- .

Prilog »Crvene Hrvatske“ broj 25.

 

svršetak rusko-japanskog rata silno ih je ogorčilo,
s toga nastoje istisnuti iz zemlje Japance. Japanci
su pako predvidjeli, da bi se to moglo dogoditi,
te su se unaprijed pripravili za svaki eventualni

Daily Telegraph“ javlja iz Tokija, da je
opasan položaj na jugu i jugoistoku Koreje. Je-
dan pribjeglica iz Mokpo javlja da buntovnici na-
stoje zaposjeti tvrđavu Najvn. Pošta je prekinuta,
a koloniste se pripravljaju ostaviti zemlju. Druga
vijest javlja o koncetraciji nezadovoljnika u jed-
nom gorskom mjestu. Vojska je već poslana, da
uspostavi mir, a i jedno odijeljenje topnjača plovi
prema sjevernim krajevima. Redovita korejska
vojska uskraćuje posluh Japancima. Najviše se
agitira u istočnim provincijama. Glavno sijelo ne-
zadovoljnika je Kinj-Neung. Neki Japanci, te su
htjeli bježati bili su poubijani. Japanska se vlada
najviše boji za svoje ribare, kojih je mnoštvo po
obalama Koreje. Korejski gusari već su neke riba-
rice zaplijenili. Svi ovi nemiri napereni su proti
zaposjednuću Koreje sa strane Japana, a idu za
tim, da uspostave korejsko carstvo.

 

Izbori za trg.-obrtničku komoru. —
Predsjednik ,,hrvatske stranke“ Dr. Pero Čingri-
ja obratio se svim načelnicima pristašama hrv.
stranke“ okružja kotorskog, dubrovačkog i;korčulan-
skog, pozivljuć ih, da nastoje, e bi nastajni izbori
uspjeli prama namjerama stranke.

Hrvatska će stranka, kako se po sebi razu-
mije, postupati kod izbora dogovorno sa ,Srp-
skom narodnom strankom na Primorju“. To za
htijeva ne samo promijenjeni politički položaj, nego
i sama korist komore, u koju treba da uđu ljudi
za to sposobni.

Stavljamo svim prijateljima na srce ovaj
izbor. Vrijeme je više, da se maknemo i oslobodi-

. mo komoru sadašnjih nevolja.

Neka osobito paze, komu predaju glasovni-
ce, da ne dođu u ruke nepozvane. Neka ne
slušaju kojekakve pripovijesti, koje naumice šire,
samo da svijet zavaraju.

Kandidati će se postaviti i objaviti, kad
bude vrijeme, u dogovoru s okolicom.

Organizacija ,hrvatske stranke“. —
Ovih će dana predsjedništvo upravnog odbora
rvatske stranke“ poslati pristašama po Dalma-
ciji pozive, da se organizuju u mjesne stranačke
organizacije te tako stupi u život ,uredba stranke“
glasovana na skupštini u Spljetu dne 14. pr. mj.
Kako dogođaji uprav gone na organizaciju, da
nas nepripravne ne zateče koja nenadna, cijenimo
da nije potreba preporučati rodoljubima, da svoj-
ski prionu uz posao. — Ovi su pozivi malo za-
kasnili, sbog nekih malih neprilika u pripravama.

Slavjansko  Uspomogateljno Obšče-
stvo. — Nije tome davno što je ovo društvo
držalo u Moskvi svoju glavnu skupštinu, pod
predsjedanjem svog vrlog predsjednika A. I. Spi-
ridovića. 1 Spiridović poznat je zaista našem gra-
du od onog vremena, kad je s dr. Tresićem po-
sjetio naš grad,te — bio oduševljeno pozdravljen
od omladine. Taj dan ne bi se smio ni za to
zaboraviti, što se je u njemu za prvi put, iza
godišnjih borba, pozdravilo izmirenje nas Hrvata
sa Srhima, što je tad za prvi put stupila omla-
dina jednog i drugog imena, da zaželi pobjedu
ideji, koju zastupa slavenorus Spiridović.

