Prilog 23-ćem broju Crvene Hrvatske“
Njihov patriotizam izvan svake je sumnje, te ne
dopušta, da ih u radu vode osobni motivi, Ali
s druge strane moraju i sami napadaći priznati,
da svojim napadajima samo oteščavaju položaj i
rad cijeloj ,Hrvatskoj Stranci“, a prepuštamo
njima, da prosude je li to patriotski i politički u
času, kad se kuša u Dalmaciji osnovati novu
stranku, koja će stati na temelju na komu stoji
Hrvatska Stranka“. -
Hrvatska. — Tako se zove glasilo ,Hrvat-
ske Stranke Prava“, koje je početkom lipnja po-
čelo izlaziti u Zagrebu pod uredovanjem dr.
Harambašića. Posebni program glasilo ne iznosi,
jer je dobro poznat onaj od g. 1894, kojega će se
stranka držati, provađajući načela riječke resolu-
cije. Glasilo će ,budno pratiti i prosvjetni i ma-
terijalni razvitak“ slavenskih naroda, a njegovati
iskrenu slogu i ljubav između jednokrvne hrvatske
i srbske braće u zajedničkoj'nam hrvatskoj domo-
vini.“ Glede vjere veli da ,će bit na braniku
rimokatoličkih svetinja, ali će isto tako poštivati
i svetinje pripadnika svih drugih vjeroispovijesti,
držeći se naše krasne i značajne poslovice: ,Brat
je mio, koje vjere bio, samo ako bratski postupa“.
Po listu doznajemo, da se je klub hr. stranke
prava, pred što će delegati u Budim, kostituirao.
Od zastupnika ovi su članovi kluba: Barčić, Ba-
uer, Brlić, Bedeković, Cerovac, Grahovac, Haram-
bašić, Kutuzović, Lukinić, Magdić, Mažuranić,
Modrušan, Potočnjak, Pinterović, Purić. 'Tuškan,
Vinković i Zagorac. Klubskim presjednikom iza-
bran je Tuškan, podpredsjednicima Bauer i Haram-
bašić, za tajnike Potočnjak i Zagorac, a za bla-
bajnika Purić. Veseli nas što u klubu nalazimo
samo čelične rodoljube, a još nas više veseli što
se u listu kaže, da će stranka raditi za postepe-
no oživotvorenje svog programa i svojih načela.
Samo naprijed bez dogmatizma, pa uspjeh neće
izostati. List izlazi svaki dan, a godišnja mu je
cijena 12 fr. Mi ga toplo preporučamo.
Smotra ,Croatia“. — Javljaju nam iz
Budimpešte, da se drugi broj liepe smotre na
inađarskom jeziku ,Croatia“ već štampa. Izaći će
ovih dana. U političkom dijelu imade priloga iz
pera dra. E. Potočnjaka, dra. Tartaglie, dra Ni-
kole Đurđevića,a u beletristričnom dijelu prevedene
su radnje Ks. S Đalskoga, Kranjčevića, Domjani- -
ća, Dučića. M. Marjanovića itd. Preporučamo ovu
smotru.
»Hrvatska Riječ“. — Šibenska je ,Hr-
vatska Riječ“ počela opet izlaziti (svake subote)
u. Zadru, katoličkoj hrvatskoj tiskarni. Preporu-
čamo je.
Gradska Kronika.
Namiesnik Nardelli u Dubrovniku. —
U nedjelju u večer stigao je gospodin. namjesnik
Niko Nardelli u Gruž, pošto je prije obašao svojim
jachtom ,Dalmat“ Slano, Šipan, Lopud i Koločep:
Sutradan iskrcao se u gradsku luku, gdje je bio
službeno primljen načinom, kojim se u Dubrovniku
uvijek u tim prigodama primalo.
U taj službeni okvir uplelo je građanstvo
dubrovačko iz vlastite inicijative srčani priček:
kakav drugi namjesnici nijesu imali. A razlog je
jasan: Niko Nardelli je Dubrovčanin ne samo po
rodu, nego po osjećaju. On je to uvijek javno
iskazivao, pa je građanstvo htjelo također sa
svoje strane javno iskazati, da te osjećaje znade
cijeniti.
Na kraju čekali su namjesnika načelnik,
, zastupnici klera, trgovačke komore i državni či-
— Lopove, nasmija se Sakalin. Kakve ti
ti misli dolaze?
Pa što ti znaš o krivotvorenju novaca?
— Znam sve. Sedam vrsta daleko od na-
šega sela bijaše seljak, koji ih je činio.
