žrtava. Crnogorska se je vlada obratila ra-
di toga na portu zahtijevajuć od nje, da
uspostavi red među svojim podanicima.

I velevlasti poduzimlju ozbiljne korake
proti nemirima u Makedoniji. Grčku su vla-
du opomenuli, ako ona ne stane na put sa-
kupljanju svojih rajzbojničkih četa, koje te-
rorizuju po Makedoniji, da će: one upotre-
biti proti njoj silu. Ta je opomena dobro
djelovala. Grčki su ministri izjavili, da će
stat na put bandama. Samo da i ovo ne
budu p&ke riječi.

Španjolska. — Ministrom izvanskih
posala na mjesto pokojnog vojvode Almo-
dovara imenovan je don Josč Perez Cabal-
lero. Caballero je bio god 1902 drž. pod-
tajnikom u kabinetu Sagastina, te je bio
iste godine poslat u senat, kao zastupnik
grada Toledo. Godine 1904. bi imenovan
poklisarom u Bruselju. Na algesiraskoj konfe-
renci zastupo je uz Almodovara Španjolsku.
Tu je mnogo učestvovo u raspravama, te
je pokazo finu diplomatsku taktiku. Ovo ga
je zapravo i dovelo na ministarsku stolicu.

Domaće vijesti.

Hrvatsko-ugarska delegacija. —
Zajedničke delegacije Hrvata i Ugra do-
vršile su svoj rad. Formalno će se raspu-
stiti, iza kako stignu spisi austriske dele-
gacije. Rad naših delegata nas može potpu-
no zadovoljiti. Osobito nam je istaknuti, da
je ovo prvi put što se u delegacijama čuje
hrvatska riječ, kao i to, da su delegirci odlu-
čno branili hrvatsko pravo, kao što i osudili
austrisku politiku na Balkanu i njenu upra-
vu u Bosni. Tako treba, samo nek se led
probija.

Financijalna nagodba. — U sub
tu je proračunski odbor zajedničke zastup-
ničke kuće u Budimpešti držao sjednicu, na
kojoj se je raspravljalo o financijalnoj na-
godbi s Hrvatskom. Referent Ratkay rastu-
mačio je sadržaj nagodbe. Hrvatska je do-
bila g. 1902. za svoje unutrašnje poslove
16 milijuna. kruna. Po novoj fin. nagodbi
dobija Hrvatska 3 milijun i po više. Hr-
vatski deficit morala je do sada Ugarska

 

ćaše, da mu ponestaje daha. Muk, težak
kao oblak, produži se za nekoliko časaka.

— Za cijelo, poče opet zdepasti mužik,
vidio sam krvi na prednjoj strani saonica,
i tako odmah rekoh u sebi...

— Što to? prekine ga drzovito Sakalin.

— A ja odgovori starac, nijesam vidio
krvi... je li baš krv?

Ali vidjeh priječku: sva je emma...
Saone moraju dakle biti ugljevareve a ne
mesarske . . . Nalij mi još jednu čašu, Ivane
Petroviću !

Krčmar donese još jednu čašu a tada
izađe kroz vrata polagano, kao sit mačak.
Mužik šiljata nosa počeka časak, a zatim i
sam izide iz krčme. :

— Vanja, reče Sakalin dižući se, valja
ići. Gdje je gospodar? Novac...

—, Doći će odmah, odgovori zdepasti
čovjek, okrenuvši Sakalinu leđa; zatim stade
zavijati smotku. Vanja ustade ali opet odmah
sjede: noge mu klecahu, bijahu klonule te

ne mogahu uzdržavati težinu njegova tijela. :

Gledao je kao lud lice svoga prijatelja,
i videći, da Sakalinu drhću usne uzdahne
prestrašeno.

Krčmar se sam povratie Uniđe jednako
tromo, kako bijaše i izišao, zaustavi se. kraj
stola i, podbočivši se na nj, reče staromu :

*

4X

pokrivati, jer sredstva Hrvatske nijesu do-
stajala. S novom nagodbom Hrvatska ima
dosta za pokriće svojih troškova.