U ono vrijeme putovao je Spiridović u po-
litičke svrhe po našim krajevima. Uz put je no-
sio_ diplome za neke novoimenovane članove

sq =
svecima. 'To vam je uprav otako : ko radi žive do-
bro...

Konj iđaše naprijed polagano, naprežaći se,
saone su poskakivale te je Sakalin, ko orah na
+ dlanu, posrtao sad na jedan sad nadrugi kraj. Jedno-
< a hladne riječi ugljevarove prodirahu mu u srce

mrszne opeke i smućivale ga. Glas onoga čovjeka
bolio ga, vrijeđao ga.

— "Tanja, povika.

— Šua je?

— Kušaj trčati.

— Zašto? upita Knzin slabim glasoin.

— Inače češ se potpuno smrznutu.

— Ne ću.

Ugljevar uzdahne, nasmija se, obriše ruka-
vom nos i opet prihvati:

—- Kakovih ljudi, kakovih ljudi!... čemu
vam život? Trpite od studeni, gladni ste... je
lk to život? Znači li to živjeti? Treba živjeti u-

o.
— Dajmi pola svog novca, pi ću i ja ži-
vjeti godna, ogorčeno će Sakalin.

— Sito kažeš?

Daj mi polovicu svog novca, kažem, pa
onda ...

Da ti dođem polovicu svog novca? Znaš li
što je ovo? Vidiš li?

[ pred očima Sakalinovim njihala se gvoz-
dena kruglja u ruci uglievarevoj, on je vidio nje-
govo eno, đavolsko lie, koje se smiješe coreći
bijele zube. 1, najednog nošto ovlada Sakalinom :
bijaše to nešto kao plamen. Učini mn +e,

. ša Pužie

_Slavjanskog Obščestva“, da se zatim svrne u
Rim, a dr. Tresić u Ameriku. U Rimu je osno-
vao Slaveno-Latinsku Ligu“, a nazad malo \mje-
seca, Čerepovom  iniciativom, držao se je veliki
zbor ,Kelto Slavenske Lige“ u Parizu, je je
već nazad godine i po dana osnovan bio savez.

Iz govora g. Spiridovića u gorepomen toj
skupštini razabiremo; da će se čim prije ustrojit
nliga“ u Trstu, Madridu i Bukareštu. Ligatna
je zadaća združiti Slavene i Romane, te ih pri-
praviti na zajedničan otpor proti njemačkih ten-
dencija, u koliko zasijecaju u pravo drugih naro-
da, a osobito balkanskih Slavena. Ligama se na-
dalje. hoće zainteresovati slavenski i romanski
svijet za patnje balkanskih Slavena, te tim utrti
put riješenju balkanskog pitanja s devizom ,Bal-
kan Balkancima“.

Spiritus movens svega ovog pokreta je Če-
rep Spiridović, te nije s toga čudo, što su neke
njemačke novine od nazad nekoliko mjeseca stale
mu svakim izmišljotima potkopavati ugled, a ne-
ke naše i nasjele tom proračunanom pisanju. Ni
u Rusiji nije Čerep od svakoga lijepo gledan.
_Slavjansko Obščestvo“ odlučno zagovara autono-
miju Poljske, jer je uvjereno, da bi slobodna

* ruska Poljska najbolje mogla poraditi na ujedi-

njenu raskomađane zemlje; a i sporazum Austro-
Ruski želi S. Obšestvo, da se prekine. Upravo
radi ovoga, a i iz zavisti ima Čerep u svojoj do-
movini zlobnih neprijatelja.

Prije neg svršimo izrazit nam je kao novina-
rima je zahvalnost Slavjanskom Obščenstvu“ i
Čerep_ Spiridoviću, što su našeg načelnika, gospara
Pera Čingriju i vođu ,Hrvatske Stranke“ osobito
očastili, izabravši ga počasnim članom društva
s tako pohvalnim zadatkom.