— Tako?
M. Uhvatiše ga i poslaše u Si-
biriju ..
; - Dakle, je li za to? upita opet Vanja po-
kazujući glavom na kutiju.
— Ne. Ovo je stroj slomljena dobnika ...
Diži se; hajdemo piti čaj.
Vanja ustede poravna kose i reče:
— Dakle idimo.
Ali kutija mu bijaše pobudila znatiželjnost.
Videći da je Sakalin stavlja u njedra, upita ga:
— Gdje si je uzeo?
— Kupio sam je na pazaru kad sam pro-
dao svoj ogrtač; platio sam za nju sedamdeset
kopjejaka.
— Šta će ti? upita Vanja.
> Gledaj, poče Sakaliv tajinstvenim glasom,
Vanju. je boljela glava. Išao je uz svojega
novnici. Poslije običnih pozdrava i pošto mu je
gđica pl. Nella Mirošević-Sorgo u ime drugarica,
koje su htjele prisustvovati pričeku, prikazala
kitu cvijeća, krenu namjesnik n zastavama i sa
govima okićeni grad do stolne crkve, gdje je pre-
svijetli biskap čitao tihu misu. Poslije toga bilo
je primanje u dvoru; prikazale su se osim općin-
skog upraviteljstva, nar. zastupnika, činovnika,
vojništva, klera, trg. komore, i odaslanstva grad-
skih društava, poimence "Narodne Štionice, Hr
vatske Čitaonice, Gabinetto di lettura, Radničkog
Društva, obiju glazba pa i drugih gradskih ustanova
kao Blagog Djela, Monte di Pieta itd, Spominjemo i
odaslanstvo fakina, koji su u svečanoj nošnji došli,
da pozdrave gospara Nika. Bilo je i pojedinaca,
koji su htjeli da ga pozdrave, a među ostalim
svojta namjesnikova gg. Ilija Nardelli, općinski
činovnik, i Ilija Nardelli, carin. činovnik, gospo-
đa Kate Lučić, desna prijateljica pokojne mu
majke, te mnogi namjesnikovi drugovi još sa škol
skih klupa. Sve je te posjete odvratio g. namjes-
nik taj isti dan ili dan kasnije.
Po podne je g. Nardelli bio.u Rijeci. vi
čer su koncetrirale obije gradske glazbe u počast
namjesniku pred dvorom. Cio je. grad bio ra-
svijetljen velikim električnim lampama na luk, a
pred dvorom su privatne kuće rasvijetlile prozore.
Osobito je ukusno bila «lektrično
općinska kafana,
dao g. namjesnik.
rasvijetljena
pred kojom je neko doba sje-
U utornik u dva sata po podne bio je sve-
čani sobet u Hotel Imperial, na koji su bili po-
zvani načelnik Pero Čingrija, nar. zastupnici, koji
so nalaze u Dulirovniku, biskup, konsuli stranih
država i poglavice mjesnih ureda.
Preko -sobeta namjesnik ustane, da nazdvavi
gradu. On izrazuje osobito zadovoljstvo, što se
nalazi između odabranih gosta u svome Dubro-
vniku, u koji je sveđ rado zalazio i koji mu-je
uvijek drag bio. Kaže da ljubi svaki kraj i pe-
dalj Dalmacije, a ipak, da je po prirodi osobito"
privezan te privržen svomu zavičaju. ON,
izrazima, osobitim ganućem napominje i bavi
na dulje sa sjajnom prošlosti Dubrovnika, koji se
znao podići tako visoko u svakom pogleda; te
sjeća na znatnu ulogu, koju je igrao naš grad
pri buđenju narodne svijesti; govori, kako se prvi
odazvao te prednjačio narodnom pokretu. On žu-
di mu najbolju buduć nost i najbolju sreću i u
to ime srdačno miu naždravlja. :
Načelnik odgovara, da je sietan, što ga
može pozdraviti kao predstavnik grada. Moli ga
da mu dopasti, da ga u ovaj čas sjeti, za ljubav /
samoj istini, kako cijela Dalmacija radosno
je pozdravila njegovo imenovanje. 'To se tumači
tim, što je kod nas to sasvim nov pojav, da vi-
dimo domaćeg sina na tam mjestu, i tim, što zna,
da je onu dalmatinske prilike upućen, kao niko
drugi. Zna, da su vremena neobično teška, osobito
za one, koji su pozvati, da vladaju, ali goji stalnu
da će on tu svoju zadaću ispuniti u mo-
dernom duhu, koji hoće, da se upravitelji uzvise
nad stranke, te spram svakomu budu jednaki,
dok iste se temelje na pravnoj podlozi i kreću
u opsegu opiće priznatih i svečano potvrđenih za-
kona. Zahvaljuje mu za sve ono, što je laskava
nadu,
rekao o našem gradu, te mu srdačno nazdravlja..
