ATV NAJRANIJEM. MAIS TENK JSN oi RA y > MAM Naro u ze ije podne; U Smokovijencu dne 14 lipnja u Molska i? na 6 ura poslije podne: Pregled- ba uspjeha SRA će se na istim mj ai ue o ori i to: U Dubrovniku 109i ipnja; U Brgatu gornjemu dne 17 lipnja; U Martinovićima " 1? Apnje: U Mandaljeni dne 21 lipnja; U Smokovijencu dne 21 lipnja. Školskoj djeci u gradu navrtati će šeše dne 25 o. m. i to u muškoj pučkoj školi na 5 s. p. ga ženskoj pučkoj školi na 6 s. po p. Pregle je uspjeha obavit će se dne 2/1 t. g. i to u muškoj pučkoj školi na5 s. po p. a u ženskoj školi na 6 s po. p. Izgledno. — G. Namjesnik Niko Nardelli, pe svog prvog zvaničnog dolaska u Dubro- ik, dostavio je Načelniku svotu od Kr. 200 da ih porazdijeli među dvadeset siromašnih obitelji, što je već i izvršeno. U zakladu za ispitivanje Dubrovačke , — kroz zadnju sedmicu priložiše ova Gjivo Majstorović . 2 2 < 2 <... > Kr. 5 Rudolf Kolin i družina iz Trsta . . . , 10 Trgovačka Komora za Dubrovnik i Nie iss 6 sje + AAA . 200 SOON oi se 30 +6 8B 3 2 NGA o 683 803. a. Inje Amerling . 222.2... .. > nn Dr. Salamun Mandolfo . .... +. ++ g 5 Dubrovački kaptol . 2 2.2.2... + , 60 NIRO ee s a3. 53... 3 5 \evačko Društvo Gundulić . . . . + SID prv. Diletantska Pozorišna Družina . . , 20 NENE RG. + s. 8+ OO Dr. Baldo Bogojević . 2.2.2. + - > IO Dr. Mato eee SKOJ : 3 Dr. Melko Čingrija 2 2.2.2... - > RER. NOR REENNNNKA 25. .3 8.8... k 3 Općina Trpanj . 2.2 2.2.5... .. o OTT ORSON E Dr. Antun Femi iz Stona . . 2. +. + > i Vico AdaROVIĆ 2 <. .<+4...... 4 ledno. — Prigodom smrti gosp. Antu- na Bijelića, darovao je fondu ,Hrvatske Općin- ske Glazbe“ gosp. Antun Mostahinić K 10. Prigodom smrti gosp. Antuna Sutića, pri- ložiše u isti fond slijedeće gospoda; po Kr. 5 Marko Vuletić, R. O.; po Kr. 4: Ante Koštan; 3 ro; po Kr. 2: Luko Bogdan, Puljizević, Miho Čakelja, Artur pl. Saraca, Viktor , Ivo Alfirević, N. N.; po Ki. 1: Petar Ortolani, Rudolf <Krasovac, Jako Batinić, Josip Gandini, Melko Stanković, Pero Katičić, o Nardelli, Luigi R. Martellanz, Romaldo Gros- sel, Zlatko Zanini, Emanuel Žalud, Gijildo Nova ković, Antun Poković, Emil Monopoli, Frano Et- tore, Peritz Gido, Antun Brognara i N. N. : lješte vijenca na grob pok. Josipu Milov- čiću, g“ Robert Odak k. 12: g. Ivo Brbora k. 2. _U isti fond je uložila Uprava Hrvatske Općinske glazbe k. 5 prigodom smrti kćeri g Ante Katalinića. Neka je sa strane Uprave ,Hrvatske Op- ćinske Glazbe“* svoj gospodi darovateljima naj- toplija hvala. Preporučujemo svim hrvatima, da se u raz- i a sjere našeg fonda. — ). Ivo Račić iz Cavtata uložio je u Jubilarnu zakladu za početnike u po- morstva K. 20 prigodom smrti Antuna _ Bijeli- ća u cavtatu. —Pri smrti gosp. Antuna Bijelića u Cavta- tu udijeliše povjerenstvu Javne Dobrotvornosti u Cavtatu; 4 Gjuro Bijelić K.50, Vlaho i Lina pl. . 50, Ivo i Malvina Raćčič K. 50, Aneta Vacchetti K. 20, Marija Bogišić-Pohl K.& Ludovik Burlović K. 10, N. V. K. 10. Darova- teljima Povjerenstvo najtoplije zahvaljuje. ori uredništva. G. H. — Mjesto Ne običajemo primati u naš list, što drugi odbiju, U ostalom naviše će te postići, ako direktno «sami potužite navagjajuć konkretne činjenice. Onu kuću treba ipak gdjegod smjestiti. Pokušajte možda će Vama uspjeti naći mjesto, gdje ne će nikom smetat. nim pri Režali su kao dva bijesna psa i Vanja, kao nehote, čušne Sakalina. Ali nije se htio sa- svim raskrstiti sa svojim drugom, jer se bijaše na njega naviknuo i osjećao je da bi mu bez njega život bio još mučnijim. Da ostane sam, samcat u gradu — to ga je plašilo. Da se vrati u selo