Škandal u francuskom parlamen-
tu. — Za Dreyfussove parnice dogodila se
je ova afera. Zastupnik Presense primjeti,
da bi trebalo generala Mćrciera dovesti pred
sud, jer je on krivac ove afere, a da se bu-
de kao takav poznati, da bi ga se imalo
ožeći usijanim željezom.

Nato je ustao nacijonalist Pugliesi, i
povika proti ministrima: Vi ste hulje kad
puštate, da se ovako vrijeđjaju časnici. 'Ta-
da je ustao tajnik ministarstva i dao mu
čušku. Usljed toga došlo je do dvoboja iz-
među Pugliesia i podsekretara Sarranta. U
dvoboju je podlegao Sarrant te se ne zna
hoće li preboljet.

Domaće vijesti.

+ Josip Eugen Tomić. — U razma-
ku od malo vremena gubimo eto trećeg ra-
dnika na polju našeg romana. Izgubismo
Kumičića, Novaka, a sada eto i Tomića —
sve ljude još u snagi, od kojih je hrvatska
lijepa knjiga još mogla lijepih stvari očeke-
kivati. — I ako 'Tomić nije stajao na čelu
hrvatskih pripovjedaća, kako.to tvrdi Hra-
nilović u Matičinom ,,Kolu“, ipak moramo
priznati, da je napisao nekoliko djela trajne
vrijednosti. Započeo je svoj rad poezijom, a
okušao se je i u dramatskoj književnosti —
ali je najljepše uspio u romanu, a osobito
pak u historijskom romanu. Njegove histo-
rijske pripovjetke, kao ,,Udovica“, ,Za kra-
lja i za dom“, ,Zmaj od Bosne“ našle su
mnogo oduševljenih čitatelja. U romanu ,,Za
kralja i za dom“ znao je oživjeti jednu zna-
menitu epohu hrvatske povjesti — epohu
ustrajne borbe hrvatskih velikaša za svoja
prava proti novotarijama Josipa H. Cijelim
djelom provljava onaj zanosni dah Šenoine
romantično-patriotske škole, koji je tako znao
začarati i zainteresovati čitatelje za hrvatsku
prošlost, da je s pravom neko rekao, da je
više patriota jedan sami takav roman stvo-
rio, nego li svi naši politički listovi skupa.
I ako Tomić nije osobit stilista ni analizator
ljudske duše, što sadanja generacija od pisca
osobito traži — ipak će njegova djela na-
laziti u budućnosti čitatelja, osobito među

 

On im se približi.  Držaše slomljenu
ruku na prsima, a s drugom odmicaše svje-
tinu, da može proći.

Reče ravnodušno:

,On mi je dao, on će mi... ...., 1
postavi lijevo rame pod kip, odlučivši ga
sam nositi.

Da utiša bol, škripaše zubima. Mattalla
ga zapita:

Sto misliš ?“

On će mu:

.Ono što hoće sv. Gonselvo“, te zajedno *

s drugim, 'stade ići naprijed. Zapanjen ga
narod gledaše.

Međutim bi ga tko, videći mu ranu iz
koje curijaše krv, zapitao :

.Umalinde, zašto nosiš?“

On ne odgovaraše. Iđaše naprijed,mučke
uz takt glazbe, ispod.širokih sagova, kojim
mahaše vjetar.

Najednom na uglu jedne ulice shrvan
od boli pade.

Kip se nagne, a nosioci stanu. Matej
Scafarola preuzme njegovo mjesto. Dva ga
rođaka podigoše na po mrtva, i odnesoše u
najbližu kuću. Starica Anica Ceuzo, vješta u
/ vidanju rana, pregleda mu stučenu ruku,
pa zaklima glavom.

Izgubljena. je.

širom publikom, radi
elementa i one ugodne sentimentalne ro-
mantike  (Emin-agina ljubav), koju osobito
ljube nježna djevojačka srca. A.
Borba braće Slovenaca. — U Go-
rici bio je postavljen na postaji državne
željeznice njemačko-talijanski naslov: Girz-
Gorizia. Rad tog zapostavljanja slovenskog

jezika bijahu, uvrijeđeni u svom narodnom

ponosu, ustali svi gorički Slovenci, da naj-
odlučnije prosvjeduju proti toj grdnoj ne-
pravici. Slovenski poslanici su se istodobno
zauzeli kod ministarstva, da se čim prije
skine uvrijedljivi naslov. Napokon i uspješe,
te su tabele Gorz-Gorizia skinute, a tim je
dana zadovoljština našoj braći Slovencima.
U Gorici već od nekoliko godina vode Slo-
venci žilavu borbu za očuvanje svog posjeda;
a što je pohvalno i izgledno, kod njih nema

strančarstva: oni su jaka kompaktna vojska

uređena proti talijanskoj i njemačkoj najezdi.
I naše simpatije prate tu vojsku, kojoj že-
limo u svemu uspjeha.

Brojke govore. — Na državnoj gim-
naziji u Trstu bilo je ove godine 482 uče-
nika. Od tih je odpadalo 162 na. Talijane,
142 na Slovence, 23 na Hrvate a 139 na
Njemce. Na Paljskoj gimnaziji bilo je 83
Talijana, 24 Hrvata, 23 Slovenca i 53 Njemea.
Ove brojke jasno govore. 'Tršćanski i istar-
ski Talijani uvijek su proti Slovencima a i
nami Hrvatima. Dok sjedne strane buče
proti Njemcima s druge ih strane potpomažu,
kad je to na štetu Slovenaca (n. pr. u že-
lježničkom pitanju), a međutim se Njemci
sve to više množe. Čini nam se, da će Ta-
lijani upoznati pogrješka svoje politike onda,
kad bude sve prekasno, kad Trst postane
drugi Hamburg. Samo tada nek ne krive nas.