Preko objeda su svirale pred hotelom obje
glazbe.
U večer su se okupili u Hotel de la Ville
osobni prijatelji namjesnikovi — jedno dvaestak
osoba — većim dijelom drrgovi iz gimnazije, da
nije ni razumijevao i mislio šta će raditi sakalin
kad proda čizme. Hoće li mu vratiti barem pola
njegovog novca? I gledajući pozorno prijatelja
zapita :
— Kada ćeš prodati čizme?
* — Najprije čemo popiti čaj, a zatim ćeino
otići. Od mnogo doba promišljam o satu, pitao,
sam razjašnjenje od osoba — veoma uminih. Je-
dan kaže ovo, drugi ono... ne možeš pojmiti.
— Što ti treba to saski?
— Hm! jer me zanima. Čovjek na primjer...
to je sasvim drugi posao... ima mozag... ra
zumije ... ali kotači...
Sakalin govoraše tako zanosno i tako okretno
o tajni dobnika, da se i Vanja poče zanimati
za to i stade promišljati, kako dobnici znadu.
satove. I cijelo vrijeme pijući čaj raspravljahu
uporno i ustrajno o tome pitanju.
Zatim odoše, da prodadu čizme i dobiše za
njih dva rublja i četrdeset kopjejaka: Sakalin bi-
jaše veoma žalostan što je tako malo dobio, tako
žalostan, da odmah pozva Vanju u krčmu, gdje
potroši cijeli rubalj. I kada kasno noći krenuše .
prepirući se glasno prama noćnom zakloništu, u
žepu Sakalinovu bijaliu u sve samo četiri bakre- |
na novca svaki od pet kopjejaka. Vanja držaše
SENNA 39 10 guraše ga u pleća i veselo go-
M volim_te kao najbližeg rođaka.
Kunem ti se! Ti si moj prijatelj, moj
sprovedu nekoliko časova zajedno i čestitaju mu
na uspjehu.
U Srijedu je u jutro g. namjesnik otišao iz
Dubrovnika u Cavtat. Odavle će u Kotor, a na
povratku zaustavit će se opet u Dubrovniku, da
posjeti Orašac i Ston, koje nije sada mogao vidjeti.
Posjet namjesnikov izrailjskoj bogo-
molji. — U utorak u jutro u 9%, presvijetli,
g. Namjesnik N. Nardelli, praćen od Upravitelja
ovdašnjega Kotarskog poglavarstva, Namjesništve-
noga Savjetnika g. Nassa i kotarskoga Poolavara
g. Tichy, pođe u izrailjsku bogomolju da odvrati
posjet izrailjskoj ooćini, koja dan prije bješe k
njemu poslala ovogodišnje poglavice svoje Be
Abrama Tolentina i Salamuna Tolentina, da mujse
u njezino ime poklone.
Na vratima ga od bogomolje čekahu rečena
dva gospodina, a na vrh stepenica gg. prof Janni
i Dr. Mandolfo te ga odvedoše na počasno mje-
sto kod ormana, gdje se čuvaju omoci svetoga
Pisma. Namjesnik stupio na određeno injasto a
s otara g. S. Tolentino začeo pjevati u jevrejskom
jeziku molitvu za Cara, koju svi slušahu stojećke.
To je se trajalo desetak časova. Poslije toga se
g. Namjesnik odaleči praćen kao i na dolasku i
obasut cvijećem koje gospođe i gospođice na nj
bacahu i kad je dolazio i kad je odlazio.
Iz ,Sokola“. — Danas dolazi u Dubrbvnik
brat Šulee, učitelj ,Saveza Hrvatskih Sokolova“,
da da zgodne naputke i uputi članstvo u vjež-
bama za svesokolski slet u Zagreb. Pozivlju se s
toga članovi, da u što većem
večeras na vježbe.
broju pristupe
Istodobno se javlja, da će sa-
mo oni članovi dobiti potporu za na svesokolski
slet, koji budu redovito polazili vježbe; a tako
će isto samo takovi članovi moći u društvenom
odijelu. prisustvovati skowom izletu u Kotoru.