onako, otrcan, gla- dan — što bi mu kazala majka, šta bi pomislile seoske cure? S druge strane, Sakalin se je rugao svaki put, kad bi mu Vanja pripovijedao, da se na- mjerava vratiti u selo. — Hajde, govorio mu je, cereći zube. Hai- de, razveseli starica majku .... Imaš novaca u žepu! Lijepo izgledaš ... dobro si!... Osim to- ga nada, da će ipak jednom uspjeti zadržavala je va. u gradu. Šesto je promišljao, da će se napokon ka- kav bogataš smilomati na njega te ga užetu u službu ; katkad je mislio, da će Sakalin napokon naći izlaz, da se iskopaju iz onog bijednog, gla- dnog života. Uopće njegovu pouzdanost a spo- sobnost svoga druga ulijevao mu je sam Sakalin, koji mu je često govorio : (Slijedi) življaše među nami, jer i on bijaše čo- se je razlikovao od nas. On je živio da se bori, a mi da živemo. To je sva ta razlika; razlika koja dijeli o- neobičnih ljudi, koja je stvorila žrtve j strane svijetine i žrtve vla- nemogućnosti shvaćanja života. i Brižne domačice bijahu već od vajkada oprezne reno izvorne omote sa napisom Kathreiner-Kneippova zladna kava isa slikom župnika Kneippa kao zatitnim znakom. Ali pošto se vazda opetovano iz. nova pojavljuju patvorine, ne može se dosta i često upo- zoriti na znakove prvoga Kahtreinera. A zašto da se i preuzmu manje vrijedne patvorine, kada se uz istu cijenu može dobiti pravi Kathreiner, koji jedini po- sjedujo obljubljeni okus zrnate kafe i kojega nijedan drugi proizvod ama samo približno što se tiče blagoteka i prijatnosti nemože prestići ? Najveći dakle oprez potre- bit je u ovomu slučaju radi vlastitoga interesa. Naši dopisi. Cavtat, 5. lipnja 1906 — Na 2. tek. mj. bila je druga sjednica općinskog vijeća. Između ostalijeh predmeta na dnevnom je redu: kupoprodaja kuće, koja se nalaze pred vra- tima od Cavtata. Bezobzirni način riješenja ove tačke izazvo je pravo ogorčenje u cijelome gra- đanstvu. "Treba znati, da se je odbor za poljepšanje mjesta u svoje vrijeme obratio bio na općinu za porušenje onih kolibica, koje grde cijelo mjesto, a nadasve placetu pred crkvom, te sprječavaju produljenje rive do ,Garofalina“, koje bi se na- knadno izvelo. Gg. vijećnici, koji zastupaju interese ovoga odlomka, da se valjda komu ne zamjere, našli su za shodno, da predtečno saslušaju poreznike u predmetu. U tu svrhu jedne lijepe večeri, naro- čitim pozivom pozvani su svi poreznicii sve otme- nije ličnosti u mjestu na saslušaj. Općinska je dvo- rana dubkom puna. Od cavtajskijeh vijećnika pri- sutna su gg. Vragolov Božo, Divizić Stijepo i Malošević Miho. Izočan je samo g. Račić llija G. Bratić, lijepim govorom pozdravlja skupštinu, te pošto je razjasnio i obrazložio predmet, po- zivlje prisutne, da se o njemu izjave. Svi pri- sutni osim gospara Arkulina izjaviše se za otkup i porušenje. Gg. vijećnici uzeše na znanje jedno- glasni zaključak skupštine, koja zadovoljna uspje- hom, veselo se raziđe. Na 2. tek. mj. stvar je podastrta vijeću na odobrenje. Svak je pravom očekivao da će cavtajski vijećnici iznijeti pred vijeće jednoglasni zaključak skupštine i da će se isti, kako im je patriotska dužnost nalagala, svojski zauzeti za povoljno rije- šenje. Kad gle čuda o zaključku skupštine ni cigle riječi! U vijeću se stvara j da se odnosnoj točki ne može udovoljiti radi eko- nomskijeh razloga? I to bez ičijeg pri- govora!? Nego kad je baš govora o ekonomiji, vrijedi da se čuje i ova: Šesta tačka dnevnoga reda bavi se: razrije- šenjem pogodbe za klaonicu. Otraga dosta godi- šta Općina je ustupila polke Baulu zemljište da na njemu gradi klaonicu uz nasljednu daću