Brzojav poslan hrvatskim delegati-
ma. — Gosp. Pachmaeyr iz Praga, redaktor i
dopisnik više českih listova, koji se već dulje nala-
zi u našoj sredini, na glas o demonstracijama
pred ugarskom-hrvatskom delegacijom upravio je
brzojav hrvatskim članovima iste protestujuć proti
tako ogavnom ponašanju bečke ulice i žaleći, što
se česki zastupnici ne nalaze skupa s hrvatskim
i madžarskim u borbi proti njemačkoj preuzetnosti

U .čistu stranku prava“ stupio je poz
nati Kršnjavi. U doba Kuenovo bio je revan
predstojnik odjela za bogoštovje i nastavu, a ne-
davno izjavio je dopisniku ,Nene Frei Presse“
da je pravi praveati »nionista. Sada je od jednom
postao čisti pravaš, a njegov će primjer reklo bi
se slijediti i drugi. Govori se da je tamo zaputio
i Mallin, referenat za polodjelstvo, kompromitovan
u poslu Božjakovine.

Mogu li ova pojačanja koristiti ,čistoj stran-
ci prava?“ Kad bi ona bila ono, što bi morala
biti, bilo bi u najvišem njezinu interesu, da
ove elemente drži daleko od sebe. Tim bi možda
malo kasnije đošla do vlasti, ali bi u sebi bila
mnogo snažnija, da vrši onaj zadatak, koji bi
ovakove stranke imale vršiti. Ovako ona može
tuđim utjecajima, koje ovi prihjezi predstavljaju,
ojačati u nevrijeme, te tako zadati udarac samoj
ideji, koju hoće da zastupaju.

Spomenik Mihovilu Pavlinoviću. —
Preporoditelju Dalmacije, Mihovilu Pavlinoviću
postavit će se do malo nadgrobni spomenik, te
ga je izradio vrli umjetnik Ivan Rendić, nastoja-
njem arheologa mons. Frana Bulića. ,Dum Mijo“,
svećenik istine i propovijednik ljubavi, koji je
vas svoj život posvetio bio preporodu hrvatske
svijesti u ovoj pokrajini, i živom riječi zagovarao
s. pjesnikom Sundećićem slogu jednokrvne braće

se je strgnulo srce u grudima, da mu plamen u-

žiže glavu i sve mu izgledaše. crveno. Uzmakne
malo, zatim srne naprijed, i, udarivši svom _ sna-
gom ugljevara u glavu, strovali ga. U isti čas
osjeti, da ga između leđa udara gvozdena kru-
glja i osjeti tako žestogu bol, da mu _ponestade
daba.

— U pomoć... Ubit će me! zajaukne gos
odar saonice. Ali Sakalin se natovari na nj svom
težinom svoga tijela, zabije mu nokte u vrat,
stisne ga silovito i pritiskaše mu trbuh sa obje
noge. Međutim kričaše iza svega glasa :

— Deder! govori! viči! govori još!...

Ugljevar se je previjao, grizao odijelo Se
kalinovo, trzao se kao riba pod kuharevim no-
žem i privijao se razbojniku o vrat. Gvozdena
mu kugija izpade i visijaše mu o ruci, jer bija-
še pričvršćena nekim malenim lancem: svako
malo, ona mu se doticala tijela, i, tada bi se od
straha stresao.

— U pomoć, Vanja! krikae Sakalin divljim
glasom.

Vanja ukorepljen od studeni ležaše u sao-
nama pokrivši glavu praznom vrećom. Kad začu
ugljevarevu viku osjeti velik strah. 8 mjesta po-
godi, što se je dogodilo i zavače još bolje glavu
pod vreću.

— Reći ća: spavao sam... nijesam ništa
vidio! — to mu pane u onaj čas na pamet. Ali
kad začu zapomaganje prijateljev, skoči sa saona
jednim korakom i odtura se kao gruda. snijega
ispod konjskih kopita.

Hrvata i Srba, zaslužio je da mu se narod i do-
stojnije oduži. Ali kad već nije moglo bolje biti,
nek nas i taj nadgrobni spomenik bude sijećati
stare žilave borbe i njezinih neustrašivih vođa,
koji otuđelu Dalmaciju pretvoriše u  Piemonat
hrvatske misli.