Državni tajnik Popović naglasio je, da
je novim zakonom o potrošarini Hrvatska
bila na korist Ugarske prikraćena, te da je
uslijed toga nastajao deficit, koji se je prvi
put pokazao god. 1903. u iznosu od 1,700.000
kruna. Sa novom financijalnom nagodbom
ispravlja se pogrješka, koja je sa potroša-
rinskim zakonima počinjena, te odbor može
tu nagodbu prihvatiti ne samo iz političkih
nego iz pravnih razloga, kao potpuno pra-
vednu. Iza ovog razlaganja prihvaćena je
nagodba s Hrvatskom.

Imenovanje odjelnih predstojnika.
— Hrvatska“ donosi obavijest iz Beča, da
će do dva tri dana obijelodaniti ,, Narodne No-
vine“ imenovanje odjelnih predstojnika. O-
vim padaju svi napadaji na koalirce, kojim
ih se je htjelo prikazati nemoćnim pred
Bečom i Peštom. U imenovanju predstojni-
ka biće bilo intrigua, ali koje su ipak koalirci
znali odstraniti. S toga bi ih se moralo hva-
liti, a ne koješta im predbacivati.

Weleizdaja (?) — Neki dan su bili
uapšeni u Metkoviću poš. činovnik Marin-
ković i trgovac Petar Guina. Osumnjićeni
su bili, da su izdali neke tajne nacrte tali-
janskom konsulu. Pošto su bili saslušani od
sudca, pustiše ih na slobodu. Čini se, da
pretrage još traju, jer da u istinu obstoji ne-
kakvo izdajstvo, ali se pravi krivci ne mo-
gu naći.

Naknadni izbori u Banovini. —
Za naknadnih izbora, te su se obavili 28.
o. m. izabrani su ovi kandidati: Frano Su-
pilo u Glini, dr. Frano Vrbanić u Varaž-
dinu, dr. Frano Banjavčić u Koprivnici, dr.
Ivan Lorković u Valpovu, df. Milan Rojc
u Bjelovaru, dr. Karlo Bošnjak u Sv. Iva-
nu Žabno, te dr. Aleksandar Horvat u No-
vom Marofu. Ovim izborom povećan je
broj koaliraca za tri mandata, koje su iz-
gubili mađaroni, i to onaj u Varaždinu, Val-
povu i Bjelovaru. Ostali mandati već su
pripadali  koalircima, dotično dva zadnja
starčevićancima. Nas osobito veseli što naš

— Led se počima topiti.

— Doista, prolječe nije više daleko . . .

— Hajdemo, reče glasno Sakalin upu-
tivši se prama krčmaru. '4vo novca.

— Čekaj, odgovori krčmar, smiješeći
se mirno.

— Vrijeme je da idemo, odvrati Sa-
kalin i pogleda u zemlju.

— Počekaj časak! ponovi krčmar.

— Zašto da čekamo ?

— Ali... poslao sam po starostu*).

— Ali on treba tebe, reče krčmar jed-
nako ravnodušno; i okrenu Sakalinu leđa.

Starac i zdepasti mužik počeše se za-
nimati za razgovor i približiše se.

— On hoće, da te upita, nastavi krč-
mar okrenuvši se opet Sakalinu; on hoće
da te upita, kako se može razumjeti slije-
deća okolnost: ti kažeš, da si mesar, a tvoja
je saonica puna praznih vreća, u kojima se
vozi ugljevlje.

— He, lie! zagunđa starac.

— To je tako, reče zdepasti; za cijelo
su ukrali konja.

— Nije istina, zakriči Vanja.

