Er God. XVI. U DUBROVNIKU, 5. srpnja 1906. Broj 27. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se === = predbrqien i za došasto polugodište. = === IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni woiini Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. Našu | evropska politika. Borba manjih i ugroženih naroda za slobodu političkog života imala bi biti u nekakvom skladu sa poli- tičkim pravcem moćnih država. U tom slučaju njezina je borba i indi- rektno zaštićena. Ta zaštita može se pretvoriti i u otvorenu ili tajnu pripomoć, ako slabiji uspije moćne uvjeriti, ne toliko o opravdanim svo- jim težnjama, koliko o koristi, te će je moćni imati, kad slabiji uspije u svojoj borbi. Napoleon je otvoreno pripomogao Italiju sjediniti, to je isto radila Rusija za sadanje samostalne balkanske države, a osobito za Bu- garsku. Engleska je tajno pomagala Japan u ratu proti Rusima. Prouči- mo li dobro uzroke, te su nagnali, da spomenute države ili izravno ili neizravno ustanu na obranu drugih, doći ćemo do zaključka, da su to činili iz čisto sebičnih uzroka. Pla- tonska ljubav samo je Bajrona mogla dovesti u Grčku. Na ovim temeljima treba nam proučiti težnje našeg naroda, te ih dovesti u svezu :sa sadwnjim glavnim pravcem evropske politike. Bez ika- kvog okolišanja možemo reći, da je jedina naša težnja: ujedinjenje i sa- mostalnost hrvatskih zemalja. Put kojim smo udarili, da to postignemo, po- kazuje nam riječka resolucija, koja svakim danom sve to više razumije- vanja -u narodu dobija. Riječkom re- solucijom smo uklonili jednog jakog protivnika naše samostalnosti. Što više mi smo ga prisili, da je on prizna, te smo se našli ko saveznici proti našem drugom neprijatelju : Hr- vati i Madžari bore se zajedno proti im- perijalističkom centralizmu Beča. Rad ovog političkog pravca bili smo na- zvani prodajnicima i izdajnicima, dok su oni, te se hoće prikazati tobožnjim nepomirljivim neprijateljima Beča pu- stili nasladom da se tiska u njihovoj tiskari najpodliji libel, proti resolu- ijonašima, kakva još ne vidje hrvat- ki narod. Ti isti brane bečanina tršnjavoga i ističu okvir, gdje ga psolatno ne treba isticati. Ovo spo- menusmo za to, da se vidi kako se naša borba u samoj domovini oteš- čava. Da se povratimo na predmet. Borba je naša za sada u prvom redu upravljena proti Beču. Mislimo na dosadašnju bečku politiku, koja je zaslijepljena mržnjom proti Slavenima, koja i najnovijom izbornom reformom nanaša Slavenima grdnu nepravdu, nas dalmatinske Hrvate dariva nje- mačkim barunićima, silom podržaje Pizze plaća se 40 para po retku, & talijanski jezik u uredima pokrajine, koja intrigira u Rimu proti nami, zajedno s kardinalskim kolegijom po- stavlja Talijanca u svetojeronimski zavod, baca nam klipove preko ne- kih nenarodnih i nesložnih dalmatinskih biskupa u pitanju glagolice, te na svaki način nastoji osiromašiti ovu našu lijepu Dalmaciju. Proti takom Beču, Beču neprijatelju narodnom nam sjedinjenju uprta je naša borba. Vidjet nam je sada, da li našoj borbi ide u susret i osovnica evrop- ske politike. Dan danas nalazimo u Evropi dvije glavne političke sku- pine, kao dvije neprijateljske vojske. Na jednoj je strani Francuska, En- gleška i Italija, a na drugoj Nje- mačka i Austrija. Prvoj se skupini u zadnje doba u velike približava Rusija, te joj je već sada možemo pri- družiti. Ova polička konstelacija jasno je izbila na površinu na algesiraskoj konferenci. Čestitka Wilhelmova Go- luhowskomu po svršenoj konferenci dokazala je ispravnost Bebelove tvrd- nje, da_se Njemačka nalaziu ,splendit isolation“. Doduše se je uz Njemačku nalazila Austrija, ali to još ne znači ništa. U svijetu je monarhija samo prednja noga. berlinske politike, ona je ljekarnička mjera. Franceska gleda u Njemačkoj sedansku krvavu pobjedu, koja