Br. 25. U DUBROVNIKU, 21. juna 1906. Godina XVI. CRVENA KAVATSKA CIJENA JE LISTI «NOZEMSTVO: 10 [ POSTARSKI TROSK UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK I ZA Al K ! (O VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, OVI. KO NE 4 SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE 'STRO-UGARSKU NA GODINU 10 K. ZA IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Sada | nazad mjesec dana. G. J. €. u ,Narodnom Listu“ od 11. o. mj. osvrće se na zadnje dogođaje u banovini. Njemu nije milo, što je grof Pejačević ostao banom jer veli osoba bana Pejačevića nije kadra, da učvrsti simpatije izražene u riječkoj resoluciji; ona ih, samo ako igra rodom lasno proigrati“. Nemojmo tako! I mi bismo dakako bili radiji vidjeti na banskoj stolici čo- vjeka, koji je ispočetka odmah pristao uz riječku resoluciju, te je i pomogao stvoriti. Ali uspjehe današnjeg rada ne smijemo suditi po onomu, što bi htjeli, nego po onomu, sto je bilo. Tada osoba Pejače- vića iščezava, a oku se otvaraju drugi vidici u budućnost, koje ne mogu zastri- jeti oblačići, koji prolete preko neba, ostaci olujne oblačine, te se je bila nad našom glavom nadvila. Mi se nalazimo donekle u istom položaju, u kome se nalazi ,neodvisna stranka“ u Ugarskoj. I ona je došla do premoći u parlamentu po putu izbora, da tako rečemo, preko noći kako i koalicija u banovini. I ona tu vlast tre- balo je da podijeli sa ustavnom, pučkom i novom strankom kako i koalicija hrvatskih i srpskih" stranaka sa divljacima i drugim. I ona treba da sada trpi We- kerlea, kao što mi trpimo Pejačevića, premda ni Wekerle ni Pejačević nijesu po čeifu stranaka. I ona je trebalo da svoje zahtjeve obali, isto kako se je i naša koalicija trebalo da sada zadovolji nečim, što je još dosta daleko od naših želja. Pa kad je u državi Ugarskoj mo- ralo doći do ovog prelaznog stanja, čemu zamijerati ljudima u Hrvatskoj, što su pred potreoom prignuli glavu, kad to pre- lazno stanje znači za Hrvatsku mnogo više nego za Ugarsku. Ugarska je naime imala sve, što je mogla imati po nagodbi od g. 1867., a za nas je nagodba u mnogom pogledu bila mrtvo slovo. Prijelazno stanje dakle za nas ne znači samo odstranjenje ljudi, koji su se zemlji nametli, nego je donijelo i pozitivnih političkih uspjeha, u koliko nam se sada potvrđuju ona prava, koja su nam se dosad nijekala u skrajnoj kratkovidnosti. Gospodinu C-u, kad govori o ovomu, zapinje oko na riječima Wekerle-ovim, da će Ugarska Hrvatskoj davati potrebita sredstva za autonomnu upravu. ,,Ali ovo davanje ne može zadovoljiti Hrvatsku. Ovim je davanjem Ugarska prikratila Hrvatsku za stotine milijuna“. >a dobro! Ako riječ ,davanje“ ima značenje, koje joj daje g. C., tad treba kazati, da je Wekerle govorio, kako Madžar ala Tisza. A mi odgovorimo kako Hrvati, tražeći da se financijsko pitanje uredi u_smislu neodvisnosti. To i hoće riječka resolucija, pa u tom pogledu nema Hrvata, koji bi popustio. Ali g. €. treba da nam prizna, da financijsko pitanje trepa stoprva urediti, jer su paragrafi na- godbe tako elastični, da su Madžari hr- vatske novce pretvarali jednim potezom pera u svoje dohotke. Za to je pak po- trebno dobro uočiti sadanji položaj, da upoznamo, na čemu smo. Riječkom resolucijom sklopio je hr- vatski narod savezništvo s madžarskim u borbi za neodvisnost Ugarske. Tako se barem kaže, ali pod narodom razumije se stranka, koja za neodvisnost vojuje. 'To je pak u Ugarskoj Košutova stranka. Jedino smo s njom mi vezani, a ona s nama, jer je prihvatila riječku resoluciju kao podlogu za daljnje raspravljanje. ustraje, može pred na- Štamparija DeGiulli i dr. Ako se dakle imamo kome obratiti s našim zahtjevima, imamo se obratiti toj stranci, a kao dobri saveznici red je prvo svega pitati, što ona može. Ona je pak sada doista u većini u parlamentu, ali premda većina, ona ne vlada, nego po- dupire vladu Wekerleovu. Ne ćemo ispitivati, koji su je razlozi potakli, da preduzme tu ulogu, ali ćemo jedno pitanje upraviti g. C.