjednik Malovoz i Vijećnik
Marko Cvjetković na odnosni upit g. Boža Gla-
vića izjavili da nijesu oni mislili, du bi podpisi,
te su zamoljeni postavili na stanovitu izjavu, na
koju se pozivlje prepoštovani Glavić, značili da
oni odobravaju one uzroke zbog kojih ne bi se
imalo učestvovati Spljetskom sastanku, kad između
ostalog, baš oni su vazda iskazivali, koliko im je
na srcu ležala i koliko se raduju postignutoj slo-
zi jednokrvne braće Srba i Hrvata. Predsjednik
završaje raspravu pošto se nitko ne prijavlja za
riječ, te moli Vijećnike a da, pozvani, odgovore
sa da ili ne na pitanje ,hoće li se obćina zastu-
pati na obćem sastanku Hrvatska Stranke u
Spljetu.“

Odgovaraju sa ne gg. Dum Baldo Glavić,
Miho Mrše, Mato Matković, Gjuro Dobud i Ivan
Curić; a sa da gg. Miho Murati, Ivo Malovoz,
Mato Urđević, Pero Boroje, Marko Cvjetković,
Pero Cvjetković, Nikola Cvjetković, Marko Milić,
Božo Glavić, Spasoje Curić, Baldo Smrdelj i Lu-
ko Ivanković.

Pošto je tako Vijeće izjavilo, da ova obćina
bude na spljetskom sastanku, na pred-
log Mata Urđevića uoblašćeno je sa 12 proti 5
glasova Upraviteljstvo, da ono odredi, kako će
najzgodnije biti zastupana.

Završena sjednica u 9*/2 sati prije podne.

Predsjednik:
L. Ivanković s. r.
Perovogja:

P. Boroje s. r.
Božo Glavić s. r.
Oglašeno u obć. hodniku za 8 dana do da-

Luka, dne 23 svibnja 1946.
Čaaš:

Glavić s. r.

Za istinitost prepisa jamči Obćivsko Upra-

viteljstvo u Luci, dne 28 svibnja 1906.
Načelnik:
L. Ivanković :

Po istom jasno proizlazi, je li bio brzojav
,profurtimašen“. Tu izlaza drugog nema, nego je
li bilo zaključeno u opć. vijeću ili nije. Svak vidi
da jest; dočim u dopisu govori se jasno da nije,
po tom besramnost dopisnikovu ne znamo kako

On bijaše izabrao najteži put, koji ga je mo
rao dovesti do asketizma, kad bi luči iz djetin-
stva u njemu bile prevladaleili do samoubojstva,
kad mu se i zadnje svjetlo ugasi.

Prvo nedozvoliše prilike, a na drugo ga
potisnuše. '

Jedne večeri dođe do uvale koja se prostire
među Velikom Petkom i Goricom sv. Vlaha. Spu-
sti se do jednog bora i tu sjedne. Duboko se za-
misli. — Život i smrt sve je jedno, a tad je suvi-
šan život.

More je lagano šumilo, a noć sve to gušća
padala na zemlju. Sve je to nekako tajinstveno
strujilo kroz njegov duh i pozivalo ga k sebi.

Želja da razriješi životnu tajnu, silno se bi-
jaše u njemu razmahala, silnije nego ikakva srast,
dok inu je u ušima šumilo — život je suvišan.

Nekakva mističnost sve ga je više zaoku-
pljala i mamila ga k sebi dolje u onaj ponor, u
smrt gdje prestaje svaka tajna.

On promisli na nju, na svoj prsten, na svoje
roditelje i sve mm se žalili. Učini mu #e, da će
proplakati, prokune sve pa i život, koji za njega ne
bijaše nego neprestana borba, ali tu susta. Borba
bijaše, pa neka bude i do kraja, on nesmije po-
postiti. Sav život je posvetio samo jednoj želji,
pa i bit njegovu mora joj posvetiti.

I još mu se jedanput pričini k6 da ga neko
pozivlje dolje u smrt, gdje prestaju tajne. On se
otisne od hrasta i za čas nešto pljusnu u more,
ono se otvori i zapljeni, da proguta žrtvu koji
pade rad nemogućnost shvaćanja života. Bune.