Raspuštenost. — U nedjelju u jutro sku-
pilo se svijeta pred fabrikom spirita, da ruglu
izlažu dvije sestre K. koje se bijahu tako nalile,
da starija nije se mogla ni ganuti s mjesta. Uprav
je žalosno vidjeti, da djevojčice u cvijetu svoje
mladosti podavaju se alkoholu. Uzrok tome zlu
ne ćemo ispitivati, ali svakako stoji, da su rodi-
telji najviše tome krivi, jer mnogi od njih slabo
ili se nikako ne staraju za svoju djecu. Nijesu te
dvije sestre samo, ima ih u nas u gradu i više,
koje piju rakiju i druge alkohole, a zablude žalosne
sufposlijedice toga. Iz jednoga zla pada se u drugi, iz
pjanstva u bludnu nemoralnost, a ta zaraza sve
se više širi,
Priporučili bi stoga roditeljima, da bolje pa-
"ze na djecu svoju, a vlastima da bolje pripaze na
ponašanje nekih.
Tajno umorstvo. — Javljaju nam iz Ši-
pana, da su upravitelja tamošnje tvornice srđela
našli mrtva. Povjerenstvo će istražiti, da li je sa-
moubojstvo ili nasilno umorstvo.
Koncerat, — Jučer u večer bio je u Bon-
dinom kazalištu koncerat, koji je priredio virtuoz
na violinu g. Kneisel prof. na pariškom konser-
vatoriju.
Umjetnik je fovejinijenijstkos zadivio prisutne,
koji su mu se odužili na rijetkom užitku plje-
skanjem. Program je bio jako biran i udešen. ta-
ko, da je g. Kneisel imao prilike iskazati svu
svoju majstoriju.
Žena ljubavi. — Antun Pinter i Ive
Smaić, bosanski radnici drva, zasjedoše neki dan
sa svojim ženama u jednu birtiju u Gružu. Kad
su se već bili dobro nakusali, a i doba bilo kasno
svoju za te. Da, uzjaši na moja leđa i nositi ću
te cio život.
— Ludo, mrmljao je Sakalin. Ne smeta.
Lako ćemo se uvijek prehraniti. Sutra ćemo pro-
dati nas same. Neka đavao sve nosi...
— Baš tako! vikao je Vanja, mašući ru-
kama; zatim poče, da pjeva muklim glasom: ,Ni-
jesam lije-e-pa, ni bogat-a-a .. .“
Sakalin se zaustavi i zapijevaše u sknpu:
nKukavno sam odjeven-a-a. ..“
Zatim privinuvši se jedan uz drugoga, po-
češe tuliti kao, bijesni:
— Zato niko ne voli me — sirotu dje-
vojku-u-u !“ S
Hej Mateju, crvena sotono... osvetit ću
se! završi na jednom Sakalin pridizući pest.
IV.
Prođe petnaest dana.
Jednom — bijaše noć — ležahu dva prija-
telja, gladni i klonuli na tvrdoj postelji u zakio-
ništu i Vanja je korio ispod glasa Sakalina.
— Ti me uvijek napastuješ. Da nije tebe,
odavna bi bio našao zarade.
— Hajde k vragu! povika neustrpljivo
Sakalin.
— Prestani lajati. Rekao sam istinu .... šta
ćemo sada? Hoćemo li skapati od glada??..
— Deder, oženi kakvu prodavaćicu cvijeća
,... onda ćeš imati šta jesti. ... Gnjila tikvo!
— Nakazna gubice! nosonjo!
Već odavna častili su se oni ovako među
najdraži
druga, slušao njegovo razlaganje, koje u ostalom prijatelj. Odi moo rom i o. sobom. Danju, čim bi se obukli tresući se od zi-
ustadoše, da će kući, I rukovaše se prijatelji, a
Pinter uzme Smaićevu ženu pod ruku, te htjede
s njom krenuti kući, tvrdeći oporno, da je to
prava njegova žena, po ljubavi. Uzalud se tuđa
žena Ane opirala, Ive se. žestio na neskladnog
prijatelja, a njegova prava žena Milka htjela mu
gotovo oči iskopati iz ljubomora, on je sve jed-
nako držo čvrsto Anu i htio je sobom vući. Je-
dva mu je silom istrgoše, na što Smaić, prijeteći
se osvetom, udalji se sa svojom Anom. Kad to
viđe Pinter stade debelo plakati, i kroz suze pri-
povijedati, kako se je on kao mladić bio u Anu
zaljubio, ali mu njegov otac silom narinuo Milku,
stoga da samo Ana može biti njegova žena ljubavi.