-u, Ako je istina, kako on veli, da se ,,dvostruka nit proteže iz Pešte do Zagreba, jedna od kojih Beča ravno u Zagreb, a druga preko Pešte“, pa da te niti obije svršavaju u osobi Pejačevićevoj, može li to biti milo ,neodvisnoj stranci“, kojoj je toliko stalo, da za svoje ideje predobije Hrvatsku? Pa ipak i ona trpi Pejačevića na banskoj stolici! Znak da ni ona nije svemoguća, da i ona treba da prigne glavu pred po- litičkim potrebama. Ali baš ova svijest relativne nemoći nama je najbolje jamstvo, da će i u bu- duće znati Košutova stranka. cijeniti prijateljstvo Hrvata. Njoj ne može biti do toga, da nas iserpe, jer crpajuć nas, iserp- sti će. i samu sebe, a kako je u Hrvat- skoj poslije svega, što se dogodilo, još moguća reakcija u smislu bečkom, ako joj Ugarska dade povoda, jer ima eleme- mt; koji bi se za to dali upotrebiti, u njezinu je interesu, da Hrvatima što prije udovolji, jer nerazložito zakašnjenje može uroditi istim posljedicama, kako i neudovoljenje. Kazat će nam g. C. da je to sve lijepo i dobro, da bi tako moralo biti, ali da on ne vidi još ništa, pa s toga ima i prava upozoriti na pogibao, da se ,,Košutova dobra volja, da se njegove poštene namjere mogu razbiti u otpor Wekerlea ili čovjeka njemu slična, kao što su se godine 1868. iskrene i poštene Deakove namjere razbile 0 otpor Andrassya“. Sve se može dogoditi, pa baš za to valjalo je okoristiti se ča- som, da se sami što više ojačamo, te u slu- čaju nova spora sa Ugarskom ne budemo opet krotke ovce, kako smo dosad bili. Mogućnost toga ojačanja pruža nam baš ovo prijelazno stanje, koje će donijeti na- rodu slobode, a ovo je prvi uvjet, da se podigne narodna energija do stupnja po- trebita, da sami nešto postignemo. Je li Pejačević ili ko drugi na čelu vlade, to ne može umanjiti vrijednost ovoj velikoj tečevini, koja u običnim vremenima u- pravnika čini vršiocem narodne volje. Kad bi se opet zamutilo, tad bi dakako i ban mogao poželjeti slijediti opet stope svoga predšasnika, ali od takovih eksperimenata ne bi mogla sačuvati nikakva sloboda i neodvisnost. Fejervary je bio nametnut Madžarima, neka je trebalo za to doći u sukob sa cijelim narodom, pa najposlije i s ustavom. Sloboda“ 1 ,hiarodni List“. Držimo se pravila, da javne stvari treba i javno raspravljati, pa ćemo se zato osvrnati i na polemiku između Slobode“ i ,N. L.“ Kad ne bi za drugo, bi već za to, da požalimo ton, koji je ova prepirka uzela. U prilikama, u kojim živemo, potrebna je kooperacija ne samo svih stranaka, nego i pojedinaca u strankama, samo da se odr- vemo moćnim neprijateljima, koji već nasrću, a i žešće će u buduće nasrnuti. Za to se traži na- čin, da se omogući i sporazum s autonomašima, a baš s one strane, koja je ovu polemiku zapo- čela, spravni su im doći u susret više, nego ,Hr- vatska stranka“ cijeni, da može. 'To shvaćamo, ali tim ne možemo nikako složiti, kad se hoće u isto doba razarati na jednoj strani, što se na dru- goj gradi. ile iz PRETPLATA I OGLAS ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA. ZA IZJAVE, PRIO J ZA PĆENA OGLASE 20 PARA. OGLASI KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI I UZ RAZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. Nu osim ovoga osobnog momenta, koji neu- godno dira, iz ove polemike proizlazi i to, da još nijesmo na čistu sa stanovištem, koje nam treba uzeti u ovim ozbiljnim časovima. Dok smo svi sporazumni u tomu, da treba biti u oporbi proti austrijskoj vladi, nijesmo složni u stu- pnju