- . Prilog »Crvene Hrvatske“ broj 25. svršetak rusko-japanskog rata silno ih je ogorčilo, s toga nastoje istisnuti iz zemlje Japance. Japanci su pako predvidjeli, da bi se to moglo dogoditi, te su se unaprijed pripravili za svaki eventualni Daily Telegraph“ javlja iz Tokija, da je opasan položaj na jugu i jugoistoku Koreje. Je- dan pribjeglica iz Mokpo javlja da buntovnici na- stoje zaposjeti tvrđavu Najvn. Pošta je prekinuta, a koloniste se pripravljaju ostaviti zemlju. Druga vijest javlja o koncetraciji nezadovoljnika u jed- nom gorskom mjestu. Vojska je već poslana, da uspostavi mir, a i jedno odijeljenje topnjača plovi prema sjevernim krajevima. Redovita korejska vojska uskraćuje posluh Japancima. Najviše se agitira u istočnim provincijama. Glavno sijelo ne- zadovoljnika je Kinj-Neung. Neki Japanci, te su htjeli bježati bili su poubijani. Japanska se vlada najviše boji za svoje ribare, kojih je mnoštvo po obalama Koreje. Korejski gusari već su neke riba- rice zaplijenili. Svi ovi nemiri napereni su proti zaposjednuću Koreje sa strane Japana, a idu za tim, da uspostave korejsko carstvo. Izbori za trg.-obrtničku komoru. — Predsjednik ,,hrvatske stranke“ Dr. Pero Čingri- ja obratio se svim načelnicima pristašama hrv. stranke“ okružja kotorskog, dubrovačkog i;korčulan- skog, pozivljuć ih, da nastoje, e bi nastajni izbori uspjeli prama namjerama stranke. Hrvatska će stranka, kako se po sebi razu- mije, postupati kod izbora dogovorno sa ,Srp- skom narodnom strankom na Primorju“. To za htijeva ne samo promijenjeni politički položaj, nego i sama korist komore, u koju treba da uđu ljudi za to sposobni. Stavljamo svim prijateljima na srce ovaj izbor. Vrijeme je više, da se maknemo i oslobodi- . mo komoru sadašnjih nevolja. Neka osobito paze, komu predaju glasovni- ce, da ne dođu u ruke nepozvane. Neka ne slušaju kojekakve pripovijesti, koje naumice šire, samo da svijet zavaraju. Kandidati će se postaviti i objaviti, kad bude vrijeme, u dogovoru s okolicom. Organizacija ,hrvatske stranke“. — Ovih će dana predsjedništvo upravnog odbora rvatske stranke“ poslati pristašama po Dalma- ciji pozive, da se organizuju u mjesne stranačke organizacije te tako stupi u život ,uredba stranke“ glasovana na skupštini u Spljetu dne 14. pr. mj. Kako dogođaji uprav gone na organizaciju, da nas nepripravne ne zateče koja nenadna, cijenimo da nije potreba preporučati rodoljubima, da svoj- ski prionu uz posao. — Ovi su pozivi malo za- kasnili, sbog nekih malih neprilika u pripravama. Slavjansko Uspomogateljno Obšče- stvo. — Nije tome davno što je ovo društvo držalo u Moskvi svoju glavnu skupštinu, pod predsjedanjem svog vrlog predsjednika A. I. Spi- ridovića. 1 Spiridović poznat je zaista našem gra- du od onog vremena, kad je s dr. Tresićem po- sjetio naš grad,te — bio oduševljeno pozdravljen od omladine. Taj dan ne bi se smio ni za to zaboraviti, što se je u njemu za prvi put, iza godišnjih borba, pozdravilo izmirenje nas Hrvata sa Srhima, što je tad za prvi put stupila omla- dina jednog i drugog imena, da zaželi pobjedu ideji, koju zastupa slavenorus Spiridović. U ono vrijeme putovao je Spiridović u po- litičke svrhe po našim krajevima. Uz put je no- sio_ diplome za neke novoimenovane članove sq = svecima. 