od godišnjih fl. 6:32 novčića. Danas radi zdravstve- nijeh razloga, klaonica ne može više da opstoji na ovome mjestu. Božo Vragolov I. opć. prisjed- nik po milost od ozgo — čovjek, koji danas ve- dvi i oblači na našoj Općini, kupuje potajno sva prava u nasljednika p. Baule za ukupnu svotu od K 12.000. Kratko vrijeme iza toga nasljednici p. Baule nude Općini za zemljište 2.400 K. Njihova ponuda dolazi pred vijeće, koje na mig g. Boža Vragolova, jednoglasno prihvaća i odobrava po- Zgrčenih leđa, žuta, kostičava lica sjedio bi on tamo na ledini, daleko iza crkve sv. Jakoba. Crna dva oka čudno bi se zagledala u daleku pučinu. U prolijevanju ružičasto svijetlih boja na horizontu, pri sunčanom zapadu, tražio je on uzroke života; a u tmurnom nebu, u sijevanju munja, u ernim sjenama, koje su poput moćnih duhova igrale se po moru tražio je uzroke smrti. Izmoren vratio bi se kući i tad bi istom opazio da je koprena koja je zastirala životnu tajnu još gušćom postala. I ona sitna prozirna okanca, koja su mu do jučer još bila otvorena, koja su mu podavala još nešto nade, ko da je neka nevidljiva ruka gusto zaplela bila. Duh bi tada klonuo, ali bi to samo čas potra- jalo. Jaka volja znala bi čovjeka podići, da se i opet smjelo zaleti u tajnu, a gdje ni volja nije znala pomoći, tu bi pomagala sama priroda. Kad bi se ono zapljenila površina mora, a valovje ko pomamno stalo udarati o obalu tad i opet ste ga mogli vidjeti, gdje se je s prikriže- nim rakama na prsima zagledao u onaj morski bijes. Učio je životnu borbu, nepopustljivost u bijesu, i to mu bijaše okrepa. Izmorenim, ali ne pobijeđenim u borbi svaki puteljak prikazuje se spasonosnim. Ako upravo tu oni nađu svoju propast, nije ih za prikarati već za žaliti. Pred žarkim pogledom plave djevojke za- grija mu se srce. On svuče sa sebe togu filozofa; posta pjesnik. Učini mu se, da je iznašao riješe- + nudu. I tako od ukupne svote od K 12.000 otpa- daju na korist općine samo K 2.400, a ostalih 10.000 K na korist baštinika p. Baule. Kad bi našijem vijećnicima stalo bilo do ekonomije, a ne do ličnijeh interesa, njihovo držanje o pitanju klaonice bilo bi sasvijem drugaćije. Oni su cije- lom području naše Općine poznati radi svoje eko- nomske okretnosti pak su kao takovi vrlo dobro znali, da je općina mogla platiti po procjeni me- ljoraciju baštinicima p. Baule. Na taj način općina bi danas raspolagala za najmanje svotom od či- stijeh 10.000 K s kojima bi bila u stanju da kupi one dvije kolibice, da sagrađi novu klaonicu i da joj ostane još pretička od koju hiljadu K. Ako pak Općina nije htjela da izgubi mi- lost u nasljednika p. Baule, niti da se zamjeri svome prvome prisjedniku, mogla je sa bašti- nicima p. Baule uništiti staru te sklopiti novu pogodbu, pak dogovorno staviti na dražbu zemljište i dijeliti s njima utjeranu svotu na polak. A g B. Vragolov, kojemu je stalo na srcu zemljište, mogao je isto doći do njega putem javne dražbe bez ičijeg prigovora i tako spašena ovca i sit vuk. Na istoj sjednici prihvaćena je molba tajni- ka Medini za umirovljenje. Cijela općina žali u velike gubitak g. Međini, koji je radi svojih lije- pih vrlina i sposobnosti stekao svačiju simpatiju i opće priznanje. Njegovim gubitkom Općina će osjetiti veliki udarac, a vrijeme će najbolje do- kazati istinu ovijeh redaka. Luka na Šipanu, dne 28. svibnja 1906. — U broju 111 ,Hrvatske Krune“, ima dopis iz ovog mjesta, a koji jamačno nije odovle pote- kao, u kojemu se ponajprije veli, da nije istina što brzojavlja načelnik Ivanković, da je općinsko Vijeće zaključilo