Sakalin mahne rukom; zatim se okrene
svome drugu i reče smijući se grčevito:

— Gotovo je! mi smo uhvaćeni . ..
= %) Seoski glavar.

sugrađanin Frano Supilo . ulazi ovim  izbo-
rom u hrvatski sabor, da bude tako prete-
ća dana, kada će se svi dalmatinski za-
stupnici naći u Zagrebu na saborisanje.

Njemačka propovijed. — Čitamo u
Narodnom Listu“ : Jučer je nadbiskup g.
Dvornik podijelio u svojoj palači sv. kriz-
mu učenicima njemačke pučke škole u Za-
dru. Tom im je prigodom držao i propo-
vijed u njemačkom jeziku. Sad će valjda
početi germanizacija i u crkvi. Ovi učenici,
najviše djeca zadarskih roditelja, koji kući
govore hrvatski ili talijanski jezik, a u ško-
li se dave njemačkim, malo su razumijeli
tu propovijed. Mi ju razumijemo, i ako ju
nijesmo čuli, pa za to prosvjedujemo proti
ovom javnom činu, koji vrijeđa karakter
naše zemje. Bez komenata.

Varvarski čin, — Javljaju nam iz
Zadra, kako ima nekoliko dana, što neki ta-
lijanaši stadoše javno napadati Hrva#e. Pr-
vo izlemaše jednog našeg akademičara, a
zatim jednog sirotnog pokućara. U subotu
pako, dočekali su u kafani ,Centrale“ jed-
nog suplenta, na hrvatskoj gimnaziji s ho-
mogenim im pozdravom ,fora le cavre,“ Kad
se je gospodin profesor potužio rad toga
političkom komesaru Drabeku, ovaj mu je
odgovorio: vi ne smijete dolazit u kafanu.

Mi se samo čudimo“ kako se što slična
može činiti nekažnjeno u glavnom gradu zem-
lje. Zadarska općina morala bi ozbiljno sta-
ti na put ovakom varvalaku, da se što sli-
čna ne bi više ponovilo. Uvjereni smo da
su ovo djela kakvih proletaraca i fanatika,
koji ne imadu nikakovih odnošaja s talijan-
skim odgojenim općinstvom, ali znamo da
bi upravo to općinstvo, rad imena svoga,
moralo svim svojim uplivom dijelovat na
te nemirnjake, poučivši ih kako su varvar«
ski činovi samo na grdnju talijanskog ime-
na, a i na štetu izmirenju s hrvatskim na-
rodom. .

Njemštinu uvlače. — Pod naslovom
Sastanak putujućih učitelja u Zadru“ javi-
li smo u zadnjem broju našeg lista o tom
sastanku, te smo na koncu zapitali, kojim
će se jezikom na sastanku govorit, budući

Pet mužika uđu brzim koracima u
krčmu. Jedan od njih, visok, crvena lica,
držaše u ruci gvozden štap. Vanja ih gle-
daše razgoračenim očima: činilo mu se, da
se teturaju kao pjani i da se cijela soba
oko njih vrti.

— Dobra večer, poštenjakovići, reče
onaj te držaše štap.

Nuder, recite + nam ...
odakle dolazite ?

Vidite, ja sam seoski starosta .. . a ko
ste vi?

Sakalin ga omjeri od glave do pete i
poče se smijati grčevitim smijehom, sličnim
lajanju psa. Lice mu problijedi...

ko ste vi?

— Usuđuješ se smijati ? zaprijeti mu

jedan od seljaka. Počekaj malo!... i poče
da zavraće rukave.
— Samo časak, Korneju ... zaustavi

ga starosta. Nemoj nagliti ... čekaj, pri-
znati će od svoje gstrane | istinu . . . Čujte,
mladići, gdje ste ukrali konja?

, Lagano i tromo, kao snijeg kad se
počne rastapati i padati s krova, Vanja se
spusti na pod i klekne; prekrsti se i počne
da govori nestalnim, muklim glasom: '

— Pravoslavni narode... nijesam to
ja uradio! Nijesmo ukrali konja ... mi...
mi smo ubili ugljevara ... da, ubili smo