Iz Župe (1806-1906, .— U epohi pada
republike dubrovačke mi nijesmo bili robovi, ali
naši stari pričaju nam stvari koje sada srde čo-
vjeka. Naši đedi bili su uz vlastelu kadgoć je
grad bio ugrožen od neprijatelja: vršili svoje da-
će trpljivo, jer ako su vlastela griješili, naši nijesu
znali da griješe, a oni griješiše jer tako vrijeme
bijaše. Danas mi poznajuć njihove grijehe ipak
žalimo njihov pad, jer znamo da ako su s nama
postupali na način koji danas osuđujemo nijesu
bili veći tirani no drugi ondar napredni narodi.
Vlastela ipak su se brinula za svoje kmete.
Kad nebi rodila godina dali bi mu hrane. Kad
bi bio go odjeli bi ga. Puteve što imamo to su
oni načinili. Pa i zlatnu slobodu bili bi skoro po-
dijelili i učinili pučane udionicama zavidna dobra
stanja. Nikolica Bona već je bio zagovarao repu-
blika u đemomokratskom duhu: dakle da je repu-
blika živa mi bi bili slobodni i sretni. Stoga kli-
čemo i mi ,slava dubrovačkim mudracima i dubro-
vačkoj prošlosti!“.
Putujući učitelj. — Prava je ironija u
nas, jer mjesto da potuje on stanuje u gradu. I-
ma godina da u Župi nije predavao nego samo
jedan put pred crkvom po ure, a u mnogim seli-
ma ne znadu da opstoji.
Nove jame. — Naš usrećitelj opet je za-
počeo napravljati jame u kojim će ležati voda,
uzrok malarije a izgleda da ih ne misli nasuti.
Mačeha sve to dopušta na korist svoga pravoga
sina. Nek im bude ali nek ne telale , Vladini or-
gani ne krše zakon ma bilo kome na. korist“.
Putevi. — Svi u žalosnom stanju. Nema
se s kim da poprave kako treba: mlado izselilo
a staro i nejako tek može da odoli radnji nuž-
nom za preživjeti. Obratili smo se Maćehi putem
općine tražeći pripomoć za popraviti najprešnije
ali to će biti po običaju glas u pustinji.
Duhan. — Mnogo muke zadava
ga uništuje, a na koncu konca platiti će nam ga
kako ih bude volja. Naš je udes taki!
Konferencija. — U iduću nedljeju 10 o.
m.u 11 sati prije podne, držaće radnički delegati
bolničke blagajne konferenciju radi kandidacije
za stariješinstvo, nadzorni odbor i obranički sud
bolesničke blagajne. Konferencia će se držati u
vijećnici općinskoj. Na ovoj konferenciji "treba da
dođu svi delegati kako bi se na istoj pripremilo
sve što treba za skupštinu blagajne koja će biti
17 o. m.
Navrtanje šešava u gradu i u Župi. —
Ove godine će općinski liječnik Dr. Baldo Mar-
tecehini navrtati šeše ovim redom: Za Dubrov-
nik s pregragjem dne 11, 12 i 15 lipnja u svo-
jem uredu poviše Pini, svaki put na 5 ura po
podne; U Brgatu gornjemu dne 10 lipnja, u škol
skoj zgradi, na 6 ura poslije podne; U Manda-
ljeni dne 14 lipnja u školskoj zgradi, na 6 ura
= me potucahu se po ulicama, ali rijetko dobivahu
i
novaca. Lomili bi su led, cijepali drva _i
bi zaslužili dvadeset kopjejaka trčali bi u
krčmu, da ih potroše. ;
Katkad na pazaru Vanja bi nosio kakvoj
gospođi koš, pun mesa i povrća. I uvijek, u ta-
kovom slučaju, ćutio bi da mrzi tu gospođu; ali,
bojeći se da to ne bi ona pročitala na njegovu
licu, pretvarao bi se kao daje najvećma štuje i
da baš ni malo ne mari za jestivima u košu, koja
su još većma pobuđivala glad, koji ga je morio.
Često bi Vanja, ispred nosa redara, prosio
milostinju, a Sakalinu bi uspjelo, da NO ko-
mad mesa ili masla, zelja ili uteg s vage. |
vom slučaja Venje zo je jelo cd stuba i g$
z!
kiru i kaptan..
še — A šezdenot kopjejska ? Njih si aboravio, a
zarana
mane rz mem sem