Dalmacija u odboru za reformu izbor-
nog reda. — Prošle sedmice pretresao je odbor
austr. parl. za reformu izbornog reda o dioti_no-
vih izbornih kotara u Dalmaciji. Pri toj raspravi
Talijanci su zahtijevali, da im se jedan kotar osi-
gura, proti čemu je ustao Ivčević.. Odbor je s
ogromnom većinom odbio taj zahtjev, a već to
kaže, kako je bio nepravedan, jer zanago oni, koji
su glasovali proti njemu, nijesu nipošto neprijatelji
'Talijanaca, već kad bi mogli, darovali bi im Dal-
maciju jako rado,

Ivčević, pa i sam ministar Bienerth, pobijao
je zahtjev Talijanaca pozivom na statistiku, koja
u cijeloj Dalmaciji broji samo 16.000 'Talijanaca,
Dalmata“ na to primjećuje, da je ta statistika
netačna, jer po njegovu računu ima u Dalmaciji
50.000 Talijanaca, a spominje uz to poreznu i kul-
turnu snagu talijanskog elementa.

Kad bi to odlučivalo, tada je sigurno sada-
šnji izborni sistem takav, da bi Talijancima zapao
barem jedan kotar. U veleposjednicima n. pr. sa-
stali su se porez i inteligencija, pa ipak neka je
broj izbornika ograničen, a izbornici nijesu podlo-
ženi uplivima, na koje se Dalmata“ toliko žali,
broj hrvatskih i srpskih izbornika daleko prema-
šuje broj talijanskih glasova. Još je gore upore-
đenje zaredamo li po pojedinim kotarima. Jedini
zadarski kotar veleposjednički u rukama je Tali-
janaca, a i to treba da zahvale glasovima, koji
sigurno nijesu talijanski“.

Spominje se i trgovački stališ kao bedem
talijanstva, ali koliko je to istina dokazuju najbo-
lje izbori za trg. komoru. Autonomaštvo drži se
još jedino u Zadru, jali i u njemu je tako jak
elemenat hrvatski, da njim autonomaši moraju
računati.

Sve dakle kad bi računi ,Dalmate“, kojim
je nabrojio u Dalmaciji 50.000 Talijanaca, bili ta-
čni, oni su tako raspršani po Dalmaciji, da bi
mogli doći do svoga zastupnika samo uvedenjem
nacijonalnog katastra. Ali tada bi se baš dokazalo,
da su statistike dalmatinske u pogledu Talijanaca
tačne, te da bi prama hrvatskim i srpskim kota-
rima s 3000-8000 izbornika talijanski kotar imao
samo tisuću i malo više. Kolika bi to bila nepra-
vica, razumjet će najbolje sami vođe dalmatinskih
autonomaša, a njima ne će biti uteklo ni to, da

ovakova podijela bila zadnji udazac.

Što Hrvati hoće, to nije nikakva tajna. Oni
hoće, da Dalmaciji sačuvaju talijansku kulturu,
kojoj zemlja dosta duguje i koja je jaka obrana
proti prodiranju Nijemaca, ali oni ne mogu dopu-
stiti da ta kultura postane svojina nekolicine, jer
bi tada Dalmacija bila narodno podijeljena. Ako
hoćemo svi skupa raditi, radimo; ali dijeliti Dal-
maćiju nemojmo, jer bi to bilo pogubno i jednim
i drugim.

Naši zastupnici u Beču. — Narodni
List“ konstatuje, da kod glasovanja o Kathreinerovu
predlogu naši| zastupnici ili nijesu bili nazočni ili
su se odalečili prije glasovanja. Oni su preporu-
čili Dr. Šusteršiću, koji je imao govoriti u ime
sveze, da bude sasvim oprezan, a da ne bi ni iz
daleka izgledalo, kao da klubski članovi hoće da
zauzmu neprijateljsko stanovište prama Ugarskoj.
O tomu na drugom mjestu.

