Er

 

God. XVI.

U DUBROVNIKU, 5. srpnja 1906.

Broj 27.

CRVENA HRVATSKA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
=== = predbrqien i za došasto polugodište. = ===

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA.

 

 

POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

 

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni woiini Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

Našu | evropska politika.

Borba manjih i ugroženih naroda
za slobodu političkog života imala
bi biti u nekakvom skladu sa poli-
tičkim pravcem moćnih država. U
tom slučaju njezina je borba i indi-
rektno zaštićena. Ta zaštita može
se pretvoriti i u otvorenu ili tajnu
pripomoć, ako slabiji uspije moćne
uvjeriti, ne toliko o opravdanim svo-
jim težnjama, koliko o koristi, te će
je moćni imati, kad slabiji uspije u
svojoj borbi. Napoleon je otvoreno
pripomogao Italiju sjediniti, to je isto
radila Rusija za sadanje samostalne
balkanske države, a osobito za Bu-
garsku. Engleska je tajno pomagala
Japan u ratu proti Rusima. Prouči-
mo li dobro uzroke, te su nagnali,
da spomenute države ili izravno ili
neizravno ustanu na obranu drugih,
doći ćemo do zaključka, da su to
činili iz čisto sebičnih uzroka. Pla-
tonska ljubav samo je Bajrona mogla
dovesti u Grčku.

Na ovim temeljima treba nam
proučiti težnje našeg naroda, te ih
dovesti u svezu :sa sadwnjim glavnim
pravcem evropske politike. Bez ika-
kvog okolišanja možemo reći, da je
jedina naša težnja: ujedinjenje i sa-
mostalnost hrvatskih zemalja. Put kojim
smo udarili, da to postignemo, po-
kazuje nam riječka resolucija, koja
svakim danom sve to više razumije-
vanja -u narodu dobija. Riječkom re-
solucijom smo uklonili jednog jakog
protivnika naše samostalnosti. Što
više mi smo ga prisili, da je on
prizna, te smo se našli ko saveznici
proti našem drugom neprijatelju : Hr-
vati i Madžari bore se zajedno proti im-
perijalističkom centralizmu Beča. Rad
ovog političkog pravca bili smo na-
zvani prodajnicima i izdajnicima, dok
su oni, te se hoće prikazati tobožnjim
nepomirljivim neprijateljima Beča pu-
stili nasladom da se tiska u njihovoj
tiskari najpodliji libel, proti resolu-
ijonašima, kakva još ne vidje hrvat-
ki narod. Ti isti brane bečanina
tršnjavoga i ističu okvir, gdje ga
psolatno ne treba isticati. Ovo spo-
menusmo za to, da se vidi kako se
naša borba u samoj domovini oteš-
čava.

Da se povratimo na predmet.
Borba je naša za sada u prvom redu
upravljena proti Beču. Mislimo na
dosadašnju bečku politiku, koja je
zaslijepljena mržnjom proti Slavenima,
koja i najnovijom izbornom reformom
nanaša Slavenima grdnu nepravdu,
nas dalmatinske Hrvate dariva nje-
mačkim barunićima, silom podržaje

 

Pizze

 

 

plaća se 40 para po retku, &

talijanski jezik u uredima pokrajine,
koja intrigira u Rimu proti nami,
zajedno s kardinalskim kolegijom po-
stavlja Talijanca u svetojeronimski
zavod, baca nam klipove preko ne-
kih nenarodnih i nesložnih dalmatinskih
biskupa u pitanju glagolice, te na
svaki način nastoji osiromašiti ovu
našu lijepu Dalmaciju. Proti takom
Beču, Beču neprijatelju narodnom
nam sjedinjenju uprta je naša borba.

Vidjet nam je sada, da li našoj
borbi ide u susret i osovnica evrop-
ske politike. Dan danas nalazimo
u Evropi dvije glavne političke sku-
pine, kao dvije neprijateljske vojske.
Na jednoj je strani Francuska, En-
gleška i Italija, a na drugoj Nje-
mačka i Austrija. Prvoj se skupini
u zadnje doba u velike približava
Rusija, te joj je već sada možemo pri-
družiti. Ova polička konstelacija jasno
je izbila na površinu na algesiraskoj
konferenci. Čestitka Wilhelmova Go-
luhowskomu po  svršenoj konferenci
dokazala je ispravnost Bebelove tvrd-