učestvovati sastanku nhirvatske stranke“ u Spljetu, jer da je taj predlog bio odbi- jen u općinskom Vijeću. Po tom brzojav upra- vljen sastanku te glasi: ,Velecijenjemi Gospodin Vinko vitez Milić Spljet. Nemoguće sutra osobno učestvovati sastanku stranke po jučerašnjem za- ključku ovog Vijeća jer nam fali komunikacija. Bićemo osobito sretni ako se Vi udostojite zastu- pati nas što Vas najtoplije molimo. Osobitim što- vanjem. Za obćinu Šipanjsku — Mačelnik Ivan- ković“ bio bi lažan: načelnik bio bi time učinio jedno nepošteno djelo za koje morao bi ,povući posljedice.“ Da je to bezstidna laž u tom dopisu, dona- šamo zapisnik općinskog vijeća dneva 12 ov. inj., kadno je bilo držano, da isto zaključi hoće \i se učestvovati sastanku. Br. 295. zm prepis U. Občinskom Uredu Luka, dne 12. svibnja 1906. Zapisnik sjednice obćinskog Vijeća. Predsjednik Načelnik Luko Ivankević. Pristupilo sa predsjednikom 17. članova. Pošto je Vijeće na zakonitom broju, te vla- sno odlučivati u smislu $ 44 O. P., nastaje sjed- nica u 8/2 sati pr. podne. Na dnevnom je redu. Odlučiti hoće li ova obćina učestvovati na obćem sastanku Hrvatske Stranke u Spljetu. Načelnik javlja, da mu je od strane časnog Predsjednika kluba hrvatske stranke D.ra Pera Čingrije prispio poziv na sastanak u Spljet za dan 14 ov. mj., te pozivlje perovođu da ga pro- čita. Zatit nadodaje, da u ovim i sličnim pita- njima njemu nije da tumači svoja čuvstva, nego da vrši želju pučanstva, pa se cijenio dužnim da nje životne tajne i uze je,a da nije prije dobro proučio znamenovanje onog prstena što mu ga ona natakne na prst. Pjesnik je poskliznuo, ali kad se opet pre- metne u filozofa, kad se ono nagnuće za s jom, nagauće koje ga je ništilo i uzdizalo opet probudi, tad će istom spoznati svoju pogriješku koja bi se navikom uklonile bila, da nije tu bo- lest koja ga je od duga stiskala, koju je on sto puta znao skršiti, a sad ko da se je htjela rad svega toga osvetiti: pritisnu ga jače no ikada. A prsten, a onaj vez! U sunčaimom zapadu, u tmastim nebesima stao je ponovo tražiti uzroke života i smrti. Na to ga je nukao duh, koji je o tom živio za tim čeznuo. Nade su filozofa ostavljale, a konci života i smrti sve su se više približali, dok se ne sasta- doše, dok se ne splinuše u jedno. Od toga dana i zadnja luč bijaše ugusnula, luč koja je dopirala iz dana kad mu je ono majka držeć ga na skuti pričala o nebu. Život, smrt sve je jedno i to upravo mora svršiti moj trud, mora dovesti žuđeno svjetlo mome duhu“, to bijaše svrha umovanja, plod pe- išnje borbe za upoznanje života. To bi- jaše zadnja misao čovjeka silne volje i velika duha, koji je znao u sebi zatomiti sve doktrine, odstraniti sve sugestije, osamiti posve svoj duh i staviti ga u službu valike zadaće, koja je stvorila stotinu filozofskih sistema, a crkvi dala velikog Augustina. sazove Vijeće, koje je jedino kompetentno, da tu želju izrazi, eda odluči o stvari i time otvara raspravu. Vijećnik Božo Glavić misli da je bilo suvi- šno sazivati za ovo vijeće; obćinsko Upravitelj- stvo imalo je samo odlučiti, hoće li se i kako odazvati pozivu. Vijećnik Dum Baldo Glavić je protivna mni- jenja, pače hvali lealno postupanje načelnikovo, što je Vijeće sazvao, te tako dao prilike, da se stvori zaključak, odgovarajući željam pučanstva. On pako predlaže, a taj svoj predlog i obrazložuje, da se obćina ne odazove pozivu, tim više, što po izjavam, učinjenim u novinam ovo bi pučanstvo, bilo skroz prožeto načelima ,čiste“ stranke prava, koje izjave na svoje su vrijeme bile potpisane i od nekih prisutnih članova