'To vam je uprav otako : ko radi žive do- bro... Konj iđaše naprijed polagano, naprežaći se, saone su poskakivale te je Sakalin, ko orah na + dlanu, posrtao sad na jedan sad nadrugi kraj. Jedno- < a hladne riječi ugljevarove prodirahu mu u srce mrszne opeke i smućivale ga. Glas onoga čovjeka bolio ga, vrijeđao ga. — "Tanja, povika. — Šua je? — Kušaj trčati. — Zašto? upita Knzin slabim glasoin. — Inače češ se potpuno smrznutu. — Ne ću. Ugljevar uzdahne, nasmija se, obriše ruka- vom nos i opet prihvati: —- Kakovih ljudi, kakovih ljudi!... čemu vam život? Trpite od studeni, gladni ste... je lk to život? Znači li to živjeti? Treba živjeti u- o. — Dajmi pola svog novca, pi ću i ja ži- vjeti godna, ogorčeno će Sakalin. — Sito kažeš? Daj mi polovicu svog novca, kažem, pa onda ... Da ti dođem polovicu svog novca? Znaš li što je ovo? Vidiš li? [ pred očima Sakalinovim njihala se gvoz- dena kruglja u ruci uglievarevoj, on je vidio nje- govo eno, đavolsko lie, koje se smiješe coreći bijele zube. 1, najednog nošto ovlada Sakalinom : bijaše to nešto kao plamen. Učini mn +e, . ša Pužie _Slavjanskog Obščestva“, da se zatim svrne u Rim, a dr. Tresić u Ameriku. U Rimu je osno- vao Slaveno-Latinsku Ligu“, a nazad malo \mje- seca, Čerepovom iniciativom, držao se je veliki zbor ,Kelto Slavenske Lige“ u Parizu, je je već nazad godine i po dana osnovan bio savez. Iz govora g. Spiridovića u gorepomen toj skupštini razabiremo; da će se čim prije ustrojit nliga“ u Trstu, Madridu i Bukareštu. Ligatna je zadaća združiti Slavene i Romane, te ih pri- praviti na zajedničan otpor proti njemačkih ten- dencija, u koliko zasijecaju u pravo drugih naro- da, a osobito balkanskih Slavena. Ligama se na- dalje. hoće zainteresovati slavenski i romanski svijet za patnje balkanskih Slavena, te tim utrti put riješenju balkanskog pitanja s devizom ,Bal- kan Balkancima“. Spiritus movens svega ovog pokreta je Če- rep Spiridović, te nije s toga čudo, što su neke njemačke novine od nazad nekoliko mjeseca stale mu svakim izmišljotima potkopavati ugled, a ne- ke naše i nasjele tom proračunanom pisanju. Ni u Rusiji nije Čerep od svakoga lijepo gledan. _Slavjansko Obščestvo“ odlučno zagovara autono- miju Poljske, jer je uvjereno, da bi slobodna * ruska Poljska najbolje mogla poraditi na ujedi- njenu raskomađane zemlje; a i sporazum Austro- Ruski želi S. Obšestvo, da se prekine. Upravo radi ovoga, a i iz zavisti ima Čerep u svojoj do- movini zlobnih neprijatelja. Prije neg svršimo izrazit nam je kao novina- rima je zahvalnost Slavjanskom Obščenstvu“ i Čerep_ Spiridoviću, što su našeg načelnika, gospara Pera Čingriju i vođu ,Hrvatske Stranke“ osobito očastili, izabravši ga počasnim članom društva s tako pohvalnim zadatkom. Brzojav poslan hrvatskim delegati- ma. — Gosp. Pachmaeyr iz Praga, redaktor i dopisnik više českih listova, koji se već dulje nala- zi u našoj sredini, na glas o demonstracijama pred ugarskom-hrvatskom delegacijom upravio je brzojav hrvatskim članovima iste protestujuć proti tako ogavnom ponašanju bečke ulice i žaleći, što se česki zastupnici ne nalaze skupa s hrvatskim i madžarskim u borbi proti njemačkoj preuzetnosti U .čistu stranku prava“ stupio je poz nati Kršnjavi. U doba Kuenovo bio je revan predstojnik odjela za bogoštovje i nastavu, a ne- davno izjavio je dopisniku ,Nene Frei Presse“ da je pravi praveati »nionista. Sada je od jednom postao čisti pravaš, a njegov će primjer reklo bi se slijediti i drugi. Govori se da je tamo zaputio i Mallin, referenat za polodjelstvo, kompromitovan u poslu Božjakovine. Mogu li ova pojačanja koristiti ,čistoj stran- ci prava?