Škandal u francuskom parlamen- tu. — Za Dreyfussove parnice dogodila se je ova afera. Zastupnik Presense primjeti, da bi trebalo generala Mćrciera dovesti pred sud, jer je on krivac ove afere, a da se bu- de kao takav poznati, da bi ga se imalo ožeći usijanim željezom. Nato je ustao nacijonalist Pugliesi, i povika proti ministrima: Vi ste hulje kad puštate, da se ovako vrijeđjaju časnici. 'Ta- da je ustao tajnik ministarstva i dao mu čušku. Usljed toga došlo je do dvoboja iz- među Pugliesia i podsekretara Sarranta. U dvoboju je podlegao Sarrant te se ne zna hoće li preboljet. Domaće vijesti. + Josip Eugen Tomić. — U razma- ku od malo vremena gubimo eto trećeg ra- dnika na polju našeg romana. Izgubismo Kumičića, Novaka, a sada eto i Tomića — sve ljude još u snagi, od kojih je hrvatska lijepa knjiga još mogla lijepih stvari očeke- kivati. — I ako 'Tomić nije stajao na čelu hrvatskih pripovjedaća, kako.to tvrdi Hra- nilović u Matičinom ,,Kolu“, ipak moramo priznati, da je napisao nekoliko djela trajne vrijednosti. Započeo je svoj rad poezijom, a okušao se je i u dramatskoj književnosti — ali je najljepše uspio u romanu, a osobito pak u historijskom romanu. Njegove histo- rijske pripovjetke, kao ,,Udovica“, ,Za kra- lja i za dom“, ,Zmaj od Bosne“ našle su mnogo oduševljenih čitatelja. U romanu ,,Za kralja i za dom“ znao je oživjeti jednu zna- menitu epohu hrvatske povjesti — epohu ustrajne borbe hrvatskih velikaša za svoja prava proti novotarijama Josipa H. Cijelim djelom provljava onaj zanosni dah Šenoine romantično-patriotske škole, koji je tako znao začarati i zainteresovati čitatelje za hrvatsku prošlost, da je s pravom neko rekao, da je više patriota jedan sami takav roman stvo- rio, nego li svi naši politički listovi skupa. I ako Tomić nije osobit stilista ni analizator ljudske duše, što sadanja generacija od pisca osobito traži — ipak će njegova djela na- laziti u budućnosti čitatelja, osobito među On im se približi. Držaše slomljenu ruku na prsima, a s drugom odmicaše svje- tinu, da može proći. Reče ravnodušno: ,On mi je dao, on će mi... ...., 1 postavi lijevo rame pod kip, odlučivši ga sam nositi. Da utiša bol, škripaše zubima. Mattalla ga zapita: Sto misliš ?“ On će mu: .Ono što hoće sv. Gonselvo“, te zajedno * s drugim, 'stade ići naprijed. Zapanjen ga narod gledaše. Međutim bi ga tko, videći mu ranu iz koje curijaše krv, zapitao : .Umalinde, zašto nosiš?“ On ne odgovaraše. Iđaše naprijed,mučke uz takt glazbe, ispod.širokih sagova, kojim mahaše vjetar. Najednom na uglu jedne ulice shrvan od boli pade. Kip se nagne, a nosioci stanu. Matej Scafarola preuzme njegovo mjesto. Dva ga rođaka podigoše na po mrtva, i odnesoše u najbližu kuću. Starica Anica Ceuzo, vješta u / vidanju rana, pregleda mu stučenu ruku, pa zaklima glavom. Izgubljena. je. širom publikom, radi elementa i one ugodne sentimentalne ro- mantike (Emin-agina ljubav), koju osobito ljube nježna djevojačka srca. A. Borba braće Slovenaca. — U Go- rici bio je postavljen na postaji državne željeznice njemačko-talijanski naslov: Girz- Gorizia. Rad tog zapostavljanja slovenskog jezika bijahu, uvrijeđeni u svom narodnom ponosu, ustali svi gorički Slovenci, da naj- odlučnije prosvjeduju proti toj grdnoj ne- pravici. Slovenski poslanici su se istodobno zauzeli kod ministarstva, da se čim prije skine uvrijedljivi naslov. Napokon i uspješe, te su tabele Gorz-Gorizia skinute, a tim je dana zadovoljština našoj braći Slovencima. U Gorici već od nekoliko godina vode Slo- venci žilavu borbu za očuvanje svog posjeda; a što je pohvalno i izgledno, kod njih nema strančarstva: oni su jaka kompaktna vojska uređena proti talijanskoj i njemačkoj najezdi. I naše simpatije prate tu vojsku, kojoj že- limo u svemu uspjeha. Brojke govore. — Na državnoj gim- naziji u Trstu bilo je ove godine 482 uče- nika. Od tih je odpadalo 162 na. Talijane, 142 na Slovence, 23 na Hrvate a 139 na Njemce. Na Paljskoj gimnaziji bilo je 83 Talijana, 24 Hrvata, 23 Slovenca i 53 Njemea. Ove brojke jasno govore. 