U raspravi o budžetnom provizoriju govo-
rio je Perić.0 eleriparaciji nauka na sveučilištu

bi im

Misao, brza kao munja sane mu u glavu:
ako ugljevar nadjača ubiti će i njega, Vanju. 1
kad dođe do ona dva zgrčena tijela, koja se bi-
jahu zavezala kao ogroman čvor, kad vidje crno
ugljevarevo lice zamrljano krvlja i  gvozdenu
kruglju, koja mu je o ruci visjeja i koju nasto-
jaše da dohvati enim prstima, Vanja uhvati onu
ruku, počne po njoj tući, drmati je i lomiti. ..

Mršavo kljuse, sumornih oči, kimaše gla-
vom i stupaše uvijek naprijed vukući polagano
cestom kroz studene i mrtve krajeve tri čovjeka,
koji škripahu zubima i kopreahu se boreći se
divlje međusobno. Drugi konj, koji bijaše s tra-
ga, zaostajaše polako uklanjajući se, da ga ne bi
ljudi, te su se borili udarili nogom ili pesti.
VU.

Kad Vanja, iserpen, oznojan, prestade, da
se bori, upita na po glasa, razgoračivši oči od
straha:

— Gdje je konj? Nema ga...

— Ne će nas i onako odati, promrmlja Se-
kalin brišući krv, koja mu je curila iz rane na licu.

Ravnodušni govor prijateljev umiri donekle
Vanju.

— Jao! uzdahne; što smo učinili?

— Sreća da smo ga nadvladali, inače bi nas
bio ubio, odgovori Sakalin jednako mirno i rav-
nodušno a još odlučnije nadoda: i

— Doder! svućimo ga! Ti češ uzeti njegov
kožuh, a ja ogrtač = ali žurimo 8... mogao
bi kogod nadoći.

- nicu i jesu li se

zagrebačkom. Borčić na to najodlučnije prosvje-
duje proti zapuštanju
strije i izjavljuju se Za sjedinjenje. Izjavljuje
na ime svojih kolega, koji j
resoluciju,
zizorija, jer ovo ministarstvo
darski Ugarskoj i s njome združenoj Hrvatskoj.

Dalmacije sa strane Au-
su potpisali riječku
da će glasovati proti budžetnog pro-
naviješta A boj gospo-
Odmah u prvoj sjednici austrijske delegaci-

je zastupnik Biankini prikazao je zgodnu inter-

pelaciju o krvoprolićima u Bosni, tražeć da se
uzroci nezadovoljstvu puka odstrane.

Mnogo riječi. — Dne 16. ovoga mjeseca
raspravljao je budžetni odbor austr. delegacija
o Bosni i Hercegovini. Izvjestitelj Šušteršić naj-
prvo je konstatovao manjak u budžetu, koji je
nastao tim, što su se počeli plaćati kamate na
dug za gradnju željeznice.

Del. Silvester najprvo zamjera, što nema
direktna sveza iz Beča preko Sarajeva u južnu
Dalmaciju. Želi, da se što prije grade željeznice
Šamac-Doboj i Aržano-Bugojno, sad kad je go-
tova željeznica za Novi Pazar. Pita, što je od
željezničke sveze iz Trebinja na crnogorsku gra-
o tomu uputili pregovori s Cr-
nomgorom i;što je od projekta jednog prijevoza preko
Boke, koji bi se vezao na Zeleniku. Govori o po-
trebi direktne sveze Dalmacije s monarhijom.

Del. Leher osvrće se također na to. Žalosno
je, da se još nije izgradila sveza Banjaluka-Sara-
jevo započeta već pod Turcima. Da nije monar-
hija ušla, bila bi pruga davno gotova. Gospodar-
ska nagodba s Ugarskom ne bi se mogla pono-
viti, ako Ugarska ne pristane na prugu Knin-
Novi. Zatim raspravlja, što bi se dogodilo u slu-
čaju carinarske rastave, jer Bosna po ugovorima
pripada zajedničkoj tarifi, a kad te ne bude?