“ Kad bi ona bila ono, što bi morala biti, bilo bi u najvišem njezinu interesu, da ove elemente drži daleko od sebe. Tim bi možda malo kasnije đošla do vlasti, ali bi u sebi bila mnogo snažnija, da vrši onaj zadatak, koji bi ovakove stranke imale vršiti. Ovako ona može tuđim utjecajima, koje ovi prihjezi predstavljaju, ojačati u nevrijeme, te tako zadati udarac samoj ideji, koju hoće da zastupaju. Spomenik Mihovilu Pavlinoviću. — Preporoditelju Dalmacije, Mihovilu Pavlinoviću postavit će se do malo nadgrobni spomenik, te ga je izradio vrli umjetnik Ivan Rendić, nastoja- njem arheologa mons. Frana Bulića. ,Dum Mijo“, svećenik istine i propovijednik ljubavi, koji je vas svoj život posvetio bio preporodu hrvatske svijesti u ovoj pokrajini, i živom riječi zagovarao s. pjesnikom Sundećićem slogu jednokrvne braće se je strgnulo srce u grudima, da mu plamen u- žiže glavu i sve mu izgledaše. crveno. Uzmakne malo, zatim srne naprijed, i, udarivši svom _ sna- gom ugljevara u glavu, strovali ga. U isti čas osjeti, da ga između leđa udara gvozdena kru- glja i osjeti tako žestogu bol, da mu _ponestade daba. — U pomoć... Ubit će me! zajaukne gos odar saonice. Ali Sakalin se natovari na nj svom težinom svoga tijela, zabije mu nokte u vrat, stisne ga silovito i pritiskaše mu trbuh sa obje noge. Međutim kričaše iza svega glasa : — Deder! govori! viči! govori još!... Ugljevar se je previjao, grizao odijelo Se kalinovo, trzao se kao riba pod kuharevim no- žem i privijao se razbojniku o vrat. Gvozdena mu kugija izpade i visijaše mu o ruci, jer bija- še pričvršćena nekim malenim lancem: svako malo, ona mu se doticala tijela, i, tada bi se od straha stresao. — U pomoć, Vanja! krikae Sakalin divljim glasom. Vanja ukorepljen od studeni ležaše u sao- nama pokrivši glavu praznom vrećom. Kad začu ugljevarevu viku osjeti velik strah. 8 mjesta po- godi, što se je dogodilo i zavače još bolje glavu pod vreću. — Reći ća: spavao sam... nijesam ništa vidio! — to mu pane u onaj čas na pamet. Ali kad začu zapomaganje prijateljev, skoči sa saona jednim korakom i odtura se kao gruda. snijega ispod konjskih kopita. Hrvata i Srba, zaslužio je da mu se narod i do- stojnije oduži. Ali kad već nije moglo bolje biti, nek nas i taj nadgrobni spomenik bude sijećati stare žilave borbe i njezinih neustrašivih vođa, koji otuđelu Dalmaciju pretvoriše u Piemonat hrvatske misli. Dalmacija u odboru za reformu izbor- nog reda. — Prošle sedmice pretresao je odbor austr. parl. za reformu izbornog reda o dioti_no- vih izbornih kotara u Dalmaciji. Pri toj raspravi Talijanci su zahtijevali, da im se jedan kotar osi- gura, proti čemu je ustao Ivčević.. Odbor je s ogromnom većinom odbio taj zahtjev, a već to kaže, kako je bio nepravedan, jer zanago oni, koji su glasovali proti njemu, nijesu nipošto neprijatelji 'Talijanaca, već kad bi mogli, darovali bi im Dal- maciju jako rado, Ivčević, pa i sam ministar Bienerth, pobijao je zahtjev Talijanaca pozivom na statistiku, koja u cijeloj Dalmaciji broji samo 16.000 'Talijanaca, Dalmata“ na to primjećuje, da je ta statistika netačna, jer po njegovu računu ima u Dalmaciji 50.000 Talijanaca, a spominje uz to poreznu i kul- turnu snagu talijanskog elementa. Kad bi to odlučivalo, tada je sigurno sada- šnji izborni sistem takav, da bi Talijancima zapao barem jedan kotar. U veleposjednicima n. pr. sa- stali su se porez i inteligencija, pa ipak neka je broj izbornika ograničen, a izbornici nijesu podlo- ženi uplivima, na koje se Dalmata“ toliko žali, broj hrvatskih i srpskih izbornika daleko prema- šuje broj talijanskih glasova. Još je gore upore- đenje zaredamo li po pojedinim kotarima. Jedini zadarski kotar veleposjednički u rukama je Tali- janaca, a i to treba da zahvale glasovima, koji sigurno nijesu talijanski“. Spominje se i trgovački stališ kao bedem talijanstva, ali koliko je to istina dokazuju najbo- lje izbori za trg. komoru. Autonomaštvo drži se još jedino u Zadru, jali i u njemu je tako jak elemenat hrvatski, da njim autonomaši moraju računati. Sve dakle kad bi računi ,Dalmate“, kojim je nabrojio u Dalmaciji 50.000 