te htjeli svemu i pod svaku cijenu, da ova uzima oblik oporbe. Jedni bi opoziciju u demonstracije proti bečkoj vladi, a drugi bi bili još radi slijediti onu politiku, koja je ,Hrvatsku stranku“ vodila do nedavno. Iz tako različita shvaćanja prirodno je, da nastaju sporovi, a od toga može samo tipjeti hr- vatska stvar. S toga treba neke stvari razbistriti. Riječkom resolucijom uspjelo je Dalmaciji razbiti u banovini protivnika aneksije. Sada u sa- boru zagrebačkom sjede ljudi, koji će bez sumnje u prvoj prigodi tražiti aneksiju Dalmacije. Na to su oni ovlašteni nagodbom, a ova ujedno pripi- suje način, kako se ona ima provesti t. j. tada treba pitati Dalmaciju, pristaje li ona na sjedi- njenje. Ovo je uzakonjeno, pa kad bi austrijska vlada nastojala zapriječiti, da Dalmacija vrši svoje zakonom jamčeno pravo, prirodno je i o tomu nema sumnje, da će zemlja preći u pasivnu opoziciju, koja će dokazati, da ona smatra stanje, koje bi tada nastalo, bez ikakvog pravnoga temelja. 'To sredstvo treba dakle ostaviti za taj slu- zahtjevu aneksije nije samo političko, mego i eko- nomsko riješenje dalmatinskog pitanja. Ovakova aktivna opozicija značila bi dakako čitav preokret u držanju naših zastupnika na ea- revinskom vijeću, ali cijenimo, da je to samo nužna posljedica sasvim promijenjenog položaja, nove političke konstelacije“, koja je riješila za- stupnike potpisatelje riječke resolucije dosadašnjih veza, pa i obzira prama drugim svojim kolegama iz Dalmacije, a osobito prama zastupniku Periću. ,,Do- govor utanačen još prije nego je nastala današnja politička konstelacija“ mogao bi vrijediti, samo kad bi biranje delegata i njegova zamjenika bilo jedino pitanje osobe, ali ono je i političko pitanje. S druge strane Perić ima sam sredstava, da se brani, a čemu izraziti povjerenje svojim politi- čkim protivnicima, proti kojim znaš, da ćeš mo- rati ustati i boriti se u prvoj prigodi. Organizacija Omladine. I. Suvišnost kongresa ak. omladine. Ove godine, ako svi znaci ne varaju, imala bi se držati dva kongresa ak. omladine. Kleri- kalci, kako. ,laič“ javlja, držaće ga na Trsatu, a ostali akaddmičari, sudeći po dosadašnjem pi- sanju, negdje u Banovini. O onim oko ,Lači“ ne. mislim govoriti. Postavili su se na čisto kato-, ličko stanovište, te će i njihov kongres imati vjer- čaj, a dok se ta. he zbude, nama preostaje jedino sko obilježje, a potom su a priori isključeni iz aistivna opozicija, da njom iskažemo svoje mišlje- njega oni Hrvati, koji nijesu katolici, ili ako je- nje o današnjoj situaciji. Tu vpozičija. treba da vode u prvom redu zastupnici u Beča, pa kad čitamo, da je zastupnik Borčić u ime drugova, koji su potpisali riječku resoluciju, izjavio u par- lamentu, da će glasovati protiv budgetnog pro- vizorija, jer austrijsko ministarstvo naviješta go- spodarski boj Ugarskoj i s njome združenoj Hrvat- skoj, kojoj pravno pripada i Dalmacija, moramo samo požaliti, da ima u Beču tri zastupnika, koji uz ovu izjavu nijesu pristali, premda je cijela Dalmacija odobrava. Samo bi bolje bilo, da se to izjavilo već kad rasprave o Kathreinovu prijedlogu, jer to nije prijedlog, da gbi za nj mogao glasovati svaki i najžešći resolucijonaš i prijatelj Ugarske“. Mađžari naime tvrde, da oni imadu pravo uvesti autonomni cijenik, kad hoće, a austrijski im par- lamenat to niječe. Madžari tvrde, da su udovoljili Szellovoj klauzoli sa paragrafom o reciprocitetu, a bečki parlamenat se tim ne zadovoljava, već hoće da veže Ugarsku na zajednički carinski ci- jenik, dok traje krjepost Szellove nagodbe. Već se po tomu vidi, da se radi o tumačenju, a ko glasuje za Kathreinov prijedlog, taj daje pravo Beču. Može li to učiniti resolucijonaš, koji se obvezao pomagati Ugarsku u nastojanju za neo- dvisnosti, o tomu jako sumnjamo, tim više, što tim glasovanjem može prejudicirati i druga pita- tanja, dopuštajuć austrijskom parlamentu pravo uplitanja u posle, kojih riješenje pripada samo ugarskom parlamentu i kruni. Slično je pitanje donekle i aneksija Dalmacije. 