'Tršćanski i istar- ski Talijani uvijek su proti Slovencima a i nami Hrvatima. Dok sjedne strane buče proti Njemcima s druge ih strane potpomažu, kad je to na štetu Slovenaca (n. pr. u že- lježničkom pitanju), a međutim se Njemci sve to više množe. Čini nam se, da će Ta- lijani upoznati pogrješka svoje politike onda, kad bude sve prekasno, kad Trst postane drugi Hamburg. Samo tada nek ne krive nas. Talijanski djaci pred ministroih. — Talijanski djaci su bili i subotu kod mi- nistra prosvjete, te mu izrazili želju, da bi se čim prije osnovalo talijansko sveučilište u Trstu. Ministar im je odgovorio, da gle- de Trsta im ne može ništa stalno reći; ali da će uznastojati, da im bude priznata va- ljanost ispita na nekim sveučilištima u Ita- liji. Rada bi znati misli li taj isti ministar Što se može učiniti? Ona po svome znanju ne mogaže ništa pomoći. — Umalind, kojemu se povrati duh, ne otvori usta. Sjedeći promatrašo mirno svoju ranu. Ruka visaše s prelomjenim ko- stima, za sada bez pomoći. Dva tri stara se- ljaka dođoše, da ga vide. Svaki zaklima glavom i usto se izrazi. Umalind zapita: Ko nosi kip svečev ? — Matej Scafarola — odgovore. Na novo zapita: Što je sada u crkvi? — Svečana večernja —- rekoše. Seljaci ga pozdrave. Odu na večernju: Slavjenje veliko dapiraše iz Matice. Jedan od rođaka postavi posudu vode krai ranje- nika i reče mu: — Stavi katkad ruku u vodu. Sad ćemo se povratiti. Idemo ćuti večernju. . Umalind ostane sam. Zvonjenje sve jače čujaše. Dan se stade gubit, a noć rasprostirati svoje mistične mreže. Grana masline Iupaše u niski prozor. Umalind sjedeći stade malo po malo motriti ruku, na kojoj se rana sve više o- tvoraše. Umalind pomisli. — Ne pomaže ništa! — Sveti Gonselvo tebi je njihova patriotskog . priznati valjanost ispita na zagrebačkoj u- niversi za naše djake? Zagorčevi članci. — Stjepan Zago- rac napisao je u ,Magyarorzagu“ veliki čla- nak pod naslovom ,, Hrvatsko magjarski spora- zum“. Taj članak je ko odgovor na prigo- vore ,Pester Lloyda“ hrv. str. prava. A Madžarima otvoreno kaže, što misli hrv. str. prava i zašto je pristala uz riječku resoluciju. Ovako će i šira javnost, u. Ugarskoj dobiti čišće poj- move o Hrvatskoj, budući se list ,,Magya- rorszag“, koji je Košutovo glasilo, tiska u 44,000 primjeraka. služi i za to, da se Reforme u gimnazijama. — Minis- tarstvo prosvjete izdalo je dvije važne na- redbe, od kojih jednom ukida pismeno pre- vađanje iz nastavnog jezika na klasične je- zike u sedmom i osmom razredu, a drugom dodjeljuje obuci fizike i kemije 'u sedmom razredu četiri sata. Ban u Budimpešti. — Hrvatski ban, grof "Teodor Pejačević otputovao je na 15. o. mj. u Peštu, da se propita kod ministra o uzrocima, rad kojih nije još uslijedilo i- menovanje novih vladinih predstojnika. Upute gg. abiturientima. — Jugo- slavensko akad. društvo u Ljubnu (Leoben, Steiermark) ,Sloga“ javlja onim maturandi- ma, te bi željeli pohađati rudarske visoke škole, da se za vrijeme praznika obrate na gos. Ivana Turinu, stud. mont. (Kraljevica, Hrv. Primorje), koji će im podati naputaka. Isp. zr. na nautičkoj školi u Ko- toru. — Mato Babarović iz Milne; Nikola i Tihomir Dabinović iz Dobrote, Luka Dže- lalić iz Rijeke, 'Tripo Kamenarović iz Do- brote, Mato Kuiš iz Bola,. Filip Popović iz - Risna, Đuro Lisnović iz Mula bijahu jpro- glašeni zrelim. Hrvatsko društvo ,,Slavulj“ u Gracu. — Društvo ,Slavulj“ obdržavalo je na 20 lipnja 1906, svoju polugodišnju skup- štinu, gdje bijaše izabrana ova uprava: Predsjednik: Franjo Stefanić, podpredsjed- nik: Stjepan Šurkalović, tajnik: Mato Vit- ković, blagajnik: Martin Balatinec, odbor- nici: Đuro Skrba, Franjo Mejašić, 'Tomo poklanjam. — Uzme nož i izide. Ulice bi- jahu puste. Pobožni narod bijaše u crkvi. Nebo pokriše zlatni oblačići rujanskog za- pada slični sladu, te bježi. U crkvi skupljeni narod pjevaše skladno uz svirku orgulja. Bijaše velika vručina, nešto od velikog broja pobožnog naroda, a nešto od množine voštanica. Srebrna glava svečeva svijetljaše ko svjetionik. Umalind uniđe. Na čuđenje svih dođe do žrtvenika. Tada držeći nož u lijevoj ruci povika jakim glasom : polio. te. te na očigled svih stade re- zati ruku. Ona se uz veliki gubitak krvi, malo po malo otkidaše; visaše neko doba na malim žilicama te napokon padne na pladanj, gdje narod stavljaše novac. Umalind uze tada krvavi komad ruke i glasno zavika ,Sveti Gonselvo, tebi je po- klanjam“" i Preveo D. s. Sveti Gonselvo tebi je