nje, da_se Njemačka nalaziu ,splendit

isolation“. Doduše se je uz Njemačku
nalazila Austrija, ali to još ne znači
ništa. U svijetu je monarhija samo
prednja noga. berlinske politike, ona
je ljekarnička mjera.
Franceska gleda u Njemačkoj
sedansku krvavu pobjedu, koja joj
goni mržnju na Berlin i njegove po-
magače. Italija je kivna na monar-
hiju rad albanske politike, trojni joj
je savez samo na putu napretku.
Engleska vidi u Njemačkoj trgovač-
kog takmica, a izgradnja njemačke
željeznice u Bagdatu, tjera je u bo-
jazan rad Indije. U Austriji gleda
ingleska pomogača njemačke inva-
zije na istok. Put ministra izvanjskih
posala Italije, Tittoni, u Pariz, ima
važan politički značaj: Italija, Fran-
cuska i Engleska stupile su bliže
jedna drugoj, stvorile su plan svog
zajedničkog djelovanja u Etiopiji.
Tim se činom silno otešćaje berlinska
koloni&lna politika u Africi, jače se
ističe neugodni ,splendit isolation“,
te je Njemačka doslijedno prisiljena
više se prisloniti uz Austriju. Za Ru-
siju — rekosmo — da se približa En-
gleskoj. Dok su se Sjedinjene Kra-
ljevine morale bojati Rusa radi Indije,
dotle je bilo i uzroka svađi među
njima, ali kad je nestalo straha usli-
jed ruskih poraza na skrajnom istoku,
morala je nastupiti pomirba, dapače
i savez za očuvanje zajedničkih inte-
resa u južnoj Aziji. 1 ugovor Austro-
Ruski glede Balkana je sklizav.
Prava slavenska politika počela je
i ruski dvor kružiti. Ona je načelno
HRVATSKA

NARODNA PEFUBLIKA

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale

za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po-

—  godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. > 3

protivna austrijskoj politici i rad in-
teresa same Rusije, i rad onih bal
kanskih naroda. To će, ne kroz dugo
vrijeme, učiniti kraj balkanskom ugo-
voru.

Svi ovi uzroci dosta su jaki, da
udruže spomenute četiri države proti
berlinsko-bečkoj politici. Proti nioj
— rekosmo — da smo se i mi su-
prostavili, te tako idemo upored s
glavnom osovnicom evropske politike.
Tim je i naša borba u jednu ruku
olakoćena, ona je iz vana indirektno
zaštićena. Ovo ipak nije dosta. Evro-
pa mora znati kako je naša politička
borba ne samo nuždna samoobrana,
da li kako i samoj njoj ide ona u
korist. Rad ovoga smo se i obrado-
vali govoru preč. Biankinia na evrop-
skom forumu: u delegacijama. Tako
se mora nastaviti. Ne samo Francu-
ska, da li i sve ostale njene saveznice
moraju nas dobro poznati. Oružanje
s jedne i s druge strane Jadrana, te
nemiri ui Makedoniji zabrinjnju nas.
Nova vremena mogla bi nan donijeti
i iznenađenja, te je potrebito da nas
dobro u Evropi poznadu. Međutim
borbu za ujeđinjenjem naših zemlja, a
u prvom redu Dalmacije moramo
potrostručenim silama nastaviti, a
pri tom bi najsretniji bili, kad bi i
Beč uvidio, da ojačanje Hrvatske,
nije njegovo oslabljenje, te kad bi
promijenio svoju politiku prama nama.

Borba za glagolicu 1 jedan predlog.

Već je nekoliko vijekova, da hrvatski na-
rod vodi ustrajnu borbu za slavensko bogo-
služje. Ta. je borba tim postala nasljedna.
Svaki je od nas osjeća u sebi; ćuti kako se
je ona čvrsto saplela s drugom našom sto-
ljetnom borbom: borbom za političkom sa-,
mostalnošću. To je i uzrok zašto uz svaki
jači politički pokret izbija ma površje pita-
nje glagolice; zašto i u zadnje doba na-
rodnog pokreta čuje se svukud riječ o gla-
golici. $ ovim pojavom treba računati. On
znači, da kao što se hrvatski narod ne će
nikad okaniti svoje političke borbe za ujedi-
njenje i nezavisnost, tako se ne će nikad
okaniti ni borbe za glagolicu. Koncesije po-
jedinim župama ne mogu naš narod zado-
voljiti, jer kao što_je jedinstvena borba hrvat-
skog naroda, tako i uspjeh mora biti jedin-
stven, mora obuhvatati vas narod.

Hoće li ovo Rim razumjeti, ili će se
igrati s narodnim ustrpljenjem i njegovom
jakom vjerom u pravednost božiju?

Odgovarati sami ne ćemo. Imenova-
nje Talijana za upravitelja zavoda sv. Je-

ronima_ prejaka je svjedodiba za rimsko '
neobaviještenje, koje bi nam najbolji odgovor

dalo na gornje pitanje. Ipak .ne ćemo da
naš glas bude kukavičin pjev, ne ćemo da
De:

.

 

IAUČNA BIBLIOTEKA, DuBićiiiK