'Tu Hrvati ne do- puštaju nikakvo uplitanje austrijskom parlamentu, pa što bi mi rekli, kad bi mu to pravo dali madžarski zastupnici? Istočni je grijeh ,N. L.“-a u rečenici, dase ne može zahtijevati, ,da članovi jedne ustavne skupštine sami batale svoja prava“. 'Tim bi se dalo drugo značenje nazočnosti dalmatinskih za- stupnika u bečkom parlamentu, nego ga ima po svim deklaracijama, počinjujać od one, koju su dali hrv. zastupnici, kad su prvi put stupili u parlamenat mješte autonomaša. Oni su uvijek isticali provizorno pripadanje Dalmacije austrij- skim zemljama, a iz tako naglašene provizornosti proističe i uzrok, koji ih je tamo doveo. Oni ne- mađu da brane austrijske interese, nego sa mo dalmatinske, A ovi, ako su gdjegod mo- gli potaknuti naše zastupnike, da prama ko- joj vladi uzmu prijatnije stanovište, sada zah- tijevaju, da se u svakoj prigodi naglasi po- treba sjedinjenja i potpomaže Madžare u nastoja- nju za emancipacijom od Beča. Prama tomu višem cilju treba bataliti i sićušne ekonomske obzire, jer u me smatr. Inim jesti vjersku hor- ili, bilje; 1 slika PAS doša liberalizmu. : a Osvrnuću se s toga rađe na općenitije naše kongrese. Za njih mogu mirne duše reći, da su suvišni. Zadnja dva đačka kongresa potpuno me o tome osvjedočuju. Tu se je mnogo govorilo, stvorilo nekoliko zaključaka, a od svega toga na koncu ništa. Tom negativnom uspjehu nije se ču- diti. S malom pripravom otvaraju se kongresi, a što je još gore, na njima se stade raspravljati o nekim stvarima, koja apsolutno ne spadaju na đačku organizaciju, rad koje, kako ja 'mislim, jedino se sazivlju ti kongresi. Sjetimo se samo debate o socijalizmu na spljetskom sastanku. To sve daje crno svijetlo našem shvaćanju, dok s druge strane stvara stranke na samom kongresu. Ti ne može svak jednako misliti. Napokon većina dođu na kongres samo za to, da se pozabave, da vide novo mjesto, Možda će mi tkogod primijetiti, kako kon- gresi i ako nemadu druge koristi, a ono barem približe međusobno omladinu. 'Taj prigovor mi- slim, da ne stoji, jer iste težnje približuju ljude, a ne osobno upoznanje ; ono se ubrzo zaboravlja, dok pregnuće na istom polju narodne dobro- biti i nepoznate duše čvrsto veže. A sve i kad bi vrijedio taj prigovor, ne bi zaslužilo ipak da se rad tako male stvari drže kongresi. Prava svrha kongresa može se postići na drugi način, o ćemu ću kušat progovoriti, U. Prigovori, »Slabo što radi naša mladež“ općeniti je prigovor. Koliko u tome ima istine, mi akademi- čari najbolje znamo. Od slobodna: vremena što nam preostaje, koliko posvetimo narodu? A ipak rado se ponosimo s naslovom ,narodne uzždani- ce“. Tom naslovu trebalo bi i da naša djela od- govaraju. Narod je u Dalmaciji: dosta zaostao go- tovo u svakom pogledu. Prosvjetna strana tu još najgore prolazi, te kad zapitamo seljaka kojim jezikom govori, a on nam uzvrati: ,evo vidiš ovako“; ili kad ga zapit ano, koje je narodnosti, partita, stranke, a on nam ili nikako ne odgovo- ri, ili reče, da je Dalmatinac — tad što ćemo više? Već sama ta činjenica pokazuje, koliko je tu pre- gnuća potrebito, koliko neobrađena polja tu ima. Uza sve to ja prvi, a iza mene većina ostalih a- kademičara stojimo skrštenih ruka. Ima i među nama časnih iznimaka. Osobito je hvalevrijedan rad kluba drugova nam u Zadru. Ipak — mogao bi tkogod primijetiti — i mi radimo: sjeti se sa- mo tolikih naših resolucija. Dobre su i resolucije One pokazuju, da i omladina zna samostalno mi.