ovog Vijeća. Obrazloženje je popraćeno velikima nego- dovanjem. Vijećnik Božo Glavić ne slaže se sa gosp. predgovornikom, te, dok žali da mu se mora pro- tiviti, uhva, da će ovo biti prvi i zadnji put da se njihova mnijenja razilaze u obćinskom Vijeću. Dokazuje 'u čemu i zašto je protivan razla- ganju prepoštovanog Glavića pobijajuć ga doka- zima, te preporuča da općina bude svakako za- stupana na sastanku u Spljetu. Pošto su gg. Prisjednik Malovoz i Vijećnik Marko Cvjetković na odnosni upit g. Boža Gla- vića izjavili da nijesu oni mislili, du bi podpisi, te su zamoljeni postavili na stanovitu izjavu, na koju se pozivlje prepoštovani Glavić, značili da oni odobravaju one uzroke zbog kojih ne bi se imalo učestvovati Spljetskom sastanku, kad između ostalog, baš oni su vazda iskazivali, koliko im je na srcu ležala i koliko se raduju postignutoj slo- zi jednokrvne braće Srba i Hrvata. Predsjednik završaje raspravu pošto se nitko ne prijavlja za riječ, te moli Vijećnike a da, pozvani, odgovore sa da ili ne na pitanje ,hoće li se obćina zastu- pati na obćem sastanku Hrvatska Stranke u Spljetu.“ Odgovaraju sa ne gg. Dum Baldo Glavić, Miho Mrše, Mato Matković, Gjuro Dobud i Ivan Curić; a sa da gg. Miho Murati, Ivo Malovoz, Mato Urđević, Pero Boroje, Marko Cvjetković, Pero Cvjetković, Nikola Cvjetković, Marko Milić, Božo Glavić, Spasoje Curić, Baldo Smrdelj i Lu- ko Ivanković. Pošto je tako Vijeće izjavilo, da ova obćina bude na spljetskom sastanku, na pred- log Mata Urđevića uoblašćeno je sa 12 proti 5 glasova Upraviteljstvo, da ono odredi, kako će najzgodnije biti zastupana. Završena sjednica u 9*/2 sati prije podne. Predsjednik: L. Ivanković s. r. Perovogja: P. Boroje s. r. Božo Glavić s. r. Oglašeno u obć. hodniku za 8 dana do da- Luka, dne 23 svibnja 1946. Čaaš: Glavić s. r. Za istinitost prepisa jamči Obćivsko Upra- viteljstvo u Luci, dne 28 svibnja 1906. Načelnik: L. Ivanković : Po istom jasno proizlazi, je li bio brzojav ,profurtimašen“. Tu izlaza drugog nema, nego je li bilo zaključeno u opć. vijeću ili nije. Svak vidi da jest; dočim u dopisu govori se jasno da nije, po tom besramnost dopisnikovu ne znamo kako On bijaše izabrao najteži put, koji ga je mo rao dovesti do asketizma, kad bi luči iz djetin- stva u njemu bile prevladaleili do samoubojstva, kad mu se i zadnje svjetlo ugasi. Prvo nedozvoliše prilike, a na drugo ga potisnuše. ' Jedne večeri dođe do uvale koja se prostire među Velikom Petkom i Goricom sv. Vlaha. Spu- sti se do jednog bora i tu sjedne. Duboko se za- misli. — Život i smrt sve je jedno, a tad je suvi- šan život. More je lagano šumilo, a noć sve to gušća padala na zemlju. Sve je to nekako tajinstveno strujilo kroz njegov duh i pozivalo ga k sebi. Želja da razriješi životnu tajnu, silno se bi- jaše u njemu razmahala, silnije nego ikakva srast, dok inu je u ušima šumilo — život je suvišan. Nekakva mističnost sve ga je više zaoku- pljala i mamila ga k sebi dolje u onaj ponor, u smrt gdje prestaje svaka tajna. On promisli na nju, na svoj prsten, na svoje roditelje i sve mm se žalili. Učini mu #e, da će proplakati, prokune sve pa i život, koji za njega ne bijaše nego neprestana borba, ali tu susta. Borba bijaše, pa neka bude i do kraja, on nesmije po- postiti. Sav život je posvetio samo jednoj želji, pa i bit njegovu mora joj posvetiti. I još mu se jedanput pričini k6 da ga neko pozivlje dolje u smrt, gdje prestaju tajne. On se otisne od hrasta i za čas nešto pljusnu u more, ono se otvori i zapljeni, da proguta žrtvu koji pade rad nemogućnost shvaćanja života. Bune.