Talijanaca, bili ta- čni, oni su tako raspršani po Dalmaciji, da bi mogli doći do svoga zastupnika samo uvedenjem nacijonalnog katastra. Ali tada bi se baš dokazalo, da su statistike dalmatinske u pogledu Talijanaca tačne, te da bi prama hrvatskim i srpskim kota- rima s 3000-8000 izbornika talijanski kotar imao samo tisuću i malo više. Kolika bi to bila nepra- vica, razumjet će najbolje sami vođe dalmatinskih autonomaša, a njima ne će biti uteklo ni to, da ovakova podijela bila zadnji udazac. Što Hrvati hoće, to nije nikakva tajna. Oni hoće, da Dalmaciji sačuvaju talijansku kulturu, kojoj zemlja dosta duguje i koja je jaka obrana proti prodiranju Nijemaca, ali oni ne mogu dopu- stiti da ta kultura postane svojina nekolicine, jer bi tada Dalmacija bila narodno podijeljena. Ako hoćemo svi skupa raditi, radimo; ali dijeliti Dal- maćiju nemojmo, jer bi to bilo pogubno i jednim i drugim. Naši zastupnici u Beču. — Narodni List“ konstatuje, da kod glasovanja o Kathreinerovu predlogu naši| zastupnici ili nijesu bili nazočni ili su se odalečili prije glasovanja. Oni su preporu- čili Dr. Šusteršiću, koji je imao govoriti u ime sveze, da bude sasvim oprezan, a da ne bi ni iz daleka izgledalo, kao da klubski članovi hoće da zauzmu neprijateljsko stanovište prama Ugarskoj. O tomu na drugom mjestu. U raspravi o budžetnom provizoriju govo- rio je Perić.0 eleriparaciji nauka na sveučilištu bi im Misao, brza kao munja sane mu u glavu: ako ugljevar nadjača ubiti će i njega, Vanju. 1 kad dođe do ona dva zgrčena tijela, koja se bi- jahu zavezala kao ogroman čvor, kad vidje crno ugljevarevo lice zamrljano krvlja i gvozdenu kruglju, koja mu je o ruci visjeja i koju nasto- jaše da dohvati enim prstima, Vanja uhvati onu ruku, počne po njoj tući, drmati je i lomiti. .. Mršavo kljuse, sumornih oči, kimaše gla- vom i stupaše uvijek naprijed vukući polagano cestom kroz studene i mrtve krajeve tri čovjeka, koji škripahu zubima i kopreahu se boreći se divlje međusobno. Drugi konj, koji bijaše s tra- ga, zaostajaše polako uklanjajući se, da ga ne bi ljudi, te su se borili udarili nogom ili pesti. VU. Kad Vanja, iserpen, oznojan, prestade, da se bori, upita na po glasa, razgoračivši oči od straha: — Gdje je konj? Nema ga... — Ne će nas i onako odati, promrmlja Se- kalin brišući krv, koja mu je curila iz rane na licu. Ravnodušni govor prijateljev umiri donekle Vanju. — Jao! uzdahne; što smo učinili? — Sreća da smo ga nadvladali, inače bi nas bio ubio, odgovori Sakalin jednako mirno i rav- nodušno a još odlučnije nadoda: i — Doder! svućimo ga! Ti češ uzeti njegov kožuh, a ja ogrtač = ali žurimo 8... mogao bi kogod nadoći. - nicu i jesu li se zagrebačkom. Borčić na to najodlučnije prosvje- duje proti zapuštanju strije i izjavljuju se Za sjedinjenje. Izjavljuje na ime svojih kolega, koji j resoluciju, zizorija, jer ovo ministarstvo darski Ugarskoj i s njome združenoj Hrvatskoj. Dalmacije sa strane Au- su potpisali riječku da će glasovati proti budžetnog pro- naviješta A boj gospo- Odmah u prvoj sjednici austrijske delegaci- je zastupnik Biankini prikazao je zgodnu inter- pelaciju o krvoprolićima u Bosni, tražeć da se uzroci nezadovoljstvu puka odstrane. Mnogo riječi. — Dne 16. ovoga mjeseca raspravljao je budžetni odbor austr. delegacija o Bosni i Hercegovini. Izvjestitelj Šušteršić naj- prvo je konstatovao manjak u budžetu, koji je nastao tim, što su se počeli plaćati kamate na dug za gradnju željeznice. Del. Silvester najprvo zamjera, što nema direktna sveza iz Beča preko Sarajeva u južnu Dalmaciju. Želi, da se što prije grade željeznice Šamac-Doboj i Aržano-Bugojno, sad kad je go- tova željeznica za Novi