Talijanski djaci pred ministroih.
— Talijanski djaci su bili i subotu kod mi-
nistra prosvjete, te mu izrazili želju, da bi
se čim prije osnovalo talijansko sveučilište
u Trstu. Ministar im je odgovorio, da gle-
de Trsta im ne može ništa stalno reći; ali
da će uznastojati, da im bude priznata va-
ljanost ispita na nekim sveučilištima u Ita-
liji. Rada bi znati misli li taj isti ministar

Što se može učiniti?

Ona po svome znanju ne mogaže ništa
pomoći. — Umalind, kojemu se povrati duh,
ne otvori usta. Sjedeći promatrašo mirno
svoju ranu. Ruka visaše s prelomjenim ko-
stima, za sada bez pomoći. Dva tri stara se-
ljaka dođoše, da ga vide. Svaki zaklima
glavom i usto se izrazi.

Umalind zapita: Ko nosi kip svečev ?

— Matej Scafarola — odgovore.

Na novo zapita: Što je sada u crkvi?

— Svečana večernja —- rekoše.

Seljaci ga pozdrave. Odu na večernju:
Slavjenje veliko dapiraše iz Matice. Jedan
od rođaka postavi posudu vode krai ranje-
nika i reče mu:

— Stavi katkad ruku u vodu. Sad ćemo
se povratiti. Idemo ćuti večernju. .

Umalind ostane sam. Zvonjenje sve jače
čujaše.

Dan se stade gubit, a noć rasprostirati
svoje mistične mreže. Grana masline Iupaše
u niski prozor.

Umalind sjedeći stade malo po malo
motriti ruku, na kojoj se rana sve više o-
tvoraše.

Umalind pomisli. — Ne pomaže ništa!
— Sveti Gonselvo tebi je

njihova patriotskog .

priznati valjanost ispita na zagrebačkoj u-
niversi za naše djake?

Zagorčevi članci. — Stjepan Zago-
rac napisao je u ,Magyarorzagu“ veliki čla-
nak pod naslovom ,, Hrvatsko magjarski spora-
zum“. Taj članak je ko odgovor na prigo-
vore ,Pester Lloyda“ hrv. str. prava. A
Madžarima otvoreno
kaže, što misli hrv. str. prava i zašto je
pristala uz riječku resoluciju. Ovako će i
šira javnost, u. Ugarskoj dobiti čišće poj-
move o Hrvatskoj, budući se list ,,Magya-
rorszag“, koji je Košutovo glasilo, tiska u
44,000 primjeraka.

služi i za to, da se

Reforme u gimnazijama. — Minis-

tarstvo prosvjete izdalo je dvije važne na-
redbe, od kojih jednom ukida pismeno pre-
vađanje iz nastavnog jezika na klasične je-
zike u sedmom i osmom razredu, a drugom
dodjeljuje obuci fizike i kemije 'u sedmom
razredu četiri sata.

Ban u Budimpešti. — Hrvatski ban,
grof "Teodor Pejačević otputovao je na 15.
o. mj. u Peštu, da se propita kod ministra
o uzrocima, rad kojih nije još uslijedilo i-
menovanje novih vladinih predstojnika.

Upute gg. abiturientima. — Jugo-
slavensko akad. društvo u Ljubnu (Leoben,
Steiermark) ,Sloga“ javlja onim maturandi-
ma, te bi željeli pohađati rudarske visoke
škole, da se za vrijeme praznika obrate na
gos. Ivana Turinu, stud. mont. (Kraljevica,
Hrv. Primorje), koji će im podati naputaka.

Isp. zr. na nautičkoj školi u Ko-
toru. — Mato Babarović iz Milne; Nikola
i Tihomir Dabinović iz Dobrote, Luka Dže-
lalić iz Rijeke, 'Tripo Kamenarović iz Do-

brote, Mato Kuiš iz Bola,. Filip Popović iz -

Risna, Đuro Lisnović iz Mula bijahu jpro-
glašeni zrelim.

Hrvatsko društvo ,,Slavulj“ u
Gracu. — Društvo ,Slavulj“ obdržavalo
je na 20 lipnja 1906, svoju polugodišnju skup-
štinu, gdje bijaše izabrana ova uprava:
Predsjednik: Franjo Stefanić, podpredsjed-
nik: Stjepan Šurkalović, tajnik: Mato Vit-
ković, blagajnik: Martin Balatinec, odbor-
nici: Đuro Skrba, Franjo Mejašić, 'Tomo
poklanjam. — Uzme nož i izide. Ulice bi-
jahu puste. Pobožni narod bijaše u crkvi.
Nebo pokriše zlatni oblačići rujanskog za-
pada slični sladu, te bježi.

U crkvi skupljeni narod pjevaše skladno
uz svirku orgulja. Bijaše velika vručina,
nešto od velikog broja pobožnog naroda, a
nešto od množine voštanica. Srebrna glava
svečeva svijetljaše ko svjetionik.

Umalind uniđe. Na čuđenje svih dođe
do žrtvenika.

Tada držeći nož u lijevoj ruci povika
jakim glasom :
polio. te. te na očigled svih stade re-
zati ruku. Ona se uz veliki gubitak krvi,
malo po malo otkidaše; visaše neko doba
na malim žilicama te napokon padne na

pladanj, gdje narod stavljaše novac.
Umalind uze tada krvavi komad ruke

i glasno zavika ,Sveti Gonselvo, tebi je po-
klanjam“" i Preveo D.

s.

Sveti Gonselvo tebi je