joj goni mržnju na Berlin i njegove po- magače. Italija je kivna na monar- hiju rad albanske politike, trojni joj je savez samo na putu napretku. Engleska vidi u Njemačkoj trgovač- kog takmica, a izgradnja njemačke željeznice u Bagdatu, tjera je u bo- jazan rad Indije. U Austriji gleda ingleska pomogača njemačke inva- zije na istok. Put ministra izvanjskih posala Italije, Tittoni, u Pariz, ima važan politički značaj: Italija, Fran- cuska i Engleska stupile su bliže jedna drugoj, stvorile su plan svog zajedničkog djelovanja u Etiopiji. Tim se činom silno otešćaje berlinska koloni&lna politika u Africi, jače se ističe neugodni ,splendit isolation“, te je Njemačka doslijedno prisiljena više se prisloniti uz Austriju. Za Ru- siju — rekosmo — da se približa En- gleskoj. Dok su se Sjedinjene Kra- ljevine morale bojati Rusa radi Indije, dotle je bilo i uzroka svađi među njima, ali kad je nestalo straha usli- jed ruskih poraza na skrajnom istoku, morala je nastupiti pomirba, dapače i savez za očuvanje zajedničkih inte- resa u južnoj Aziji. 1 ugovor Austro- Ruski glede Balkana je sklizav. Prava slavenska politika počela je i ruski dvor kružiti. Ona je načelno HRVATSKA NARODNA PEFUBLIKA Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po- — godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. > 3 protivna austrijskoj politici i rad in- teresa same Rusije, i rad onih bal kanskih naroda. To će, ne kroz dugo vrijeme, učiniti kraj balkanskom ugo- voru. Svi ovi uzroci dosta su jaki, da udruže spomenute četiri države proti berlinsko-bečkoj politici. Proti nioj — rekosmo — da smo se i mi su- prostavili, te tako idemo upored s glavnom osovnicom evropske politike. Tim je i naša borba u jednu ruku olakoćena, ona je iz vana indirektno zaštićena. Ovo ipak nije dosta. Evro- pa mora znati kako je naša politička borba ne samo nuždna samoobrana, da li kako i samoj njoj ide ona u korist. Rad ovoga smo se i obrado- vali govoru preč. Biankinia na evrop- skom forumu: u delegacijama. Tako se mora nastaviti. Ne samo Francu- ska, da li i sve ostale njene saveznice moraju nas dobro poznati. Oružanje s jedne i s druge strane Jadrana, te nemiri ui Makedoniji zabrinjnju nas. Nova vremena mogla bi nan donijeti i iznenađenja, te je potrebito da nas dobro u Evropi poznadu. Međutim borbu za ujeđinjenjem naših zemlja, a u prvom redu Dalmacije moramo potrostručenim silama nastaviti, a pri tom bi najsretniji bili, kad bi i Beč uvidio, da ojačanje Hrvatske, nije njegovo oslabljenje, te kad bi promijenio svoju politiku prama nama. Borba za glagolicu 1 jedan predlog. Već je nekoliko vijekova, da hrvatski na- rod vodi ustrajnu borbu za slavensko bogo- služje. Ta. je borba tim postala nasljedna. Svaki je od nas osjeća u sebi; ćuti kako se je ona čvrsto saplela s drugom našom sto- ljetnom borbom: borbom za političkom sa-, mostalnošću. To je i uzrok zašto uz svaki jači politički pokret izbija ma površje pita- nje glagolice; zašto i u zadnje doba na- rodnog pokreta čuje se svukud riječ o gla- golici. $ ovim pojavom treba računati. On znači, da kao što se hrvatski narod ne će nikad okaniti svoje političke borbe za ujedi- njenje i nezavisnost, tako se ne će nikad okaniti ni borbe za glagolicu. Koncesije po- jedinim župama ne mogu naš narod zado- voljiti, jer kao što_je jedinstvena borba hrvat- skog naroda, tako i uspjeh mora biti jedin- stven, mora obuhvatati vas narod. Hoće li ovo Rim razumjeti, ili će se igrati s narodnim ustrpljenjem i njegovom jakom vjerom u pravednost božiju? Odgovarati sami ne ćemo. Imenova- nje Talijana za upravitelja zavoda sv. Je- ronima_ prejaka je svjedodiba za rimsko ' neobaviještenje, koje bi nam najbolji odgovor dalo na gornje pitanje. Ipak .ne ćemo da naš glas bude kukavičin pjev, ne ćemo da De: . IAUČNA BIBLIOTEKA, DuBićiiiK