Pazar. Pita, što je od željezničke sveze iz Trebinja na crnogorsku gra- o tomu uputili pregovori s Cr- nomgorom i;što je od projekta jednog prijevoza preko Boke, koji bi se vezao na Zeleniku. Govori o po- trebi direktne sveze Dalmacije s monarhijom. Del. Leher osvrće se također na to. Žalosno je, da se još nije izgradila sveza Banjaluka-Sara- jevo započeta već pod Turcima. Da nije monar- hija ušla, bila bi pruga davno gotova. Gospodar- ska nagodba s Ugarskom ne bi se mogla pono- viti, ako Ugarska ne pristane na prugu Knin- Novi. Zatim raspravlja, što bi se dogodilo u slu- čaju carinarske rastave, jer Bosna po ugovorima pripada zajedničkoj tarifi, a kad te ne bude? Del. Kramaš govori o zadnjim besposlicama. Uzrok imje samo socijalni nego i politički. Za- govara uvedenje ustavnih sloboština. Ministar Burjan odgovara na sve ove o- paske ... . Odgovor opravdava naslov: Mnogo riječi“. Nova brzojavna stanica. — Otvorila se je nova brzojavna stanicu u Žrnovu — kod Kor- čule — i pridružena već opstojećem poštanskom uredu. Podružnica prve Hrvatske štedionice. — Kako nam javlja, zaključilo je ravnateljstvo Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, u svojoj sjednice! od 16. o. m. otvoriti podružnicu na Rieci, te su odnosne predradnje jur u toku. Pišu nam iz Pijavičina donjeg. — I- mamo našeg putujućeg učitelja poljodjelstva, ali nas na žalost rijetko kad posjeti, dok je narod željan čuti njegovo predavanje, a i onda kad dođe u mjesto, da drži predavanje cijelom pučan- stvu, prikaže se samo svojim kolegama i kori- stuje samo njima, premda današnje novo vrijeme iziskuje što više znanstvene pomoći, osobito oko gojenja Amerikanske loze. S toga ovdašnji težaci žele, da gosp. učitelja dođe i pregleda zasađenu am. lozu, te da potrebno opredijeli za dalnju upo- rabu. Ovdje kod nas ima još dosta izvrsna vina, a može se kupit uz malu cijenu. Naprijed dakle trgovci za naš proizvod. Pišu nam iz Kune. — Moralna izkvare- nost, matorijalno propadanje. Ovdje u ovom na- šem ubavom, inače nevoljnom ,ratu“ zavladala je neka, tobože čudna i moderna Plnoda“ koja ne odgovara duhu narodnom 'i njegovim demo- kratskim načelima. Naš negda dobri i pitom ,rat“ propada; propada moralno i materijalno, a da propada materijalno uzrok je, da je moralno po- kvaren. Uzrok najveći je tom zlu brak; ali to Bez opiranja Vanja poče prevrtati lešinu I svlačiti je gledajući druga. On umovaše u sebi : — Je li moguće, da se Jeremej ne boji ničega? Ravnodušnost i mirnoća, kojom Vanja postupaše sa svojom žrtvom, pobudi u Vanji udivljenje i poštovanje. Još više ga zadivljivalo zamrljano i ogrebeno lice Sakalinovo; ono jo lica plamtjelo, cerilo se, kao da se smije: oči su mu neobično plamtjele, kao da je pio dobra vina i da ga je nešto osobito razveselilo. Vanja bijaše u borbi iz- gubio kapu; Sakalin mu pruži kožnatu ugljeva- rovu kapu i reče mu; — Stavi na glavu, jar ćeš se inače smrznuti , Napokon ne valja da čovjek ide gologlav ... Tada stade pretraživati žepove mrtvačeve, a to činjaše tako okretno i vješto, kao da cijeli svoj život nije činio drugo nego ubijao i plijenio. — "Treba na sve misliti !.. govoraše uzima- jući gvozedni štap i kajiš ugljevarev. Nitko ne putuje bez kape. He, he!... evo zlatnog novca .. . od pet rubalja, .. ne, od sedam i po! — Čuješ reče plaho Vanja i pogleda poh- lepno novac. — Šta? odgovori brzo Sakalin promatrajući ga pomljivo. Hoćeš li ga?... Na uzmi ga Pruži mlađiću novac progunđa razdraženo : Ovakovih ćemo novaca imati, koliko te wo- lja,. više nego nam i treba. He, he, prijatelju h požuri se. 1 Sakalin udari dlanom konja po hrbatu. — Nijesum govorio o novcu, reče Vanja htio sam te pitati...