Del. Kramaš govori o zadnjim besposlicama.
Uzrok imje samo socijalni nego i politički. Za-
govara uvedenje ustavnih sloboština.

Ministar Burjan odgovara na sve ove o-
paske ... . Odgovor opravdava naslov: Mnogo
riječi“.

Nova brzojavna stanica. — Otvorila se
je nova brzojavna stanicu u Žrnovu — kod Kor-
čule — i pridružena već opstojećem poštanskom
uredu.

Podružnica prve Hrvatske štedionice.
— Kako nam javlja, zaključilo je ravnateljstvo
Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, u svojoj
sjednice! od 16. o. m. otvoriti podružnicu na Rieci,
te su odnosne predradnje jur u toku.

Pišu nam iz Pijavičina donjeg. — I-
mamo našeg putujućeg učitelja poljodjelstva, ali
nas na žalost rijetko kad posjeti, dok je narod
željan čuti njegovo predavanje, a i onda kad
dođe u mjesto, da drži predavanje cijelom pučan-
stvu, prikaže se samo svojim kolegama i kori-
stuje samo njima, premda današnje novo vrijeme
iziskuje što više znanstvene pomoći, osobito oko
gojenja Amerikanske loze. S toga ovdašnji težaci
žele, da gosp. učitelja dođe i pregleda zasađenu
am. lozu, te da potrebno opredijeli za dalnju upo-
rabu. Ovdje kod nas ima još dosta izvrsna vina,
a može se kupit uz malu cijenu. Naprijed dakle
trgovci za naš proizvod.

Pišu nam iz Kune. — Moralna izkvare-
nost, matorijalno propadanje. Ovdje u ovom na-
šem ubavom, inače nevoljnom ,ratu“ zavladala
je neka, tobože čudna i moderna Plnoda“ koja
ne odgovara duhu narodnom 'i njegovim demo-
kratskim načelima. Naš negda dobri i pitom ,rat“
propada; propada moralno i materijalno, a da
propada materijalno uzrok je, da je moralno po-
kvaren. Uzrok najveći je tom zlu brak; ali to

Bez opiranja Vanja poče prevrtati lešinu I
svlačiti je gledajući druga. On umovaše u sebi :

— Je li moguće, da se Jeremej ne boji
ničega?
Ravnodušnost i mirnoća, kojom Vanja postupaše
sa svojom žrtvom, pobudi u Vanji udivljenje i
poštovanje. Još više ga zadivljivalo zamrljano i
ogrebeno lice Sakalinovo; ono jo lica plamtjelo,
cerilo se, kao da se smije: oči su mu neobično
plamtjele, kao da je pio dobra vina i da ga je
nešto osobito razveselilo. Vanja bijaše u borbi iz-
gubio kapu; Sakalin mu pruži kožnatu ugljeva-
rovu kapu i reče mu;

— Stavi na glavu, jar ćeš se inače smrznuti

, Napokon ne valja da čovjek ide gologlav ...

Tada stade pretraživati žepove mrtvačeve,
a to činjaše tako okretno i vješto, kao da cijeli
svoj život nije činio drugo nego ubijao i plijenio.

— "Treba na sve misliti !.. govoraše uzima-
jući gvozedni štap i kajiš ugljevarev. Nitko ne
putuje bez kape. He, he!... evo zlatnog novca .. .
od pet rubalja, .. ne, od sedam i po!

— Čuješ reče plaho Vanja i pogleda poh-
lepno novac.

— Šta? odgovori brzo Sakalin promatrajući
ga pomljivo. Hoćeš li ga?... Na uzmi ga

Pruži mlađiću novac progunđa razdraženo :

Ovakovih ćemo novaca imati, koliko te wo-
lja,. više nego nam i treba. He, he, prijatelju h
požuri se. 1 Sakalin udari dlanom konja po hrbatu.

— Nijesum govorio o novcu, reče Vanja
htio sam te pitati...